Pratite nas

Klapska pisma –odraz duše hrvatskoga čovika

Objavljeno

na

Klapa je krug, a središte mu je u Omišu, zapisao je u svom prekrasnom eseju o fenomenu tradicionalnog dalmatinskog klapskog pjevanja književnik Jakša Fiamengo. U malom obalnom gradiću podno Mosora, nadomak slavne Poljičke republike i drevnih glagoljaša , u Omišu, ponosnom gradu gusara, knezova Kačića i Šubica, Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Ivaniša Nelipića, Stjepana Kosače, na mjestu gdje se bistra Cetina ulijeva u more, već se 45 god. Na malom Trgu sv. Mihovila „ pod Omiškom stinom „ u tercama klapske pisme događa veliki čin očuvanja i zaštite drevne hrvatske povijesti, književnosti i glazbene kulturne baštine. Da bi „pisma potekla „, klapi, onoj izvornoj, potrebna je tek katun, volat, konoba, balatura, sular i sklaline. Prijateljstvom povezani, članovi klape, licima koja zrače i koja su međusobno usredotočena na svaku gestu, ton i  riječ,tvore jedinstven sklad, suglasje i uživaju ujedinjeni u pjesmi. Ljudi od pjesme svojim glasovima čuvaju svoje iskone, svjedoče i nastavljaju glasove svojih didova, opjevavajući čarobne prizore mora, sunca, obale i otoka, brodica, pijeska, vina, maslina i negdašnji težak život ribara, pomoraca i težaka kroz stoljeća.

Riječ „klapa „ došla je iz tršćanskog govora u kojem „clapa“ označuje skupinu ljudi povezanu prijateljskim odnosima. Njihovo pjevanje temelji se na a capella pjevanju (bez pratnje ) te označava vokalno-glazbenu folklornu pojavu na području obalnog dijela Dalmacije i njenih otoka. Klapa se javlja sredinom 19 stoljeća a pod njom se podrazumijeva određeni broj muških pjevača ( od 5 do 10 ) koji pjevaju višeglasne homofone napjeve u duru s jednim prvim tenorom, a prepoznatljive su po svojoj unutrašnjoj glazbenoj strukturi, harmonijskoj konstrukciji i sadržaju tekstova napjeva. Na oblikovanje klapske pjesme utjecalo je dakako liturgijsko pjevanje ( gregorijanski koral, glagoljaški i pučki napjevi ), koje je narod pjevao u crkvi. Vodeći glas ( tenor ) predvodi melodiju i tekst napjeva, drugi glas ( II tenor ) prihvati tercu niže ( šekundira ) bariton popunjava kvintakord (daje ulja pismi ) a bas se dokazuje u „profondo „ pjevanju.Danas djeluju i ženske i mješovite klape i uz pratnju instrumenata, najčešće gitare ili mandolin, te se pjevaju obrade popularnih pjesama i skladaju novi, u glazbenom smislu, zahtjevni napjevi.

Najznačajniji promicatelji, skladatelji, tekstopisci, obrađivači i voditelji klapa su : Ljubo Stipišić Delmata, Krešimir Magdić, Joško Ćaleta, Dinko Fio, i mnogi drugi.

Velik broj mladih ljudi, osobito nakon osamostaljenja Hrvatske, otkrilo je ljepotu i čar klapskog pivanja i druženja, te danas na području Hrvatske i u dijaspori djeluje više stotina klapa, a od Istre do juga Dalmacije, kao i u kontinentalnoj Hrvatskoj održava se tridesetak klapskih festivala, susreta i glazbenih večeri. Izdani su desetci nosača zvuka s klapskim pismama, a klape koje nastupaju u inozemstvu izazivaju iznimno zanimanje i oduševljenje. Sinjski festival marijansko-duhovne klapske pisme „Klape Gospi Sinjskoj „ divno potvrđuje u hrvatskom narodu duboko ukorijenjenu vjeru i molitvu, te plemenitost napaćenog čovjeka, što posebno  dirljivo svjedoče stihovi  narodne pjesme : Ja odlazim draga, nit ću te ostavit bratu nit sestrici, vengo onoj od pojišana, Mariji Divici „

Da je klapska pisma neodvojivi dio hrvatskoga nacionalnog bića potvrdilo je i Ministarstvo kulture RH proglasivši 2008. God. Klaspo pivanje nematerijalnim kulturnim dobrom. Tu tradiciju neprocjenjive vrijednosti čuva i promiče Omiš, kao jedinstveni biser i muzej hrvatske nacionalne kulture.:

“Ponosno i sad leprša taj barjak od zlata,

Omiška je stina simbol Hrvata „

 [vsw id=”yy2DGK1f_G4″ source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

[vsw id=”Le2HEaDzAP0″ source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Eva Kirchmayer-Bilić

Kučibaba/kamenjar.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati