Kolinda Grabar Kitarović: Pozorno pratim sve što se događa u vezi s kurikularnom reformom

2

Pozorno pratim sve što se događa u vezi s kurikularnom reformom i još jednom pozivam sve odgovorne da proces njezina donošenja ubrzaju i lišebilo kakve ideologizacije i politizacije.

Hrvatska ima nadarenu djecu, i, unatoč nevelikim plaćama, izvrsne i požrtvovne nastavnike, profesore i ravnatelje. Ni jedni ni drugi više ne mogu čekati.

Previše se vremena izgubilo i Hrvatska sada mora sprintati da bi dostigla države koje imaju suvremen kreativan obrazovni sustav, sustav koji stvara samostalne, samosvojne i odgovorne osobe. Moramo stoga naš obrazovni ustav osloboditi nepotrebnih gomilanja činjenica, zbog kojeg trpe i djeca i nastavnici i roditelji.

Moramo stvoriti sustav koji će doslovce rasteretiti torbe i ruksake naše djece, koji će omogućiti što više individualnog rada, koji će prepoznati talente i razvijati ih i koji će adekvatno vrednovati rad profesora i nastavnika.

Imala sam sreću steći iskustvo školovanja i u svijetu. Uz najveće pohvale mojim nastavnicima i profesorima na trudu, tada sam shvatila koliko smo svi žrtve tromog i činjenicama prenatrpanog kurikuluma.

Vrijeme provedeno u školi u Los Alamosu bilo je pravo osvježenje jer sam bila oslobođena od „bubanja“ brojnih nepotrebnih činjenica, a, s druge strane, dobila sam priliku maksimalno izraziti svoje mogućnosti, učila sam formirati i braniti stavove i angažirati se za opće dobro, a ne prigovarati zašto ništa ne valja. To kao roditelj želim i svojoj djeci i svoj hrvatskoj djeci.

I dalje ću pozorno pratiti sve što se događa u vezi s kurikularnom reformom jer je to prevažno pitanje za našu budućnost.

Svakako, očekujem da se dovršetak kurikularne reforme postavi na najvišu razinu državnih prioriteta i da što prije krenemo u njegovu provedbu.

facebook komentari

  • Dusko Besenic

    Lijepo Predsjednice,ali ja ne vidim razloga za paniku i potrebu za nekom velikom brzinom (možda zato što nisam stručan za to područje?)?! Razumljivo mi je bilo kada su komunjare htjele na brzaka uvaliti nova sra..nja u obrazovanje,nacionalno ga osakatiti,srozati moralna shvaćanja na još niži nivo,pa nemojte brzinom skretati “vodu na njihov mlin”.Naši učenici nisu bitno uskraćeni ni u čemu,što se vidi po onim učenicima koji su navikli UČITI,a najviše galame razmaženci koji očekuju petice bez truda,pa su njihovi roditelji pokrenuli svu silu antifa i sličnih “nevladinih” udruga (i drugih fašista!),koji su u tome,eksponirajući tog pretjerano hvaljenog Jokića,vidjeli priliku da potpuno denacionaliziraju školske programe,da nam kulturu,znanost i povijest učine nacionalno neprepoznatljivom! To je bio osnovni motiv zašto su željeli ovakvu “kurikularnu reformu” na ho-ruk!

  • Vladimir Dananić

    Gospođo Predsjednice,
    kad već spominjete svoje školovanje u Americi, i kako je to bilo dobro, zašto se niste dosjetili još jedne posebnosti koju školovanje u Americi ima u odnosu na europsko i hrvatsko, a to je „homescooling“. Zašto i u Hrvatskoj hrvatska djeca ne bi imala barem zakonsku mogućnost školovanja u svojem roditeljskom domu? U takvoj vrsti školovanja u potpunosti izostaju svi ruksaci i torbe.

    Nadalje, „bubanje“ nepotrebnih činjenica, kako Vi to kažete, zaista je loša stvar AKO su spomenute činjenice, na koje ste mislili, zaista nepotrebne. No, da vidimo kako ta „nepotrebnost“ funkcionira na nečem suvremenom, što je glavna oznaka našega doba. Recimo, programiranje na računalima. Znate li koliko se činjenica mora zaista nabubati da bi se ZNALO upotrijebiti jedan računalni jezik, ma koji to bio? Ako ne znate gomilu stvari, poput sintakse jezika, njegovu logiku i usklađenost s „hardverom“, ne ćete daleko dogurati u tom području. Nije praktično ne zapamtiti gomilu činjenica, pa umjesto toga stalno pogledavati i tražiti podatke u nekakvim knjigama i priručnicima. Pamćenje je dio učenja. Stvari se brzo mijenjaju, i neke zapamćene činjenice gube na važnosti, ili postaju posve nevažne, ali onda ste prisiljeni zapamtiti mnoge promjene.

    Vjerojatno niste mislili da su te stvari, koje spomenuh, nepotrebne. A koje su onda činjenice nepotrebne? Možda je nepotrebno da učenici, koji žele postati liječnici i kirurzi, „bubanje“ ostave sasvim po strani, pa ne trebaju biti tužni ako ne budu u stanju zapamtiti ime neke omanje kosti u ljudskom tijelu, na latinskom jeziku? Što vrijedi liječniku da zapamti ime kosti, ako ne može svojom „kreativnošću“ izliječiti pacijenta? Jeste li na to mislili? Ako jeste, onda ste posve u krivu, i to bi Vam rekli i američki liječnici, koji su se školovali u Americi. Idemo dalje. Možda je nepotrebno opterećivati dječicu s pamćenjem nekih matematički stvari, poput tablice množenja, pa onda i nekih abstraktnijih stvari, poput nekih općepoznatih teorema, kako se što može dokazati, i takve stvari? Zašto da dječica imaju kolosalnih problema ako nisu u stanju na pamet pomnožiti dva dvoznamenkasta broja? Jeste li na to mislili, kad ste spomenuli nepotrebnost određenih činjenica? Da ulazim u pitanje hrvatske povijesti, bliže i dalje? Ne ću. Neka ovo za sad bude dovoljno za moju konačnu ocjenu, a ta je sljedeća:

    Nije dobro stvarati odioznost prema sposobnostima pamćenja, pod izlikom da se tako ostavlja više mjesta nekakvoj kreativnosti. Ako ubijete pamćenje, nemate nad čime biti kreativni. Sposobnosti pamćenja valja dati dostojanstveno mjesto u učenju. Pamćenje nije u koliziji s kreativnošću, nego je nuždno da bi se kreativnost mogla očitovati. Nužno je, i dobro je, UZ pamćenje, a ne protiv njega, u obrazovanju zahtijevati i razumijevanje zapamćenih činjenica. Ova haranga protiv „bubanja“, uz koju i Vi pristajete, vodi samo u ignorantski voluntarizam. Odustanite od toga ako djeci zaista želite pripomoći da dobiju kvalitetno obrazovanje. I ZAPAMTITE jednu POTREBNU činjenicu–pamćenje, pa makar trenutno i nepotrebnih činjenica, ne razara ljudski mozak, nego ga obnavlja. Pamćenje je samo po sebi koristno. Pamćenje je za ljudski mozak isto ono što je vježbanje u športskim dvoranama za zdravlje ljudskog tijela.