Pratite nas

Magazin

Koliko vrijedi odlazak na toalet Marine Pavković?

Objavljeno

na

Kako je Marina brendirala renoviranje šekreta

Renovatio je prelijep gliser koji u filmu Otok (The Island, M. Bay, 2005.) figurira kao ključ ne samo obrata radnje, obrata samog glavnog lika Lincolna Six Echoa (E. McGregor), nego i obrata temeljnog zapleta, jer baš je vizija tog glisera znak problema kod klonova, tj. pojavljivanje sjećanja izvornika kod njihovih klonova. Glavni lik ima i druge probleme, a možda mu najveći predstavlja dijeljenje svoje spoznaje kako „nešto tu nije u redu“ sa „super-ultra-sexy-zbunjenom-zrelom-i-djetinjom“ Jordan Two Delta (S. Johansson).

Renovatio je latinska riječ (lat. rĕnŏvātio, ōnis [renovo] obnavljanje) koja znači renovacija, tj. obnova u smislu „ponovno učiniti novim“ nešto što takvo više nije. Dolazi od lat. rĕ-nŏvo koja znači ne samo obnoviti, nego i popravljati, ali i opet počiniti, obnoviti snagu i odmoriti se, a što su sve redom trenutno zanimljiva značenja.

Možda je manje poznato, no Marina Pavković radila je u sklopu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu kao prostorni ekonomist i brend konzultant, pri čemu je izjavila kako „sve trebamo i moramo brendirati, od proizvoda, prostora, kulture, do povijesnih atributa“ (zagreb.hr, 2010.). U međuvremenu, tj. od konca 2013., zaposlila se kao voditeljica Zagrebačkog velesajma i provela je svoj plan u djelo, što nije bilo teško s ugovorom na neodređeno kakav je potpisala. Potrošila je 200.000 HRK na brendiranje renoviranja ureda s WC-om. Obnavljanje ureda  s toaletima očito je nova moda hrvatskih poslovnih ljudi i političara, ili pak isti imaju osobitih poteškoća s nuždama tijekom radnog vremena, ili sa samima sobom, ili sve od navedenog. Marina je svoj ionako dvojben trošak začinila time što je toalet renovirala tako da iz ureda ima direktan ulaz u svoj mali raj. Što imaju drugi znati koliko često, kad i u koje svrhe ona odlazi na toalet?

Pavković je tako renovirala svoj ured, zahod i poseban ulaz iz ureda u zahod. Pa to je fenomenalno! Tako će tijekom napornog radnog dana, bez ometanja suradnika moći odlaziti na renovirani toalet kako bi se renovirala u značenju odmorila, obnovila snagu i popravila.

Ipak, Marina mi izgleda kao da ima osobit problem, a učinila ga je i tuđim. Ona poput Jordan Two Delta nikako da shvati kako tu „nešto nije u redu“. Tako je nekome u Zagrebačkom Holdingu, u Skupštini, možda i samoj Švaljek, koja tu statira kao Lincoln Six Echo postavila poteškoću renovacije. Iluzija joj treba biti razbijena. Brzo, bolno, neugodno, ali i blagotvorno. Niti je njezin obnovljen ured i s njim direktno povezan šekret gliser Renovatio, niti je šef Holdinga, tkogod to trenutno bio, njezin Lincoln Six Echo, a bogami, niti je ona Scarlett Johansson, iako njezin imidž sexy-intelektualne-obrazovane-i-odvažne-žene-i-brendmahera sugerira njezinu ambiciju.

