Pratite nas

Analiza

Kolinda ruši Mesićev rekord, može li ju Ivo Josipović pratiti

Objavljeno

na

Rekord drži Mesić iz 2005. godine. Najviše mu je pomogao Bandić. Josipović ima taktičku prednost jer iza sebe već ima jedan mandat

Kad dogori prva adventska svijeća znat ćemo tko će u utrku za predsjednika, ali i s kakvim potencijalima. Tada će, naime, potencijalni kandidati predati prikupljene potpise za kandidaturu. Premda će tvrditi da im je cilj bio skupiti dovoljno, a ne što više potpisa, svi znamo da im to neće biti ni prva ni posljednja laž koju su izrekli u kampanji.

Sva je sreća da prikupljene potpise neće brojati šef Sabora, jer tada izbori vjerojatno ne bi bili održani do iduće zime. Leko je naime poznat po brzini brojanja potpisa. Njih skoro dva milijuna u Saboru mjesecima čeka biti prebrojeno, ali Leko očito ne želi tako daleko brojati. Radi se naime o potpisima prikupljenim za tri prijedloga referenduma, koji će očito morati pričekati neku demokratsku vlast.

Rekorder Mesić i nepoželjni Zoka

Iz dosadašnjeg iskustva pokazalo se da potpise za kandidaturu najlakše skupi aktualni predsjednik. Dosadašnji rekorder je Mesić sa 223.000. Skupio ih je 2005. uoči svog drugog mandata. Od toga broja 65.000 skupio mu je Bandić. Za očekivati je da ih Josipović skupi barem toliko. Preduvjet za to je da u blizini nema Milanovića, jer gdje je Zoka tamo se potpisuju samo porazi.  Došao mu neki dan na štand dati potporu, pa je nastala prava nervoza. Dočekao ga kiseli predsjednički osmjeh s porukom da se što prije izgubi. Jer svjestan je trenutni predsjednik, ako se Milanović ne izgubi, izgubit će se izbori.

Holly i predsjednikove „zelene ideje”

Zato je brže bolje već sutradan šetao sa Holly i Lekom, ne bi li svima pokazao da je Milanović bio slučajnost. Ali ni Holly nije zablistala. Njezina izjava da Predsjednik ima „zelene ideje” svima je zazvonila, poglavito kad se zna da nam Predsjednik u pet godina nije ponudio niti jednu ideju koja bi nam pomogla riješiti ključne egzistencijalne probleme.

Uoči prvog mandata Josipović je skupio 117.000 potpisa, pa bi sada svaki rezultat ispod Mesićevih 223.000 bio neuspjeh, poglavito ako pogledamo prednost koju mu daju predizborne ankete. I njemu je Bandić navodno obećao potpise, međutim neki poznavatelji prilika tvrde da je zadnjih mjeseci bio neodlučan, pa je naglo, umjesto da je trčao po Sljemenu, šetao po Remetincu.

Nijedan HDZ-ov kandidat do sada nije bio niti blizu Mesićevog rekorda. Hebrang je skupio 140.000, a Kosor 90.000. Kolinda je, kažu upućeni, odlučila potući taj rekord. Navodno je za cilj postavila 270.000, neki kažu čak i 350.000, što bi za njezine protukandidate bilo zastrašujuće.

Odustaje li don Grubišić?

Potreban broj skupit će i Kujundžić. Iz njegovog stožera tvrde da je im nije važno koliko. Premda se prvotni cilj kretao oko 30-ak tisuća. Oni su, kažu,  čak namjeravali prestati prikupljati nakon što su ispunili kvotu, međutim, bilo bi nezgodno, tvrde, onemogućiti potpise onima koji to žele, a nisu to učinili prvih dana.

Rude i don Grubišić ulažu velike napore, ali ne ide to tako lako. Pojavila se tako mogućnost da Grubišić na kraju podrži Rudu. Najmlađi kandidat, Ivan Sinčić, hrvatski borac protiv deložacija, do danas je prikupio oko 7.000 potpisa i čvrsto vjeruje da će dosegnuti kvotu.

I Josipović i Kolinda potrebnih 10.000 potpisa prikupili su već prvi dan u Zagrebu. Prema našim informacijama i jedan i drugi u ovih tjedan dana su prešli 100.000. Kolinda se navodno već u nedjelju približila i brojci od dvjesto tisuća. To bi značilo da bi Mesićev rekord nakon 10 godina mogao biti srušen. Ako Kolinda u Zagrebu skupi koliko je Bandić skupio Mesiću, to će značiti visoki izborni potencijal, motiviranost i mobiliziranost njezinog biračkog tijela. Sudeći prema posljednjoj predizbornoj anketi koja mi je sinoć došla u ruke, Kolinda i Josipović sasvim su izjednačeni u Zagrebu.  Ako je tome stvarno tako, Kolinda ima realne šanse za pobjedu.

Po najnovijoj anketi agencije za istraživanje javnog mnijenja 2×1 komunikacije na i području Zagreba kandidatkinja HDZ-a i partnera za predsjednicu Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u prednosti je pred Ivom Josipovićem, kandidatom aktualne Vlade Zorana Milanovića i drugih stranaka. HDZ je i kod Zagrepčana u stabilnom vodstvu, kao i u ostatku Hrvatske, tako da su danas parlamentarni izbori, ta bi stranka osvojila najviše – 31,5 posto glasova.

Anketa, koja je u Gradu Zagrebu provedena od 24. do 29. studenog na 1000 ispitanika, pokazuje da se i u Zagrebu, za kojeg su analitičari, kad je riječ o parlamentarnim i predsjedničkim izborima, uglavnom ocjenjivali da tradicionalno podupire “lijeve” kandidate – većinsko političko raspoloženje birača kreće prema centru.

Tako bi Kolinda Grabar-Kitarović, po ovoj anketi, osvojila u prvome krugu predsjedničkih izbora 31,40 posto, Ivo Josipović 31 posto, Milan Kujundžić 8,10, Anto Đapić 2,20, don Ivan Grubišić, koji će vjerojatno odustati od kandidiranja, 1,1 posto. Neodlučnih je čak 26,2 posto.

Da su sada parlamentarni izbori za HDZ bi glasovalo 31,5 posto Zagrepčana, za SDP 24,3, a ORAH 6 posto. Ispod potrebnog praga od 5 posto ostali bi svi drugi: Hrvatska zora dobila bi 3, HSP AS 2, Bandićeva lista 1,9, HSS 1,8, HNS 1,8, BUZ 1,8, HSU 1,6, HSP 0,8, Laburisti 0,8, HSLS 0,7 posto. Neodlučnih anketiranih je 22 posto.

Rezultati na “državnoj razini”

Kolinda Grabar Kitarović uživa podršku 42,80% birača, Ivo Josipović 40,40%, Milan Kujundžić 8,10%, Don Ivan Grubišić 1,80%, Anto Đapić 0,50%, te svi ostali 6 posto, pokazala je anketa iste agencije na uzorku od 3 tisuće ispitanih u cijeloj Hrvatskoj.

Koalicija HDZ-HSS-HSP AS-BUZ-ZDS-HDS- HSLS s 43,80% po anketi 2×1 komunikacije u velikoj je prednosti pred Kukuriku koalicijom koja uživa potporu 18,90% birača.

Anketa je provedena između 17. i 26. studenog na uzorku od 3000 ispitanika, a osim raspoloženja birača za predsjedničke izbore, dobiveni su i rezultati o rejtingu stranaka za predstojeće parlamentarne izbore, ocjene rada hrvatskih institucija, te raspoloženje birača za izvanredne parlamentarne izbore.

Čak 83,70% ispitanih ne podupire rad Vlade, a samo 10,20% smatra da je vlada dobro radila, dok 6,1% ne zna.

Za prijevremene parlamentarne izbore je 62,10% birača, a protiv je 18,2%, dok je 19,7% neodlučnih.

Da Hrvatska ide u dobrom smjeru misli samo 10,10% ispitanih, dok 82,80% misli da idemo u krivom smjeru.

Vlada je za svoj rad dobila prosječnu ocjenu 1,3, predsjednik Ivo Josipović mršavih 2, a Sabor 2,1.

Kad govorimo o rezultatima stranaka, HDZ je samostalno u velikom vodstvu sa 36,01% potpore. Izborni prag bi samostalno prešli još samo SDP i Orah, koji bi zajedno osvojili 20,7 posto glasova.

(direktno.hr)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Analiza

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim otvaranjem ponuda za novi borbeni avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, saga o nasljedniku MiG-a 21 ulazi u pretposljednju fazu.

Ponude su plasirale četiri zemlje: Grčka, Izrael, SAD i Švedska. Peta zemlja, Južna Koreja, ponijela se korektno i priznala da njen školsko-borbeni FA-50 ne udovoljava taktičko-tehničkim zahtjevima HRZ-a.

Time su napokon i službeno zaustavljene često zlonamjerne priče kako će se Hrvatska odlučiti samo za protokolarno zrakoplovstvo: sada je sasvim jasno kako MORH teži ozbiljnim borbenim sposobnostima, piše jutarnji list

Motor cijelog projekta, Damir Krstičević, u samo godinu dana mandata pokazao se kao najbolji ministar obrane kojeg je Hrvatska imala od rata. Izvjesno je i da će Vlada Andreja Plenkovića, čija je podrška nabavi ključna, ostati zapisana kao ona koja je Hrvatskoj ne samo zajamčila zaštitu neba za naredna desetljeća, nego istovremeno učinila za naše gospodarstvo i prosperitet više nego ijedna do sada.

Naime, industrijska suradnja je vrlo važan segment cijele nabave, za koju jamči država ponuđač, a njezina vrijednost u nekim europskim nabavama daleko premašuje 100 posto vrijednosti nabave. Za Hrvatsku to znači da će, koja god ponuda pobijedi, aktualna Vlada otvoriti mogućnost znatnih ulaganja u visoku tehnologiju, znanost, industriju i cjelokupno gospodarstvo.

Važno je što o nabavi postoji konsenzus i sve vodeće stranke razumiju njenu golemu gospodarsku, ali prvenstveno sigurnosnu važnost. Zemlja koja raspolaže modernim lovcima sigurna je od svake agresije. A moderno je preblaga riječ za jednu od ponuda. Kako bi zadovoljila potrebe, Hrvatskoj treba nabava 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Treba naglasiti da sada lošeg odabira više nema. Čak i F-16 Fighting Falcon u verziji Block 30 predstavlja generacijski skok i ostavlja daleko u prašini zastarjele MiG-ove 29, a o MiG-u 21 da se i ne govori.

Svim avionima osnovno oružje predstavlja top. Tri verzije F-16 dijele šestocijevni, rotirajući top M61A1 Vulcan kalibra 20 milimetara i efektivnog dometa od oko 1600 metara te maksimalne brzine vatre od 6000 granata u minuti. Gripen je naoružan jednocijevnim topom BK-27 kalibra 27 mm, maksimalne brzine vatre od 1800 granata u minuti te nešto većeg dometa. No Vulcan se mora zavrtjeti do maksimalne brzine vatre, dok je ona konstantna kod BK-27, pa u prvih pola sekunde vatre BK-27 ispali oko dva kilograma granata više od Vulcana.

Iz raspona arsenala jasno je da svi kandidati mogu biti naoružani za izvršavanje gotovo svih tipova borbenih zadaća: ostvarivanja i zadržavanja zračne premoći, bliske zračne podrške snagama na zemlji, izvršavanja strateških dubinskih udara, protubrodsku borbu te neutralizaciju protivničkih radara i protuzračnih sustava. Tu je naravno i najjednostavnija zadaća, a to je zaštita zračnog prostora, odnosno air policing.

Same ponude su u startu iznenadile. Mnogi su očekivali da SAD ne ponudi ništa. Među onima koji su smatrali da će se ipak nešto ponuditi prevladavala su predviđanja da će u najboljem slučaju SAD ponuditi rabljene F-16, samo reda radi, jer se ponovno pojavila teza o fantomskom stajalištu SAD-a da nam lovci ne trebaju. Ali ne samo da je SAD, kao najmoćnija sila svijeta, poslao ponudu nego je riječ o potpuno novim avionima nevjerojatnih sposobnosti. Naime, Hrvatska bi mogla postati korisnik najnovijeg F-16 Block 70/72.

Razlika je tolika da ono što su preostala tri aviona za MiG-21, to je Block 70 za njih. Većina njegovih sustava razvijena je iz iskustva razvoja i korištenja F-35 i F-22, lovaca pete generacije.

Block 70 omogućava potpunu umreženost na bojnom prostoru, sa svim zračnim i kopnenim platformama u realnom vremenu, a specifično je razvijan da bi se jednako lako umrežio s lovcima pete generacije F-35, pa i F-22.

F-16 Block 70 je vrhunac evolucije 4. generacije borbenih aviona. U sebi objedinjuje sve revolucionarne karakteristike lovca 5. generacije: umreženost u realnom vremenu, senzorsku i podatkovnu fuziju, AESA radar.

