Katolički ‘Jutarnji list’ i komunistički ‘Večernji list’

0

Najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“.

Da se u hrvatskim tiskanim medijima katkad mogu dogoditi neobični obrati uredničke politike  potvrđuje izvješćivanje o beatifikaciji istarskog svećenika Miroslava Bulešića, održanoj u pulskoj Areni uz sudjelovanje 670 svećenika iz Hrvatske i inozemstva i preko 17.000 vjernika iz cijele Hrvatske. Slavlje beatifikacije predvodio je Papin izaslanik, prefekt Kongregacije za kauze svetih kardinal Angelo Amato.

Ako je beatifikacija organizirana na tako visokoj razini, dakle uz Papinog izaslanika s cjelokupnim biskupskim sastavom države Hrvatske, s 17.000 vjernika koji su u impoznatnu pulsku Arenu stigli iz cijele Hrvatske, onda je to događaj prvorazrednog značaja, ne samo crkvenog, nego i svjetovnog. Posebice zbog toga što je povod beatifikaciji bila mučenička smrt mladog istarskog svećenika daleke 1947. godine pod terorom komunističkog režima. Ona je dapače i te kako aktualna jer osvjetlava današnju hrvatsku stvarnost opiranjem hrvatskih vlasti da kao nova članica Europske unije udovolji europskom uhidbenom nalogu za izručenje Josipa Perkovića osumnjičenog u Njemačkoj za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića.

Dakle,  Hrvatska i 23 godine nakon stjecanja neovisnosti još uvijek nije do kraja raščistila s tamnom stranom svoje totalitarne prošlosti, i to one komunističke koja je u tom sustavu jednako tako odgovorna za mučko ubojstvo Miroslava Bulešića u kolovozu 1947. godine koje su počinili komunistički aktivisti kao i za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića koje su počinili agenti jugoslavenske tajne policije Udbe čiji je jedan od ključnih nalogodavaca bio Josip Perković. Zato nije slučajno što je Katolička crkva dala takav značaj činu beatifikacije Miroslava Bulešića s očitom namjerom da se pošalje sasvim jasna poruka cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, ali i samim hrvatskim vlastima koje na čelu s SDP-om predvode ideološki i politički nasljednici jugoslavenskog komunističkog režima.

Indikativno je na koji su način vodeći hrvatski elektronski i tiskovni mediji popratili ovaj i te kako aktualni događaj, jer njegovo pokrivanje otkriva da značajan dio medija još uvijek ne shvačća svoju ulogu objektivnog i nepristranog informiranja hrvatske javnosti. Hrvatska televizija kao vodeći javni medij uz izravan prijenos beatifikacije Miroslava Bulešića u svojim informativnim emisijama naglasak je dala na poruke što ih je u misnom slavlju u Areni izrekao Papin izaslanik kardinal Angelo Amato koje u kršćanskom duhu oprosta zazivaju ne samo za Crkvu nego i za cijelo društvo „obranu slobode i bratstvo među ljudima“, pa je „Miroslav Bulešić „heroj i zbog toga što je svojim činom upozorio na poštovanje prema različitim mišljenjima“. U tim informativnim emisijama tek se usput navodilo da je Miroslav Bulešić pao kao žrtva okrutnih komunističkih ubojica. Slično je postupio i riječki „Novi list“ koji je ostao vjeran svojoj uređivačkoj politici ignoriranja komunističkih zločina u skladu sa svojom nostalgijom za jugoslavenstvom.

Međutim najintrigantnije je kako su o beatifikaciji u pulskoj Areni izvijestila dva vodeća hrvatska dnevnika – „Večernji list“ i „Jutarnji list“. Pokrivanjem ovog događaja „Večernji list“ je sam sebe potpuno raskrinkao u smislu glasila hrvatske desnice a još više kao akvizicija austrijske tobožnje katoličke izdavačke kuće „Styria“ iz Graza. „Večernji list“ je uz sliku iz pulske Arene donio samo kratku informaciju o beatifikaciji Miroslava Bulešića, uopće ne spomenuvši da je bio žrtva komunističkog režima.

Po tome je „bezgriješni“ „Večernjak“ premašio  čak i uvijek neokomunistički pravovjernu HRT kao medijskog predvodnika ideje o velikom zaboravu komunističkih zločina. Jednostavno bi se moglo kazati kako se „Večernji list“, naravno u ovom slučaju zbog svoje uređivačke politike u kojoj  na određeni način sudjeluje i član uprave „Styrie“ pater Tolj, u najboljoj maniri prešućivanje bitnih činjenica predstavio kao “komunističko“ glasilo.

Da paradoks bude potpun konkurentski „Jutarnji list“ koji bez maske zagovara nekakvu novu regionalnu zajednicu, a ideološki i jugonostalgičarski ne skriva da simpatizira s tadašnjim komunističkim idejama dao je događaju u Puli korektnu informaciju, mnogo veću od suparničkog „Večernjeg lista“. Pored informacije o svečanoj beatifikaciji, „Jutarnji liste“ je korektno  opisao i povijest tog čina: „Miroslav Bulešić u kolovozu 1947. u Buzetu je bio službeni pratitelj izaslanika Svete Stolice Jakoba Ukmara, koji je u župnoj crkvi dijelio sakrament krizme, što su komunisti 23. kolovoza htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli.

Dan poslije na krizmi u Lanišću komunisti su napali Bulešića u župnoj kući i izboli ga nožem u grlo. Od rana je umro, a izaslanik Svete Stolice teško je pretučen. Govoreći o značaju beatifikacije, kardinal Amato je istaknuo kako je ona “svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom te božanske ljubavi nad ljudskom zlobom”. Amato je rekao da je Bulešić istinski junak crkve u Hrvatskoj koja je četrdesetih godina 20. stoljeća trpjela žestoki progon“. Svega toga nije bilo u izvješćima već spomenutih medija, pa je tako u ovom konkretnom slučaju ispalo da „Jutarnji list“ zagovara katoličke stavove u svojoj uređivačkoj politici,  a „Večernji list“ komunističke.

Vjekoslav Krsnik/dnevno

facebook komentari