Zagrebački velesajam kao postapokaliptično-distopični-zf-horor

Sličnost navedenog Marininog ureda s direktnim šekretom i filma Otok je u tome što se u obje pojave radi o postapokaliptičnom i distopičnom zf-hororu. Grad Zagreb grca u dugovima, a velesajam tome pridonosi, jer drugačije ne mogu nazvati ostvarivanje 9.000.000 HRK od predviđenih 14.000.000 HRK. U toj situaciji, Marina Pavković obnavlja svoj ured i WC. Njezin ured izgleda kao super-futuristički interijer postrojenja za proizvodnju klonova, a njezin s uredom direktno povezan toalet kao sam Otok, mitsko mjesto na koje odlaze klonovi i uživaju u rajskim blagodatima, ne znajući da su samo komad živog mesa koji služi kao baza zdravih organa njihovim izvornicima. Zahvaljujući revnim novinarima shvaćamo da mitskog mjesta nema. Toliko o zf elementu.

Pogled na ostatak Zagrebačkog velesajma otkriva postapokaliptični i horor okoliš. Od nekad prelijepog niza čudnovatih zdanja kojima su neki od nas kao djeca, tijekom sajmova, mahnito kružili, čudili se strojevima i skupljali letke kako bi kod kuće pokušali razumjeti čemu što služe i kakva su to čudesa, ostao je samo skup neodržavanih, ruševnih i ružnih zgrada koje zjape prazne kao u nekom gradu duhova.

Kontrast je još snažniji kad pogledamo cjelinu velesajma u kontekstu Novog Zagreba. Nekad je Novi Zagreb bio hrpa betona bez imalo zelenila. Usred njega, velesajam je bio neka vrsta oaze čudnovatog. S vremenom, žbunje je naraslo, cvijeće uz zgrade je predivno i najvažnije, stabla su se vinula do šestog, pa čak i sedmog kata. Novi Zagreb postao je oaza zelenila u kojoj svi ti silni neboderi više i ne izgledaju tako veliki. Štoviše, u poredbi s nekad zelenim kvartovima poput Maksimira ili Trešnjevke čija su dvorišta danas mjesto ustupila neplanski građenim super-ružnim-ali-profitabilnim urbanim vilama i stambenim zgradama na mjestima negdašnjih vrtova iza obiteljskih kuća i potleušica, Novi Zagreb čini se zelenijim i prirodnijim okolišem za život. Što reći osim tempus fugit ili život uvijek pronađe put.

U tom novom Novom Zagrebu, koji je toliko zelen da ne bi bilo loše u njega premjestiti i sam Zoološki vrt, kao sušta suprotnost zjapi stari Zagrebački velesajam kao sablasno mjesto koje treba izbjegavati i posred njega Marinin mali ured i šekret kao Otok s kojeg ona može upravljati svojim ukletim velesajmom, duhovima i zombijima koji tamo obitavaju.

Koliko vrijedi Marinina nužda?

Recimo da godina ima 250 radnih dana. Recimo da je ugovor Marini na 4 godine (mandat). To je 1000 radnih dana. Zamislimo da Marina odlazi na toalet prosječno 2 puta dnevno tijekom radnog vremena (iako svjetski podaci sugeriraju 2-3 puta), dakle, 2000 odlazaka na WC tijekom 4 godine. Cijena renoviranja ureda i toaleta je 200.000 HRK, pa dobrohotno pretpostavimo kako je barem pola tog novca utrošeno na uređenje privatnog toaleta, dakle, 100.000 HRK, jer kao što nam je poznato iz dječje radio emisije „Bijela vrana“  “u životu je važno da ne skidaš pločice sa zida u kupioni” (hvala anonimnom komentatoru na ispravku). To bi pak značilo kako jedno korištenje toaleta vrijedi 50 HRK. Grad Zagreb, Holding i Velesajam bjelodano su u ovom vremenu krize spremni toliko platiti za jedan Marinin odlazak na toalet tijekom radnog vremena. Kako bi se to reklo ovdje kod nas u Zagrebu – mora da ima zlatnu rit!

No, čak niti to nije najgore. U posljednja vremena imali smo još sličnih primjera, a ako na te otkrivene pridodamo i neotkrivene koji su takvi jer nisu dovoljno privlačni i dobro su prikriveni, možemo govoriti o pravoj pošasti uređenja uredskih toaleta. Iako njezin toalet nije niti najskuplji, a bogme ni najljepši, uzevši u obzir kako je ona među svim kandidatima jedina prostorni ekonomist i brend konzultatnt, moramo skrušeno priznati kako nagrada za brendiranje Renoviranja-uredskog-toaleta-s-inovacijom-direktne-sveze-ureda-i-toaleta ide na ime i adresu Marine Pavković.

Zašto bismo se trebali brinuti oko cijene Marininog odlaska na toalet tijekom radnog vremena? Prije svega stoga što se to plaća iz naših džepova, iz suludog gradskog prireza. Zatim i stoga što je to vjerojatno dio cjelovitog uzorka iracionalne potrošnje ne samo na razini grada, nego i države. Možemo strahovati kako je to samo vrh sante leda. Kako se ispod površine skrivaju stotine besmisleno i preskupo renoviranih ureda i toaleta, a sve kako bi se direktorčići osjećali posebno, izdvojeno i prelijepo samima sebi na svojim malim predivnim otočićima do kojih se vozikaju svojim službenim automobilčićima kao malim Renovatio gliserima kroz more postapokaliptičnih ruševina.

Kad pretpostavimo koliko se takvih suludih renovacija trenutno odvija skriveno od oka javnosti i pomnožimo sve te silne stotine tisuća HRK i usporedimo to s jednokratnim troškom uređenja predsjedničke rezidencije u Visokoj ulici koja će dugoročno vjerojatno biti znatno jeftinija od korištenja Pantovčaka, a od čega se za razliku od zlatnih toaleta radi nacionalni problem, barem na središnjem Dnevniku HTV-a, možemo se pitati – tko je tu lud? Trebamo li odlučno odbiti idiotski dnevni red koji nam neki mediji nameću samo dragi Bog zna prema čijem diktatu? Ili možda trebamo biti liberali i zahtijevati otvaranje svih tih renoviranih toaleta za javnost barem izvan radnog vremena tih genija gradske uprave, jer svaki građanin grada Zagreba ima puno građansko pravo obaviti nuždu, pa možda i popraviti šminku u svim javnim WC-ima! Oslobodimo renovirane WC-e tiranije nekih, lažne elite i selskog plemstva i dajmo ih svima, a ne samo njima! Sloboda WC-ima!

Za ovu priliku hit skladba Marina Rocca Granate iz 1959. godine u izvedbi neponovljivog Claudia Ville.

[mom_video type=”youtube” id=”ha4f-xjKYYo” width=”750″ height=”420″]

[ad id=”40551″]

Piše: Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Magazin

Bujanec: Zaustavljanjem Thompsona žele spriječiti hrvatsko zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Ima li ijedna tema koja već godinama intrigira hrvatsku javnost i služi kao svojevrsna dijagnoza našeg društva od fenomena Thompsona?

On je figura oko koje se odvija ključna podjela u Hrvatskoj, na ove i na one, na jedne i na druge, na lijeve i na desne, gornje i donje

U nedjeljnjoj epizodi Božanstvene komedije na Laudato TV-u gostovao je poznati novinar s liberalne strane političkog spektra Jurica Pavičić i, kao njegov antipod s desne strane, Velimir Bujanec prenosi direktno.hr

U prvom je prilogu gostovao Jurica Pavičić, pisac i novinar. Na pitanje što mu sve smeta kod Thompsona, odgovorio je: “Jako učestalo koristi nacistički pozdrav kao priziv u svojoj pjesmi, to je temeljni razlog”.

“Tekstovi su impregnirani nacionalističkom mistikom koja je po mojem mišljenju zapravo poganska”, nastavio je, razgovarajući s novinarom katoličke televizije Laudato.

Kao proučavatelj kulture, rekao je, više voli gledište po kojemu se “prava ideologija vidi u stilu, a ne u tekstu”.

Ono što mu je posebno zanimljivo kod Thompsona jest, tvrdi Pavičić, što je “po svojem muzičkom idiomu najjugoslavenskiji glazbenik koji postoji”, pa mu je zato “na paradoksalan način drago da Thompsonova muzika postoji, jer pokazuje da postjugoslavenski nacionalizmi izviru iz istog jugoslavenskog supstrata”.

Priznajući da je opći društveni kontekst ranih 1990-ih bio ratni, Pavičić je ustanovio kako su mu zapravo i najsimpatičnije Thompsonove pjesme iz tih godina, a ne one “kolonijalne i molećive” kao “Stop the War in Croatia”.

Kao problem koji se javlja kasnije Pavičić je istaknuo “konstrukciju ideološke mistike koja se pojavljuje u kasnijim pjesmama, paravjersko djelovanje s mačem kao u kralja Arthura te neukusno korištenje benediktinskih oznaka”.

Bujanec: Zaustavljanjem Thompsona žele spriječiti hrvatsko zajedništvo

Završni gost Božanstvene komedije bio je urednik i voditelj emisije Bujica Velimir Bujanec.

Na početku priloga, Bujanec se osvrnuo na Thompsonov nedavni koncert na Šalati i novinare jednog portala koji su “obrijali svoje neuredne brade, istuširali se i okupali” i došli u ono za što su mislili da je VIP loža. Napisali su da tamo nisu vidjeli nikakve poznate osobe.

No očito su, nastavio je Bujanec, pogriješili mjesto, jer u toj svojoj VIP loži vidjeli ni Joea Šimunića, ni Željka Glasnovića, ni Željku Markić, ni Brunu Esih,.

Govoreći o medijskom praćenju Thompsonovih nastupa, Bujanec je rekao kako su ti novinari o koncertu na Šalati izvijestili “kao da su vidjeli Crnu legiju na ulazu u Staljingrad, krvavih očiju i čeljusti kao u vampira iz Sumrak sage”, a zapravo je riječ o “tisućama mladih koji su tri sata pjevali s Thompsonom i nisu željeli da napusti pozornicu”.

Na voditeljev upit zašto se u medijima stalno vrti jedna te ista priča, Bujanec je ustvrdio da je to zato jer se želi spriječiti “hrvatsko zajedništvo koje demonstrira Marko Perković Thompson”.

“To dolazi iz medija i udruga plaćanih iz hrvatskog državnog proračuna”, nastavio je, “koji se nikad nisu pomirili s nastankom suvremene demokratske hrvatske države, i koji nikada Marku Perkoviću Thompsonu neće oprostiti devedesete”.

O Thompsonu možemo govoriti na dva načina

Osporavaju HOS-ov pozdrav s jednakim žarom kao i kunu ranih devedesetih godina, a nju je osobno odobrio dr. Franjo Tuđman, dodao je.

“Možemo o Thompsonu govoriti na dva načina”, nastavio je Bujanec. “O svjetonazoru koji promiče, ali i o najkvalitetnijoj produkcijskoj razini, od bine i razglasa do rasvjete. Odite na koncert Rammsteina i vidjet ćete produkciju možda i nižu od Thompsonove”, rekao je.

To iritira ljevičare, jer oni bi željeli da se ništa ne čuje i da kvaliteta bude loša, zaključuje Bujanec. “Hrvatima je teško oprostiti uspjeh, čak i unutar same ljevice”, dodao je.

“Ja kupim svaki Thompsonov koncert, ne skidam ga s interneta jer želim pokazati da ga cijenim”, rekao je voditelj Bujice. “Koncert na Šalati je bio komercijalan, a lijevi izvođači imaju firme koje otkupljuju ulaznice i onda ih dijele svojim zaposlenicima”.

Thompson je čovjek koji na hrvatskoj glazbenoj sceni najviše puni proračun, poentirao je.

Snimajući prilog u kafiću na Šalati, voditelj i Bujanec našalili su se kako sjede baš na crnim stolcima. “Nadam se da nećemo završiti u Pupovčevom biltenu i izvješću State Departmenta”, rekao je Bujanec.

‘Thompsonov poster vjerojatno gađaju strelicama’

Na pitanje koketira li Thompson ipak malo s ustaštvom, Bujanec je odgovorio: “Mislim da promovira pozitivne hrvatske vrijednosti iz Domovinskog rata 1990-ih, koji je temelj hrvatske države”.

“Riječ je o ljudima koje žalim jer su 1990. godine izgubili svoju državu, koja se zvala Jugoslavija, i sada moraju pronaći krivca. Vjerojatno doma imaju Thompsonov poster i gađaju ga strelicama”, našalio se.

Na pitanje zašto Thompson ne prizna da je pjevao pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara” ako je to doista istina, Bujanec je odvratio kako poznaje Thompsonov životni i profesionalni put, te kako je ta pjesma namontirana u emisiji Latinica, gdje je Denis Latin djelovao sukladno svojim političkim uvjerenjima, i pustio audio verziju za koju nikad nije dokazano da reproducira Markov glas. “Riječ je o podvali, što je on već i demantirao”, dodao je.

“Interesantno je kako je to problem, a nije problem kada ministri iz Milanovićeve bivše Vlade pjevaju ‘od Vinkovci do Pakraca nema više pravoslavca’, ili kada Stipe Mesić u Australiji pjeva ustaške pjesme, ili kada Drago Pilsel baca kamenje na sinagoge u Argentini. Ali zašto je njima to oprošteno? Ako izdaš Hrvatsku i primiš 30 srebrnjaka, sve ti je oprošteno, a ako ostaneš na hrvatskom putu onda ti ništa neće biti oprošteno”, rekao je Bujanec.

Mi smo svi žrtve onoga što Trump u svojim istupima zove “fake news”, istaknuo je.

“U Slunju sam bio svjedok kad je policajac procijenio da je na koncertu 50 000 ljudi, a kasnije se ispričao Thompsonu u backstageu, da su na nalog iz Karlovca morali objaviti da ih je bilo samo 15 000”, prisjetio se Bujanec.

Je li Hasanbegovićev poklon marcipanska ploča?

Ne želim opet uvaliti Bernardića kao s čestitkom za svadbu, rekao je Bujanec, “ali znam mnogo ljevičara i liberala koji vole Thompsonove pjesme. Glazba nema politički predznak”.

Na voditeljevo pitanje o tome kakv je Thompson osobno, Bujanec se prisjetio svoje nedavne svadbe.

Ustvrdio je da je to što mu je Thompson pjevao na svadbi možda i najveći dar njegovoj ženi, kojoj su dva strica poginula u Vukovaru, a borili su se s HOS-ovim pozdravom “Za dom spremni” i Thompsonovom pjesmom “Bojna Čavoglave”.

“I meni je to bio najljepši dar, uz ploču koju mi je poklonio dr. Zlatko Hasanbegović, iako neću reći je bila od marcipana ili nije”, našalio se.

Što se tiče Thompsonove osobnosti, Bujanec se prisjetio anegdote sa svojeg vjenčanja gdje su za istim stolom sjedili Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Ivo Banac i njegova supruga Andrea Feldman, koja je često percipirana kao osoba liberalne orijentacije, i koja je ostala šokirana nakon što je upoznala Thompsona, ustvrdivši da on uopće nije onakav kakvim ga prikazuju lijevi mediji, nego topla osoba koja zrači ljudskom, domoljubnom i kršćanskom energijom.

Na pitanje o najdražoj pjesmi Bujanec je odgovorio da mu je to “Ljutu travu na ljutu ranu”, a na molbu da zapjeva je odgovorio:

“Ja se u životu mislim baviti samo novinarskim poslom, a to bi bila potpuna antireklama. I Dante bi se zgrozio kada bih zapjevao”, zaključio je, pokazujući na sliku Dantea Alighierija, maskote emisije.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO – Žestoka rasprava u Otvorenom: Borci koji su poginuli braneći Hrvatsku 1991., nisu birali mjesto gdje će poginuti

Objavljeno

na

Objavio

Treba li ukloniti ploču poginulim pripadnicima HOS-a iz Jasenovca? Je li na njoj stari hrvatski pozdrav ili dio ustaške ikonografije? Kako će Vlada riješiti ovaj slučaj?

Bila je to tema večerašnje emisije Otvoreno u kojoj su gostovali povjesničari Zlatko Hasanbegović, Tvrtko Jakovina i Ante Nazor te dubrovački biskup Mate Uzinić.

Za dom spremni je ustaški pozdrav, ali zakonita znamenja HOS-a trebaju se isticati bilo gdje u Hrvatskoj te ploča HOS-a u Jasenovcu treba ostati, rekao je zastupnik i povjesničar Zlatko Hasanbegović u večerašnjoj emisiji Otvoreno na HRT-u.

Povjesničar Ante Nazor rekao je da je činjenica da se taj pozdrav u tom obliku javlja tek u razdoblju ustaškog pokreta. – Međutim, kad govorimo o ploči u Jasenovcu, govorimo o ploči HOS-a, borcima koji su poginuli braneći Hrvatsku 1991., nisu birali mjesto gdje će poginuti – rekao je Nazor.

Rekao je da ima razumijevanja za to da taj pozdrav dijelu stanovnika nije prihvatljiv, ali da oni moraju prihvatiti da drugima nisu prihvatljivi neki drugi simboli. Na pitanje kako bi on riješio situaciju odgovorio je: – Ja bih razgovarao, sigurno ne bih postavio na tom mjestu, međutim, kad je već postavljeno, mogu razumjeti one koji su postavili tu ploču – rekao je Nazor.

– U svakom slučaju, ta je ploča tu gdje je i ja je ne bih micao bez dogovora – dodao je. Nazor je rekao da su oni koji su radili amblem HOS-a imali na umu NDH i ustaški pokret, ali da je takav kakav je i da bi najgore bilo micati dijelove tog amblema. – Ovo je trenutak kada jasno treba reći da je Hrvatska stvorena na Domovinskom ratu – poručio je Nazor. Povjesničar Tvrtko Jakovina rekao je da je ZDS ustaški pozdrav te da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović slagala ili nije znala ili su joj krivo napisali da je to stari hrvatski pozdrav.  – Ta ploča opterećuje Hrvatsku, a zašto je premijer, koji ima sve poluge u rukama, ne može maknuti, to je druga stvar – rekao je Jakovina.

Zlatko Hasanbegović rekao je da je i kao povjesničar i kao političar jasno rekao da nema nikakve sumnje da je ZDS neodvojivi dio baštine ustaškog pokreta te da se u tom cjelovitom obliku ne pojavljuje prije razdoblja ustaškog pokreta i kasnije NDH. Druga činjenica je, rekao je, da napose 2017. godine u modernoj Hrvatskoj nema razloga za posezanje za bilo kakvim simbolima propalih političkih baština ili poražene NDH, posebice mladih ljudi jer to mogu zlorabiti oni koji u svakoj hrvatskoj državi vide ustašku državu. Spomenuo je Univerzijadu 1987., kada na logu nije bilo slova U već stilizirani Y. Međutim, rekao je, zakonita znamenja HOS-a trebaju se isticati bilo gdje u Hrvatskoj. – Ulazimo u jedan vrlo sklizak teren stanovitog licemjerja, da ta ploča ne može biti u Jasenovcu – mjestu, ne radi se o spomen području – a da može biti negdje drugdje. To je potpuna besmislica – rekao je Hasanbegović.

Dodao je da ne bi trebao kontekst Drugog svjetskog rata i logora jedini obilježiti Jasenovac. Jasenovac je bio mjesto instrumentalizacije, rekao je, dodajući da se zalaže za nastavak povijesnih istraživanja kojima bi se utvrdila cjelovita istina o logoru. Rekao je da Jakovina, koji je rekao da je u logoru poginulo oko 90.000 ljudi, barata ciframa. – Ova kontroverza je nametnuta od stanovitih politikanata koji su je iskoristili u svrhu političke trgovine i ucjene HDZ-a, koji je nažalost pristao na te ucjene. Odvija se jedna vrsta političke trgovine – rekao je Hasanbegović te u tom kontekstu spomenuo potpredsjednika Vlade Predraga Štromara.

