Pratite nas

BiH

Kažu, ćuko je ono što si ti

Objavljeno

na

Vazda sam se ja bojala kera. I nacrtanog. Znalo se dobro, ako hoćeš da trčim, samo pusti kera za mnom. Kakav motor u guzici. Jebo bi se tada Usain Bolt i ono njegovo pobjedničko foliranje rukama dokle bih ja stigla. Prije šest godina samo sam se probudila i šapnula sebi u bradu– „Nabavit ću ćuku. Tornjaka!“

martina_sopta_pasBog zna da ne pijem i da sam bila pri zdravoj svijesti, majkemi. Svi meni bliski ljudi se tada grohotom nasmijaše, ćaća pogotovo.

U inat svima i svakome, za par dana sam se već vozila duvanjskim prostranstvima sa u krilu zaglavljenim čupavim čudom. Bio je rijetko bijeli tornjak, sa samo jednim smeđim uhom. Gledao me je ko ono u filmovima kad se zaljube na prvi pogled. Kad svira dramatična muzika, a cijela scena romantično viče: „Pa đe si ti dosad bila, bona nebila…?!“ Bijaše kao sada, neko proljeće istkano vjetrom vrha gordog Zavelima, neko proljeće sa nikad zlatnijim i rasipnijim suncem.

Nije se štedjelo dajući se po livadama i šumama. Svakog hercegovačkog, ljetnog čelopeka na plus 40 stupnjeva sjetim se tog prizora i krivo mi bude što sam ga otela zagrljaju planine. Svakog hercegovačkog čelopeka na plus 40 moj razmaženi tornjak mora biti u klimatiziranoj prostoriji i najsretnija sam na svijetu što mi je, nepametnoj i budalastoj, tog jutra prije šest godina palo na pamet da je vakat da se prestanem bojati kera.

Kažu, ćuko je ono što si ti. A meni ponekad s njim izgleda ko da hendlam tri najtvrdoglavije mazge, a ne jednog ćuku. Sve mora biti kako on naumi, ili neće zglave ni biti. Da, jasno mi je, dobro kažu. Isti smo. Njegovi preci su se po bespućima snjegovitih zima fajtali s vukovima, a on mora spavati s upaljenim svjetlom i dekicom. Za Novu godinu se skupa bojimo petardi. Ako nešto šušne po noći, moraš se ustati iz kreveta i fino mu objasniti da je to “ništa, tek mačka prošla, nešto bezveze lupnulo, bura puše, sve je okej, ajde sad spavaj, neće više, eto kad ti obećajem.” Naklapaš bajke onako pospan i u pidžami, svatko bi ukidao od smijeha da može prisustvovati tom prizoru, ali on je odmah dobro. Samo jer te vidi.

Jednom mu je usred ljeta i usred boksa naletio u goste daždevnjak da se sunča. Raširio se frajer sav šaren i gušta, a moj kršni ćuko se zavukao u kućicu, izavizujuć se od lajanja. Ja dakako ne smijem izići vani jer sam se ja izavizila od daždevnjaka. I zovem ćaću u Ljubuški da pitam šta ćemo. Ćaća nas sve skupa proklinje i, osjećam, drži se za glavu. A ja gađam daždevnjaka vilicom s prozora da ode. Nedobog da tek vidimo zmiju kad smo vani u điru! Čim nešto zašuška u grmlju, ne znaš ko brže šprinta, ja Usain ili on tornjak.

Što baš tornjak? Jer je preslika naših ljudi. Tvrdoglavost u mekoći duše. Jer je prijatelj najveći. Jer osjeti sve. Svaku nam je sreću uvećao tristo puta, a svaku nevolju izliječio blizinom. Svojom bi čupavom grivom usidren među moja stopala otplakao svaku moju suzu, smrt bližnjih, slomljeno srce. Znao je uvijek di je rupa, koliko boli i šta treba da rupa zacijeli. U šetnji bi se kočoperio posebno ponosan, jer je kužio da seoske babe u mentalitetu gdje je pas još uvijek samo sukerina za lanca i lovca, garant iza zavjesa žugaju klasičnu mahalsku mantru o modernom šetanju džukela, a nešetanju djece. Tada bi se još bliže privinuo uz mene i još jače zavijorio onim svojim sjajnim repom kao da govori – „Otpepajte papci!“

Onomad kad sam izgubila bebu, teško je to objasniti, ali mogu se zakleti da me je nekako točno grlio oko stomaka, sve šapom nježno dotičući prostranstvo iznenadne tuge.

Ovog proljeća šest godina je prošlo od onog proljeća ispod Zavelima. Ne znam slave li psi rođendane, ali vrijeme surovo grabi, i ne pita. Svaki dan pomislim da je to jedan manje. I moj i njegov dan. I nikad ne znaš tko će prvi poći i kad je onaj posljednji tren da se gledamo. Svejedno, svaki put se zato gledamo kao prvi put. Zatelebani jedno u drugo, kao onda kad mu je bilo sasvim svejedno što ga odvodim u kamenjar i vrućinu, što ću od njega napraviti razmaženu beštiju s dekicom, što mu ne dam da ide puno sa ženskicama pa naskače moju raju požudno, onda kad mu je postalo bitno samo da sam tu.

Ja nisam onaj zagriženi imaoc ćuke koji će se raspravljati s ljudima na temama za ili protiv kućnih ljubimaca. Ko što mrzim da meni itko popuje o bilo čemu u životu, ne volim ni ja drugima. Eto vam tamo. Vaš život, vaša stvar. Do jučer ga ni ja nisam imala. Ali zadnjih šest godina ne bih mijenjala ni za šta na svijetu. Jer nekad kad te svi sjebu i čitav svijet se sa svojim sranjima uparkira u horizontali između tvojih lopatica, njegove oči su tu da ti samo kažu kako te netko voli uvijek. I čupavog, i krmeljavog, i rastresenog, i ljutog, i zabrinutog, i nikakvog.

Njemu nikad nisi nikakav. Jer si mu sve, kakav god bio.

 

Martina Mlinarević Sopta/radiosarajevo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati