Pratite nas

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ: O poniženju ljudi koji kopaju po kantama za smeće ,”ostavljam hranu pokraj kontejnera”

Objavljeno

na

„ Gđa Grabar-Kitarović je rekla da želi drukčiju Hrvatsku s manje gladnih i siromašnih te da zato ostavlja vrećice kod kontejnera.” „Ne mislim da se taj problem rješava tako da se svoje vrećice ostavljaju ovdje ili ondje”, spremno je predsjednik Josipović odgovorio.

stela_kolar_borovcak_650Stela Kolar Borovčak, novinarka Hrvatske televizije je, čini se, još jedna u nizu novinara za koje zapravo nismo sasvim na čistu čime je zaslužila baviti se tim časnim i nadasve odgovornim zanimanjem.

Naime, o čemu se radi:

U ekskluzivnom intervjuu s predsjednikom Ivom Josipovićem za središnji dnevnik HRT 1. srpnja jedno od pitanja predsjedniku Josipoviću bilo je i da prokomentira dio izjave koju je gđa Kolinda Grabar-Kitarović dala za Novu TV, 17. lipnja, javivši se iz Dubrovnika gdje je, u svojstvu zamjenice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, sudjelovala na konferenciji „Gdje su granice NATO-ovih aktivnosti? “(Where are the Boundaries of NATO’s Activities? The Road to Cardiff’s Meeting).

I kaže tako naša simpatična Stela: „ Gđa Grabar-Kitarović je rekla da želi drukčiju Hrvatsku s manje gladnih i siromašnih te da zato ostavlja vrećice kod kontejnera.”

„Ne mislim da se taj problem rješava tako da se svoje vrećice ostavljaju ovdje ili ondje”, spremno je predsjednik Josipović odgovorio na fino serviranu loptu naše Stele. Naravno, zna on vrlo dobro da nitko normalan to niti ne misli a vrlo vjerojatno zna i da gđa Grabar-Kitarović tako nešto uopće nije rekla.

Ali, nije na predsjedniku da novinarku ispravlja i tumači joj što je gđa Kolinda Grabar-Kitarović uistinu rekla, zato ćemo, poučeni iskustvom do kuda može dovesti nečija posve krivo prenesena izjava, ovaj puta to mi učiniti.

Dakle, što je to gđa Grabar-Kitarović točno rekla: „Gledam građane kako kopaju po kantama za smeće. Nikada nisam mislila da ću morati, u Hrvatskoj, ostavljati hranu u čistim vrećicama kraj kanti za smeće, da ti ljudi ne bi kopali, ponižavali… sve nas zapravo, a to je odgovornost političkih elita. Moram reći da me je sram zbog toga.”

Prosječnom čovjeku koji je čuo što je gđa Grabar-Kitarović rekla, jasno je da je samo željela poručiti kako građani mogu makar malo umanjiti poniženost ljudi koji su prisiljeni kopati po smeću zbog katastrofalne ekonomske situacije u zemlji u kojoj je svaki treći Hrvat na rubu gladi. Prosječnom čovjeku je, naravno, jasno da, ako hranu odloži u čiste vrećice, time nekoga oslobađa kopanja po kanti za smeće, tog čina koji je sam po sebi dovoljno mučan i ponižavajući. To bi, recimo, bio neki minimum obazrivosti i poštovanja kojeg građani mogu iskazati prema siromašnima. Ako već ne mogu drugačije pomoći.

Prije više od godine dana grupa studenata entuzijasta pokrenula je akciju „Čista hrana” u sklopu koje građani mogu ostaviti svoju ili kupljenu hranu u vrećicama s natpisom „Čista hrana za osobu u potrebi, uzmite” i simbolom ruke unutar koje je srce. Akcija se proširila po mnogim gradovima Hrvatske i traje i dalje; doduše, tih vrećica sa srcem uglavnom više nema, no građani mogu sami na vrećici napisati „čista hrana”. Pokloniti nekome obrok, na takav diskretan i nenametljiv način, to je minimum kojeg svaki građanin koji još nije i sam siromašan, može i treba učiniti. To je minimum koji može učiniti da barem donekle ublaži jad i ranjeno ljudsko dostojanstvo onih koji nemaju.

Dakle, to što gđa Grabar Kitarović povremeno čini nije ništa posebno niti drugačije od onoga što mnogi građani već jako dugo rade diljem ove nesretne Hrvatske. Danas je već nepisano pravilo da se i plastične boce stavljaju u čiste, odvojene vrećice kako se ljudi koji ih skupljaju– jer dovoljan broj skupljenih boca znači siguran ručak i preživljavanje još jedan dan – ne bi morali probijati kroz otpatke u kanti za smeće. Sigurno ste svi barem jednom vidjeli taj prizor: to je toliko prljav posao da su ljudi prisiljeni nositi maske na licu i zaštitne rukavice. I da, ponižavajući je, kako za onoga koji promatra – jer se osjeća bespomoćno, a mnogi možda u sebi pomisle, bože, pa i ja sutra mogu završiti „na kontejnerima” – tako i za onoga koji je to prisiljen raditi.

Bit ćemo blagonakloni pa ćemo ovaj nemušti pokušaj novinarke Stele da gđu Kolindu Grabar-Kitarović promovira u kreatoricu nepostojeće akcije „spasimo Hrvatsku od gladi stavljanjem hrane u čiste vrećice” okarakterizirati tek neuspjelom „malom šalom”. No, ova priča samo pokazuje do kuda su novinari spremni ići te da neće prezati ni od potpunog „prekrajanja” pojedinih izjava kandidata, u ovom slučaju gđe Kolinde Grabar-Kitarović. Doduše, ne treba sumnjati da se neće naći i onih koji ni drugog kandidata, trenutačnog predsjednika Josipovića neće štedjeti.

I „prljavu” kampanju treba znati pametno i vješto osmisliti; jer, ako se izvrtanje izjave nekog kandidata radi toliko neuvjerljivo da javnost odmah uoči da tu nešto jako „ne štima” ili pak beskrupulozno do mjere da kod ciljane skupine građana izazove kontraefekt, to se onda zove uzaludan posao.

objektivno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH

Naivno ili neoprezno, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić potvrdio je navode tjednika Nacional, ali i nekoliko svojevrsnih domaćih glasila obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u BiH, da su se na udaru prisluškivanja i praćenja državne Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) našli hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i BiH te razne kompanije.

U BiH je nastala prava konfuzija oko toga što je rečeno pa su pojedini portali čak uklanjali vijesti o tome što je Mektić rekao na upit o navodima zagrebačkog tjednika Nacional o tome da Obavještajno-sigurnosna agencija BiH vodi specijalni rat protiv Hrvatske te da nelegalno prisluškuje i špijunira hrvatske političare i poduzetnike.

Najprije su Mektiću u usta stavili da je izrijekom spomenuo dužnosnike, a nije, jednako kao i da je spomenuo Hrvatsku, a nije. Ali se iz njegova odgovora apsolutno podrazumijevalo da OSA, kojoj je na čelu pouzdanik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, stoji iza praćenja gospodarstvenika i hrvatskih dužnosnika, piše Večernji list

– Sve je učinjeno sasvim legalno, legitimno i u tome nema ništa novo. Ali, sve te interese BiH, koje i nastojimo zaštititi od nelojalnih i, rekao bih, profiterskih udara, dužni smo raditi u skladu s Ustavom i zakonima BiH. Sve do čega smo došli, sve što smo saznali u čitavoj ovoj situaciji, o kojoj je pisao i portal Žurnal, o kojoj piše i Nacional, poduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom ove države, štiteći ekonomski interes i ne dopuštajući podrivanje ekonomskog sustava BiH – rekao je Mektić.

A Nacional i Žurnal izvješćivali su o toma da OSA ima informacije o navodnim nelegalnim poslovima Elektroprivrede Herceg Bosne, Šuma Herceg Bosne, HT Mostara, Aluminija, Agrokora te poslovima vezanim uz korištenje vode iz Buškog jezera, koje bošnjačka politika godinama nastoji diskreditirati, umanjiti utjecaj, povezati s kriminalnim krugovima, vodstva BiH Hrvata u funkciji ostvarenja bošnjačke unitarne države.

Neimenovani bivši obavještajni dužnosnik ističe kako se Mektić, protiv kojega postoji niz prijava u Tužiteljstvu BiH, a koje u ladicama drže bošnjački tužitelji, posve razotkrio jer on ne bi smio imati nikakve operativne podatke ili znati o “tajnim operacijama”.

– Kod nas se ljude prisluškuje da bi se nekome pronašlo nešto. To je ustaljeni način rada, a to je nezakonito i neustavno. Druga stvar je da preko granice nikoga ne smijemo slušati. Postoji načelo teritorijalnosti – rekao je bivši obavještajac koji tvrdi da u posljednjem slučaju “nije narušen samo Ustav i zakoni nego je prekršeno i međunarodno pravo”.

Jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH, osim u slučaju izravne prijetnje terorističkog napada.

Na upit Sudu BiH je li izdao nalog nismo dobili odgovor. Prema sporazumu dviju država o suradnji u kaznenim stvarima, BiH je trebala izvijestiti institucije pravosuđa RH, no to, prema dostupnim podacima, nije učinjeno, što potvrđuje sumnje u legalnost prisluškivanja. Postavlja se pitanje koji je to ekonomski interes imala BiH.

– Tko je odredio te ekonomske interese? Država ih nema – rekao je sugovornik. Osim ako cilj operacije nije da se paukovom mrežom prisluškivanja gospodarstvenika s političarima, policajcima, novinarima… dođe do glavne mete – hrvatskog političkog vrha.

U Vladi jučer nisu odgovorili na pitanje o prisluškivanju OSA-e. Izvor iz Vlade samo je kratko uputio da se o svemu pita SOA-u, hrvatsku tajnu službu. Iz Agrokora poručuju da, ako je prisluškivanja bilo, to pitanje moraju rješavati druge službe.

 

Ivo Lučić: Očito postoje skupine unutar bošnjačke politike koje su instrumentizirale obavještajnu službu

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Na robiju za ZDS? Onda zatvor i za ‘smrt fašizmu’

Objavljeno

na

Objavio

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava

Ljudi moji, je li stvarno moguće da je jedan katolički svećenik javno rekao da se obradovao smrti Slavka Goldsteina?!?

Naravno, dežurni antiteistički jurišnici na to odgovaraju “oh, da, itekako je moguće”, a riječi zabludjelog hvarskog župnika savršeno im služe kao samo još jedan povod za novi opći napad na Crkvu i sve “desničare”.

No, prije svega, takav izljev najnižih strasti iz usta čovjeka koji sebi to ni u napadu ludila ne bi smio dozvoliti, šokirao je i mnoge katoličke vjernike – bez obzira na to poštovali li Goldsteina ili ne. Nažalost, nije to je samo jedan u nizu takvih incidenata kojima su društvene mreže savršeno pogodno tlo za nekontrolirano divlje bujanje.

Da, nepojmljivo je kako neki barem iz osnovnog ljudskog poštovanja prema obitelji nisu mogli suzdržati javno pokazati zluradost na vijest o smrti Slavka Goldsteina. Jednako kao što je nevjerojatno kako neki nedavno nisu ni pokušavali sakriti zlobni smiješak na mogućnost da se kardinal Bozanić ne vrati iz bolnice. Gdje smo to? Kamo ide ova Hrvatska?

Jučer demonstrativno odbijamo političkom protivniku uljudno čestitati rođenje djeteta, tražimo ostavke samo zato što je netko “neprijatelju” kurtoazno čestitao vjenčanje, danas se javno radujemo što se netko razbolio i želimo mu da crkne ili pak sladostrastimo nakon što je umro, a sutra ćemo ga valjda s glogovim kolcem u ruci proklinjati u nekoliko koljena, “neprijatelja” i njegovu djecu te zazivati da mu se sjeme zauvijek zatare.

Gnušamo se takvog divljanja samo kad je meta “onaj naš”, a napada ga “onaj njihov”. Mene ipak boli i jedno i drugo, ali još malo više kad tako govori netko tko bi barem teoretski trebao ipak biti malo više “moj”.

Ne, ne mislim da trebamo biti dvolični i neiskreni, da moramo glumatati, pa ni bježati od podjela jer ideologije nisu samo navijačke zastave zavičajnih klubova, već valjda znaju imati i neki stvaran i opipljiv sadržaj za koji se valja boriti, ali doista sve javno pitam – želimo li da nam domovina bude bojno polje na kojem između političkih neprijatelja, pa i običnih suparnika, ne može biti zatišja, primirja, a kamoli pomirbe?

Dok su jedni na-baš-sve-za-dom-spremni, drugi baš sve političke protivnike i one koji razmišljaju drukčije automatski proglašavaju fašistima te im odmah zatim dosuđuju već isprobanu sudbinu uzvikujući: Smrt fašizmu! Je li to budućnost kakvu priželjkujemo našoj djeci? Kako može ova sve pustija Hrvatska biti tako mala da u njoj ima mjesta “za samo jednog od nas”? U stvarnosti, Hrvatska je već sad prevelika za ovoliko koliko Hrvatića danas ima.

Optimalan broj dostatan za dugoročnu samoodrživost bio bi barem dvostruk, oko 8 milijuna. Umjesto toga, Hrvatska će već 2019. pasti ispod 4 milijuna! Ne prema procjenama kompromitiranog DZS-a, već prema tvrdnjama relevantnih demografa, Hrvatska danas ima svega 4,05 milijuna stanovnika. A gledajući trenutačni ritam odljeva radne snage u Irsku i druge zemlje, tih 50 tisuća iscurit će poput pijeska iz pješčanog sata – u manje od dvije godine.

Čak i ako dođe do nekakvog usporavanja, na pad ispod 4 milijuna neće trebati čekati dulje od 2020.!Zašto masovno odlaze Hrvati? Prvi odgovor mogao bi biti lakonski: zato što mogu. Drugi je realističniji: zato što ovdje ne mogu preživjeti bez posla ili s blokiranim računima.

No treći je porazan: odlaze čak i oni koji još uvijek nisu na samom rubu egzistencije, ali vide da se u ovom društvu ne nazire nikakav oblik suživota, već da moraju pobjeći što dalje od te atmosfere kronično zagađenih ljudskih odnosa koji ne pokazuju nikakav znak napretka. Naprotiv, uporno režemo po ožiljcima, otvaramo stare rane.

Takav je i prijedlog da se zatvorom kažnjava uzvikivanje ZDS, koji nipošto nije osmišljen kao način da se krvava prošlost ostavi za nama. Posve suprotno, to je savršen recept za njezino oživljavanje! Oni koji to predlažu zapravo žele da taj slogan sutra iz pukog inata uzvikuju i oni koji nikad prije nisu, da se ori na stadionima, da se zbog toga prekidaju utakmice. To bi za njih bio dokaz da su oni sami ovom društvu nužni. A pri tom se sami nikad neće odreći svojih ustaških kuna.

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava. No varaju se ako misle da se može zabraniti obilježje jednog krvavog totalitarizma, a da pri tom ostanu pošteđena obilježja drugog krvavog totalitarizma.

Ako doista ovo društvo toliko posrne da odustanemo od slobode govora i mišljenja, tad u povijest moraju zajedno otići i ZDS i crvena petokraka. Možda ne u istu ćeliju – ali u isti zatvor.

Ivan Hrstić / Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati