Pratite nas

BiH

Kardinal Vinko Puljić: Ono što imaju druga dva naroda, trebaju priznati i nama!

Objavljeno

na

Svetkovanje Blažene Djevice Marije i bliskost s likom Majke Božje tradicija su Hrvata. Mnogi su razlozi za to i duboko su povijesno ukorijenjeni. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, otvorenog srca i pastirskom mudrošću poziva na dosljednost te upozorava na korijene problema – nejednakopravnost, piše večernji.ba

• Zašto se Velika Gospa kod nas naziva “kraljicom Hrvata” ili najvjernijom odvjetnicom Hrvata, otkuda ta povezanost?

Ovdje moramo reći da mi Majku Božju zovemo kraljicom Hrvata i ne slavimo samo svetkovanje Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koje pučki zovemo Velika Gospa. U crkvi slavimo i rođenje Marijino, koje nazivamo Mala Gospa, a Uznesenje Marijino na nebo je Velika Gospa. To da je u naš vjernički mentalitet ušao naziv kraljica Hrvata jest povijesna baština. Uz njezine blagdane često su vezani važni povijesni događaji, kao što je obrana od neprijatelja i spas narodnog bića. Hrvatski identitet nije građen kao kod Poljaka, ali naša je povijest važno obilježena upravo tom pobožnošću Gospi. Vidimo da su to pastiri Crkve u Hrvata svi podupirali. Sluga Božji Stadler, preuzimajući obnovu hijerarhije, posvetio je Božanskom Srcu Isusovu cijelu nadbiskupiju i katedralu, a ujedno je stavio kao suzaštitnika Bezgrešno začeće BDM. Vidimo da je Blaženi Alojzije Stepinac u teškim vremenima ne samo hodočastio, nego hrabro pozivao da se utječemo Mariji. Vidimo to i za vrijeme turske okupacije, kada su apostolski vikari obilazili župe i nalazili tu pobožnost Gospi i u Olovu i u Komušini. Lijepi su ti opisi kako se narod moli Gospi u teškim trenucima opstanka. I u Domovinskom ratu branitelji su spontano Gospinu krunicu nosili kao znak nade u pobjedu. Zato je i nikla ona uzrečica: ‘Tko Mariju ljubi, taj se ne gubi!’ Tako je kroz tu molitvu i pobožnost Marija vladala, unatoč svim okupacijama, progonu i tlačenjima.

• Nije li pomalo pretenciozno da Hrvati katolici ‘privatiziraju’ Majku Božju?

To ne bi bio uopće problem da nije antihrvatske klime koja se strašno nameće u javnosti. Poljacima nitko ne prigovara, ali ne samo Poljacima, niti drugim narodima što vole i mole Mariju te je nazivaju nazivom svoga naroda. Nama Hrvatima žele nabiti kompleks krivnje gdje god mogu. Mnogi to prihvate jer se žele dodvoriti toj agresivnoj politizaciji, a mnogi ne razumiju igru koja se igra u javnosti. Time što je mi zovemo svojom kraljicom nikoga ne isključujemo, niti mu branimo da joj se moli i naziva je svojom zaštitnicom. Zato smatram da je važna ta pobožnost posvete Prečistom Srcu Marijinu, koju smo obavili i još je u procesu u našoj Nadbiskupiji. Prigodom 100 godina fatimskih ukazanja, njezin lik iz Fatime ide iz župe u župu i obavlja se posveta njezinom Srcu, a cijelu nadbiskupiju ćemo posvetiti u zadnju subotu listopada u Komušini, na brdu Kondžilo!

• Gospa je uzor ženama u svojoj požrtvovnosti, ljubavi, pažnji. Kako danas istodobno ispuniti tu ulogu majke, supruge, …?

Kao što je po prvoj ženi Evi ušao grijeh u svijet, tako je po novoj Evi, Blaženoj Djevici Mariji, ušlo u svijet otkupljenje. Ona je uzor poslušne vjere i ponizne službenice. Za društvo je previše važno dostojanstvo i lik žene. Time društvo pada ili raste. Vidimo da se ovo društvo počelo urušavati kad je žena postala roba. Kako bi opravdali to trgovanje ženskim tijelom izumili su razne nazive i obrane. Međutim, lik Gospe je uzor, ne samo ženama nego svakom biću, ali posebno ženama da im vrati ljepotu i dostojanstvo žene i majke. Života nema ako ga žena ne voli, ne prihvaća i ne odgaja. Kao što je Marija bila nositeljica života, tu ulogu ima svaka žena, bilo kao duhovna ili tjelesna majka. Taj mentalitet moramo formirati i u osobnom i javnom životu. Nekad je vjera izgrađivala kulturu, sada se događa obrnuto.

• Žene su često izložene mobingu na poslu pa doslovno moraju birati između radnog mjesta i djeteta. Što reći za takve pojave i kako mijenjati to grabežljivo, nehumano lice kapitalizma?

Nekada smo nosili teški jaram bezboštva, sada nosimo jaram bezdušnog kapitalizma. Ni u jednom ni u drugom sustavu nema vrjednovanja čovjeka. Zato je važno u javnost, društveno-politički život, ugraditi socijalni nauk Crkve. Materijalna sredstva trebaju ostati sredstva, a ne cilj. Ako izvrnemo vrednote, onda čovjek postaje rob. Nažalost, sada se nametnuo profit kao glavni cilj i sve je tome podvrgnuto. Ako takao nastavimo, sve će manje biti mladih radnika, a onda se nameće jedna druga klima o kojoj sada ne bih govorio. U javnosti čujemo kuknjavu kako se škole zatvaraju jer nema djece, što znači da nema budućih radnika. Starimo. Gdje je strategija nataliteta, dokle će mortalitet biti veći od nataliteta? Time otvaramo brojne upitnike, na koje nije lako odgovoriti, ali nas nitko ne oslobađa te odgovornosti. Bez pravednih i stabilnih socijalnih zakona nećemo uspjeti zaštiti majku radnicu, kao i zdravu obitelj.

• Uzoriti Oče, vaša izjava u Podmilačju, ako je točno prenesena, “Odlaskom u bijeli svijet novac će ljude zatrpati i progutati, prestat će biti i Hrvat i katolik…” izazvala je brojne komentare, neke i vrlo negativne. Što ste željeli reći?

To sam rekao u zanosu propovijedi, ali ne bez uvjerenja jer to sam doživio. Jedno vrijeme se naši ljudi, koji su otišli u tuđinu, drže korijena vjere, ako su povezani s rodnim krajem i zavičajem ili s hrvatskom misijom. Mali broj vjernika se održi, a ako se udalji od svojih korijena. vrlo brzo postanu integrirani u materijalizam i potrošački mentlitet. Vidimo da se tamo crkve prodaju, pretvaraju u razne restorane ili galerije. Ako mi ne shvatimo odgovornost za osobnu vjeru i za opstanak svoga naroda, postat ćemo ljudi interesa koji će za taj novac sve prodati. Stara je poslovica “sve za obraz a obraz ni za što!”, ne smijemo izgubiti taj stav vrednovanja.

• Kada razgovarate s ljudima koji odlaze iz BiH, onda vam kažu da je razlog za njihovu odluku neizvjesnost, izostanak posla, nepoštovanje, a kod nekih je to postalo pitanje trenda. Ostaje li ‘Bosna bez svjedoka’, kako to u jednoj svojoj knjizi napisa pokojni ugledni Ante Markotić?

Ne samo da BiH ostaje bez svjedoka, nego se i Hrvatska prazni. Netko je uspješno nametnuo takvo razmišljanje kako bismo ono što smo krvlju branili sada zabadava ostavljali. Kako tako brzo promijenismo stavove i uvjerenja? Neki elementi govore o strategiji koja se perfidno uvlači, a naši je ljudi olako prihvaćaju ili se prepadnu križa i tako napuštaju grudu za koju su naši preci krv lili, na njoj se znojili i suzama je zalijevali. Toj klimi jako doprinose i političke svađe i ne rješavanje egzistencijalnih pitanja. U tome ih podupire i nekorektna međunarodna politika, a prodani mediji služe toj svrsi.

• Ostvaruje li se ‘curenjem Hrvata’ strategija onih koji su dugoročno zacrtali na taj način riješiti ‘hrvatsko pitanje?

U prethodnoj sam riječi naslutio da je to istinski jedna strategija. Dobro se sjećam organizacija koje su sustavno iseljavale naš narod i dobivale debela sredstva za to. Čini mi se da su sada malo prefidniji i skrovitiji, ali to ne rade samo u BiH, nego i u Hrvatskoj. EU nije rješavala naše pitanje, a sada im dobro dođu već školovani ljudi za koje nisu morali trošiti sredstva nego ih dobivaju badava pa im nije teško mamiti ih s boljom plaćom. Nažalost, mnogima prisjedne takva djelatnost.

•“Mi (Hvati katolici) moramo naći način kako živjeti u jednakopravnosti”. To je jedna od vaših poruka. Kako to ostvariti i postaje li ta rečenica previše otrcana ili jednadžba bez rješenja?

Imam osjećaj da u rešeto lijevam te stavove. Stalno govorim o jednakopravnosti. Nažalost, partneri u vlasti to ne shvaćaju, nego uporno idu klimom koja stvara nesigurnost i opterećavajuću klimu. U tome im pomažu međunarodni čelnici koji ne shvaćaju važnost jednakopravnosti. Njih nije briga što će hrvatski narod “iscuriti”, nego im je važno da se ne puca i da se ide nekakvom rješenju, a je li to pravedno ili nije, njih glava ne boli jer se ne tiče njihove kože. Ta perfidija je tako ružna da jedne sude radi podjele BiH dok druge, koji su uspjeli podijeliti BiH, nagrađuju. U to ne daju dirati iako je to skrojeno na nepravdi i ozakonjenju etničkog čišćenja.

• Jedan od ključnih testova oko hrvatske institucionalne ravnopravnosti je izmjena Izbornog zakona. Vidite li bilo što prijeporno oko zahtjeva da Hrvati biraju vlastite predstavnike?

Ono što imaju druga dva naroda, trebaju priznati i nama. To je tako normalno. Kako će to izraditi pravno, nije mi jasno. Razumljivo da od ovog nakaradnog Daytonskog ugovora nije lako skrojiti normalnu državu u kojoj će vladati institucionalna ravnopravnost i jednakopravnost svakog građanina i svakog identiteta. Kod tog traženja rješenja tako je vidljivo da se nitko ne želi odreći privilegija, a radi toga je i zametnut i rat, jer su privilegirani željeli imati vlast.

• Stalno se u bh. javnosti nastoji nametnuti teza da građani gube ako su narodi zadovoljni oko izbornih rješenja. Je li tome tako?

Vrlo je prozirna ideja o građanskoj državi u kojoj bi bila vladavina većine. Vidimo kako to živi u RS-u pa bi htjeli i u FBiH. Takav model je neprihvatljiv, ako se neće stvoriti mehanizam da smo svi, bilo osobno ili kao etnička skupina, jednaki. To prvo moraju shvatiti EU i Amerika, kao i druge velike sile koje igraju nekorektnu igru interesa.

• Ponovno se stvara nova osovina za poslijeizborne prijevare Hrvata, a, s druge strane, iz dijela međunarodne zajednice se nastoji ukinuti odrednica konstitutivnih, tvorbenih naroda, koja je praktično posljednja linija obrane Hrvata, makar i u takvom nepravednom Daytonu. Kako gledate na te pojave i kako im se suprotstaviti?

Ta ideja je da od nepravde iz Daytona načine novu nepravdu. Takvi stavovi ne idu za rješenjem nego za stvaranjem “turbulentnog” područja. Kao da im odgovara takva klima. Na taj način pozornost svraćaju na nas kako se ne bi vidjeli problemi u njihovoj zemlji.

• Može li vrh katoličke Crkve i Islamske zajednice pomoći u rješavanju problema u BiH, posebice između Hrvata i Bošnjaka, te ostvarenja ove jednakopravnosti?

Pružiti pomoć možete onima koji su je spremni primiti. Katolička Crkva ne želi djelomično, nego cjelovito rješavati probleme u BiH, budući da pokrivamo cijelu BiH. Ako zatraže posredovanje, dužnost nam je raditi na općem dobru.

• Nedavno ste u kontekstu odnosa vlasti istaknuli da je ‘stranka jedno, narod drugo’ u kontekstu stavljanja stranačkih interesa u prvi plan?!

– To ne trebam tumačiti, jer svaka stranka služi narodu i općem dobru. Crkva ne može stati uz stranku, nego poduprijeti rad na općem dobru, a Crkva ostaje uz narod i za narod. Ne znači da smo uvijek prepoznatljivi u tim stavovima, ali to nam je dužnost. Dobro je napisao dr. fra Luka Marković u Katoličkom tjedniku br 31/6. kolovoza 2017. u čemu je glavni problem Hrvata u BiH “Vrijeme je za otrežnjenje” i “Nema odlaganja problema” i “Činjenice zvone na uzbunu”.

• Često se nastoji nametnuti teza o podjelama između Hrvata iz Posavine, RS-a, Hercegovine i Bosne, a podjele nastoje potaknuti i pojedini svećenici. Kako vi gledate na to pitanje i koliko su podjele ili, pak, jedinstvo danas prisutni?

Nažalost, klima je zatrovana. Valja ozbiljno promišljati kako premostiti nezdravu klimu te unutar hrvatskog korpusa stvarati zauzetost i zajedništvo. To je dužnost, ne samo svećenika i redovnika, nego svih političara. Premalo nas je da bismo rasipali snage, a pogotovo gradili jedno na račun drugoga. Poznate su mi sve te “prljave rabote” kojim se služe, ili su u službi onih koji bi htjeli da nas nema. Valja se ozbiljno suočiti s problemima, ne blatiti jedni druge, nego se hrabro suočiti s istinom, prihvatiti odgovornost i pretvoriti je u zazuzetost.

Zoran Krešić/večernji.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati