Pratite nas

Intervju

Kardinal Vinko Puljić: Međunarodna zajednica igra svoju igru

Objavljeno

na

Kardinal vrhbosanski Vinko Puljić poručio je u razgovoru za TV1 da i lokalna i međunarodna zajednica treba da shvate kako su ljudi u BiH umorni od svih priča koje ubijaju nadu.

Perspektiva se otvara kada se ostvaruju prava, kad se omoguće radna mjesta, kada se zaštiti gospodarstvo, kako bi se mladi ljudi koji istinski razvijaju svoje sposobnosti ugradili u ovu zemlju.

U posljednje vrijeme ponovo se aktualiziralo pitanje položaja Hrvata u BiH. Prije nekoliko dana od Bože Ljubića mogli smo čuti da će BiH biti prihvatljiva Hrvatima koliko i koliko i Sarajevo bude prihvatljivo Hrvatima koji u njemu žive  Nećemo Vam pitati da komentirate tu izjavu, ali kakvo je Sarajevo za Hrvate?

U biti, to pitanje je zapravo od samog potpisa Daytona, kada smo mi svi biskupi reagirali da to nije rješenje, posebno za Hrvate.

Zašto se mi iz Katoličke crkve zauzimamo za pitanje Hrvata? Jer u biti Hrvati su katolici i njihov opstanak je opstanak Katoličke crkve ovdje.

Veoma je važno rješenje pravnog, političkog i ekonomskog pitanja Hrvata u BiH.

To nije riješeno Daytonom, a što je dalje išlo, išlo je na štetu.

U pitanju Sarajeva, gdje smo mi manjina, ali je itekako problematično da budemo jednakopravni. Isto tako treba postaviti pitanje u svim gradovima BiH – kako stvoriti jednakopravnost da se svaki građanin osjeća kao kod kuće u cijeloj BiH.

Nažalost, svaljuje se na lokalne političare da oni to rješavaju.

Međutim, vidimo da međunarodna zajednica igra svoju igru: Kada treba nešto riješiti, onda Amerika i Rusija odlučuju kakava će izgledati. Tako da je na neki način neugodno samo napadati lokalne političare, iako su dosta odgovorni. Da su učinkoviti, vjerovatno bi velike sile morale poštivati učinkoviti dogovor.

Razmišljaju li velike sile o Hrvatima u Banjaluci, Srbima i Hrvatima u Sarajevu, Bošnjacima u RS?

S tugom moram reći da ne razmišljaju. Dapače, oni razmišljaju o nekakvom sinkretizmu, to znači ili se sasvim asimilirati ili seliti. To je jedna tužna priča, što narod obeshrabruje. Međutim, mi uporno govorimo ovdje smo kod kuće i želimo sa drugima i drugačijima u jednakopravnosti opstati, kako i gradu Sarajevu, tako i u svim drugim gradovima.

Šta će pojedini političari učiniti? To je sad na njima da se dogovore.

Jedno mi smeta – da se oni dogovore šta će nama dati pravo.

Nemaju oni šta dogovarati, to pravo meni pripada. Samo moraju naći modus kako ga ostvariti. Nemaju oni meni šta davati što meni pripada po naradi – da ja budem građanin ove države. Jadna država koja svoje građane ne voli!

Kako da to postignemo? Treba li BiH reorganizovati? 

Itekako treba ozbiljno razmisliti. Ja nisam mjerodavan da odgovorim kako treba.

Mi biskupi smo jedanput dali svoj prijedlog na koji se nitko nije htio ozbiljno osvrnuti.

Ne želimo više sugerirati, ali imamo pravo vikati: “Jednaka prava”. Ja simbolički kažem: “Valjda ćete mi priznati da kada me neko učepi moram reći da me boli”. Ako nemam jednaka prava imam pravo vikati, ne: “Dajte mi”, nego “učinite da se ostvare jednaka prava”.

Možete li nas podsjetiti šta je sadržavao biskupski prijedlog?

Mi smo tada, upravo zavedeni međunarodnom zajednicom koja se tobože klela da joj je stalo da multietnička i multivjerska BiH ostane, ponudili jedan mehanizam gdje neće biti preglasavanja, gdje će se uvažiti svi vjerski i nacionalni identiteti. BiH pretvorili smo u četiri regije i da na razini BiH bude paritetna vlast, na razini regija da bude najviše 40, a najmanje 30 posto vlasti od svih, a onda dole, na općinskim vlastima bude jedan čovjek – jedan glas. Razvoj bi najviše bio stavljen na lokalnu vlast. No, nitko to nije uzeo u obzir. Dapače, oni su često puta to natezali svako na svoju stranu.

U posljednje vrijeme spominje se reorganizacija BiH, treći entitet, referendum u RS , otcjepljenje RS, unitarizacija BiH. Govori se i o zveckanju oružjem. Kakvu nam to sliku šalje? Da li dobro da se ovolike tenzije stvaraju u javnosti u ovom trenutku?

Mislim da i lokalna i međunarodna zajednica treba da ozbiljno shvate da su ovi ljudi umorni od svih tih priča koje ubijaju nadu. Treba otvoriti perspektivu. Perspektiva se otvara kada se ostvaruju prava, kad se omoguće radna mjesta, kada se zaštiti gospodarstvo, posebno obiteljsko gospodarstvo, da se zapravo mladi ljudi koji istinski razvijaju svoje sposobnosti ugrade u ovu zemlju.

Jako me boli i smeta mi što se toliko neodgovornih izjava daje u javnosti.

Nećete mi zamjeriti, ali i vi mediji kao da jedva čekate takve izjave da prenesete, jer je to sada novost. Ako je nešto pozitivno i korektno, to više nije novost.

Zato je prevažno shvatiti da je u ovoj državi odgovornost postala strana riječ. Nju treba ugraditi u sve strukture.

Onda u ovoj državi treba stvoriti dostojanstvo čovjeka, da čovjek bude u prvom mjerilu, njegova prava, njegovo dostojanstvo, njegova dužnost, njegova odgovornost. Onda možemo slobodno živjeti. Dokle god se prepucavamo ko će više kome uzeti prava za svoje koristi, to je stvaranje nesigurnosti u ovoj zemlji.

I u regiji možemo čuti teške riječi, primjer su Srbija i Hrvatska, koje uposljednje vrijeme zaista imaju žustru raspravu o raznim pitanjima. Da li se takav politički ambijent oslikava na BiH i na ljude uopće? 

Nije samo taj moment koji se čuje u susjednim državama, nego u cijelom svijetu zvecka se jednim tužnim pričama, pogotovo to ucjenjivanje sa izbjeglicama, prognanicima, ratovima. Meni je tako strašno čuti “Nisu se dogovorili o ratu u Siriji”.

Taj sirijski narod nema šta kazati, nego velike sile treba da se dogovore, a taj narod toliko trpi i toliko bježe. Sada se pitaju i krokodilske suze liju za tim izbjeglicama, a tko je prouzrokovao to što su došle izbjeglice?

Treba zaustaviti rat i treba omogućiti ljudima da žive u svojoj zemlji. Treba stvoriti ozračje da se ne rađa terorizam i ekstremizam, nego da se rađa ono što se zove ljudska prava i dostojanstvo čovjeka.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Tuđman: Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove!?

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr.sc Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor  i saborski zastupnik HDZ-a, predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“.

O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman govori u intervjuu za portal politika24.net.

Možete li nam ukratko objasniti o čemu govori Vaša nova knjiga „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“?

Teško je ukratko objasniti u par rečenica sadržaj ove knjige, jer je to pregled političke strategije Alije Izetbegovća  koja se onda reflektira na njegovu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno međunarodnu, koja se potom referira na sve koncepte međunarodne zajednice koja je nudila planove za mirno rješavanje rata i sukoba u Bosni i Hercegovini, a ta se politika onda modificirala odnosno određivala prema svim tim planovima.  Ono što je presudno za razumjevanje te politike jeste da Alija Izetbegović nije poštivao elementarnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina tronacionalna država, da u njoj žive tri ravnopravna suverena naroda, već je smatrao da su Muslimani prvenstveno vjerska zajednica,a ne nacija, ( pritom ne smatram da su svi Muslimani- Bošnjaci tog stajališta ), već govorim o Aliji Izetbegoviću i njegovoj službenoj politici  Izetbegović je negirao i srpske i hrvatske nacionalne interese smatrajući da su ti interesi nelegitimni u BiH. To je bilo devedesetih godina, a mislim da je to u velikoj mjeri i danas prisutno u djelu bošnjačke politike.

Rezolucija Europskoga parlamenta jasno je definirala da BiH mora biti uređena po načelima federalizma i jednakosti. Ali, Bošnjaci su izričito protiv?

Doktrina politike Alije Izetbegovića je suprotna demokratizaciji međunarodnog poretka i onoga što se zbivalo devedesetih godina kada je nastalo petnaest novih država na tlu Europe, ali i onoga što smo ovih dana svjedoci. Imate slučaj Katalonaca koji traže autonomiju u Španjolskoj, u Siriji Kurdi jednako tako traže autonomiju. Prema tome svaki narod traži svoje mjesto u međunarodnome poretku i u svijetu, a u Bosni i Hercegovini se ne pristaje, odnosno ne dozvoljava se da Hrvati budu jednakopravnni sa ostala dva naroda.

Kako rješiti otvoreno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

Za rješavanje hrvatskog nacionalog pitanja u BiH poznato je da bez konsitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda jednostavno nema sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da ako će službena politika Bošnjaka i Srba biti za proces europskih integracija Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o NATO –u ili Europskoj Uniji, da će  morati pristati na federalizaciju i pronalaženje najboljeg oblika suživota sva tri naroda.

Kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu? Bošnjački političari se i u ovom slučaju protive

Pelješki most je budućnost, od njega Hrvatska ne može odustati. S druge strane nema nikakvih osnova da se to može osporiti. Možemo navesti primjer Turske. Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove, a Pelješki most koristi gabarite, kao i tamošnji mostovi. Prema tome to su neozbiljne i da tako kažem zločeste prmjedbe.

Kako vidite BiH u bliskoj budućnosti?

Budućnost BiH u velikoj mjeri ovisi o tome kako će Bošnjačka elita definirati identitet svoga naroda; da li će se oni prikloniti tome da budu nacija- u tom slučaju biti će puno lakše doći do usklađivanja nacionalih interesa triju naroda, a ako će inzistirati na vjerskoj komponenti ( pritom ne smatram da vjersku komponentnu treba zanemariti i odbaciti, govorim o tome što je primarno u identifikaciji ) u tom slučaju će taj dogovor o budućnosti BiH biti daleko teži.

( politika24.net )

facebook komentari

Nastavi čitati