Knjigozori Miljenka Stojića: Ovako je to

    0

    Osvrt na knjigu: Marijan Sivrić – Ivo Šćepanović, Međugorje – 30 godina fenomena, Matica hrvatska, Čitluk, 2011.

    O događajima u župi Međugorje zaista je napisano puno knjiga. I još se pišu. A da ne govorimo o novinskim člancima. No, unatoč svemu tome teško je tuđincu jednostavno shvatiti što se to i što se još uvijek zbiva. Knjiga pred nama postavila si je upravo taj zadatak. I dobro ga je napravila. Hodočasnik, turist, namjernik čitajući je jednostavno će shvatiti gdje je došao i pohvatati glavne niti događanja.

    Znamo to, nije sve tako jednostavno teklo. Tadašnja komunistička vlast, najprije utjelovljena u liku mrske milicije, pokušala je sve staviti pod svoj nadzor. Nije išlo, događaji su im klizili iz ruku iako im se nitko nije opirao na neki poseban, uobičajeni način. Ljudi se jedino nisu dali smesti u molitvi kako na Brdu ukazanja, tako u crkvi Sv. Jakova. A glas se neprestano širio, sve do kraja kugle zemaljske. I rijeke ljudi su počele pristizati. Komunistička vlast bila je na mukama. Tamnice su stale otvarati svoja vrata.

    Sve je počelo na brdu Crnici, kasnije nazvanom Brdom ukazanja. Nije čudno da autori upravo s tim počinju. Korak po korak odmata se priča koja je stala mijenjati čitav svijet. Polako, ali sigurno, onako kako hodočasničke noge gaze tvrdi hercegovački kamen. Vidi se to na mnogim slikama kojima je prožeta čitava knjiga. Nisu to slike nastale teškom mukom, u nekom posebnom trenutku, prepun ih je čitav kraj međugorske župe. Pred našim očima događa se povijest, ona povijest što će ostati zapisana u doživljajima i knjigama, povijest tako drukčija od negdašnje idile ovoga kraja. Sve se uzbibalo, događaju se velike stvari. Autori pokušavaju naznačiti koliki je broj ljudi došao osjetiti taj novi ugođaj, međutim uzaludan je to posao. Uvijek možemo samo nagađati jer sve i dalje samo teče, teče.

    Sivrić kao novinar od početka prati događanja u župi Međugorje, a kasnije se uključio i Šćepanović. Kroz knjigu je vidljivo da im je ruka novinarska, ali onoga novinarstva koje je tako blizu publicistici. Stil im je istančan, jednostavan, sveden na ono bitno. Informacije leže na našim rukama, što ćemo učiniti? Dvojac ne odgovara izravno na to pitanje, ali se valjda podrazumijeva. Zaroniti nam je u duhovnost koja struji iz ovoga kraja. Stalno je to u pozadini ove priče.

    Ne bih htio izdvajati neke donesene sličice, osim ovih koje zapravo dopunjuju događaje. Radi se najprije o crkvi Sv. Jakova. Napravljena je prevelikom za onodobni broj vjernika unatoč tvarnoj oskudici. Slučajno? Fratri su i prije i sada čuvari identiteta. Hvala im. Glas o događajima nastavlja se širiti i preko valova radiopostaje. Uspjela zamisao. Kraljica mira polako okuplja svoju djecu.

    Vjerujem da će mnogi posegnuti za ovom knjižicom. Nakon što je pročitaju zaputit će se naznačenim stazama i sami iskusivati duhovno bogatstvo koje se ovdje nudi. Za svaku knjigu to je najveći uspjeh.

    Miljenko Stojić

    facebook komentari