Pratite nas

“Karamarko i Stier – Kain ubija Abela”

Objavljeno

na

Delegacijom Europskog parlamenta za odnose s BiH i Kosovom rukovodit će Tonino Picula, član SDP HR, dok je na mjesto zamjenika predviđen Davor Ivo Stier, član HDZ HR i također zastupnik EP-a. Ali. Odlična suradnja Stiera i Picule ima u Hrvatskoj i svoje neprijatelje kao što su SDP i HDZ? Šef HDZ-a HR Tomislav Karamarko blokira Stiera u delegaciji Europskog parlamenta (EP-a), jer „radi protiv interesa HDZ-a u BiH“ (?!), zbog čega je na sjednici Predsjedništva stranke odredio Dubravku Šuicu za zamjenicu šefa delegacije EP-a za BiH.

Karamarko i Stier

Ništa protiv gospođe Šuice i Karamarka. ali zašto umjesto odgovora zjapi prazno kad i kako je Stier naštetio interesima HDZ-a BiH, koji predstavja najveći broj Hrvata u BiH?!

Hrvatskim odličjem nagrađeni  u svojoj partiji i stranci proganjani               

Podsjetimo se: Davor Ivo Stier i Tonino Picula, iako članovi smrtno zavađenog HDZ-a HR i SDP-a HR, uspješno su surađivali na tekstu posljednje rezolucije o BiH koju je Europski parlament usvojio u prošlom sazivu, a predsjednik Ivo Josipović dodijelio im je državno odličje zbog toga što, iako iz različitih ideološko-političkih opcija, surađuju na pitanjima od hrvatskog nacionalnog interesa. Svaki pošten Hrvat želi što više ovakvih nacionalnokorisnih primjera, ali ne i svaki hrvatski političar.

Dok se u Hrvatskoj SDP i HDZ ne mogu složiti čak ni oko zajedničke meteorološke prognoze, istovremeno Picula i Stier su ispred strančkog sektašenja stavili hrvatski nacionalni interes i zbog toga su oba pala u nemilost despota svojih stranaka. Nesnošljivost SDP-a i HDZ-a zorno dokazuju zadnji izbori za EP, kad pokušali spriječiti ponovni zastupnički mandat ova dva hrvatska mušketira tako što su ih prljavim inžinjeringom postavili na dno liste kandidata. Treba li boljih ilustracija u kojoj banani je hrvatski narod s obje strane Save, kad je i sam nacionalni interes postao ideološkim i stranačkim taocem?

SDP-ov slogan – Tuđe nećemo svoje gazimo

Picula u svojem SDP-u ima nešto bolji tretman od Stiera u HDZ-u jer je njegov partijski šef Zoran Milanović u aktualnom mandata uspio zavaditi se čak i sa čistačicama u Vladi HR i SDP-u pa si ne može dozvoliti sad još jednu dodatnu samovolju i blamažu. Bi Zoki, ali za rušenje Picule ne bi imao dovoljno ruku, kao u slučaju Mirele Holy i Slavka Linića.

Kakva je većina članova u partiji takav joj i predsjednik jer, vjerovali ili ne, na zadnjim untarstranačkim izborima partija SDP HR za funkciju svojeg predsjednika istaknula je samo jednog kandidata Zorana Milanovića. Nakon grčevite borbe, Milanović je kao jedini kandidat tijesno pobijedio jednoglasnom odlukom glasača partije, baš kao što to radi njihov ideološki drug u Sjevernoj Koreji.

I dok SDP sputava Piculu, partijski vođa Milanović je još uvijek neokrznut, iako je nedavno pokušao izbjeći Njemačkoj isporučiti svojeg ideološkog druga i udbaškog ubojicu, nakon čega je stradao politički imidž Hrvatske u svijetu.

Brigu o diskriminiranim Hrvatima u BiH SDP HR je već dokazao višestrukom podrškom velikobošnjačkom SDP-u BiH, upornim nastojanjem ukinuti XI. izbornu jedinicu Hrvata izvan matične države, zatim je nakon zadnje izborne pobjede obećao ustrojiti i financirati tzv. „task force“ (tim koji će voditi računa o interesima Hrvata u BiH) i to u svakom većem gradu u BiH u kojem Hrvati žive u respektabilnom broju pa se na kraju i to ispostavilo kao obećanje ludom radovanje. Jasno je – Piculino zauzimnje za Hrvate ne odgovara partijskoj ideologiji koju je Milanović pojasnio riječima: „SDP HR zbog svojih ideoloških uvjerenja neće u BiH zauzimati se ni za jedan narod, pa ni Hrvate, već za sve građane BiH“. Znači, podrška SDP- HR ide i ugnjetavačima Hrvata. Pametnom dovoljno.

Zna se – Hrvatski Kain i Abel

Iako karamarkizirani HDZ HR trenutno ubire političke poene zahvaljujući katastrofalnoj vladavini SDP-a, a ne svojoj sposobnosti ipak i taj kapital je dovoljno snažno zaleđe Karamarku da si može priuštiti apsurdno kažnjavanje onih članova stranke koji su po hrvatske nacionalne interese daleko bolji i od njega samog i od velikog dijela HDZ-a.

