Pratite nas

BiH

‘Koliko uopće ima smisla u ovakvoj situaciji reći: želim Vam sretnu i uspješnu novu 2014. godinu?’

Objavljeno

na

[dropcap]Z[/dropcap]rno prave budućnosti, ono malo prostora 2014. koji nismo unaprijed oglodali prethodnih godina, sigurno će biti dobro. Zapitaju li se naši državni čelnici prigodom obraćanja naciji, barem na trenutak, koliko uopće ima smisla u ovakvoj situaciji reći: želim Vam sretnu i uspješnu novu 2014. godinu? Individualnu čestitku jedni drugima uvijek možemo smisleno uputiti, jer dobrih želja i barem djelomično ostvarivih nadanja pojedincima nije nedostajalo ni u najgorim vremenima. I u najtežim godinama ratova i kriza rađala su se djeca, netko se sretno zaljubljivao, završavale su se škole, donosile značajne životne odluke.

No zaželjeti Hrvatskoj u cjelini sretnu i uspješnu novu godinu danas djeluje pomalo cinično, jer je, i prije nego što je započela, sirota 2014. toliko opterećena naslijeđem prošlih godina, koje su je unaprijed iscrtale, odredile i pritisnule, da bi bilo ravno čudu kad bi u bilo čemu krenula na dobro. To je pitanje golih činjenica i nema veze s pesimizmom i optimizmom. Prije nego se odredimo kao optimisti ili pesimisti u pogledu sljedeće godine nužno je razjasniti sam pojam budućnosti. Budućnost, u pravom smislu riječi, je otvoreno vrijeme, vrijeme koje tek treba doći i koje nosi potencijal istinske novosti, nečeg drukčijeg i neočekivanog. Futurolozi su stoga pomalo naivni kad pokušavaju racionalno prognozirati budućnost, jer oni, po definiciji, ne mogu dohvatiti pravu budućnost, već samo na temelju spoznaja sadašnjosti konstruirati predviđanje onoga što će se iz sadašnjih činjenica i tendencija protegnuti u nadolazećem vremenu. A prava budućnost je upravo ono neočekivano, neizračunljivo, nepredvidivo. Problem nadolazeće 2014. godine u Hrvatskoj je što je unutar nje prostor prave budućnosti, dakle potencijalnog prijepora između optimista i pesimista, krajnje sužen. “Budućnost” nam je zadužena i golemim dijelom već unaprijed potrošena.

Njeni okviri su krajnje suženi nesretnim odlukama i djelovanjima iz prošlosti. Kad se zadužujemo, mi ustvari trgujemo vlastitom budućnošću, prodajemo buduće sebe, svoj rad i energiju, u krajnjoj liniji svoju slobodu. Koliko bi se ljudi koji danas u Hrvatskoj grcaju u kreditima kojima su prije krize naivno kupovali precijenjene stanove pa su se danas našli u situaciji da im rapidno pada vrijednost stana, a raste rata kredita, kad bi moglo, vratilo unatrag npr. onim strojem iz filma Povratak u budućnost i povuklo za uši same sebe iz ne tako davnog vremena opće potrošačke histerije kada se nisu čudili što je npr. kvadrat stana u Zagrebu bio skuplji nego u Berlinu? Dugoročnim zaduživanjem mi ne zalažemo samo sebe, već i vlastitu djecu, pa čak i zakidamo budućnost vlastitih budućih unuka kao primjerice u slučajevima kada se javna dobra daju u pedesetogodišnje koncesije. Bilo je bolje kad je bilo gore, kaže jedna talijanska poslovica. Tu se očito “bolje” i “gore” odnose na različite stvari. Postoje stanja sretnog siromaštva kao i ona traumatičnog obilja. Uz osjećaj sigurnosti, spokoja, povjerenja u bližnje, za osjećaj istinskog blagostanja jako je važna i tendencija. Subjektivno se neusporedivo bolje osjeća onaj koji je narastao s tri na pet, nego onaj koji je pao s osam na šest. Materijalno oskudnija vremena nisu nužno bila depresivnija, ako su imala nadu u budućnost.

Ako ništa drugo, teška vremena iz prošlosti imala su demografski potencijal. Jaču socijalnu mrežu, velike obitelji, jake susjedske veze, kolegijalnu solidarnost. Puka je tlapnja da su tu osiguravajuću ulogu u modernom društvu preuzele institucije. Možda tamo gdje one funkcioniraju. Mi nažalost živimo u društvu u kojem se razvaljuju zadnji tradicionalni neinteresni oblici zajedništva, a institucije su sve slabije i nefunkcionalnije. Lijepo zvuči priča kako su nekada garancija spokojne starosti bila djeca, a danas su mirovine. No tko će, uz ovakve demografske tendencije, za dvadeset godina puniti mirovinske fondove, i hoće li se, doslovno, uskoro moći preživljavati od hrvatske mirovine? Dodatnom opadanju vjere u bilo kakav budući napredak doprinosi postizanje ciljeva koji ne ispune očekivanja, poput ovogodišnjeg ulaska u EU, koji nije donio nikakav pomak. I što ćemo sad? Vicevi o pesimistima i optimistima su se odavno izlizali. Pogotovo skriveno pesimistički poput onog kako pesimist misli da nam ne može biti gore, a optimist da može. Time se izvrću uloge pa “optimist” postaje još veći pesimist od “pesimista”. Neki vole istaknuti kako oni nisu ni optimisti ni pesimisti već “realisti”. Ali o tome uopće nije riječ.

Pesimizam i optimizam se ne tiču stvarnosti, već dimenzije u kojoj nije moguće iskalkulirati do kraja kako će nam biti, dakle optimist i pesimist se ne kreću u prostoru znanja ili realnosti već vjerovanja. Optimist vjeruje da će se stvari, unutar prostora prave budućnosti kao mogućnosti novog, nekako ipak razvijati u dobrom smjeru, a pesimist vjeruje i očekuje suprotno. Stav prema budućnosti djelomično je i predodređuje, jer optimistična pozicija nosi potencijal početne poduzetnosti, elana, ali nosi i opasnost razočarenja i depresije ako stvari krenu drugačije. Kod pesimista je suprotno, njegova nevoljkost i nevjera u boljitak će ga u startu sputavati, ali ako stvari ne budu tako crne kao što je očekivao, ugodno iznenađenje daje mu dodatno “gorivo” za djelovanje na poboljšanju situacije. Stoga nije lako reći je li bolje biti optimist ili pesimist. Moglo bi se kazati tek kako optimisti vjeruju kako je bolje biti optimist, a pesimisti pesimist. U tom smislu ću kao nepopravljivi optimist reći: 2014. godina će u Hrvatskoj biti grozna, povećavat će se nezaposlenost, deficit i zaduženost, pljuštat će novi gafovi nesposobne vlasti i rasti uvjerenje u nedoraslost oporbe da išta bitno izmjeni, rasti će siromaštvo, ovrhe, beskućništvo, kriminal, otmice, krađe, prosjačenje, samoubojstva, emigracija, ekstremizam, sve moguće vrste konflikta, no sve to je već predodređeno zadnjim godinama pa se radi o protezanju posljedica prošlosti u novu godinu. Zrno prave budućnosti, dakle ono malo prostora 2014. kojeg nismo unaprijed oglodali prethodnih godina, sigurno će biti dobro.

NinoRaspudić/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika Herceg Bosne i HVO- a.

Objavljeno

na

Objavio

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad skupinom od 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika Herceg Bosne i HVO- a.

Na listi se, između ostalih, nalaze i imena Darija Kordića, nekadašnjega potpredsjednika Herceg Bosne i bivšega lidera HDZ BiH, zatim Brune Stojića, nekadašnjega ratnoga ministra obrane Herceg Bosne, Ignaca Koštromana, glavnoga tajnika Herceg Bosne i HDZ BiH, Ante Sliškovića, bivšega ratnoga načelnika Službe sigurnosti (SIS) za Središnju Bosnu i još nekoliko pripadnika HVO koji su manje poznati javnosti.

Tužiteljstvo BiH uputilo je prije mjesec dana federalnome Ministarstvu za pitanja branitelja zahtjev za dostavljanje vojne evidencije za skupinu visokih civilnih i vojnih dužnosnika i pripadnika HVO s područja Hercegovine i Središnje Bosne za potrebe istrage u predmetu ratnih zločina nad zatočenicima u prošlom ratu. Kako je i uobičajeno radi se o strogo tajnom dokumentu, međutim mi smo uspjeli doći do toga zahtijeva i uvjeriti se da se radi o nekoliko vrlo zanimljivih i poznatih osoba.
14 dužnosnika.

Tužiteljstvo BiH provodi istragu nad skupinom od 14 visokih civilnih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg Bosne i HVO- a. Na listi se između ostaloga nalaze i imena Darija Kordića, nekadašnjega potpredsjednika Herceg Bosne i bivšega lidera HDZ BiH, zatim Brune Stojića, nekadašnjega ratnoga ministra obrane Herceg Bosne, Ignaca Koštromana, glavnoga tajnika bivše Herceg Bosne i HDZ BiH, Ante Sliškovića, bivšega ratnoga načelnika Službe sigurnosti (SIS) za Središnju Bosnu i još nekoliko pripadnika HVO koji su manje poznati javnosti.

U ovom trenutku nije poznato o kojim se konkretno slučajevima radi, jedino se zna da su u pitanju navodni ratni zločini nad zatočenicima.

Također je zanimljivo da se po prvi puta provodi ozbiljna istraga protiv šefa sigurnosti HVO u Središnjoj Bosni Ante Sliškovića koji je još od završetka rata pod sumnjom da je imao ulogu u zločinima.

Bivši ministar obrane Herceg Bosne Bruno Stojić u ratu nije nikada niti boravio u Središnjoj Bosni, ali Tužiteljstvo BiH u istrazi provjerava njegove ministarske zapovjedi koje se tiču postupanja s ratnim zatočenicima.

Do prije nekoliko dana nitko u Središnjoj Bosni nije znao da Tužiteljstvo BiH istražuje 14 bivših civilnih i vojnih dužnosnika Herceg bosne i HVO-a. Znao je to predsjednik FBiH Marinko Čavara koji je tu informaciju dobio iz Ministarstva za pitanje branitelja. Nije poznato je li za istragu znao i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH jer je na svakodnevnoj vezi sa zamjenikom direktora SIPA-e Đurom Kneževićem, a mogao je tu informaciju dobiti i od zamjenika državnoga ministra sigurnosti Mije Krešića pa i od same glavne tužiteljice Gordane Tadić.
Problem za Marinka Čavaru i vrh HDZ BiH je nastao kada se u Središnjoj Bosni nekako doznalo da Tužiteljstvo BiH istražuje visoke dužnosnike HVO-a s toga područja. Prije nekoliko dana se dogodio ozbiljan incident pred obiteljskom kućom predsjednika FBiH Marinka Čavare u Busovači., kako donosi Dnevni list., prenosi dnevnik.ba.

Skupina visokih časnika HVO-a, među kojima je navodno bio i general i ratni zapovjednik HVO Busovača Duško Grubešić je žestoko verbalno napala Čavaru i optužila ga da je skrivao informaciju o istrazi koju provodi Tužiteljstvo BiH te da on i vrh HDZ BiH ne čine ništa na državnoj razini da zaštite branitelje s područja Središnje Bosne. U jednom trenutku je došlo čak i do naguravanja i samo zahvaljujući prisebnosti nekih ljudi nije došlo do ozbiljnoga incidenta, prenosi dnevnik.ba.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić potvrdio je danas kako policijske i obavještajne agencije u BiH poduzimaju mjere čiji je cilj zaštiti i njene gospodarske interese, odbacivši nagađanja kako se pritom radi bilo što protuzakonito.

Mektić je izjavio danas da je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH, u skladu sa zakonima i Ustavom BiH, prisluškivala određene zvaničnike iz Hrvatske isključivo s ciljem zaštite ekonomskih interesa BiH i njenih građana.

“Sasvim je legalno i legitimo pravo svake zemlje, pa i BiH, da štiti sve svoje interese i interese građana BiH. Prema tome, institucije BiH, ali i niži nivoi vlasti, dužni su da štite te interese”, rekao je Mektić novinarima u Sarajevu.

On je naveo da su OSA i sve druge sigurnosne agencije u BiH dužne da štite i ekonomske interese BiH i da zaštite BiH od nelojalnih, nekorektnih napada koji mogu da utiču ili ugroze ekonomske temelje BiH i da joj nanesu ekonomsku štetu, kao i njenim građanima.

>http://kamenjar.com/bakir-izetbegovic-nalozio-prisluskivanje-pracenje-hrvatskih-politicara-gospodarstvenika/

Navodeći da to rade i druge zemlje u Europi i svijetu, pa tako i sigurnosne institucije BiH, Mektić ističe da interese BiH i njenih građana i zaštitu od “nečijih profiterskih namjera” institucije sigurnosti u BiH sprovode u skladu sa zakonima i Ustavom BiH.

“Sve do čega smo došli i što smo saznali u vezi sa ovom aferom o kojoj su pisali mediji, preduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom BiH, štiteći njen ekonomski interes i ne dozvoljavajući podrivanje ekonomskog sistema unutar BiH. To ćemo raditi i dalje, na legalan i zakonski način”, poručio je Mektić.

Prema njegovim riječima, privatni interesi “udarili su na cjelokupne interese BiH i to se mora spriječiti”.

“Da li će to smetati pojedincima i grupama u BiH koji su se našli u svemu ovome, kao i nekima iz neke druge zemlje, to nas ne zanima. Nas obavezuje interes građana i nećemo raditi ništa protiv ekonomskih interesa drugih država”, kaže Mektić.

On smatra da je “sada jasnije zašto su neki strani zvaničnici i političari u posljednje vrijeme loše govorili o BiH”.

“Sada o tome definitivno mnogo više znamo i sve informacije ćemo dostaviti ključnim institucijama izvršne, zakonodavne i drugih nadležnih vlasti u BiH, jer nije na sigurnosnim agencijama da preduzimaju odgovor prema drugim državama, nego to na osnovu validnih i točnih informacija treba da rade ključne institucije svake zemlje, pa tako i BiH”, rekao je ministar sigurnosti.

List “Nacional” objavio je ranije da OSA vodi specijalni rat protiv Hrvatske, njenog premijera Andreja Plenkovića i vanjske politike hrvatske Vlade, ali i hrvatskog naroda u BiH, navodeći da je imao uvid u više tajnih izvještaja ove agencije.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić: Stanje u BiH se drastično i značajno komplicira u sigurnosnom smislu

facebook komentari

Nastavi čitati