Jedino izostaje stealth. Koliko je napredan, svjedoči i to da ih SAD namjerava naručiti nekoliko stotina da zamijeni izvanredne lovce presretače F-15 Eagle. Oni su, naime, stariji od 40 godina i naprosto ih se više neće moći držati u zraku.

Uspoređivati Block 70 s MiG-om 29 je neozbiljno, jer je Block 70 optimiziran da se ravnomjerno suprotstavi Su-35S, koji je u višoj kategoriji kao jedan od najboljih lovaca presretača na svijetu.

U slučaju da bude odabran, Hrvatska bi bila prvi korisnik Blocka 70. U praksi on pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina.

Nikakve modernizacije neće biti potrebne u tom periodu, jer riječ je o trenutno najsofisticiranijem borbenom avionu na svijetu, piše jutarnji list

Amerikanci su nam pomalo neočekivano ponudili potpuno nove borbene zrakoplove F-16

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Možda bi se i u ovom slučaju  HDZ-ovci trebali zapitati zašto je baš sada Pupovac otvorio pitanje pozdrava „za dom spremni“ i tako skrenuo medijsku pozornost sa ponovnog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Haagu i suđenja njihovu glavnom operativcu Draganu Vasiljkoviću zvanom Kapetan Dragan u Splitu.

Puno važnije od pozdrava „Za dom spremni“ bile su riječi tužitelja Douglasa Stringera u sudnici u Haagu:

Ovo suđenje bavi se kaznenom odgovornošću Jovice Stanišića i Franka Simatovića na temelju njihove vodeće uloge u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uspostava nacionalno homogenog teritorija na području Hrvatske i BiH. Njime su trebali dominirati Srbi i to se trebalo postići nasilnim uklanjanjem nesrpskog  stanovništva, ponajviše Hrvata i muslimana, kampanjom zločina koja je uključivala progon i ubojstva”, rekao je na početku ponovljenog suđenja u Haagu nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti tužitelj Stringer.

Istovremeno u Splitu u završnoj fazi suđenja, Vasiljković je iznio svoju obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces “opsesivno fašistički progon”, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa, nastavio je u  klasičnom srpskom tonu navodeći da od procesa ne bi ostalo ništa “kada bi isključili fašizaciju Hrvatske”!

CIA – Srbija je izvršila agresiju

A tko su zapravo bili agresori i fašisti pokazuje u detalje dokument američke obavještajne službe CIA-e (The Military Role of the Serbian Interior Ministry in the Yugoslav Conflict, napisan 26.10.1995, deklasificiran 01.10.2013)
https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/1995-10-26C.pdf
u kojem su opisani korijeni srpskog terorizma i agresije na Hrvatsku čiji je nositelj bila Srbija i srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Krajem osamdesetih u Beogradu Vlada Srbije pretvorila je svoje  Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u glavni alat vlade koji će terorizmom pokrenuti sukob i tako omogućiti, uspostaviti, kontrolirati i braniti “Veliku Srbiju”.

Deklasificirani CIA izvještaj o ulozu srpskog ministarstva unutrašnjih poslova od 26. 10. 1995., objavljen ovdje u fdf formatu.

Organizaciju tog terorizma i pripreme za agresiju Milošević je povjerio  nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti Jovici  Stanišiću i Franku  Simatoviću  koji su tajno formirali, pomagali i vodili tajne policijske i paravojne postrojbe, u stvari “odrede smrti”,  na području Hrvatske i BiH te su tako aktivno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu Srbije koji je za posljedice imao progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u ratovima devedestih godina.

CIA: Srbijanski MUP uplitao se u Hrvatsku i prije 1990.

Tako se u ovom izvješću piše  da postoje  ozbiljne naznake da je Srbijanski MUP bio uključen u organizaciju i  naoružavanje srpskih separatista u Hrvatskoj i BiH prije izbijanja rata, još od 1988., dakle nekoliko godina prije hrvatske samostalnosti.

Nakon hrvatske samostalnosti taj srpski plan dobio je na zamahu kada je u Knin sve češće počeo dolaziti Franko Simatović s dokumentima na ime Dragan Simendić, predstavljajući se kao novinar Politike ekspres.

Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Dragana Vasiljkovića s kojim je  osnovao prvi teroristički kamp za obuku u Golubiću kod Knina, gdje su obučavane tzv. „Knindže“.

U drugom slučaju,  američkim službenicima  jedan “bivši pripadnik MUP-a Srbije“  rekao  da je Srbijanski MUP imao  dugu tradiciju sudjelovanja i uplitanja u unutarnje stvari u Hrvatskoj, u tzv. “Krajini”, puno prije početka otvorenog sukoba. Taj američki izvor posebno je naglasio da bi svaki istražitelj za ratne zločine trebao posebno pogledati uloge Radovana Stojičića- Badže i Franka Simatovića – Frenkija  koji su sudjelovali u organiziranju i naoružavanju Srba u  istočnoj Slavoniji.

Mnoga obavještajna izvješća upućuju da su šefovi Srpske tajne službe Jovica Stanišić i Franko Simatović preko svog poslušnika Milana Martića gotovo sigurno organizirali terorizam i vodili oružani otpor prema hrvatskoj vlasti 1990.-1991., radi stvaranja velike Srbije.

Borbene operacija Srpske specijalne policije

Kako piše u ovom obavještajnom izvješću, specijalne jedinice MUP-a Srbije od početka sukoba direktno su uključene u borbene operacije u Hrvatskoj, a poslije i u BiH. U većini slučajeva, njihova je glavna borbena uloga bila izvoditi “elitne pješačke  napade” i tako sačuvati “separatiste” od brzog poraza. Nakon osvajanja terena uslijedio bi teror, protjerivanje stanovništva, pljačka i uništavanje imovine.

Tako etnički očišćen teren čuvali bi lokani separatisti kojima bi zaštitu pružala JNA. Kada opisuju direknu vezu MUP-a Srbije sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, u izvješću Amerikanci posebno naglašavaju ulogu Radovana Stojičića –Badže, za kojeg navode da je  kao “Pomoćnik inistra unutarnjih poslova  Srbije” zapovijedao jedinicom specijalne policije Srbije u Vukovaru tijekom rata 1991.

Odmah nakon toga, da bi se prikrila ta veza, beogradski radio je u prosincu 1991. izvjestio da je Stojičić bio i zapovjednik tzv. Slavonske teritorijalne obrane.

U „Oluji“ poslali 600 specijalaca u Istočnu Slavoniju

Kada su hrvatske snage krajem 1994. i početkom 1995. počele pomalo potiskivati srpske agresore, navode amerikanci, srpski MUP preventivno je preusmjeravao “specijalne snage” na okupirani teritorij tzv. “Krajine” nastojeći sačuvati otete teritorije.

U tom vremenu Milošević je bio naredio Jovici Stanišiću da rasporedi te “posebne jedinice” i da njihova osnovna zadaća u prvom redu bude odbijanje svakog hrvatskog napada, a zatim osposobljavanje “srpskih snaga Krajine” u naprednim taktikama pješačke borbe tako da mogu sudjelovati u borbenim operacijama ako Hrvatska vojska napadne.

Nakon uspješne hrvatske operacije “Oluja” u kolovozu 1995., navode Amerikaci dalje u izvješću, Srbija je bila zabrinuta da će ista sudbina pogoditi i Istočnu Slavoniju. Razna izvješća ukazuju da je Resor državne bezbednosti Srbije (RDB) odmah poslao svoju “specijalnu policiju” da u biti preuzme kontrolu sektora – politički i vojno – kako bi se osigurala kontrola Beograda i poboljšala “obrana”.

Američki vojni izaslanik u Beogradu dobio je podatke od svog pouzdanika da je 9. kolovoza 1995. posebni MUP-ov policijski konvoj s oko 600 dobro obučenih srpskih specijalaca prešao granicu i ušao u Istočnu Slavoniju, tj. u Hrvatsku.

Svaki tjedan po 20 kamiona streljiva za srpske teroriste

Amerikanci tvrde u izvješću da je tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović bio ključni posrednik sa srpskim terorističkim i paravojnim skupinama, uključujući Arkanovce i Šešeljevce. Bogdanović je u ime Srbije, kako se izvješćuje, bio glavni organizator i financijer paravojnih snaga.

Godine 1992. uz Bogdanovića, Amerikanci navode i pomoćnika ministra unutarnjih poslova Srbije Mihajla Kertesa kao ključnog čovjeka u formiranju i osposobljavanju terorističkih i paravojnih jedinica.

Koliko je bila intenzivna ta zločinačka djelatnost možemo vidjeti po dijelu izvješća u kojem Amerikanci opisuju kako pomoćnik šefa Resora državne bezbednosti (RDB) Franko Simatović zvani “Frenki” dvaput tjedno organizira transport streljiva po deset (10) kamiona, pod pratnjiom MUP-a, iz tvornice Krušik u Valjevu, za srpske teroriste u Hrvatskoj i BiH.

Čini se da su ove misije koordinirane s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA)” pišu američki obavještajci.

Specijalna policija MUP-a Srbije tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji razvila je reputaciju “elitnih borbenih snaga” zbog svoje rigorozne i temeljite obuke. Služba u specijalnoj policiji bila je dobrovoljna, prema izvješću američkog vojnog izaslanika. Svaki dobrovoljac prolazio je odgovarajuća fizička i psihološka testiranja te medicinske pretrage.

Nakon toga dobrovoljci bi prolazili godinu dana posebne izobrazbe koja je uključivala osnovnu i specijaliziranu. Tako su obukom dobrovoljci mogli naučiti različite vještine, osnovne taktike pješaštva, borilačke vještine, borbu noževima, planinarenje, padobranstvo, korištenje eksploziva, upoznavanje stranog oružja i obuku timova za posebne misije, navode Amerikanci.

Zanimljivo je  da je srpska specijalna policija, kako su to uočili Amerikanci, imala obuku koja je bila gotovo identična obuci koju su imale specijalne snage JNA a poslije Vojska Jugoslavije. Primijećeno je da je Vojska Jugoslavije davala odgovarajuću potporu srpskom MUP-u u obuci osiguravajući oklopna vozila, tenkove, raketne bacače, padobrane i slično.

Isto tako, primijećeno je da je velik broj časnika Vojske Jugoslavije prelazio u specijalne snage MUP-a Srbije, zbog većih plaća, privilegija i drugih materijalnih davanja koje je osiguravao Miloševićev režim. Odlijev časnika iz Vojske Jugoslavije u srpski MUP bio je toliko velik da je o tome raspravljano i Vrhovni  Savet obrane Jugoslavije u siječnju 1994. na kojem je rečeno da je gotovo trideset posto (30%) posto časnika napustilo vojsku i prešlo u MUP Srbije.

Kao što vidimo iz ovog američkog dokumenta, Srbija je preko svog Ministarstva unutarnjih poslova izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH. Nastojanja mnogih da to prikažu kao građanski rat ili da prikažu srpske specijalne snage “samoorganiziranim sitnim kriminalcima”  kakvi su bili arkanovci, ljudima koji se vole praviti važni svojim vezama i zaslugama i po kavanama tražiti kavgu, ovim dokumentom padaju u vodu.

Radi se o puno značajnijim akterima srpskog zločinačkog plana, ljudima poput načelnika „Resora javne bezbednosti“ i zamjenika ministra policije Srbije Radovana Stojčića Badže i takvih.

Odgovornost hrvatskog pravosuđa

Zahvaljujući čitavom nizu uglavnom nerazjašnjenih ubojstava, od “velikih imena” srpskog četništva devedesetih ostali su samo Jovica Stanišić, Franko Simatović i Dragan Vasiljković zvani “Kapetan Dragan” jedini živi svjedoci srpske agresije na Hrvatsku. Upravo oni, kako pokazuje i ovaj dokument CIA-e,  bili su idealani za dokazivanje Srpske agresije, zločinačkog plana i zapovjedne linije koja vodi točno u Beograd.

Recimo, Vasiljković je bio dovoljno nisko na hijerarhiji da zna što se događalo na terenu, a dovoljno visoko da poznaje i beogradsku stranu priče, stranu planiranja i podrške bez kojih do zločina nikada ne bi došlo. Drugi “preživjeli” svjedoci, Jovica Stanišić i Frenki Simatović, su eksponenti upravo te „beogradske strane“.

Nažalost, hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo tužitelja koji bi se imalo ozbiljnije pozabavio dokazivanjem srpske agresije, iako je za to postojala, a i danas postoji  sva dokumentacija i stručna pomoć hrvatske obavještajne zajednice. Čak se čini da su taj posao otvoreno sabotirali.

Da su se Mladen Bajić i Dinko Cvitan angažirali u progonu ovakvih ratnih zločinca s barem približnom strašću s kojom su gonili Antu Gotovinu, Mirka Norca i mnoge nedužne hrvatske branitelje danas bi u sasvim drugom svjetlu gledali Pupovca i njemu slične koji se rugaju pravdi, rugaju žrtvama i rugaju državi od koje žive.

Autor: Joško Buljan

facebook komentari

Nastavi čitati