Dok Hrvati u BiH vide Stiera kao spasonosno svjetlo na kraju tunela, Karamarko tvrdi suprotno – Interesi Stiera i Hrvata u BiH u suprotnosti su s interesima HDZ-a BiH i HDZ HR. Za nepovjerovati?! Pokojni predsjednik Tuđman, u kojeg se Karamarko deklarativno zaklinje, sigurno ne bi ovako antihrvatski djelovao.

Zašto je Stier Karamarku trn u oku moguća su tri slijedeća razloga: 1.) navedena suradnja Stiera i Picule,  2.) strah od konkurencije, ili 3.) počinjena šteta interesima HDZ-a BiH. Od sve tri navedene mogućnosti, ova treća službena verzija čini se najneuvjerljivijom. Očito iza brda se ipak nešto drugo valja, kao što to tvrde oni koji su opravdano skeptični. S obzirom na nevjerodostjan alibi, Karamarko ima realnu šansu uskoro o samom sebi čuti vijest – Hrvatski Kain je hladnokrvno ubio plemenitog hrvatskog Abela.

Stožerna lutka na koncu sestrinske stranke ili suvereni šef

Nepravda nad Stierom može biti ispravljena najkasnije do jeseni kad predsjedništvo HDZ HR donosi konačnu odluku. Toliko vremena za reakciju nema i Dragan Čović, predsjednik sestrinske stranke HDZ BiH, kojeg je veliki „sestrić“ uvukao u ovu blamažu.

Kad već Karamarko nije konkrento naveo koju je to štetu HDZ-u BiH načinio Stier, onda bi Čović morao. Zatim, ako je šteta stvarno počinjena, jesu li izjavu usuglasila oba stranačka čelnika i je li taj oštećeni interes HDZ-a iznad interesa Hrvata u BiH samo što Hrvati to ne znaju jer su, jelte, adoloscentan narod, inače ne bi Stiera hvalili i slavili?! Ako je tako, onda je krajne vrijeme da se u tom smjeru odrede oba predsjednika i njihove stranke.

Otkrije li se na kraju da je izjava o navedenom grijehu Stiera lažna i jednostrani akt, onda Karamarko za svoje marifetluke koristi Hrvate BiH kao smokvin list. U tom slučaju veliki „sestrić“ je bacio Čoviću rukavice u lice i zato ne smije šutjeti kao voskom zaliven već mora jasno reći da Karamarko podmeće i laže. Sve drugo Čovića će degradirati u Karamarkovu lutku na koncu.

U suprotnom ispada da su Hrvati BiH moneta za potkusurivanje, podjednako i Sarajevu i Zagrebu. Jedni političkog Bošnjaka Željka Komšića bošnjačkim glasovim nametnu za hrvatskog člana u Predsjedništvo BIH, dok ovi drugi svojom samovoljom maknu iz delegacije Stiera kojeg Hrvati žele i na njegovo mjesto postave svojeg podobnika. Kad potkusurivanju dodamo i licemjerje međunarodne zajednice, onda imamo jasno definiranu perspektivu – Budućnost Hrvata BiH desila se još jučer. Oni kao narod postoje tek da bi egositični političari imali kome rećei „Lezi ljebe da te jedem“, s tim da treće slovo „d“ u riječi „jedem“ možemo komontno zamijeniti slovom „b“ i opet će sve biti točno.

Većina Hrvata u BiH posjeduje hrvatsko i bh državljanstvo i time su ujedno građani BiH, Hrvatske i EU-a. Ima li išta logičnije od prava da oni sami odluče kome vjeruju i tko će ih od hrvatskih političara predstavljati u delegaiji EP-a za BiH jer, zaboga, radi se o njihovim glavama, a ne glavi Karamarka. Milanovića i Čovića.

Kad god je stranački interes u sukobu s nacionalnim, onda je to katastrofa za svaku državu i narod, pardon, osim kad su u pitanju Hrvati i njihove stranke. Ili?

Ako maknemo na stranu ono  što obećavaju, i vrednujemo samo ono što čine, onda od svih hrvatskih političara i stranaka njaveći broj njih podsjećaju na ljude koji se prepiru oko vjere i pri tome, ne primjećujući, u isto vrijeme se natječu tko će je se manje pridržavati.

Facit. Hrvati u BiH svoje prijatelje i doborčinitelje ne ostavljaju na cjedilu, pa neće ni Stiera, i zato od Čovića traže odogovor: Ako nisi Karamarkova lutka na koncu, a Hrvati iz BiH smokvin list, kaži javno je li Karamarko podmeće i laže, ili konkretno navedi koji je to hrvatski i HDZ-ov interes u  BiH kojem je Stier naštetio?!

Čoviću odgovori!

Filip Antunović

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati