KOČNICA LUSTRACIJE JE U PREAMBULI USTAVA

5

U ovom suludom vrtlogu izdaje, prevara i komunističkog nasilja u kojem se poput sufijskih derviša danas vrti hrvatski narod izgleda da nije ostalo ništa što bi hrvatskom čovjeku dalo makar tračak nade u bolju budućnost.

Kad čovjek pogleda na sva ta zbivanja; krađe, pronevjere, prevare, samoubojstva branitelja, a posebno kandidiranja na svim izborima svakoga komu to padne na pamet, mora se upitati je li Hrvatska postala smetlište onog regresivnog anarhističkog pokreta, koji se od početka 60ih godina prošloga stoljeća sve više i više i sve jače širi ovim našim ludim svietom.

Jesu li Hrvati postali jedina zajednica u svietu u kojoj više nema ni ideala, ni idealizma, u kojoj se laži i podvale tretiraju kao istina, gdje su obmane nadahnuća, gdje su pokvarenost i podmuklost odlike, gdje je prostaštvo profinjenost, gdje je poštenje nepoznanica, gdje je “povijest” koju pišu stranci i naši odrodi, izdajnici i zakleti neprijatelji ‘naša povijest’?

lustracija zvJesu li Hrvati danas zbilja toliko defektivni da poslie svega što im se u zadnjih 14 godina događa nisu u stanju shvatiti da je vrieme za ozbiljnu akciju, a ne za suludo osnivanje novih stranaka i kandidiranje tolikog broja svakovrstne pa i najblesavije muladi, koja prije svakih izbora poput gljiva niče na svim marginama anarhističkog spektra?

Jesmo li mi jedini narod koji se stidi svoje prošlosti, narod koji stoički trpi okrutnu sadašnjost koju su mu priuštili njegovi izdajnici, narod koji nema nikakve nade u bolju budućnost?

Jesmo li mi jedini narod koji traži lustraciju komunista i njihovih zločina, a uobće ne zna kako do nje doći i kako s njom početi?

Odvjetnik Vladimir Gredelj nedavno je na blogu ‘dnevno.hr’ napisao članak pod naslovom “Lustracija mora početi s Ivom Josipovićem”. On smatra kako su predsjednički izbori prilika za “tihu lustraciju Ive Josipovića, koji krivca za trenutnu situaciju u Hrvatskoj vidi u nogometnom savezu, ne poštuje europske rezolucije o osudi zločina totalitarističkih komunističkih režima, već njeguje kult druga Tita”.

“Ovih sam dana negdje pročitao” kažeo on “da će lustracija početi s Josipom Perkovićem. Nadam se da neće. Iz dva razloga. Prije svega, naš narod kaže, riba smrdi od glave, a u našem slučaju riba je Josipović, koji trenutno, ako se to može tako nazvati, obnaša dužnost predsjednika države.”

Ovdje mi nešto nije jasno. Ako je rieč o onome što pod tim imenom stoji u rezoluciji Vijeća Europe 1481, onda taj priedlog nema puno smisla, jer nema velike koristi osuđivanje ono što je već tisuće puta osuđeno, ako se ta osuda ne podkriepi stvarnim osudama i njstrožim kaznama kako zločinaca tako i onih koji glorificiraju njih i njihove zločine.

U toj rezoluciji samo se govori o lustraciji ( razsvietljavanju, iznošenju na vidjelo ) zločina totalitarističkih systava a uobće se ne spominje bilo kakvo poduzimanje mjera protiv počinitelja, niti onih koji ih štite i slave njihove zločine.

Evo što se o toj lustraciji kaže u toj rezoluciji:

Na zimskom zasjedanju, 25. siječnja 2006., Vijeće Europe čvrsto osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima.

Ono ( vijeće ) je osudilo “masivne povrede ljudskih prava počinjene od totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumievanje i priznanje žrtvama ovih zločina”.

Isto tako se kaže da ovi prekršaji “uključuju pojedinačna i kolektivna umorstva i smaknuća, smrt u koncetracijskim logorima, izgladnjavanje, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike msovnog fizičkog terora.”

– Ciela skica preporuka koju je napisao g. Göran Lindblad bila je primljena od velike većine Odbora za politička pitanja.

Uzprkos tome, ona u parlamentarnoj skupštini nije dobila potrebnih dvie trećine glasova.

Grupa komunističkih partija oštro se suprostavila rezoluciji.

Kad je rezolucija trebala biti potvrđena izglasavanjem, od ukupno 317 članova na glasanje je došlo svega 153 člana.

Konačni rezultat: 99 glasova za, 42 protiv i 12 suzdržanih.

 Znači, ta ‘velika demokratska unija’ piše rezolicije o lustraciji komunističkih zločina i podnosi ih na ratifikaciju onima koji su te zločine počinili i čiji predstavnici sjede u njezinim vijećima i donose odluke o tobožnjim osudama njihovih zločina.  Eto to je u srži ono što stoji u tom dokumentu, ako ga se tako uobće može zvati ) lustraciji komunističkih zločina. Iz ovoga se vidi da i takva kakva je, ova lustracija nije uobće izglasana, ona nema baš nikakve snage ni značaja.

A da je i potvrđena većinom glasova ona i usvojena ona uobće ne bi imala nikakve snage, jer u njoj nigdje ne postoji paragraf koji se odnosi na bilo kakvo poduzimanje ili pozivanje na odgovornost komunističkih zločinaca i njihovih sljedbenika.

[ad id=”40501″]

Siguran sam da g. Gredelj ne misli na takvu lustraciju, jer znade da samo izticanje komunističkih zločina, kako je navedeno u dokumentu te nazovi rezolucije ne vriedi ni papira na kojem je napisano.

Za svakog poštenog Hrvata lustracija komunističke bande u Hrvatskoj može se provesti samo na jedan način, istim metodama koje oni 45 plus 14 godina rabe protiv hrvatskoga naroda. Slažem se da na ovim izborima ‘tiha lustracija’ treba početi s izbacivanjem komunističkg gmizavca Josipovića, onda Milanovića i druge crvene bande ali, ako to uspije, ne smije se stati na tome.

Idući korak mora biti hitna ‘lustracija’ ( izbacivanje ) jugokomunističke podvale ZAVNOH-a iz Ustava Republike Hrvatske, jer dok god ta podvala stoji u ustavu zločinačkoj bandi zagarantirano je pravo na kontinuitet njihove zločinačke vlasti nad hrvatskim narodom.

Pa kako se uobće moglo dogoditi da se nešto tako ogavno, tako uvredljivo i sramotno, tako ponižavjuće i tako samoporazno nađe u konstituciji Hrvatske nad kojom su u ime te srbkomunističke parole počinjeni najstrašniji zločini genocida?

Od kakve umne bolesti su patili ljudi koji su postavljanjem u ustav te zločinačke podvale pljunuli na rijeke hrvatske krvi koju je boljševička banda prolila u ime te parole?

Što je još gore, taj paragraf ukliješten je u novi ustav Republike Hrvatske u danima kad je u ponovnoj agresiji sljedbenika ‘avnoja i zavnoha’ Hrvatskom ponovno tekla krv nevinih žrtava.

Odgovor na ova pitanja nalazi se u knjizi “Iza Zatvorenih Vrata” čiji autor je bivši komunistički dužnostnik, danas jedan od rijetkih istinskih obraćenika, koji riečju i djelom dokazuje da jeodbacio svoje mladenačke zablude, dr Zdravko Tomac.  On tu potanko opisuje kako je došlo do odluke da se, kako oni to onda nazvaše, “kontinuitet hrvatske države” temelji na srbokomunističkom ZAVNOH-u

Što znači da je za njih hrvatska država postojala u okviru Jugoslavije, ali nije u okviru Nezavisne Države Hrvatske.

Pod podnaslovom “Veliki koncepcijski sukobi” Tomac navodi kako je za vrijeme rada na Ustavu često je izgledalo da neće biti hepienda ( “hrvatizirani” engleski izraz “happy end”, nap. a. ) te kako se u vrieme formuliranja Ustava vodio veliki koncepcijski rat i žestoke političke borbe ne samo u Ustavnoj komisiji nego i u hrvatskom društvu.

Najžešće borbe, navodi Tomac, vodile su se oko pitanja “kontinuiteta hrvatske države i povijesnim temeljima iz kojih ona izrasta”.

Tomac, u to doba visoki dužnostnik SKH-SDP ( savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena ) kaže: “Osobito jake bile su one snage koje su tražile bitne promjene nekih povjesnih ocjena ( valjda onih u dotadašnjem jugokomunističkom ustavu, nap. a.), koje su čak prijetile, da su prihvaćene, da Hrvatsku od pobjedničke antifašističke države pretvore u gubitničku fašističku državu ( kojoj je služio i njegov otac, nap. a. ), što bi imalo nesagledive posljedice za našu sadašnjost i budućnost” (?!).

Druga “antifašistička” izlaganja koja su prezentirana u tim debatama nije vriedno ni spominjati osim možda onoga dijela gdje Tomac navodi kako je poslije ustoličenja četveročlane “Ustavne komisije” u kojoj su bili on,, Smiljko Sokol, Ljubo Valković i ,omniprezent, drug “Kolega” Vladimir Šeks, došlo do naglog strategijskog zaokreta gdje su, kako navodi, ‘zajedničkim radom ubrzo uspostavili međusobno povjerenje i prevladali političke razlike koje su proizlazile iz različite stranačke pripadnosti’.

Tako je na koncepciji koja nema nikave veze s osnovama bilo kakvoga pojma državnosti došlo do “kontinuiteta nove hrvatske države”.

Taj srbokomunistički abstrakt postao je tobožnja spojnica kroz povijest izprekidane hrvatske državnosti.

Nema sumnje da dr Tomac, koji je raskrstio s KGB ( komunizmom, globalizmom i bezboštvom ), danas o tome misli drugačije i da za njega jugokomunizam i ono što boljševici danas zovu “antifašizam” nisu dva različita pojma ali, kad je već imao tako velik udjel u podmetanju tog komunističkog kukavičjeg jaja u ustav republike Hrvatske on bi prvi trebao tražiti da se ono bez oklijevanja izbaci iz ustava.

“ZAVNOH” – KAO JEDNA OD ŠEST PODRUŽNICA “AVNOJ-A”

Kako bi zataškali neuspjehe i stagnaciju na terenu, komunistički vođe koji su se krili po raznim jazbinama i šumama Bosne, Like i Korduna, u prosincu 1942. pkušavaju sazvati sastanak “Rukovodstva komunističke partije na terenu” u kojem snagom abstraktne dijalektičke filozofije pokušavaju izpuniti prazninu političke neorganiziranosti i vojničkih neuspjeha, iznoseći da su tobože zreli uvjeti da se stvori “političko predstavništvo naroda ( u množini ) Hrvatske” koje će sazreti sve neuspjehe na terenu i u politici.

Radi razštkanosti po raznim dijelovima NDH i stalnog bježanja pred hrvatskom vojskom za idućih 6 mjeseci ne polazi im za rukom sazvati bilo kakav sasatanak.

Tek u noći 13. lipnja 1943. grupica vodećih komunista u Hrvatskoj uspjela se privući u praznu dvoranu Doma Mladeži u Otočcu gdje su trebali početi sa svojim zasjedanjem.Ocijenili su da će im ta noć biti najsigurnija jer se, uz blagdan sv. Ante, taj dan slavio i Dan Hrvatskih Oružanih Snaga pa će hrvtaska vojska i redarstvo biti opušteni. Krivo su ocijenili. Odmah na početku njihovog zasjedanja dojavljeno im je da je   njihovo ‘zasjedanje’ odkriveno i da iz pravca Brinja nailazi 10. Slunjska ustaška bojna , a od Gospića 31. jurišna.

I, neobavljena posla, drugovi su kroz šumu pobjegli u četničko selo Labudovac kod Plitvica gdje će sutradan nastaviti s tim svojim zasjedanjem.

Pošto su znali da im nepoznanice poput Rade Žigića i drugihh srbskih pobunjenika, kao i onih hrvatskih odbjeglica poput bivšega pisara u uredu pravnika dra Andrije Artukovića u Gospiću, Jakova Blaževića, ne bi dali nikakvu težinu njihovim političkim aspiracijama upriličili su da im na to ‘zasjedanje’ kordunske Vlahinje na nosilima iz šume u okolici Bihaća u Labudovac donesu izcrpljenog, nedavno prebjeglog pjesnika Vladimira Nazora koji je krajem 1942. iz Zagreba pobjegao (po noći prenesen) na tkzv. oslobođeni teritorij.

Najprije su se dogovorili da to svoje novoizabrano političko predstavništvo nazovu “Vijeće Narodnooslobodilačkog Pokreta Hrvatske” ( VNPH ). Ali pošto su neki od njih, poput Nazora, smatrali da je taj naziv neprikladan jer više zvuči kao vojničko nego političko tijelo, poslije dugog natezanja dogovoriše se da ga preimenuju u “Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske”   (ZAVNOH) kao ogranak nedavno osnovanog ZAVNOJ-a u Bihaću.

Na tom sastanku “vatreni govor” održao je i domobranski bojnik, Šibenčanin Bumber, koji je nedavno , po nagovoru Mačeka i drugih lidera Seljačke Stranke, s cijelom svojom bojnom pribjegao k partizanima. Te noći, izvršni odbor toga komunističkog ZAVNOH-a osnovao je u Labudovcu i odjele za promičbene akcije i, osim svoga “Vjesnika”, pokrenuo polumjesečnik “Srpska Riječ” kao organ “Srpskog kluba vjećnika u ZAVNOH-u”. U tom “Srpskom klubu” okupili su se lički i kordunski Vlasi koji su se ….“izdigli u krvavim bojevima protiv ustaške države” ( paležima i klanjem civilnog pučanstva i zarobljenika, nap. a.).

Ta “Srpska Riječ” u rukama Srpskog kluba trebala je poslužiti u iste svrhe kao i onaj “Srpski Klub” u Beogradu prije rata kojem je na čelu bio Slobodan Jovanović, a kojemu je bila svrha “Braniti vaskolike ugrožene srpske interese”. Taj Slobodan Jovanović bio je u to vrieme predsjednik izbjegličke “Jugosloveneske kraljevske vlade” u Londonu u kojoj je vrlo aktivni sudionik bio i Mačekov zamjenik dr Juraj Krnjević. Posljedično, ni jedna odluka zavnoha nije mogla biti donesena dok nije prošla kroz ‘filter’ “Srpskog Kluba”.

To kod nekih ondašnjih “hrvatskih” jugokomunista, većinom Mačekovih grlatih blebetala, izaziva negodovanje jer im nije dozvoljeno da kao protutezu osnuju “Hrvatsku Riječ”. Nu odluka je donesena da oni o nekakvim svojim interesima mogu govoriti i pisati jedino u Vijesniku kao službenom glasilu ZAVNOH-a. Eto, na toj ..srbokomunističkih komita i šačice domaćih izdajnika temelji se kontinuitet hrvatske državnosti.

Jesu li neki od tadašnjih glavnih sudionika u pisanju novoga ustava to učinili iz u partijskim školama usađenog uvjerenja da će se time umiliti Zapadnom svietu ili za protuuslugu jugokomunističkim zločincima koje se tada smatralo prieko potrebnim saveznicima u obrani Hrvatske od agresije njihovih ideoloških drugova? Najvjerojatnije ovo drugo.

Ta u ustav ugrađena srbokomunistička podvala ne samo da crvenoj bandi služi kao odskočna daska, nego i kao ustavom zagarantirano pravo na uzurpaciju vlasti i absolutnu moć.

Mesić, Josipović i sva druga komunistička banda koja je raznim manipulacijama došla na najviše pozicije vlasti bez imalo straha otvoreno nudi najčuvanije državne tajne ne samo onima koji ih traže na temelju nekakvih propisa Ujedinjenih naroda ili E.U. nego svakome tko ih želi uključivši i ambasadorie zakletih neprijatelja hrvatskog naroda.

Za to im ne može nitko ništa, jer oni smatraju da prema onome što stoji u ustavu samo postojanje hrvatske države temelji se na njihovom “zavnohu” i oni su glavna karika u lancu “kontinuiteta hrvatske državnosti”

U Americi agent CIA-e Aldrich Ames osuđen je 1994. na doživotnu robiju jer je za novac Rusima davao neke tajne dokumente. Za isti zločin izdaje, agent FBI-a Robert Hanssen 2002. dobio je istu kaznu.

Jedino što je obojicu spasilo od električne stolice ili smrtonosne injekcije je to što su priznali sve za što su bili obtuženi.

‘Whistleblower’ Edward Snowden krije se u Putinovoj Rusiji jer zna da ga, radi objavljivanja nekih tajnih državnih dokumenata u Americi čeka najmanje doživotna robija.

Richard Nixon morao je 1974. g., napustiti mjesto predsjednika najveće sile na svietu jer je lagao o onome što je znao o provali u ured Demokratske stranke u kompleksu Watergate u Washingtonu.

Što mislite da bi se napr. dogodilo s Barackom Obamom kad bi on uzeo nekoliko snopova tajnih američkih dokumenata i ponudio ih veleposlaniku Kine?

A što Europska Unija poduzima protiv tog neokomunističkog silovanja demokracije u Hrvatskoj? Ništa!

Ništa, jer za zakonodavce tog masonskog imperija nisu svi zločini jednaki i ne mjere se istim aršinom, pa prema tome komunistički zločini genocida manje su važni od nacističkih iako su najmanje sedam puta veći.

Ako netko u to ne vjeruje neka se sjeti afere oko kandidature Jürgena Haydera za zastupnika u parlamentu Austrije.

Samo zato što je negdje jednom izjavio da je i Hitler u početku učinio neke dobre stvari za Nijemce, moćnici E. U. zaprietili su Austriji izbacivanjem iz njihovog imperija, a nitko od njih nije nikada ni jednu rieč progovorio protiv komunističke bande na vlasti u hrvatskoj. Dapače, E.U. je njihov glavni financier.

Ali, kad pogledamo tko nas predstavlja u njihovom parlamentu, što mi od njih uobće možemo očekivati.

Je li ikad itko čuo od ijednog “našeg” predstavnika, ne mislim na one komunjarske poput Picule, drogaša Jakovčića i druge, nego na one tobože “desne”, da je ikad u tom parlamentu izjavio da Hrvatskom vladaju boljševički kriminalci koji glorificiraju komunističke zločine?

Ne, to je umjesto njih učinio, nitko drugi nego britanski predstavnik Nigel Farrage.

Bez obzira na to što je on kao notorni Anglosakson to izjavio iz njihove poznate mržnje prema Hrvatima i kako bi spriečio ulazak Hrvatske u E.U., on je ipak jedini koji je u tom parlamentu o toj crvenoj bandi rekao istinu.

Umjesto toga, najveća briga naše babe Rože je problem s prodajom marelica Putinovoj Rusiji.

I na koncu, ako i na ovim i svim drugim nadolazećim izborima ne izbacimo ovu jugokomunističku bandu i jednom zauviek je ne spremimo u kompost povijesti onda svi moramo znati da smo mi Hrvati ne samo politički nezreo narod , nego narod koji više voli robstvo od slobode i da kao takvi nemamo pravo tražiti, niti očekivati pomoć od nikaoga.

Zvonimir Došen/Braniteljski radio, subota 29. studenog 2014.

kamenjar.com

facebook komentari

  • peppermintt

    “I na koncu, ako i na ovim i svim drugim nadolazećim izborima ne izbacimo
    ovu jugokomunističku bandu i jednom zauviek je ne spremimo u kompost
    povijesti onda svi moramo znati da smo mi Hrvati ne samo politički
    nezreo narod , nego narod koji više voli robstvo od slobode i da kao
    takvi nemamo pravo tražiti, niti očekivati pomoć od nikoga.”

    stoji , moramo shvatiti da samo aktivnim sudjelovanjem u društevnim procesima možemo i djelovati na iste, zato svi na izbore !

    • Samo masovnim izlaskom na izbore možemo spriječiti izgledne manipulacije! Ne sumnjam ja u volju i želje hrvatskoga naroda, no istina je da je sočen s prefiganim ‘sustavom’ da ne kažem ‘mašinerijom’! Samo ozbiljnost i masovan izlazak na ove predsjedničke i slijedeće parlamentarne izbore je presudan za budućnost! Dosta je bilo šuplje priče i valjanja u blatu! Vrijeme je da Hrvatska učini iskorak u bolje sutra!

  • Rado Pejic

    Parlament je slijedeći Zakon Češke Republike donio- zaključio:

    U uvjerenju da jedan slobodno birani Parlament ima obavezu suočiti se
    sa komunističkim režimom, je kroz ovaj parlament zaključeno, da je
    Komunistička partija Čehoslovačke, njeno vodstvo i njeni članovi, snose
    odgovornost za provođenje vlasti u našoj zemlji u razdoblju od
    1948-1989 godine, poimenično odgovorno za sustavno uništavanje
    naslijeđenih vrijednosti europske zivilizacije, za svijesno podrivanje
    ljudskih prava i sloboda, za moralni i gospodarsko upropaštavanje,
    zamjenu funkcionalne tržišne privrede za dirigiranu,komandnu privredu,
    za odbacivanje prava privatne imovine, za zloupotrebu prava odgoja,
    naobrazbe, za podređivanje znanosti i kulture političko ideološkim
    ciljevima, za bezočno zagađenje okoliša i uništavanje prirode,

    te objavljuje: da će njegovi daljnji poslovi polaziti od slijedećih zakona i u skladu sa njima.

    • peppermintt

      kod nas sljednica takve komunističke partije SDP na vlasti (s tim da su članovi bivše Partije ravnomjerno raspoređeni u svim strankama ) a tko to sam sebe želi lustrirati, na domoljublje sigurno ne možemo računati

  • Rado Pejic

    …daklen čista laž! nikakav ustav ne može biti kočnica lustraciji!