Pratite nas

Intervju

Kolinda Grabar-Kitarović: Srbija je ta koja potencira puzajuće ustaštvo! Ja ga ne vidim

Objavljeno

na

Povodom Dana žena sinoć je u RTL Direktu gošća bila predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.

Pretpostavljam da Vam je na Pantovčak danas stiglo mnogo cvijeća?

“Nije baš toliko. Ja svima kažem da ne troše novac na cvijeće, radije na lijepe želje, dobila sam puno elektroničkog cvijeća, ali posebno me razveselio dres švedske ženske nogometne reprezentacije”

Vjerujete u sebe?

“Naravno, vjerujem u sebe, svoje kolegice, prijateljice i sve druge žene”.

Je li Vas doma dočekao buket cvijeća?

“Zasad još nije, cijeli dan sam na poslu. Ali vjerujem da hoće”.

A i žene se danas ne zadovoljavaju samo s tim buketom cvijeća, sve glasnije i sve više traže svoja prava, evo i danas je nekoliko tisuća žena, ali ne samo žena u Zagrebu bilo na Ženskom maršu kojim upozorava da bitka za prava žena ni blizu nije završena, imaju s tog marša naše žene i pitanje za vas… pravo na pobačaj. Da se do 10. tjedna trudnoće osigura neometano pravo na pobačaj?   

“Prije svega, moram reći da je svaki dan dan žena. Naravno, kad je riječ o pobačaju. Nitko nije govorio o zabrani pobačaja. Stier i HDZ, u konačnici i ja sam dobila izbore na kršćansko-demokratskoj platformi. Moj stav osobni o pobačaju je jasan.

Međutim, čvrsto držim da zabrana pobačaja ne rješava ništa. Namjera je omogućiti da se ljudima pruži potpora i pomoć. Ne vidim ništa loše u savjetovanju. Pokušavam zamisliti sebe u toj situaciji. To je strahovito teška odluka. Neke žene boje se obitelji, sredine u kojoj žive. I upravo zato postoji država, da vam pomogne savjetom”.

Ali to ne smije biti nauštrb prava na pobačaj?

“Naravno da ne može biti nauštrb prava žene odlučuje o sebi i svojoj budućnosti i svojem tijelu. Držim da je nedostatak edukacije velikim razlogom pobačaja danas. Dobro je da se od 90-ih godina na ovamo broj pobačaja smanjio, a tome je prodonijela edukacija”.

Pitanje pobačaja sad je u fokusu javnosti zbog odluke Ustavnog suda, ali ima možda i mnogo drugih i važnijih problema s kojima se danas suočavaju žene, od obiteljskog nasilja do diskriminacije u plaći. Kako to promijeniti?

“Ne trebamo se stidjeti toga što smo žene. Postoje neke prirodne razlike između žena i muškaraca, ali jednakopravnost nije u nijekanju tih razlika, nego u njihovom vrednjovanju. Kako to promijeniti? Obrazovanjem prije svega, od samih početaka.

Nije riječ samo o tome da iz udžbenika maknemo fotografije koje pokazuju stereotipe. Ja ću vam dati primjer svoje kćeri koja je živjela u drugim državama. Došla je u Hrvatsku i imala hrabrosti da je u svojoj školi napisala jedan projekt o seksualnim stereotipima u vlastitoj školi. Rekla je: Mama znaš, kad god treba ići u biblioteku onda učiteljica pita tko će se od dečki javiti da ode u biblioteku. Kaže, ja se uporno javljam, ne biraju me.

U jednom trenutku me izaberu, dolazim tamo i čujem – što su mi tebe poslali, što nisu poslali dečka. Naravno, zakonodavstvo također. Nedopustivo je da za isti posao ženha prima puno manju plaću nego muškarac. Pravosuđe je jedino područje gdje postoji relativan paritet među spolovima. No, svim drugim poslovima, pogotovo u politici, visokom školstvu i gospodarstvu još uvijek ima premalo žena”.

Kako to promijenti ako niti jedna relevantna politička stranka nije na izbornim listama ispunila žensku kvotu, baš ih briga za to, radije će platiti milijunske kazne nego imati 40 posto žena na listi?

“Mislim da je to sramotno. Radije platiti milijunske kazne, nego staviti žene na liste. Mogu reći iz vlastitog iskustva kako funkcionira naš mentalitet. Kad vi tražite kandidate za liste, za ministre, automatski se razmišlja o muškarcima. Puno manje se razgovara o ženama. Zato postoji ta rasprava o kvotama, jesu li dobre ili nisu. Neki kažu da su ponižavajuće, da su za stoku”.

S druge strane i Katolička crkva koja ima veliki utjecaj u društvu, ženska prava vuče unazad, za Crkvu je žena i dalje drugotna, drugorazredna, kako je to rekao dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivica Raguž, je li bi mogli nekad zamoliti kardinala Bozanića da upozori svoje pastire na to što govore i da žene ne mogu tretirati kao prije sto godina?

“Kao što znate, ja sam vjernica i ne bih se u potpunosti složila s Vama da Crkva tretira ženu kao drugotnu. Podsjetila bih na poslanicu Ivana Pavla II. gdje govori o geniju žene kojem treba dati prostor u društvu”.

Bi li za Hrvatsku bilo bolje da je na čelu SDP-a recimo Sabina Glasovac, a na čelu HDZ-a Josipa Rimac? Bi li s njima lakše komunicirali?

“Nije uopće u pitanju je li netko muškarac ili žena. Pitanje je kakva je osoba, koje su njihove vrijednosti, koliko poštovanja međusobnog izražavamo. Nikad mi u životu nije bio problem je li netko muškarac ili žena”.

Ne samo žene i mnoge druge skupine se u Hrvatskoj počinju osjećati nesigurno od LGBT zajednica do nacionalnih manjina, sve je više incidenata, sve je ružnijih ispada, izvješća o stanju ljudskih prava su nepovoljnija nego prije par godina, govori se o puzajućoj fašizaciji društva? 

“Kad sam se 2014. godine vratila u Hrvatsku bila sam neugodno iznenađenja vrlo niskom razinom retorike, nedostatkom međusobnog poštovanja i tolerancije. I ne samo prema pripadnicima nacionalnih manjina ili ženama, već jedni prema drugima. Stvorena je takva društvena klima koja je cinična i sarkastična i koju općenito moramo mijenjati. Da, držim da je došlo do porasta netolerancije, ali držim i da ne bismo smjeli previše važnosti davati nekim marginalnim pojavama i skupinama”.

To ste izjavili, to ne moram priznati da ne razumijem. Kako da ne pridajemo važnost onoj paradi ustaštva?

“Naravno da se trebamo zgroziti na šestoj ili sedmoj stranici nekog lista, ili desetoj minuti denevnika, a ne im dati pozornost. Oni to traže, time dobivaju na značaju. Pogledajmo odluku Vrhovnog suda u Njemačkoj oko NPD-a u kojoj stoji da neće zabraniti stranku i djelovanje iako podsjećaju na Hitlerovu nacističku stranku jer su marginalni u društvu”.

Konkretno, je li Vlada trebala narediti da se ukloni ona ploča s natpisom “Za dom spremni” u Jasenovcu?

“Mislim, da su dobro postupili. Mislim da je u Hrvatskoj veći problem kad žena ima problema prijaviti obiteljsko nasilje, vršnjačko nasilje, sve to spada u govor mržnje. Nemojmo biti selktivni, nemojmo se fokusirati na neku puzajući fašizaciju. Srbija je ta koja potencira neko puzajuće ustaštvo u Hrvatskoj. Ja ga ne vidim, vidim pojedinačne incidente”.

To je puzajuće, ako imate zaredom niz incidenata.

“Ne, to su pojedinačni incidenti koji se događaju svugdje. U svakom društvu ima devijacija”.

Recite mi zašto ploču u Jasenovcu nije trebalo dirati?

“Zato što ta ploča nije usmjerena prema onome što se događalo u Drugom svjetskom ratu u Jasenovcu. To nije usmjereno na ono što se dogodilo desecima tisuća ljudi koji su patili u tom logoru. To je ploča koja je podignuti 11 mladića koji su se borili za Hrvatsku”.

Zar ne biste to shvatili kao provokaciju da ste srpska manjina, ili židovska?

“Upravo je potrebno o tome razgovarati kako bi se to raščistilo i kako bi bilo sasvim jasno da poruka nije ustašoizacija, već je poruka pijetet prema tim mladićima. Nemojmo minorizirati žrtve iz Domovinskog rata”.

Može se žrtvama odati počast i na drugačiji način nego sa “Za dom spremni”?

“Slažem se da se može. No, što ćete učiniti ukoliko je to legalan logo koji nikad dosad nije doveden u pitanje. Sad najednom to postaje pitanje broj jedan u Hrvatskoj, dok imamo puno bitnijih problema”.

Ali, i Vi šaljete poruke koje su zabrinjavajuće, u intervjuu za Kleine Zeitung ste odgovorili da “oni kojima ovdje nije dovoljno dobro mogu otići”? 

“To je krivo interpretirano. Pitali su me možemo li zaustaviti odlazak mladih iz Hrvatske. Rekla sam – gledajte, tko želi otići, mi mu ne možemo zabraniti. Poruka je bila – ako ljudi žele otići, mi ih ne možemo zadržati da odu. Žao mi je što je izjava krivo interpretirana ili se izgubilo u prijevodu”.

Činjenica je da je američko veleposlanstvo ovu ustašku smotru osudilo mnogo žešće i mnogo jasnije nego i Vi i Vlada?

“A zašto to nije učinilo recimo i američko veleposlanstvo u Beogradu kad su Šešelj i njegovi radikali demonstrirali potporu predsjedniku u Trumpu. Zašto to nisu napravili u Njemačkoj? Mislim da je stvar veleposlanstva i tko je na čelu veleposlanstva”.

Ali možda nismo ni mi dovoljno zreli pa nam treba netko sa strane nešto govoriti?

“Ne, ne, nemojmo se tako ponašati. Nemojmo skidati gaće ni pred kime. Moram biti vrlo prizemna u ovom slučaju. Mislim da smo dovoljno zreli kao demokracija da bismo stvari sagledali onako kakvima jesu. Puno godina smo izgubili jer smo pričali o ideološkim pitanjima, a nismo o životnim pitanjima i zato mladi odlaze. Mladima je dosta razgovora o ustašama i partizanima…”

Ali, taj je razgovor je došao od političara. Kampanje su fokusirane na prošlost…

“Bile su i moram reći da sam u kampanji samoj sebi dala obećanje da se neću baviti ideološkim pitanjima, no nisam se mogla tome othrvati jer je bio veliki pritisak od strane novinara i javnosti”.

Slijedeći veliki test bit će nogometna utakmica Hrvatske i Ukrajine u Zagrebu kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo , sami ste rekli da postoji veliki rizik da nas izbace iz natjecanja, hoćemo stvarno morati dočekati takav neki crni scenarij da se počne raščišćavati stanje u HNS-u?

“Nadam se da ne. I što se tiče stanja u HNS-u i općenito nogometu ponovit ću – nogomet treba vratiti ljubiteljima nogometa. Samim nogometašima, obiteljima, navijačima. Nogomet se ne igra radi HNS-a, političara, nego navijača na stadionima. Treba stvoriti uvjete da krene taj dijalog da se riješe suštinska pitanja korijenski uzroci huliganizma na našim stadionima”.

Vi ste se pohvalili da ste u ove prve dvije godine mandata ostvarili svoj cilj, a to je zajedništvo. Koga, s kim, oko čega?

“Ostvarila sam cilj da je termin zajedništvo ušao u retoriku političku i svaku drugu u Hrvatskoj. Ono na što je posebna okosnica mog mandata je stabilnost. U otprilike malo više od trećine mandata smo promijenili tri vlade i da je prijenos ovlasti bio miran. Držim da sam bila objektivna u konzultacijama te bila čimbenik stabilnosti”.

Danas ste opet zakuhali s jednom izjavom oko afere Dnevnice, rekli ste da vi znate neke predmete koje bi DORH trebao pažljivije istražiti?

“Pa ti predmeti su na internetu. Na stranici Državne revizije možete naći niz predmeta u kojima se utvrđuju nepravilnosti u raznim ministarstvima. Pitanje Dnevnica je postalo pitanje tek kad ju je jedna televizija otvorila kao pitanje upravo pozivajući se na javno dostupne podatke. Ono što meni smeta je zašto DORH ne reagira odmah. Zašto se rješavaju pitanja unutar četiri, pet ili deset godina, a ne rješava se ono što je sada dostupno”.

Čini mi se da nemate povjerenja u DORH?

“Pomalo sam skeptična u institucije pravosuđe kad vidimo da nam treba pet godina da bi čovjek dobio tri godine zatvora jer je zlostavljao svoju obitelj godinama. Možete li biti zadovoljni time? Ja ne mogu”.

U kakvim ste odnosima s premijerom, kako surađujete?

“Dobro surađujemo. Prošlo je prvih sto dana. A vjerujem da ćemo surađivati još bolje”.

Kako je Vašem suprugu s obzirom da je s najmoćnijom ženom Hrvatske?

“Često dobija Oscara za najbolju sporednu ulogu, no jako se dobro nosi s time i mislim da bi trebalo poštivati tu njegovu ulogu”.

Je li mu i Vi katkad kažete, Jakove izdrži?

“Da, često i prosljeđujem mu često što je bilo po stadionima. On to prihvaća sa smješkom”.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati