Connect with us

Koji i kakav to um može zaobilaziti ili zabranjivati činjenice o zločinima komunizma i Josipa Broza Tita?

Published

on

U Večernjem listu, odnosno njegovu podlistku Obzor, od subote 12. travnja 2014., objavljen je tekst s osvrtom na ipak pregledanu, premda za sada službeno ‘ostavljenu po strani’, četvrtu epizodu serijala Zločini komunizma u Hrvatskoj’. Kako sam i osobno bio sudionikom u tome serijalu, ovim putem držim potrebitim dodatno naglasiti neka svoja stajališta, bez obzira kome takva jesu ili nisu ‘odviše srcu draga’.

Pa krenimo redom: istina je da podosta toga što je izrečeno u spomenutome serijalu nije nešto posebice novo, ali jednako je tako još veća istina da upravo to poznato, što znači već posve staro, do danas u Republici Hrvatskoj nije doživjelo očekivanu i društveno nepodijeljenu ljudsku, moralnu i civilizacijsku osudu. A da se u tome kontekstu priupitamo kako tek stojimo s pravnim sankcioniranjem toga poznatog?!

Međutim, kada bismo ipak kao društvo bili potpuno spremni i uspjeli doseći takvu civilizacijsku razinu da smognemo snage priznati vlastite grijehe iz prošlosti, onda zasigurno ne bismo tek danas trebalo snimati rečeni serijal. I ne samo to, nego ukoliko bi takav i eventualno bio snimljen, sasvim sigurno ne bi mogao dobiti žig nepreporučljivosti. U tom smislu želim vjerovati kako je svima sasvim razvidno da sve postojeće ima svoje lice i naličje, pa dakako, po toj naravi i događaji iz prošlosti.

Zločini OZNE u Zadru – more najveća jama

E, da bismo ih bolje razumjeli i stoga mogli objektivno prosuditi njihovu cjelovitost, neophodno je upustiti se u ujednačeno rasvjetljavanje obiju strana, dakle lica i naličja. Do devedesetih godina 20. stoljeća, a dijelom to prevladava i danas, hrvatsko društvo nametnuto je gledalo, vidjelo, zapravo, htjeli mi to priznati ili ne, živjelo pod dominantnim odbljeskom lica. Međutim, kada se netko usudi skrenuti pozornost na nerasvijetljeno naličje, eto dostatnoga razloga za provalom nikada zaspale ‘revolucionarne budnosti’, koja promptno poseže za starom oprobanom, beskrupuloznom, ali mora se priznati za sada još uvijek i zavidno uspješnom metodom etiketiranja, pa čak i zabrana.

No bez obzira na sve takve zaprjeke, valja se postojano držati onih osnovnih ljudskih i profesionalnih načela, pa sukladno tome zapitati u ovome slučaju tko to ima pravo u ime istine, pravde i objektivnosti šutjeti o argumentiranim spoznajama, ma kakve god one bile.

Koji i kakav to um može i smije zaobilaziti činjenice, obezvrjeđivati goleme žrtve i strahote koje su nastale kao rezultat poratnih događaja na Bleiburgu, Križnim putovima, zatim Golome otoku, Sv. Grguru, Ugljanu i sličnim ‘preodgojnim’ mjestima uspostavljenim i produciranim po doktrinarnim načelima komunističke ideje koja je u svojoj iluziji podrazumijevala realizaciju triju ključnih značajki: ideala koji se zasnivao na potrebi postizanja društvene jednakosti, programa koji je podrazumijevao ukidanje privatnoga vlasništva i na koncu političkoga poretka temeljenoga na diktaturi proletarijata.

Na koji su se to način mogli realizirali tako krupni ideološki ciljevi nego revolucionarnim, dakle nasilnim putem? Kako zanemariti povijesnu činjenicu o postojanju za tu svrhu komunističkoga revolucionarnog terora i nastalih zločinstava, napose izražajno u neposrednome poslijeratnom razdoblju? Kojim to drukčijim imenom ili eufemizmom, primjerice, nazvati likvidaciju 73 osobe u Zadru i to po kratkome postupku (bez suđenja) izvršenu od strane Ozne koncem 1944., ili pak brojna naknadno provedena fiktivna suđenja na Okružnome narodnom sudu u Zadru 1945. – 1947./’48., zatim do sada službeno pronađenih u Zadarskoj županiji 26 krških jama u kojima se nalaze ljudski ostatci vojno poraženih, ali i ideološko nepoćudnih pojedinaca iz toga razdoblja.

Naravno, svemu ovome treba pridodati i more, kao najveću jamu u kojoj su utapani mnogi tzv. narodni neprijatelji i reakcionari. Svi ovi navodi lako su provjerljivi i može se utvrditi njihova vjerodostojnost u preostalome dostupnom arhivskom gradivu. Ali pritom treba posebice podvući kako se ne bi zaboravilo, da je zavidan broj dokumentacijskoga gradiva pred početak devedesetih godina ‘nestao’.

I u tome smislu valjalo bi se stalno pitati i ne zanemarivati takvu činjenicu, zašto je bilo upravo tako, tko je i po čijemu naputku imao potrebu to činiti, odnosno od koga se i što to trebalo skriti ako je, po načelu prethodno spomenutoga odbljeska lica, sve bilo zapravo sjajno? Možda neki i u tomu nalaze razlog zašto ne bismo trebalo remetiti dosadašnji ‘ustaljeni red’, odnosno skloni su poticati tvrdnje kako bi bilo nužno i nadalje bespogovorno prihvaćati strahom i terorom od prije nametnute revolucionarne istine.

Međutim, rasvjetljavanje naličja, onako kako ja to osobno doživljavam, samo je progovaranje i iznošenje nespornih činjenica o počinjenim komunističkim zločinstvima i to, što je važno naglasiti, bez bilo kakvih predrasuda.

Kakve veze imaju euroizbori s emitiranjem serije

Također, vrijedi jednom zauvijek zapamtiti da su zločini svih triju totalitarnih ideologija, odnosno totalitarnih režima 20. stoljeća počinjeni upravo u njihovo ime i pod njihovim zastavama, i baš se zbog toga niti jedan od njih ne smije i ne može relativizirati. Oni se stoga međusobno ne negiraju već jednostavno nadopunjuju, žrtve tih zločinstava ne poništavaju se već zbrajaju.

Nadalje, valjalo bi ovdje također ponešto razjasniti u svezi s izrečenom tvrdnjom u serijalu da ustanka iz lipnja 1941. zasigurno ne bi bilo da nije bilo vojne agresije nacionalsocijalističke Njemačke na komunistički SSSR. Naime, poznata je povijesna činjenica da su do tada, naravno počevši od 1939., u najnemoralnijem prijateljskom savezu bili upravo Staljin i Hitler, zbog čega su, što ne treba odbacivati, zbog teških posljedica u tom razdoblju primjerice izvrsno funkcionirali i međusobno surađivali Gestapo i NKVD.

I upravo je napad Hitlera na Staljina bio okidač, da je pod komunističkim vodstvom pokrenut oružani ustanak u Hrvatskoj protiv fašističkih snaga. Stoga se taj događaj ustanka, odnosno njegova primarna inicijativa, ne može promatrati izvan konteksta prizme ideološke solidarnosti, na poseban način aktivirane tek trenutkom jednostranoga prekida opisanoga prijateljskog saveza između Njemačke i SSSR-a.

Nadalje, postavlja se pitanje kakva je u svemu prethodno navedenom bila uloga Josipa Broza, kojemu je inače jedan od nadimaka bio i Tito. U tom pogledu valja skrenuti pozornost na neke bitne činjenice. Jedna od tih je svakako i ona da je Josip Broz u ratnome razdoblju imao apsolutnu i neprikosnovenu vojnu i političku moć.

Taj se kontinuitet moći, napose u političkome smislu, nastavio i u mirnodopskim okolnostima i to izražajnije u trenutcima uspostave i učvršćenja komunističke vlasti, odnosno u tom pogledu totalitarnoga režima u novoj Jugoslaviji. Slijedom toga, Broz zbog svoje tako zadobivene uloge ni pod koju cijenu ne može biti izuzet od odgovornosti za počinjenje svih onih ranije spominjanih grozomornih zločinstava što su ih počinili njegovi politički sljedbenici.

Valja pritom imati na umu da su neka od takvih zlodjela bila motivirana pukom osvetom za događaje nastale u ratnome razdoblju, ali jednako tako mora se priznati kako su mnoga bila inspirirana i nastala zbog potrebe imperativnoga nametanja ideoloških okvira koji su zahtijevali sveobuhvatnu promjenu društvenih odnosa prema komunističkim doktrinarnim načelima. Stoga se uloga i golema odgovornost Josipa Broza i njegove komunističke partije ne može promatrati ili pak pokušavati izdvajati izvan toga konteksta.

I na koncu ovoga svojega kratkog osvrta na neke od izrečenih misli u spomenutome serijalu ‘Zločini komunizma u Hrvatskoj’, želio bih kazati još nešto glede aktualnih najava o tome kako će četvrta emisija serijala biti prikazana u lipnju 2014., i to nakon euroizbora. U prvome redu, doista ne razumijem kakve to veze imaju euroizbori s prezentacijom konkretnih povijesnih činjenica. Nadalje, jednako tako najavljuje se kako će emitiranje ove epizode popratiti okrugli stol i panel-diskusija.

U tom kontekstu valjalo bi u najavi čuti pravi smisao svega toga, naime, o čemu se tu eventualno može i treba raspravljati, o činjenicama ili dojmovima? Ako se to doista odnosi na činjenice, onda držim kako svaka rasprava može biti prihvatljiva samo uz uvjet da se relevantno i vjerodostojno mogu opovrgavati navedene činjenice (Bleiburg, likvidacije po kratkome postupku, fiktivni sudski procesi i dr.), ali ako je pak riječ o dojmovima koji se u pravilu zasnivaju na predrasudama, onda se to isključivo zadržava u domeni politike, da ne kažem politikantstva, što bi značilo da se bilo kakva diskusija može voditi samo u tim okvirima. Ne može se silom na činjenice.

doc. dr. sc. Zlatko Begonja
Hrvatski tjednik

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

Komentar

Bitno mi je oko BiH da postoji čvrsta potpora suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti BiH

Published

on

By

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je u petak da neće nuditi rješenja za posrnuli hrvatski koncern Agrokor, čiji su veliki vjerovnici ruske banke, nego pomoći u povezivanju ljudi iz Hrvatske i Rusije kako bi se uklonila “buka u komunikacijskom kanalu”.

Boraveći ovaj tjedan u posjetu Rusiji, Grabar-Kitarović je izjavila kako ne bi željela da Agrokor opterećuje odnose Hrvatske i Rusije te da je spremna posredovati između Sberbanke i hrvatskih institucija koje rješavaju pitanje tog koncerna.

“Ja se ne zavaravam da ja osobno mogu nešto riješiti. Međutim, vidim da postoji buka u komunikacijskom kanalu, da neke stvari nisu jasne ni s ruske ni s hrvatske strane i zato sam se ponudila da spojim ljude koji to rješavaju”, izjavila je predsjednica Grabar-Kitarović u razgovoru za HRT.

“Neću nuditi rješenja jer za to nisam ni ovlaštena niti kompetentna, ali mogu povezivanjem ljudi, prenošenjem poruka ako je to potrebno pomoći u rješavanju ovog pitanja”, dodala je.

Čelnik Sberbanke Herman Gref izjavio je u četvrtak da ponašanje hrvatske vlade u slučaju Agrokora, insolventnog koncerna koji je navodno sedam godina falsificirao svoje financijske izvještaje, narušava prava kreditora i kazao da je o Agrokorovom dugu prema Sberbanci razgovarao i s Grabar-Kitarović.

Gref je istaknuo da Sberbanka s hrvatskom vladom želi postići puno međusobno razumijevanje o Agrokorovu dugu, ali da mjere koje je dosad poduzela hrvatska vlada vrlo ozbiljno ugrožavaju prava kreditora, uključujući Sberbanku.

Grabar-Kitarović je u intervjuu ponovila da Inicijativa triju mora, koju je u Moskvi predstavila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, nije uperena protiv Rusije.

“Htjela sam to raščistiti, a najbolji način je da nekom date projekte da se iz njih vidi o kakvoj je inicijativi riječ – izgradnji prometne, energetske i digitalne infrastrukture”, rekla je predsjednica govoreći o neformalnoj platformi dvanaest, uglavnom istočnih članica EU-a, koju podupire SAD.

Upitana dijele li njezin stav SAD, baltičke zemlje i Poljska koje su u lošim odnosima s Rusijom, istaknula je da se ne radi o “striktnoj inicijativi” u kojoj članice moraju usuglašavati nekakvu politiku.

“Ako nekim državama ne odgovara suradnja s Rusijom u smislu ulaganja kapitala, na javnim natječajima ne moraju se birati ruski izvođači”, rekla je Grabar-Kitarović.

Ističe da Hrvatska dijeli politiku EU-a i NATO-a, ali ne može zanemariti ulogu Rusije na jugoistoku Europe, posebno u BiH i Srbiji.

“Vrlo mi je važno da postoji čvrsta potpora suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti i konstitutivnoj ravnopravnosti sva tri naroda u BiH te da Rusija potiče da se Hrvatska i Srbija približe rješavanju otvorenih pitanja”, istaknula je Grabar-Kitarović.

facebook komentari

Continue Reading

Hrvatska

SDP: Nećemo dići ruke za Zakon o braniteljima

Published

on

By

Premda je saborski Odbor za ratne veterane prije mjesec dana jednoglasno podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima, zastupnici iz redova SDP-a za njega neće glasovati.

U najvećoj opozicijskoj stranci proteklih su mjeseci radili na stručnoj analizi zakona te su, kako kažu, uočili cijeli niz nelogičnosti, pa i nepravilnosti vezano uz brojne odredbe budućeg zakona koji bi se idućeg tjedna trebao naći u saborskim klupama na drugom čitanju, uskoro i na izglasavanju. Osnovne zamjerke, sažete u nekoliko ključnih kritičnih točaka, za Večernji list iznosi Franko Vidović, jedan od istaknutijih hrvatskih branitelja iz redova SDP-a.

Koliko je nezaposlenih?

S obzirom na to da su se nakon izvjesnog vremena promijenile potrebe, pa i starosna dob populacije, dobro je da se počelo s izradom zakona, premda mislim da se to moglo regulirati i izmjenama i dopunama postojećeg. No, kada je već pred nama, treba reći da se prijedlogom zakona broj branitelja povećava, dok se istodobno Registar branitelja zatvara. Evo, 25 godina nakon rata mi nalazimo nove branitelje i to će povećati populaciju za 100, možda i 150 tisuća ljudi. Sada ih je 505 tisuća, a na ovaj način taj će broj otići u nebesa, što će se negativno odraziti i na državni proračun RH – upozorava Franko Vidović.

Nadalje, podsjeća na riječi ministra Medveda kojima je najavio naknade za oko 82 tisuće nezaposlenih hrvatskih branitelja.

– Ako svi ti branitelji prime naknadu za nezaposlene kao što je predviđeno, u tu ćemo svrhu potrošiti milijardu i pol do dvije milijarde kuna više nego što to ministar prezentira u javnosti. Međutim, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, imamo “samo” 19 tisuća nezaposlenih hrvatskih branitelja! Doista ne znam odakle ministru tolika brojka, očito veliča lik i djelo te želi napuhati sposobnosti Plenkovićeve Vlade – kaže Franko Vidović.

Potom je istaknuo da pozdravlja mogućnost da branitelji mogu raditi nakon što odu u mirovinu jer u stvarnosti dobar dio njih i radi “na razne načine pa je u redu da se to na koncu i legalizira”.

U rangu nacionalne izdaje

No, ne pozdravljam uvjete pod kojima ovaj prijedlog zakona to nudi: bez odbijanja i jedne kune od mirovine, branitelj će primati i mirovinu i plaću. Nijedan drugi građanin nema takvu mogućnost i zato bi bilo pošteno da se skine određeni postotak od mirovine, deset posto, što bi bilo primjerenije u odnosu na druge građane, osobito umirovljenike iz sektora rada – kaže.

Ostvare li se ovakve prognoze, iz SDP-a upozoravaju na uzročno-posljedični pad mirovinskog sustava, što bi ugrozilo milijun građana a to je onda, poručuju, u rangu nacionalne izdaje.

Renata Rašović/večernji.hr

facebook komentari

Continue Reading