Nazor je rekao da kad govorimo o HOS-u ne možemo govoriti o fašističkim amblemima i postrojbama. – Štitili su tadašnji Ustav, bili su podređeni regularnim postrojbama – rekao je Nazor. Jakovina je rekao da se nikada u nijednoj emisiji nije govorilo o uništavanju partizanskih spomenika. – Trg maršala Tita je pomaknut, ali ustaška ploča je ustala, s ustaškim sloganom – rekao je Jakovina. Jakovina je rekao da je prvi predsjednik Franjo Tuđman maknuo šefove HOS-a kako bi te postrojbe bile inkorporirane u Hrvatsku vojsku. – Nije pošteno prema Hrvatskoj vojsci da se naglašava mala skupina – rekao je Jakovina. Nazor je rekao da taj pozdrav nije bio dominantan, ali je postojao.

Hasanbegović je na pitanje o eventualnom mijenjanju imena novih ulica rekao da nije bilo riječi ni o kojem konkretnom imenu osim Trga maršala Tita. Rekao je da 2017. u Zagrebu imamo ulicu “zloglasnog” Vlade Ranogajca. – Postoje stvari o kojima treba raspravljati, ne možemo ih ignorirati, možemo lamentirati o okretanju budućnosti, ali mi zapravo ne raspravljamo o prošlosti. Kada raspravljamo o vrednotama na kojima počiva moderna hrvatska država, mi zapravo raspravljamo o budućnosti – rekao je Hasanbegović. Odgovarajući Jakovini rekao je da je upravo Tuđman odlikovao Matu Skeju, ratnog zapovjednika HOS-a. Biskup dubrovački Mate Uzinić rekao je da mi u Hrvatskoj još nismo završili Drugi svjetski rat te da nas to koči. Podržao je rad Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima kako bismo otkrili pravu povijest. – bilo je žrtava i na jednoj i na drugoj strani kao što je bilo i zločinaca na jednoj i na drugoj strani. A mi ne trebamo biti pripadnici niti jedne niti druge strane, nego trebamo pokušati graditi, stvarajući jedan konsenzus vezano i za jednu i za drugu stranu, zajedničku stvarnost – rekao je Uzinić.

Dodao je da mu se čini da se u našem društvu svaki put kako nekako krenemo naprijed se iz ormara izvuče argument koji se nekako tiče povijesti. – Nisam pobornik nekih teorija zavjere, ali taj tko to stalno izvlači na površinu ne čini dobro ovom hrvatskom društvu – rekao je Uzinić. – To stalno vraćanje natrag nije dobro – dodao je. Hasanbegović je rekao da podjele iz prošlosti ne mogu nestati te da se ne može stvoriti zajednički sveobvezujući pogled na prošlost. – Ne trebamo posezati za totalitarnim pristupom gdje bi se nametnuo, dekretirao jedan zajednički pogled na prošlost – rekao je Hasanbegović, dodajući da moramo doći do minimalnog suglasja o tome na kojim temeljima počiva Hrvatska. – HOS treba ostati jer je HOS-ova ploča s tim simbolom isključivo dio baštine koja je nastala nakon 1990. godine – rekao je Hasanbegović. Jakovina je rekao da ustaški pozdrav nema mjesta nigdje u Hrvatskoj, a Hasanbegović je rekao da se u ozbiljnoj državi zapravo uopće ne može voditi raspravama treba li spomen-ploča sa zakonitim obilježjima bilo gdje biti istaknuta. Uzinić je rekao da ne smatra da su zabrane rješenje. – Mi smo pjevali potajno Bana Jelačića kad je bio zabranjen, sada kada je dozvoljen, nitko ga više ne pjeva – rekao je biskup.

facebook komentari

Nastavi čitati