Kazališna histerija u ‘bosanskoj prijestolnici’

0

Sarajevo je valjda jedini grad na kugli zemaljskom u kojem publika na silu provaljuje u kazalište kako bi gledala predstavu koju su organizatori proglasili visokorizičnom te zabranili pristup publici na izvođenju predstave. Sama ideja da se kazališna predstava kakva god da bila! – izvodi bez publike jest apsurdna, naime osnovna je odrednica drame da se izvodi pred gledateljima, po tomu se ona bitno razlikuje od drugih književnih rodova.

Doduše, Frljićeva je predstava inspirirana je romanom Petera Weissa Estetika otpora, no svaki tekst kad se adaptira za kazalište postaje određena vrsta dramskog teksta.

Drugi je apsurd vezan za ovu predstavu činjenica da je nekoliko desetaka ljudi prosvjedovali da ih se pusti. Navodno se zaželjeli Frljićeve umjetnosti i slobode. A sloboda se, poznato je, osvaja jurišom na kazališta! Nekako mi je teško povjerovati da sarajevska publika baš toliko voli kazalište, a i slobode što se tiče, za nju se bori negdje drugdje, ne u kazalištu. Bit će da je posrijedi ipak nešto drugo i da se ”publika” samo zaželjela predstave u kojoj se vrijeđa Katolička crkva. Naime, predstava je i postala sporna upravo zbog toga što se protiv nje pobunili Hrvatsko katoličko društvo Napredak i Katolička crkva u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu, gdje je burka češća nego u Teheranu, vrijeđanje katolika očito ima dobru prođu.

   Frljićevu predstavu već je sasjekla kritika u Austriji i Njemačkoj, u Poljskoj je autor uspio zaraditi tužbu zbog vrijeđanja, a na sarajevskom kazališnom festivalu MESS-u organizatori su, čini se, izveli ovu predstavu s Frljićevom predstavom. Odluka da se prvo ignoriraju pritužbe Katoličke crkve i Napretka, a zatim i odluka da se ne pusti publika na predstavu ocjenjujući da je riječ o visokorizičnoj predstavi te da se ne može pustiti publiku unutra pokazuje nedosljednost MESS-a, odnosno njegova vodstva. A u svjetlu činjenice da je na pritisak ”desetaka osoba” predstava ipak otvorena za javnost, može se sumnjati i dobre namjere organizatora. Čini se kao da se Oliveru Frljiću opet pravi besplatna reklama.

frljic-predstava   Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi se događalo da se u predstavi slučajno vrijeđa islam. Kladim se da takva predstava ne bi ni bila uvrštena u repertoar festivala. Uostalom, ni sam se Frljić nikada ne bi usudio ni napraviti takvu predstavu. Njega u kritici svega i svačega, čini se, ne vode načela nego pragma. Onaj autor koji svoju umjetnost temelji isključivo na provokaciji, teško može biti istinski umjetnik. Isto tako, ni oni koji na silu provaljuju u kazalište nisu baš birana kazališna publika. Da je tomu tako pokazuje i činjenica da su se u ”prosvjedima” posebno istaknula jedna politička stranka. Riječ je o Našoj stranci, koja je izdala priopćenje: ””Organizatori festivala moraju zajedno s MUP-om preuzeti odgovornost i prestati podlijegati očevidnom političkom pritisku. Pozdravljamo građane koji su, ‘na vlastitu odgovornost’ kako kažu organizatori, došli gledati predstavu, i na ovaj način stali u obranu slobode izražavanja i okupljanja u Bosni i Hercegovini”.

Uklopimo li ovu epizodu s Frljićevom predstavom u jednu širu sliku, postaje jasno da progon najmalobrojnijeg naroda u BiH najpostojanija konstanta u toj zemlji. Nasilje Bošnjaka na izborima u Stocu također je dio tog mozaika. U svijetlu sve zategnutijih odnosa među akterima svjetske politike, kuhanje u bosanskom loncu postaje sve opasnije.

Damir Pešorda/Hrsvijet

facebook komentari