Pratite nas

Kultura

Kiseljak: Predstavljena knjiga “Vojvoda don Ivan Musić”

Objavljeno

na

U kino dvorani Hrvatskog doma u Kiseljaku ovih je dana predstavljena knjiga “Vojvoda don Ivan Musić”, autora Rafaela Muse iz Kiseljaka. Knjiga obrađuje temu Hrvata u Hercegovačkom ustanku od 1875.-1878. godine, a sadrži i pjesme lepeničko-kreševsko-fojničkog kraja u kojemu također žive Muse, s kojima je vojvoda rodbinski povezan.

Knjiga o don Ivanu Musiću po mnogočemu je posebna. Njezinom autoru, umirovljenom upravitelju Šumarije, ovo je četvrta knjiga, ali prva koju je objavio. S ponosom ističe i da je knjiga prvijenac mlade Kiseljačanke Marijane Kaljević, grafičkog inženjera koja je knjigu uredila i pomogla autoru oko niza tehničkih detalja koji su rukopis pretvorili u knjigu.

O motivima pisanja knjige autor kaže: “Vojvoda don Ivan Musić zaslužio je da se o njemu piše jer on je najsvjetlija osoba u povijesti Hrvata svojega vremena”.

Pored autora, o knjizi su govorili i Dušan Musa, publicist, novinar i književnik te Ivo Miro Jović, predsjednik kiseljačke podružnice HKD “Napredak” u čijoj nakladi je knjiga izašla. Obojica promotora slažu se kako je upravo vojvodi don Ivanu Musiću potrebno vratiti mjesto u povijesti hrvatskog naroda iz kojeg ga je bivša komunistička vlast pokušala nepravedno izgurati.

“U socijalizmu su nas učili da je Nevesinjska puška događaj koji je digao ustanak protiv turskog jarma. O don Ivanu Musiću koji je prvi digao narod na ustanak u Dračevu kod Čapljine nije se moglo skoro ništa čuti”, kaže Ivo Miro Jović koji je napomenuo i kako je don Ivan Musić rođen 24. prosinca 1848. godine te je knjiga objavljena u mjesecu kada je vođa hercegovačkog ustanka rođen.

“Knjiga Rafaela Muse rasvjetljava ulogu vojvode Musića, vođi Hrvata u Hercegovačkom ustanku, osobi koja je bila u stanju podići ljude na ustanak protiv Turaka, događaj koji je prethodio berlinskom kongresu i dodjeli BiH Austrougarskoj monarhiji”, kaže Dušan Musa, publicist i novinar.

Pored Kiseljačana, na predstavljanju knjige o vojvodi Ivanu Musiću bili su i brojni gosti, a među njima i Ivan Musa, zastupnik u federalnom parlamentu te Ivan Buzuk i Tomislav Musa, članovi Udruge don Ivan Musa čije je sjedište u Ljubuškom. Rafaelo Musa također je član spomenute Udruge. S vojvodom don Ivanom Musićem autora osim dubokog poštovanja prema vođi hercegovačkog ustanka vežu i rodbinske veze. Musići su naime doselili u Rakovicu prema Sarajevu, a neki od potomaka završili su i u Kiseljaku, Boljkovcu i drugim mjestima. Vremenom je od Musića nastalo prezime Musa, a potomak Musića je i Rafaelo Musa.

Autor je knjigu o vojvodi Musiću posvetio bratu Rudolfu, okrutno ubijenom 1994. godine u Kiseljaku.

Artinfo.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati