Pratite nas

Intervju

Karamarko je prvi šef oporbe koji ne samo da govori o reformama, nego se za njih i ozbiljno priprema!

Objavljeno

na

SDP troši novac na američki PR, čime Milanović pokazuje da ne vjeruje domaćoj pameti! * SDP je fokusiran na sebe ili na HDZ, a mi na probleme i kako ih riješiti! * Građani i poduzetnici su previše porezno opterećeni * Nužan  je zaokret kako bi naša mirovinska štednja bila sigurnija! * Izrazito nas brine što zdravstvo ima milijarde kuna neevidentiranih i nepriznatih dugova! * HDZ ima veći kadrovski potencijal ne samo od SDP-a nego i od cijele Kukuriku koalicije! * HDZ je protiv privatizacije HAC-a! * Imamo spremnu knjigu investicijskih projekata za javni i privatni sektor vrijednih više od 40 milijardi eura! – istaknuo je, između ostalog, u jučerašnjem intervju za Večernji list Domagoj Ivan Milošević. Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinarke Marine Šunjerge.

Domagoj Ivan Milošević koordinator je gospodarskih aktivnosti u HDZ-u. Njegov je životopis neuobičajen za političara jer upravo u političkoj areni ima najmanje staža. Po struci je liječnik, ali u medicini nikad nije radio jer je dvadeset godina vodio Pastor i ostale svoje tvrtke. Uz iskustvo u privatnom sektoru ima i ekonomsko i obrazovanje stečeno na prestižnim poslovnim školama u sklopu MBA i programa na Bledu, u Londonu i na i Harvardu. Za Večernji list otkriva dio i programa HDZ-a i govori o tome koje će se reforme provoditi.

SDP proziva HDZ zbog angažmana IFO instituta na ekonomskom programu. Što odgovarate? 

IFO institut jedan je od vodećih u svijetu, a njegov prvi čovjek Hans-Werner i Sinn, među deset je najutjecajnijih ekonomista na svijetu. Za razliku od HDZ-a koji novac koristi za suradnju s ekonomistima, SDP troši novac na američki PR, čime Milanović pokazuje da je on taj koji ne vjeruje domaćoj pameti. PR sektor potpuno je odrezao i uredbom kojom mu je zabranio rad s državom. Milanović ne vjeruje ni domaćim ekonomistima jer ih ignorira već tri godine. Ovi angažmani pokazuju bitnu razliku između HDZ-a i i SDP-a. Oni su fokusirani na sebe ili na HDZ, a mi smo fokusirani na probleme i kako ih riješiti!

Tomislav Karamarko najavio je oštre reforme. Što se podrazumijeva u HDZ-u pod pojmom reforme?  

Nakon šest godina krize svima je jasno da je Hrvatska došla do križanja: ili ćemo ići put sjevera gdje su Austrija ili Njemačka ili ćemo ići na jug gdje je Grčka. Karamarko je prvi šef opozicije u proteklih 25 godina koji ne samo da govori o reformama nego se za njih ozbiljno i priprema. Milanovićeva Vlada će akumulirati nevjerojatnih 80 milijardi kuna novog javnog duga. Bilježimo povijesno najnižu zaposlenost, a broj nezaposlenih nije relevantan s obzirom na 100.000 ljudi koji su napustili Hrvatsku i tisuće koje su izbrisane iz evidencije HZZ-a. Reforma državnog sektora u najširem smislu je ključna. Buduća administracija morat će odgovarati na pitanje kako nešto učiniti, a ne kako nešto ne odraditi. Javna administracija morat će u obrtnicima, poljoprivrednicima i poduzetnicima vidjeti prijatelje i saveznike, a ne neprijatelje. Građani i poduzetnici su previše porezno opterećeni, a investicijski preokret je izuzetno važan i u tome računamo na fondove EU i novac iz njih, ali i na privatni kapital.

Angela Merkel je svojedobno upalila crveno svjetlo kad je omjer zaposlenih i umirovljenika pao ispod 3:1, a kod nas se tvrdi da mirovinski sustav može opstati… 

Njemačka ima najuspješnije gospodarstvo između ostalog i zato što je reforme provela prije 10 godina po sugestiji IFO instituta. HDZ inzistira na modelu socijalno-tržišne ekonomije, što znači da država mora biti mudar i čvrst regulator koji će razvijati tržišnu ekonomiju te proširivati, a ne kao posljednje tri godine sužavati, poreznu bazu, ali i voditi brigu za sve socijalno ugrožene pojedince i obitelji. Jedna od strukturnih reformi koja jest provedena je mirovinska reforma. Iz nje treba zadržati sve stoje dobre i sagledati gdje smo. Ključni problem sustava je omjer zaposlenih i umirovljenih od 1:1.

Nećete dirati drugi mirovinski stup? 

Ne, dapače! Model treba razvijati i unapređivati. Sve bi nas trebalo brinuti to što je 75 posto našeg novca ušteđenog u drugom stupu plasirano u junk državne obveznice gdje nas je smjestila aktualna vlada. Upozoravam da je Hrvatska došla do samoga kraja i da je nužan zaokret kako bi naša mirovinska štednja bila sigurnija.

Je li determiniran smjer zdravstvenog sustava, jer prema računu EK trenutačno gomila deficit od 3,1 milijardu kuna? 

Izrazito nas brine što zdravstvo ima milijarde kuna neevidentiranih i nepriznatih dugova koji će dočekati iduću vladu. S obzirom na količinu novca koji sustav troši, postoji veliki prostor za učinkovitost i bržu i kvalitetniju uslugu, a da se ne štedi na liječnicima i medicinskim sestrama koji ionako za puno veće plaće odlaze u Europu. Potpuno je pogrešno sužavati im prostor za dodatnu zaradu u privatnom hrvatskom zdravstvenom sektoru uz uređene i transparentne uvjete.

HDZ ne da županije, hoće li srezati općine i gradove?

Politička je odluka da se ostavi jednak broj županija i da se smanjuje broj lokalnih jedinica. Nema potrebe ni za kakvim nasiljem središnje vlasti jer je jednostavno ocijeniti koja je jedinica financijski dostatna te može li i na koji način to postati. Nije fer da građani plaćaju općine koje nisu održive.

U administraciji lokalne države radi oko 40.000 ljudi, a oko 35.000 u komunalnim lokalnim poduzećima. U tom bazenu makroekonomist Lovrinčević vidi prostor za otkaze… 

Želio bih i na centralnoj i lokalnoj razdvojiti poduzeća od administracije. Komunalna poduzeća uglavnom su monopolisti za koje su odgovorne politički izabrane osobe od kojih se očekuje učinkovito upravljanje i u općinama, i u tim poduzećima. Morat će to i raditi. Kao i neodržive općine, mogu se spajat ii lokalna komunalna poduzeća. Ako pitate za tzv. uhljebe, nema mjesta ni za bivše ni za buduće!

Što je s javnim poduzećima? Sinn je spominjao nužnost privatizacije…

Treba razdvojiti upravljanje nekretninama u vlasništvu države od upravljanja poduzećima. Upravljanje poduzećima treba profesionalizirati, ali i rasteretiti dnevnog upravljanja ministarstva i ministre. Javna poduzeća treba razdvojiti u nekoliko skupina. U prvoj skupini bi bila strateška poduzeća i HDZ je apsolutno protiv privatizacije državnih monopola i infrastrukture. Druga skupina poduzeća kojima u 21. stojeću nije mjesto u državnom vlasništvu, a to su ona koja su svakodnevno na tržištu bilo da su hoteli ili proizvodne tvrtke. Treću skupinu čine poduzeća poput Croatije Airlinesa kojima država treba što prije naći strateškog ulagača.

Treba li država saditi salatu i proizvoditi cjepiva? Kaštelanski staklenici i Imunološki zavod u krizi su i ne isplaćuju se plaće radnicima, što je u ovoj državi kazneno djelo…

Za to bi valjda kazneno trebao odgovarati osobno premijer ili resorni ministar. Država ne smije biti poduzetnik, a u Hrvatskoj je, nažalost, glavni i najveći poduzetnik. Država nije tu da sadi salatu ili konoplju, ali je tu da potiče poljoprivredu i stvori okvire za njezin razvoj i uspjeh. U Imunološkom zavodu trebalo je razdvojiti poslovanje krvnih derivata i ostaviti ih u javnom vlasništvu, a privatizirati ono što ima globalni izvozni potencijal – cjepiva, neka čak bolja od najvećih svjetskih proizvođača. U razvoju tog biznisa država nema što raditi.

Vlada se priprema i HEP i HAC ponuditi građanima kroz IPO. Nije li to pokušaj da se povuče štednja građana u proračun? 

Naravno, i to nakon što je građane osiromašila urušivši im standard za 10 posto pogrešnom poreznom i ekonomskom politikom. Potencijalni IPO HAC-a je alternativa monetizaciji isključivo iz političkih razloga ili izborni trik u slučaju HEP-a koji je već viđen u nekim prošlim vremenima. HDZ je protiv privatizacije HAC-a, ali smo i za drukčiji način upravljanja tvrtkom. Da je bilo mudrosti, godinu prije ulaska u EU trebalo je pregovarati s Turskom kako da se dio transporta s drugih ruta skrene na rutu München – Zagreb – Beograd – Istanbul. Promet diže profitabilnost i vrijednost autoceste, pa je pokušaj monetizacije kraka Zagreb – Split bez jasnog plana i rute koji će autocestu voditi u Albaniju u srednjem roku sulud. Apsolutno smo protiv privatizacije državnih monopola jer iskustva od Londona do Berlina pokazuju da privatizacije takve vrste osim kratkoročne financijske injekcije nemaju efekt. Trenutačnu vrijednost autocesta ova vlada sprži deficitom u jednoj godini vladanja. HEP je već na tržištu u opskrbi, a konkurencija postoji i u proizvodnji, pogotovo iz obnovljivih izvora. Zašto ne ponuditi mirovinskim fondovima i građanima projekt poput HE Kosinj/Senj, a to se radi tako da se osnuje tvrtka koja će se ponuditi kroz IPO, a ne tako da se prodaje cijeli HEP.

U užem državnom sektoru nema velikog viška zaposlenih, tvrde sindikati, ali kako bez otkaza u javnoj upravi smanjiti proračun? 

Restrukturiranja se kod nas, nažalost, svode isključivo na otpuštanje ljudi, ali prije toga treba napraviti detaljnu analizu da vidimo koliki je višak, gdje i što točno treba rezati. Dok se ne pokrene gospodarstvo, Hrvatska bi trebala naći način da višku zaposlenih osigura novac za plaće, edukaciju i prekvalifikacije. Kao društvo mislim da si ne možemo dopustiti nove desetine tisuća ljudi na burzi koji će postati trajni teret svojim obiteljima i društvu. Država ima previše alata i imovine u rukama da ne bi mogla osigurati da ljudi ne završe na cesti. Ako treba prodati neku imovinu kako bi se sačuvali ljudi i obitelji, neka. Pa država i imovina je valjda tu radi ljudi, a ne obratno! Država ima stotine stanova u svom vlasništvu i neshvatljivo je i neprihvatljivo da bilo koja obitelj završi na cesti. To je pokazatelj da nekome nije stalo koliko god se aktualna vlada zaklinjala u socijaldemokraciju.

Hoće li se broj ministarstava rezati? 

Prerano je govoriti o strukturi Vlade, ali sigurno je da Hrvatska ima previše ministarstava. Nikad u povijesti nije postojao 21 resor. Njemačka ih ima 14, a Austrija, koja je višestruko bogatija od Hrvatske, ima ih 12. Ako želimo razgovarati o ozbiljnoj reformi, onda Vlada treba krenuti od sebe. Ne bih prejudicirao koja ministarstva treba spajati, to je pitanje za budućeg mandatara, ali vjerujem da će to biti na dobrobit svih nas i povećati efikasnost sustava. Moj je stav da dijelovi nekih ministarstva kao i neke agencije trebaju biti izvan Zagreba, administracija ne mora nužno sva biti u Zagrebu.

Trebaju li nam sve te silne agencije u kojima radi oko 5 000 ljudi? 

Vjerojatno ne, ali rijetko sam pristalica rezanja motornom pilom. Agencije nas puno koštaju i mora se preispitati njihova svrsishodnost. Ali funkcionalnim pristupom, a ne birokratskim.

Razmišlja li HDZ o ukidanju limita za plaće direktora državnih tvrtki? 

domagoj mMoj je stav da ljude koji vode tvrtke treba korektno platiti. Ne može se na isti način tretirati tvrtke koje su monopolisti koji dizanjem cijena mogu nadoknaditi prihode i one koji rade na otvorenom tržištu. Mislim da treba uvesti bonuse i nagrade kako biste privukli najkvalitetnije kadrove. I to na svim razinama. Nije primjereno nekome dati na upravljanje milijarde kuna, a plaću ograničiti na 17.000 kuna, bez obzira na plaće ministara. Bavljenje politikom je slobodna odluka svakoga od nas i tko se odluči njome baviti prihvaća nuždu daje plaća tolika kolika je. Svi smo mi suvlasnici javnih poduzeća i želimo da imaju dobit i da ostvaruju ciljeve. Elektroprivreda nema samo dužnost napuniti proračun nego i imati konkurentnu cijenu energije za građane i poduzetnike. Vlasnik treba biti mudar i odrediti strateške ciljeve tim tvrtkama.

Hoće li HDZ smanjivati PDV i hoće li se smanjiti neki drugi porezi?

Prerano je za licitiranje poreznim stopama. Pa ne znamo još ni kada će biti izbori, u lipnju ove ili, ne daj Bože, u veljači 2016. Kao niti u kakvoj će situaciji sadašnja vlast prepustiti državne financije. Baš smo ovaj tjedan premašili zapanjujućih 300 milijardi kuna javnog duga! Ali ponovit ću što već dugo govorimo, sigurno treba ukinuti porez na dividendu i gotovo sve parafiskalne namete. Onom istom motornom pilom…

Ima li HDZ vladu u sjeni, jesu li fotelje podijeljene? 

Ne razgovaramo o foteljama. Kao što je rekao predsjednik Karamarko, do daljnjega će tako i biti. Ovo nije vrijeme za dijeljenje fotelja i podjelu plijena. Svatko tko ima takvu ambiciju treba znati da se „dijeli“ samo ogromna odgovornost za spas države i gospodarstva, da se dijeli golemi teret. Logično je da za iduću Vladu postoji opravdani interes javnosti koja je s pravom izgubila svaku nadu u aktualnu vladu, ali dopustite da se ta pitanja ne otvaraju sada, s obzirom na to da ne znamo ni kada će biti izbori.

Hoće li HDZ angažirati i stručne ljude izvan stranke u svoje redove? 

Tražit će se najbolji kadrovi. Najveća stranka, naravno, ima i najveću odgovornost. Ono što smo propustili vidjeti proteklih nekoliko godina je da se političari okružuju pametnim i stručnim ljudima bez obzira na svjetonazorska pitanja. U ponedjeljak se na konferenciji Zaklade HDZ-a vidjelo da HDZ, što u članovima što u pristašama, ima nevjerojatno puno puta veći kadrovski potencijal ne samo od SDP-a nego i od cijele Kukuriku koalicije. Vidjela se snaga same stranke, obnovljeno jedinstvo i motivacija, sve ono što nedostaje SDP-u i vladi koju vodi.

Je li Karamarko na slatkim mukama birajući gospodarskog stratega? 

Vjerujem da jest. I ne samo gospodarskog stratega. Nemamo dovoljno razvijene institucije pa je posebno bitna visoka i srednja razina upravljanja. Moje je iskustvo kao potpredsjednika Vlade 2011. da i kad imate dobar zakon, nije ih lako provest i jer vrlo često na srednjoj ili nižoj razini stvari staju. Ova vlada stalno mijenja zakone, a zakone treba provoditi! Vlada je više od 40 puta intervenirala u porezni sustav u tri godine. Zato što se zakoni i podzakonski akti mijenjaju kao na traci ozbiljni investitori ne dolaze u Hrvatsku, a domaći ne ulažu!

Ima li HDZ spremne projekte za fondove EU? 

Fondovi EU sigurno mogu ubrzati rast i zapošljavanje, ali rast donose i koncesije i privatni kapital, prije svega greenfield projekti. I na primjeru projekata se vidi da se nijedna oporbena stranka nikada ozbiljnije nije pripremala za preuzimanje, ne vlasti već odgovornosti. Imamo spremnu knjigu investicijskih projekata za javni i privatni sektor vrijednih više od 40 milijardi eura, koje čine deseci projekata vrlo precizno definiranih vrijednosti, modela financiranja, statusa pripremljenosti, broja novih radnih mjesta… Tu su i vrlo razrađeni projekti koje smo predstavili još 2014. na našoj konferenciji Investicijski potencijali Hrvatske: nova luka Rijeka na otoku Krku, nizinska pruga Rijeka Zagreb, od koje je iz nepoznatih razloga Vlada odustala, obnova ostalih europskih željezničkih koridora, kao i razvoj ostalih morskih i zračnih luka. Tu su i Luka Vukovar i kanal Dunav – Sava te sustavi navodnjavanja Slavonije i dalmatinskog zaleđa. Imamo i projekt uporabe milijun hektara obradive, danas neobrađene zemlje, niz projekata iz sektora turizma, energetike, hidroeletrane i termoelektrane, LNG terminal na otoku Krku, projekte upravljanja otpadom. Projekti reindustrijalizacije i ulaganja u nove i visoke tehnologije upravo se izrađuju.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Tuđman: Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove!?

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr.sc Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor  i saborski zastupnik HDZ-a, predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“.

O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman govori u intervjuu za portal politika24.net.

Možete li nam ukratko objasniti o čemu govori Vaša nova knjiga „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“?

Teško je ukratko objasniti u par rečenica sadržaj ove knjige, jer je to pregled političke strategije Alije Izetbegovća  koja se onda reflektira na njegovu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno međunarodnu, koja se potom referira na sve koncepte međunarodne zajednice koja je nudila planove za mirno rješavanje rata i sukoba u Bosni i Hercegovini, a ta se politika onda modificirala odnosno određivala prema svim tim planovima.  Ono što je presudno za razumjevanje te politike jeste da Alija Izetbegović nije poštivao elementarnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina tronacionalna država, da u njoj žive tri ravnopravna suverena naroda, već je smatrao da su Muslimani prvenstveno vjerska zajednica,a ne nacija, ( pritom ne smatram da su svi Muslimani- Bošnjaci tog stajališta ), već govorim o Aliji Izetbegoviću i njegovoj službenoj politici  Izetbegović je negirao i srpske i hrvatske nacionalne interese smatrajući da su ti interesi nelegitimni u BiH. To je bilo devedesetih godina, a mislim da je to u velikoj mjeri i danas prisutno u djelu bošnjačke politike.

Rezolucija Europskoga parlamenta jasno je definirala da BiH mora biti uređena po načelima federalizma i jednakosti. Ali, Bošnjaci su izričito protiv?

Doktrina politike Alije Izetbegovića je suprotna demokratizaciji međunarodnog poretka i onoga što se zbivalo devedesetih godina kada je nastalo petnaest novih država na tlu Europe, ali i onoga što smo ovih dana svjedoci. Imate slučaj Katalonaca koji traže autonomiju u Španjolskoj, u Siriji Kurdi jednako tako traže autonomiju. Prema tome svaki narod traži svoje mjesto u međunarodnome poretku i u svijetu, a u Bosni i Hercegovini se ne pristaje, odnosno ne dozvoljava se da Hrvati budu jednakopravnni sa ostala dva naroda.

Kako rješiti otvoreno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

Za rješavanje hrvatskog nacionalog pitanja u BiH poznato je da bez konsitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda jednostavno nema sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da ako će službena politika Bošnjaka i Srba biti za proces europskih integracija Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o NATO –u ili Europskoj Uniji, da će  morati pristati na federalizaciju i pronalaženje najboljeg oblika suživota sva tri naroda.

Kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu? Bošnjački političari se i u ovom slučaju protive

Pelješki most je budućnost, od njega Hrvatska ne može odustati. S druge strane nema nikakvih osnova da se to može osporiti. Možemo navesti primjer Turske. Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove, a Pelješki most koristi gabarite, kao i tamošnji mostovi. Prema tome to su neozbiljne i da tako kažem zločeste prmjedbe.

Kako vidite BiH u bliskoj budućnosti?

Budućnost BiH u velikoj mjeri ovisi o tome kako će Bošnjačka elita definirati identitet svoga naroda; da li će se oni prikloniti tome da budu nacija- u tom slučaju biti će puno lakše doći do usklađivanja nacionalih interesa triju naroda, a ako će inzistirati na vjerskoj komponenti ( pritom ne smatram da vjersku komponentnu treba zanemariti i odbaciti, govorim o tome što je primarno u identifikaciji ) u tom slučaju će taj dogovor o budućnosti BiH biti daleko teži.

( politika24.net )

facebook komentari

Nastavi čitati