Pratite nas

Koja je “tajna” srpskog političara Milorada Pupovca!?

Objavljeno

na

Zbog čega su i dokle “tri prsta” uvijek “rado” viđeni gosti?

pupovac i stanimirovicZnate li koja je “tajna” srpskog političara Milorada Pupovca, odnosno zbog čega on, kao i njegova politička stranka, uglavnom sastavljena od bivših četnika, ima takvu potporu, i može raditi što god hoće? Naime, nekako bi logično bilo da Pupovac i Stanimirović uživaju autoritet i primaju znatnu financijsku pomoć od Republike Srpske i Republike Srbije, pa čak i od Republike Crne Gore, koje su bile agresor na Republiku Hrvatsku, a za čije se račune  i danas bore ova “braća po oružju”.

Ali, za njih nitko u Srbiji i Republici Srpskoj ne želi ni čuti, jer ih smatraju da su izdajice svoga naroda. I onda nakon te priče ova dva uistinu jadna “pomozbog junaka” jednostavno su se okrenula Hrvatskoj, a kako se Hrvatska treba prema svijetu predstaviti i kao država koja skrbi o Srbima, homoseksualcima, Romima i drugima, hrvatska Vlada, lijeva i desna, morala je pronaći nekakve predstavnike, u ovom slučaju Srba (kao da su oni jedina nacionalna manjina u Hrvatskoj), pa preko Pupovca (kojem se inače j..e  za Srbe) isticati da je kod nas nakon srpske agresije i pobijenih, ranjenih i masakriranih Hrvata “sve u redu” sa nacionalnim manjinama, a poglavito srpskom, a to u svako doba dana, može potvrditi i sam Pupovac, kojem su za uzvrat za sve te njegove “cirkuske vratolomije”, klevete i laži, uvijek otvorena vrata blagajne hrvatskih poreznika i stradalnika u Domovinskome ratu.

A on, pametan kakav već jeste, uz pomoć Stanimirovića i još ponekog domaćeg Srba, itekako zna iskoristiti sve što mu nude. Naime, ministar hrvatskih branitelja obično kaže da u Hrvatskoj ima više od tisuću Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, ali da on zna tek za nekoliko koje su uistinu aktivne. Stoga bi mu postavili pitanje, ali i ne samo njemu, znate li vi gospodo ministri i saborski zastupnici još nekog Srbina u Hrvatskoj, koji je na čelu neke političke stranke, a da se ne zove Pupovac, Stanimirović ili Džakula?

Svih ovih godina srpska manjina u Hrvatskoj svedena je na tri prsta, odnosno tri čovjeka! Ta “tri prsta” iznimno dobro znaju tko je u ovom ratu bio agresor, a tko žrtva. Ako znaju, a znaju, onda bi njihova prva zadaća trebala biti da, (i uz pomoć srpskih ministra u hrvatskoj Vladi), iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore izvuku što više financijskih sredstava (ratne i ine odštete), ne za sebe, kao što to sada rade, već za svoje sunarodnjake koji su odabrali Hrvatsku za svoju domovinu, ali i za napaćene Hrvate. Mogli bi uz to otkriti i gdje su preostale masovne grobnice iz Domovinskoga rata, jer ako to ne zna jedan Stanimirović, tko zna? Osim toga, možete li uopće zamisliti da su Amerikanci nakon II. svjetskog rata dopustili da Japanci u SAD imaju svoja udruženja i da ih oni financiraju, a da oni i dalje “ratuju” protiv njih? Ili, možete li zamisliti da danas u Beogradu, kad je u Srbiji “demokracija”, po uzoru na Pupovčevo Srpsko narodno vijeće, djeluje recimo Hrvatsko narodno vijeće i da oni tu organizaciju financiraju, protežiraju putem medija, njihove predstavnike zovu u Narodnu skupštinu, gdje bi im neki Hrvat, poput Pupovca u Hrvatskom saboru, svako malo priređivao “cirkus”? Ili da Srbi nekog Hrvata, kao što smo mi Pupovca, podrže za člana Europskog parlamenta?

Ne, toga nema i ne postoji.

Javna je tajna da Pupovca u Hrvatskoj  podržava manja skupina Srba, (više ga da ne povjeruješ “podržavaju” Hrvati!), a još manja bivšeg četnika Stanimirovića. Džakulu  skoro pa nitko, osim predsjednika Josipovića.

No, sad dolazimo do druge “tajne” Pupovčeva opstanka, odnosno manipulacije. Obzirom da ga iznimno dobro financira hrvatska država i ima novaca koliko treba, baš koliko treba, za razliku od ostalih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, a o hrvatskim braniteljima da i ne govorimo, Pupovac organizira i to svako malo obilježavanje neke obljetnice na neki ustaški ili fašistički logor iz II. svjetskog rata! Tako će 26. lipnja biti na čelu onih koji će posjetiti bivši logor Jadovno (ali ne će primjerice ići i zvati ljude i na Jazovku), samo i isključivo iz razloga svoje osobne promocije, a potom i zbog toga da po stotinu puta “dokaže” da je Hrvatska bila “fašistička, odnosno ustaška država”. Na žalost, ima i podršku režimskih medija, uključujući i Hrvatsku televiziju, pa se stječe dojam da je Pupovac novi srpski Nelson Mandela!

Cirkus, naravno.

Hrvati, a poglavito sudionici hrvatskog Domovinskoga rata uvijek su se borili i bore  protiv svakog fašizma, što neprestano ističu na svojim skupovima, ali to do raznih pupovaca očito ne dolazi.

Međutim, ako su žrtve žrtve, a zločini zločini, onda bi ovaj Srbin, koji obično govori polako i tiho, ostavljajući dojam za neupućene da je iznimni intelektualac, (kao da će svaki čas “kakiti”), morao se i trebao barem iz “pristojnosti” pojaviti i na obilježavanju sjećanja i na ostale logore, (ograničit ćemo se samo na one iz hrvatskog Domovinskoga rata), koje su osmislili Srbi, kao agresori i u kojima su ubijeni, masakrirani, silovani i mnogi Hrvati i Hrvatice, žene, djeca i starci, kao što se povremeno na tim skupovima pojavljuju i najviši hrvatski državnici koji “zbog naroda” malo idu tamo, malo ovamo. A ipak – idu. Pupovac bi, kad se radi o srpskim logorima,  sa sobom  trebao povesti i druga dva “prsta” Stanimirovića i Džakulu. A o kojima se to srpskim koncentracijskim logorima radi, a u kojima “tri prsta”: Stanimirović, Džakula i Pupovac  nikada nisu viđeni? Nabrojit ćemo tek samo neke: Begejci, Stajićevo,  VIZ Beograd, Bubanj Potok, Novi Sad, Borovo Selo, Dalj, Darda, Jagodnjak, Sombor,  Vukovar, Velepromet, Petrovci, Ovčara, Šid, Sremska Mitrovica, Negoslavci, Bučje, Okučani, Stara Gradiška, Duboki potok, Banja Luka, Niš, Glina, Knin, Manjača, Batković, Zenica, Aleksinac, Bileća, Morinj…

U tim srpskim logorima, Pupovče, zatočenici su bili vezani plastikom i žicom, premlaćivani palicama, lancima, željeznim šipkama, kolcima i kundacima pušaka u tzv. špaliru policajaca,  vojnika i civila. Zatočenici su, prema iskazima još živih svjedoka, izloženi teškim torturama, psihičkim i fizičkim. Izvršena su mnoga silovanja. Najmlađa silovana djevojčica, Pupovče, imala je samo pet godina, a najstarija osamdeset! U tim logorima, Pupovče, najmlađa ubijena osoba imala je samo šest mjeseci, a najstarija 104. Srbi su, Pupovče, ubijali nevine Hrvate i Hrvatice, mučki: noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta.

Ne, o tome nema kazališne predstave, ni igranog filma.

A zbog čega razni pupovci  nikada nisu viđeni u mjestima gdje su postojali srpski koncentracijski logori? Pa, prije svega iz razloga  jer bi im to štetilo kod Srba u Srbiji ili Republici Srpskoj, ali i kod ovih domaćih. Međutim, zbog takvih pojavljivanja nitko im ne bi ništa platio, čak ni lampion kojeg bi eventualno reda radi zapalili, tako da ni ne pomišljaju da se pojave na tim stravičnim mjestima. Radije izvrću stvari, kao, još se ne zna tko je bio agresor, koliko je “tu” točno Hrvata poginulo, i tome slično.

Nikada Hrvatska u svojoj povijesti nije imala nekog takvoga kakav je – Milorad Pupovac!

A vjerojatno ni ne će.

Sjetimo se samo kad je na jednoj sjednici Hrvatskog sabora izvadio onu žutu traku na kojoj je pisalo “Gost”! Što bi bilo da je to neki Japanac napravio u američkom senatu, ili Palestinac u izraelskom visokom domu? Ili Nijemac u Moskvi pred Putinom?

I još samo to: što mislite za koga je na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu navijao ovaj Srbin: za Hrvatsku ili Kamerun? Da se kojim slučajem na ovo prvenstvo plasirala Srbija ili Republika Srpska, (s Ćirom Blaževićem kao izbornikom!), i on bi sjedio u svečanoj loži!

Da to je Pupovac!

 

Mladen Pavković/

kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati