KARDINAL PULJIĆ ODRŽAO PREDAVANJE O ODNOSIMA SVETE STOLICE I HRVATA U BIH

0

“AD 1992 – 2015 Sveta Stolica i Hrvati u Bosni i Hercegovini”

Uz obilježavanje Dana međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske Hrvatski diplomatski klub priredio je u utorak, 13. siječnja 2014. prigodnu svečanost u prostorijama Društva sveučilišnih nastavnika u Zagrebu. Na svečanosti su se osim članova, okupili i prijatelji Kluba, a svečanosti je nazočila i novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

U ovoj prigodi predavanje „AD 1992 – 2015 Sveta Stolica i Hrvati u Bosni i Hercegovini“ održao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Uvodeći u temu, predsjednik Morsan je naglasio, kako je ova večer posvećena razmišljanje i brizi za Hrvate diljem svijeta, a posebno za Hrvate u BiH. Stoga, je čast što se odazvao kardinal Puljić, jer je to prilika čuti o „životu Hrvata od čovjeka koji je najveći moralni autoritet“.

Prije početka izlaganja, kardinal Puljić je također čestitao novoizabranoj predsjednici, te joj poželio Božji blagoslov.

Uvodeći pak u samu temu, kratko se osvrnuo na neke detalje iz njegova djetinjstva, tj. kako je sazrijevao, odnosno kakvo je to bilo vrijeme. Tako je naglasio, kako je prema kućnom odgoju za njega osoba nadbiskupa Stepinca bila osoba divljenja, a onda je jednom prilikom u školi čuo strašne priče, ali ga je otac ohrabrio, a on pak je odlučio „ja moram tog čovjeka upoznati“. Druga scena iz tih godina bila je nakon jedne polnoćke, kada je direktor škole ušao u razred i pitao „tko je bio na polnoćki“. On se ustao, ali se ustao i cijeli razred u znak solidarnosti, a bilo je i muslimana i pravoslavnih.

Govoreći detaljnije o devedesetim godinama, istaknuo je, kako je 1990. godine obavljao dužnost vicerektora u Sarajevu, a onda je bio hitno pozvan u Apostolsku nuncijaturu u Beogradu gdje mu je priopćeno da ga papa Ivan Pavao II. želi imenovati nadbiskupom. Na njegovo negodovanje, ohrabren je riječima da dolaze teška vremena te da Crkva vrhbosanska treba imati glavu pa mora prihvati pod poslušnošću. Nakon biskupskog ređenja u Rimu, 6. siječnja 1991. vratio se u svoju nadbiskupiju s velikim entuzijazmom i planovima, no brzo je došlo do rata u Hrvatskoj.

Uvijek smo sanjali da narod ima svoju državu, a mi smo bili svjesni ako Hrvatska bude stabilna država, mi ćemo imati oslonac. I to je i danas, naglasio je kardinal Puljić.

U nastavku se kratko osvrnuo na razne intervente Svete Stolice, odnosno samoga Pape u zalaganju za mir. Tako je podsjetio da je Ivan Pavao II. te 1991. godine naglašavao važnost poštivanja samobitnosti, a rješavanje problema dobrom voljom, a nikada silom oružja. Iz Vatikana su odašiljane poruke na razne adrese, pa tako i u Savezno izvršno vijeće, da se kriza u Jugoslaviji riješi pravedno i miroljubivo, da se pokrene dijalog tražeći nove odnose među nacionalnim skupinama. U brzojavu državnog tajnika Angela Sodana predsjedniku Vijeća ministara vanjskih poslova EZ bilo je naglašeno kako se ne smije „propustiti ni jednu inicijativu da se zaustavi oružano nasilje“. Te godine je prema riječima kardinala Puljića bilo desetak sličnih intervenata. Tijekom 1992. godine četrdesetak puta Papa se osvrnuo na strahote u BiH, a Sveta Stolica se pridružila priznaju BiH 1.ožujka.

Podsjećajući na probleme koji su prouzrokovala ratna događanja, među kojima i nedostatak hrane u samom Sarajevu, kardinal Puljić je posebno istaknuo datum 15. kolovoza. Naime, u tada blokirano Sarajevo došao je kardinal Roger Etchegaray te svojim dolaskom posvjedočio ljubav i solidarnost Pape i cijele Crkve.

To je teško protumačiti što to znači: kad si blokiran, kad s nikim ne možeš komunicirati, kad ti netko dođe iz bijeloga svijeta i dadne ti ruku ohrabrenja, rekao je kardinal Puljić. Iz iste godine je spomenuo i pismo ohrabrenja koje je u studenom Papa uputio biskupima u BiH te dodao da mu je tom prigodom napisao otprilike sljedeće: „Kad sam ti stavljao biskupski križ na pleća, nisam znao da će biti tako težak“.

Nadalje, govoreći o 1993. godini, kardinal Puljić je naglasio kako je te godine u javnosti bilo 57 intervenata. Ilustrirajući kako je papa Ivan Pavao II. bio upućen u zbivanja u Hrvatskoj i u BiH, spomenuo je ručak na koji ga je pozvao Papa za vrijeme njegova boravka u Rimu.

Silno sam se iznenadio koliko on poznaje našu situaciju, kakva je pitanja postavljao da sam bio zbunjen odakle to pozna. Tad sam se iznenadio s kolikim je on interesom pratio i pitanje Hrvatske i BiH, rekao je.

Spomenuo je i poruku koju je u ime kardinala Tomka i nadbiskupa Uhača, koji su tada bili na čelu Kongregacije za evangelizaciju pod koju je potpadala BiH, kao podršku trpećoj Crkvi donio nuncij u BiH Francesco Monterisi.

U osvrtu na 1994. godinu, kardinal Puljić je istaknuo kako je te godine Papa u javnosti intervenirao 76 puta za mir u BiH. Posebno je podsjetio na Molitveni dan za miru BiH koji je organiziran 23. siječnja. Na toj molitvi bilo je prisutno 30 kardinala, brojni diplomatski predstavnici, a Papa je tom prilikom izrekao znakovitu poruku Crkvi u BiH „S vama smo. Bit ćemo s vama sve više!”. Dodao je d asu „tu rečenicu zapamtili kao posebno utješnu i ohrabrujuću“.

Kratko je progovorio i o pripremama za Papin pohod 1994. godine u Sarajevo, koji je nažalost odgođen iz sigurnosnih razloga. Posvjedočio ej da su, saznavši za odgodu Papina pohoda pojedini i plakali „jer kad je u pitanju život svaka slamčica dobro dođe. Živo smo nadali da će Papin dolazak zaustaviti rat i otvoriti perspektivu miru“. Vjernici su se 8. rujna 1994. okupili u sarajevskoj katedrali te su slušali Papinu poruku iz Castel Gandolfa. A posebno je bila potresna ohrabrujuća rečenica „Papa je s vama, iako fizički nije mogao biti s vama“. Kardinal je spomenuo i susret s Papom za pohoda Zagrebu 1994., te novi Papin poziv na molitvu. Tom prigodom, 1. listopada na zajedničkoj krunici za mir u BiH u dvorištu sv. Damaza okupilo se oko dvije tisuće vjernika. Te godine je došlo i imenovanje kardinalom, te se prisjetio radosti vjernika. Uz 1995. godinu kardinal Puljić je zabilježio 10-15 intervenata, te naglasio, kako je nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma koji je zaustavio rat, ali je ozakonio etničko čišćenje, Papa i dalje pratio što se događa. Tijekom 1996. je više puta pledirao za pravedni mir, a mlade hrabrio da ne klonu duhom. Zaustavljajući se na godini 1997. u kojoj je Papa 12. i 13. travnja pohodio Sarajevo, kardinal Puljić je naglasio kako se osjećalo zračenje pozitivne energije. Govoreći o godinama koje su slijedile, iznio je niz podataka o Papinoj blizini, posebice uz pohod Ad limina 1999., te pohod Banjoj Luci u prigodi beatifikacije Ivana Merza.

U ovoj prigodi kardinal Puljić je spomenuo i apostolske nuncije u BiH. Prvi apostolski nuncij bio je nadbiskup Francesco Monterisi (1993.-1998.), potom nadbiskup Giuseppe Leanza (1999.-2003.), nadbiskup Santos Abril y Castelló (2003.-2005.), te nadbiskup Alessandro D’Errico (2005 2012.) za kojega je naglasio kako je možda najzaslužniji za potpisivanje ugovora između Svete Stolice i BiH. U tom vidu je kazao kako je Temeljni ugovor vrlo dobar, a nastao je iz Zakona o vjerskim pravima i slobodama koje je Međureligijsko vijeće pripremilo i dalo u proceduru. No, sporo se provodi, a od provedenoga posebno je naglasio vojno dušobrižništvo. Sadašnji nuncij nadbiskup Luigi Pezzuto puno radi na provođenju Temeljnog ugovora.

Na retoričko pitanje „Zašto je Sveti Otac zajedno sa svim dikasterijima toliko se zauzimao za Hrvate u BiH“, kardinal Puljić je naglasio „jasno je, ako nema Hrvata nema ni katolika, a kakav bi to Papa bio kad mu ne bi stalo katolika. Crkvi je stalo da na ovim prostorima preživi i djeluje Crkva koja je bila vrlo životna posebno brojnim vjerničkim obiteljima, brojnim duhovnim zvanjima i živeći s drugima i drugačijima bila je stalno izazivana da svjedoči svoj identitet“.

Na kraju predavanja kardinal Puljić je rekao, kako Crkva ne može pogaziti moralna načela, te „uporno traži jednaka prava za svakog čovjeka, pa tako i nas katolika koji smo većinom Hrvati“. U tom kontekstu je podsjetio i na tri obilježja Crkve u BiH: prepoznatljivost pobožnost prema Majci Božjoj, križ kao i simbol i značenje, te vjernost Svetomu Ocu.

U raspravi koja je uslijedila, kardinal Puljić je ponovno naglasio važnost suživota u zajedničkoj gradnji budućnosti jer „kuću kućom čine ukućani: ako mi u našoj različitosti prihvatimo Bosnu i Hercegovinu kao zemlju gdje smo svi kod kuće unutar, napravit ćemo je, ako je ne prihvatimo neće opstati“. Također je upozorio,kako ljudi danas djeluju nezadovoljno i flustrirajuće, jer „uvijek patimo za onim što nemamo, a ne radujemo se onom što imamo. To je cijeli smisao borbe. Treba znati Bogu zahvaliti za ono što imamo i iz toga hrabro naprijed“.
U kratkom osvrtu na odnos s Hrvatskom, naglasio je da „mi iz BiH, kad gledamo na Hrvatsku, poštujemo i predsjednika i Vlada kao institucije i u tom duhu želim kontaktirati i surađivati. Mi ne trebamo nikakvih privilegija, samo jednaka prava: vladavinu zakona koji štiti čovjeka, koji pomaže čovjeku da bude čovjek. Zato želim strategiju u Hrvatskoj da unatoč svim različitostima u toj različitosti ‘vučemo kola u istom pravcu’“.

Na kraju prigodne svečanosti, kratko se okupljenima obratila i novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Zahvaljujući na povjerenju i potpori, u osvrtu na temu, podsjetila je kako je u cijeloj kampanji ponavljala kako potpora Hrvatima u BiH treba biti više od protokolarne.

Sve dok se mi kao Hrvatska ne budemo spremni i posvađati s nekima u ime hrvatskoga naroda u BiH to neće biti stvarna potpora, jer se mišljenja oko BiH jako razilaze. Naravno, nama ne pada na pamet miješati se u unutarnje stvari, ali mi smo supotpisnica Daytonskih ugovora, mi imamo ustavnu odredbu štititi hrvatski narod u BiH, i kao što sam ponavljala u kampanji mi smo jedan narod i jedno biće“. Dodala je, kako u nastojanju da BiH konačno postane politički emancipirana država, to se neće dogoditi bez Hrvata i bez jednakopravnosti Hrvata na cijelom teritoriju BiH. Stoga je još jednom naglasila, kako će se za to zalagati, te i u tihoj diplomaciji biti jako glasna. (kta/m.b.)

facebook komentari