Pratite nas

Koga za poglavnika?

Objavljeno

na

IZBORNO MJESTO BLEIBURG     Zamislite da Jure Francetić ustane iz groba. Gdje je Poglavnik? Eno ga u Brezovici kod Siska, slavi s partizanima! Vitez bi ostao zgromljen. Kao i Stjepan Radić, zbog činjenice da je Ivo Josipović toplo pozdravljen u beogradskom parlamentu.

Kada biramo poglavnika ili predsjednika Hrvatske, trebamo se zapitati kako bi na to gledali naši pokojnici.

pavelic i titoTrebamo pojednostavniti zastupnički život u Hrvatskoj. Ukidanjem županija i suvišnih općina uštedjeli bismo oko 15 milijardi kuna. Dvije milijarde eura! Nakon dvije godine svake nove vlade, svima je jasno da nas vode neznalice, pa u tom smislu trebamo prilagoditi mandat premijera RH, kao i onaj predsjednika RH. Jedne godine izbori za parlament, a druge godine izbori za predsjednika. I jedno izborno mjesto, izmješteno, recimo Bleiburg. Izbore i komemoraciju na Bleiburgu trebamo objediniti, i tako smanjiti sve troškove. Neka na Bleiburgu svaki kandidat dobije priliku kazati svoje, pa da čujemo kakvu će pjesmu pjevati. Tko bi imao srca na Bleiburgu glasovati za partizana ili komunjaru? Partizansko pitanje “Jesi li za Staljina i Tita?” možemo obnoviti, radi detekcije mentalno poremećenih osoba. Rezervna opcija je da svako izborno mjesto doživljavamo kao Bleiburg. Kako izabrati kvalitetnog poglavnika RH? Aktualni predsjednik Hrvatske dnevno proživljava svoje slučajne susrete sa hrvatskim velikanima. Kada narod zviždi Ivi Josipoviću, praktično se oglašavaju Ante Starčević i drugi kolosi naše povijesti, kojima Ivo Josipović nije niti do gležnja. Tko podnosi izvješće? Gospodine Starčeviću, okolnosti su se promijenile. Imamo samostalnu Hrvatsku, ali nema Hrvata. HSP je rasut, a predsjednik Hrvatske je Slavosrb, barem po svome svjetonazoru. A danas uz Antu Starčevića u skoro svakom oživljavanju hrvatskih simbola šutke stoji Ante Pavelić. Nije niti njemu lako. Preuzeo je teške parametre, donio je i neke svoje pogrešne odluke, ali ovo što se danas događa u Hrvatskoj nadvisilo je sve njegove promašaje. Pravo i zapravo je Ustaški pokret nastao kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića. Upoznavanje Ante Pavelića i Ive Josipovića bilo bi šokantno, ako je uopće moguće. Doktore, upoznajte svog nasljednika! A ono, svima neugodno. Ivo Josipović je fenomen svoje vrste. Podrijetlom je Hrvat i još je formalno predsjednik Hrvatske, a ne osjeća se političkim Hrvatom.

Možemo li Starčeviću i Paveliću pogledati u oči?

Zamislite naše sramote da zaista uskrsnu Ante Pavelić i Stjepan Radić, i vide u što se pretvorila njihova i naša Hrvatska. Kako bismo tim našim povijesnim velikanima objasnili da smo birali Stipu Mesića i Ivu Josipovića za predsjednika RH, Mesića u dva mandata? Ante Pavelić brzo je shvatio da su Hrvati nikakvi, pa je u Ustaški pokret krcao Židove. Slično je učinio Ante Starčević, kada su mu ponudili Stjepana Radiča za pravaškog nasljednika. Radije je prepustio HSP Židovu Josipu Franku. Umjesto da svi Hrvati postanu Židovi (nikad nije kasno), oni su pokušali kroatizirati Židove, što je nemoguća misija. I pomalo vrijeđa zdrav razum. Hrvati su genetski podložni podjarmljivanju i manipulacijama. Već četvrti poglavnik Hrvatske je partizan. To je civilizacijska sramota, civilizacijski nedopustivo. Nakon što je Tito konačno krepao u svojoj Sloveniji, njegov zemo Franjo Tuđman, Židov po podrijetlu, umro je relativno pristojno, u Zagrebu, predstavljajući se kao Hrvat, a onda su se novi partizani dosjetili da iskoriste formalnu demokraciju i svakih deset godina biraju novog maršala, koji neće odapeti na svojoj izdajničkoj dužnosti.

Zamislite reakciju Ante Starčevića. Austrougarske nema, a sa Slavosrbima smo dva puta imali zajedničku, odnosno njihovu državu. Prošla su dva svjetska rata i dva pokolja pravaša. Nisam posve siguran da bi Ante Pavelić pozitivno reagirao na poziv: Kolindu za poglavnika! Kako ženu titulirati? Predsjednica! Ili poglavnica Kolinda Grabad Kitarović! Što vam bolje zvuči? Neka ona odabere. Navodno je SDP za nesretnicu pripremio poveću količinu sprejeva, kojima će dodati natpis NATO na njenim predizbornim plakatima. Svaka njena fotografija može postati umjetnička slika, u rangu šutljive Monna Lise.

Karamarko premijer, a Kujundžić predsjednik!

Pravnici i doktori prava na čelu Hrvatske, u svim razdobljima, a za Pantovčak se konačno nudi i pravi liječnik, Mile Kujundžić, internist zagrebačke bolnice Dubrava. Nešto se pitam, što bi se dogodilo da je Kujundžić pobijedio Tomislava Karamarka u utrci za čelnu poziciju HDZ-a? I logikom “izbora protiv” došao na glavnu poziciju premijera RH. Izbori za predsjednika HDZ-a bili su veliko biti ili ne biti za Kujundžića. Bilo bi zanimljivo da Kujundžić postane Predsjednik, a malo kasnije Karamarko postane Premijer. Nema šanse da bi Kujundžić kao predsjednik RH kulturno predao Karamarku mandat za sastavljanje nove Vlade RH. Ako Kujundžić postane predsjednik RH, Savez za Hrvatsku će dobiti mandat da sastavi manjinsku vladu, ušao u Sabor ili ne. Karamarko je podržao Kolindu samo zato da na Pantovčaku ne zasjedne Kujundžić. To je velika šteta za stranu diplomaciju, jer bi Kujundžić najvjerojatnije pri Uredu predsjednika RH otvorio svoju privatnu ordinaciju. Znate, strani će državnici tražit njegovu pomoć, a on je ipak liječnik.

Može li violinist Ladislav Ilčić postati naš novi poglavnik, kao primjerena zamjena gudačkom Ivi Josipoviću? Formalno je u Savezu za Hrvatsku, ovih se dana primiče HDZ-u, ali ne vjerujem da će Tomislav Karamarko plesati po njegovim notama. Čiji je igrač Karamarko? Kako su nastale te neobične stranke Zavjet, Zora, Plamen, Hrast, Orah, Zvonimirova kletva, Mrkva, Suton, Bazga i Kremen? Kod Hrasta me zasmetala činjenica da je taj pokret ili stranku osnovao Josip Jurčević, a nema ga nigdje. Kao što se radilo u Partiji, drug Jurčević nije ostao na partijskoj liniji, pa je obrisan iz dokumentacije, kao drug Staljin 1948. Ako niste znali, HDZ je zapravo osnovao Tomislav Karamarko. Jako je važno da se zapostavljeni Josip Jurčević ponovno kandidira za predsjednika RH i tako dobije priliku da se nakon pet godina pojavi na HTV-u i ukaže na deformacije u našem društvu. Izborni rezultat nije bitan, jer ga kroji strani interes.

Perković ili Bozanić?

Kada bolje razmislim, mogu reći da je nakon Branimira svaku Hrvatsku i njene čelnike određivao strani interes. Jasno je da na vlast u Hrvatskoj možete doći samo tako da iza vas stane neka strana sila i njena obavještajna mreža. Teško je procijeniti koji će centar moći prevladati i čija će obavještajna služba krojiti zemlje i režime. Kada je Pavelić prihvatio ponudu Hitlera (i Mussolinija), Njemačka je bila izuzetno snažna, poput SAD-a danas, pa se činilo da Pavelić igra na dobitnu kombinaciju, a znamo kako je završilo. Kod nas je najkvalitetniji Tuđmanov recept. Najmanje je neprijatelj Hrvatske famozna Udba. Strane službe su posve strane, a u Udbi ima svega, pa se potkrade i rijetki domoljub. I još je umrežena sa svim asocijacijama ovoga svijeta. Dakle, ako želite vladati u ovoj zemlji, preporuka je da se priključite na Udbu. Ali, kako se danas učlaniti u Udbu? Kako prepoznati barakaše? Kome poslati pristupnicu?

Ima li utamničeni Josip Perković pravo kandidirati se za poglavnika RH? On može skupiti 10.000 potpisa u 10 minuta – dovoljno je da se potpiše njegova doušnička mreža. Perković bi bio prvi dovoljno informirani predsjednik RH. Čudi me da je nepoznati “visoki izvor” prije godinu dana donio famozni Lex Perković, ratovao zbog Perkovića s pola svijeta, a danas Perkovića ignorira i ne kandidira ga za predsjednika RH, ispred Partije. A Perković je uredno izvršavao sve zadaće Partije, daleko poslušnije od svojeglavog Ive Josipovića.

Druga je kvalitetna opcija Crkva u Hrvata. Uvijek se prije izbora pusti glas da Crkva favorizira ovog ili onog kandidata, a Crkva samo šuti, svjesna da će strani interes pronaći pogodnu budalu među nevjernicima. Glupo je da naša Crkva odredi svog favorita, kada se može kandidirati osobno kardinal Josip Bozanić. Može uredno konzumirati svoje demokratsko pravo. Bozanić je već na čelu Crkve u Hrvata iskazao državničke sposobnosti. Odmjeren je i staložen, priseban. Nitko ga ne može navesti da se nepotrebno zamjeri bilo kome. Konačno bi se hrvatska država izmirila s Crkvom. Grijeh struktura uključio bi i Crkvu u Hrvata. Sve bih dao da se Josip Bozanić uspne na Pantovčak kao novi predsjednik Hrvatske i demonstrativno sruši bistu Sotone.

Nijema asistentica

Kolinda je lijepa slika bez tona, idealna za predsjednika u parlamentarnoj demokraciji. Kako zbori Ivo Josipović i koliko priča Kolinda Grabar Kitarović, mogli smo za poglavnika Hrvatske kandidirati i Lisu del Giocondo, odnosno Monna Lisu, iz vremešne obitelji Gherardini. Naša Kolinda ima jednako zagonetan osmijeh, i jednako često govori. Josipović je više puta bocnuo Kolindu sa sličnim izjavama. Imamo sliku, ne i ton. Od Kolinde imamo sliku, a ton od njenog glasnogovornika Karamarka. Ne odgovaram Kolindi. Pa na što da odgovorim? Nije do sada izgovorila ni jedan politički stav. Zaista, Kolinda je samo obećala da će biti bolja predsjednica od Josipovića. Ali, tko ne bi bio bolji predsjednik od Josipovića?

Kampanja je počela. Josipović spominje mirovinsku i zdravstvenu reformu, tehnološki razvoj i obrazovanje, reformu uprave i pravosuđa, regionalizaciju i decentralizaciju države, sređivanje stanja u našem ratnom zrakoplovstvu. Nedostaje samo poziv na najnoviju pravednost. Glede zrakoplovstva, gdje je bio ovih pet godina, kao maršal HV-a i gazda vojne službe. Spominje vrhunsku vojnu tehnologiju. Zna li taj čovjek koliko ona košta? Uštede nam neće donijeti više lokalne samouprave, nego ukidanje županija i mnogih besmislenih općina. Josipović tvrdi da će nam razvoj pokrenuti promjene Ustava! Bilo bi pametno da se Josipović ugleda na Kolindu ili Giocondu, i ne iznosi javno svoje političke stavove.

Da je šutnja zlato, dokazao je i Ivo Josipović. U svojoj izjavi za Novi list od 11. kolovoza, komentirajući izjavu Kolinde Grabar Kitarović da se naše ratno zrakoplovstvo zbog neulaganja pretvorilo u hrpu željeza, izjavio je: “Gospođa Kolinda Grabar Kitarović je očito nastupila kako predsjednička kandidatkinja. Po svom položaju ona i ne može o ovim pitanjima iznositi stavove koji bi bili službeno stajalište NATO-a. Uostalom, ona se u NATO-u i ne bavi pitanjima koji se neposredno odnose na vojna pitanja, a ni ne sudjeluje u donošenju odluka NATO saveza. Evo, i na predstojećem summitu NATO saveza u odlučivanju ću sudjelovati ja kao predsjednik države-članice, ne gospođa Grabar Kitarović koja će nam, zajedno s kolegicama i kolegama iz administracije, tek biti na pomoći.” Kolinda će biti asistentica Josipoviću! Nezgoda za Josipovića je samo u tome što Kolinda kao pomoćnica za javnu diplomaciju NATO-a mora iznositi službena stajališta NATO-a.

Profil predsjednika kojeg trebamo

Baš zato što smo mala nacija, poželjno je da predsjednik RH ima znanstvenu kvalifikaciju, odnosno kvalitetno obrazovanje. Idealan predsjednik RH bio bi kardinal, ili netko od naših biskupa, da se vrati dostojanstvo instituciji predsjednika RH. Poželjno je poznavanje značajnijeg svjetskog jezika i određeno iskustvo u diplomaciji, a to karakterizira naše biskupe. Ako moram birati između mučenika i disidenta, radije ću odabrati disidenta, jer je pravi mučenik živ najčešće zato što je kapitulirao u pržunu. Predsjednik RH mora biti dostojanstvena osoba, tolerantna na različito mišljenje, bez repova u bilo kakvom totalitarizmu.

Nije pametno birati za poglavnika ili predsjednika RH neku stranačku osobu, jer se onda u slučaju zaposjedanja Banskih dvora od strane iste stranke stječu uvjeti za korupciju i tihi državni udar. Danas Partija drži sve hrvatske institucije, poglavnik je došao iz Partije, ali to ne olakšava vođenje zemlje, nego se sve raspada. Kada predsjednik stranke koja je dala poglavnika osjeti kako kroz instituciju poglavnika dobiva konkurenciju u stranci, premijerska i poglavarska linija ulaze u bespoštedan rat na štetu svih nas. Josipović trenutno treba Milanovića, a ako dobije drugi mandat, slijedi nova bitka za SDP.

Tvrtko Dolić/croative.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

IMAJU LI KURDI PRAVO NA DRŽAVU?

Objavljeno

na

Objavio

Kurdistan se može promatrati i kao potencijalni model rješenja tzv. Blisko-istočnog pitanja, a pojam “rješenja” u tom području mnogima ne odgovara.

Od 3.000 god. pr. Kr. do danas opstao je narod možda najvećih ratnika antike na Bliskom istoku, narod Su ili Karda, danas Kurda kojih na manje-više istom području ima oko 30, a ukupno u svijetu oko 45 milijuna.

Narodu koji je 5.000 godina opstao među svjetskim silama, preživio Sumer, Perziju, Rimsko carstvo, Otomansko carstvo i Tursku, reći da nema pravo na državu zahtijeva snažan i konkluzivan argument, ali treba biti oprezan. Čak i ako bi takav argument bio valjan, moglo bi ga se primijeniti na mnoge postojeće države čije postojanje nitko od onih koji su spremni uputiti takav argument nije spreman na njih primijeniti i posumnjati u njihov međunarodni legitimitet i suverenost.

Turska zasigurno nema povijesno pravo glasa jer su u vrijeme vladavine Kurda bili hrpa raštrkanih divljih plemena po pustopoljinama Anatolije, dok Irak i Iran primjerice imaju neko povijesno pravo glasa, ali u to vrijeme Kurdi su bili dio Sumerskog carstva koje je opstalo (4.500-1.900 god. pr. Kr.) dobrim dijelom zahvaljujući kurdskim vojnicima. Uz to, do konca Srednjeg vijeka Kurdi su bili zoroastristi, tj. vjerovali su u Ahuru Mazdu (vrhovnog duha), a islamizacija je nastupila začuđujuće kasno i sporo (možda su zbog toga, a i sklonosti sinkretizmu u Kurdistanu paralelno opstale zajednice zoroastrista, židova, kršćana i muslimana). Kurdistan se može promatrati i kao potencijalni model rješenja tzv. Blisko-istočnog pitanja, a pojam “rješenja” u tom području mnogima ne odgovara.

Izv.prof.dr.Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

Bujanec: Zaustavljanjem Thompsona žele spriječiti hrvatsko zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Ima li ijedna tema koja već godinama intrigira hrvatsku javnost i služi kao svojevrsna dijagnoza našeg društva od fenomena Thompsona?

On je figura oko koje se odvija ključna podjela u Hrvatskoj, na ove i na one, na jedne i na druge, na lijeve i na desne, gornje i donje

U nedjeljnjoj epizodi Božanstvene komedije na Laudato TV-u gostovao je poznati novinar s liberalne strane političkog spektra Jurica Pavičić i, kao njegov antipod s desne strane, Velimir Bujanec prenosi direktno.hr

U prvom je prilogu gostovao Jurica Pavičić, pisac i novinar. Na pitanje što mu sve smeta kod Thompsona, odgovorio je: “Jako učestalo koristi nacistički pozdrav kao priziv u svojoj pjesmi, to je temeljni razlog”.

“Tekstovi su impregnirani nacionalističkom mistikom koja je po mojem mišljenju zapravo poganska”, nastavio je, razgovarajući s novinarom katoličke televizije Laudato.

Kao proučavatelj kulture, rekao je, više voli gledište po kojemu se “prava ideologija vidi u stilu, a ne u tekstu”.

Ono što mu je posebno zanimljivo kod Thompsona jest, tvrdi Pavičić, što je “po svojem muzičkom idiomu najjugoslavenskiji glazbenik koji postoji”, pa mu je zato “na paradoksalan način drago da Thompsonova muzika postoji, jer pokazuje da postjugoslavenski nacionalizmi izviru iz istog jugoslavenskog supstrata”.

Priznajući da je opći društveni kontekst ranih 1990-ih bio ratni, Pavičić je ustanovio kako su mu zapravo i najsimpatičnije Thompsonove pjesme iz tih godina, a ne one “kolonijalne i molećive” kao “Stop the War in Croatia”.

Kao problem koji se javlja kasnije Pavičić je istaknuo “konstrukciju ideološke mistike koja se pojavljuje u kasnijim pjesmama, paravjersko djelovanje s mačem kao u kralja Arthura te neukusno korištenje benediktinskih oznaka”.

Bujanec: Zaustavljanjem Thompsona žele spriječiti hrvatsko zajedništvo

Završni gost Božanstvene komedije bio je urednik i voditelj emisije Bujica Velimir Bujanec.

Na početku priloga, Bujanec se osvrnuo na Thompsonov nedavni koncert na Šalati i novinare jednog portala koji su “obrijali svoje neuredne brade, istuširali se i okupali” i došli u ono za što su mislili da je VIP loža. Napisali su da tamo nisu vidjeli nikakve poznate osobe.

No očito su, nastavio je Bujanec, pogriješili mjesto, jer u toj svojoj VIP loži vidjeli ni Joea Šimunića, ni Željka Glasnovića, ni Željku Markić, ni Brunu Esih,.

Govoreći o medijskom praćenju Thompsonovih nastupa, Bujanec je rekao kako su ti novinari o koncertu na Šalati izvijestili “kao da su vidjeli Crnu legiju na ulazu u Staljingrad, krvavih očiju i čeljusti kao u vampira iz Sumrak sage”, a zapravo je riječ o “tisućama mladih koji su tri sata pjevali s Thompsonom i nisu željeli da napusti pozornicu”.

Na voditeljev upit zašto se u medijima stalno vrti jedna te ista priča, Bujanec je ustvrdio da je to zato jer se želi spriječiti “hrvatsko zajedništvo koje demonstrira Marko Perković Thompson”.

“To dolazi iz medija i udruga plaćanih iz hrvatskog državnog proračuna”, nastavio je, “koji se nikad nisu pomirili s nastankom suvremene demokratske hrvatske države, i koji nikada Marku Perkoviću Thompsonu neće oprostiti devedesete”.

O Thompsonu možemo govoriti na dva načina

Osporavaju HOS-ov pozdrav s jednakim žarom kao i kunu ranih devedesetih godina, a nju je osobno odobrio dr. Franjo Tuđman, dodao je.

“Možemo o Thompsonu govoriti na dva načina”, nastavio je Bujanec. “O svjetonazoru koji promiče, ali i o najkvalitetnijoj produkcijskoj razini, od bine i razglasa do rasvjete. Odite na koncert Rammsteina i vidjet ćete produkciju možda i nižu od Thompsonove”, rekao je.

To iritira ljevičare, jer oni bi željeli da se ništa ne čuje i da kvaliteta bude loša, zaključuje Bujanec. “Hrvatima je teško oprostiti uspjeh, čak i unutar same ljevice”, dodao je.

“Ja kupim svaki Thompsonov koncert, ne skidam ga s interneta jer želim pokazati da ga cijenim”, rekao je voditelj Bujice. “Koncert na Šalati je bio komercijalan, a lijevi izvođači imaju firme koje otkupljuju ulaznice i onda ih dijele svojim zaposlenicima”.

Thompson je čovjek koji na hrvatskoj glazbenoj sceni najviše puni proračun, poentirao je.

Snimajući prilog u kafiću na Šalati, voditelj i Bujanec našalili su se kako sjede baš na crnim stolcima. “Nadam se da nećemo završiti u Pupovčevom biltenu i izvješću State Departmenta”, rekao je Bujanec.

‘Thompsonov poster vjerojatno gađaju strelicama’

Na pitanje koketira li Thompson ipak malo s ustaštvom, Bujanec je odgovorio: “Mislim da promovira pozitivne hrvatske vrijednosti iz Domovinskog rata 1990-ih, koji je temelj hrvatske države”.

“Riječ je o ljudima koje žalim jer su 1990. godine izgubili svoju državu, koja se zvala Jugoslavija, i sada moraju pronaći krivca. Vjerojatno doma imaju Thompsonov poster i gađaju ga strelicama”, našalio se.

Na pitanje zašto Thompson ne prizna da je pjevao pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara” ako je to doista istina, Bujanec je odvratio kako poznaje Thompsonov životni i profesionalni put, te kako je ta pjesma namontirana u emisiji Latinica, gdje je Denis Latin djelovao sukladno svojim političkim uvjerenjima, i pustio audio verziju za koju nikad nije dokazano da reproducira Markov glas. “Riječ je o podvali, što je on već i demantirao”, dodao je.

“Interesantno je kako je to problem, a nije problem kada ministri iz Milanovićeve bivše Vlade pjevaju ‘od Vinkovci do Pakraca nema više pravoslavca’, ili kada Stipe Mesić u Australiji pjeva ustaške pjesme, ili kada Drago Pilsel baca kamenje na sinagoge u Argentini. Ali zašto je njima to oprošteno? Ako izdaš Hrvatsku i primiš 30 srebrnjaka, sve ti je oprošteno, a ako ostaneš na hrvatskom putu onda ti ništa neće biti oprošteno”, rekao je Bujanec.

Mi smo svi žrtve onoga što Trump u svojim istupima zove “fake news”, istaknuo je.

“U Slunju sam bio svjedok kad je policajac procijenio da je na koncertu 50 000 ljudi, a kasnije se ispričao Thompsonu u backstageu, da su na nalog iz Karlovca morali objaviti da ih je bilo samo 15 000”, prisjetio se Bujanec.

Je li Hasanbegovićev poklon marcipanska ploča?

Ne želim opet uvaliti Bernardića kao s čestitkom za svadbu, rekao je Bujanec, “ali znam mnogo ljevičara i liberala koji vole Thompsonove pjesme. Glazba nema politički predznak”.

Na voditeljevo pitanje o tome kakv je Thompson osobno, Bujanec se prisjetio svoje nedavne svadbe.

Ustvrdio je da je to što mu je Thompson pjevao na svadbi možda i najveći dar njegovoj ženi, kojoj su dva strica poginula u Vukovaru, a borili su se s HOS-ovim pozdravom “Za dom spremni” i Thompsonovom pjesmom “Bojna Čavoglave”.

“I meni je to bio najljepši dar, uz ploču koju mi je poklonio dr. Zlatko Hasanbegović, iako neću reći je bila od marcipana ili nije”, našalio se.

Što se tiče Thompsonove osobnosti, Bujanec se prisjetio anegdote sa svojeg vjenčanja gdje su za istim stolom sjedili Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Ivo Banac i njegova supruga Andrea Feldman, koja je često percipirana kao osoba liberalne orijentacije, i koja je ostala šokirana nakon što je upoznala Thompsona, ustvrdivši da on uopće nije onakav kakvim ga prikazuju lijevi mediji, nego topla osoba koja zrači ljudskom, domoljubnom i kršćanskom energijom.

Na pitanje o najdražoj pjesmi Bujanec je odgovorio da mu je to “Ljutu travu na ljutu ranu”, a na molbu da zapjeva je odgovorio:

“Ja se u životu mislim baviti samo novinarskim poslom, a to bi bila potpuna antireklama. I Dante bi se zgrozio kada bih zapjevao”, zaključio je, pokazujući na sliku Dantea Alighierija, maskote emisije.

 

facebook komentari

Nastavi čitati