Kolinda i Srbi

5

Sam izbor Kolinde Grabar Kitarović izazvao je u srbijanskoj javnosti neku vrstu crvene uzbune. Prvo što su napravili je bilo skoro pa predvidljivo, skoro dosadno, nemaštovito predvidljivo.

Kao što znaš da će pijetao zakukurikati, tako znaš da će se Srbi u odnosu prema Hrvatima prvo dohvatiti spolnog organa kad im je već puška ispala iz ruku i mit o Srbima kao vojničinima pretvoren u vic.

Da_mozda_Ne_Sanda_1_595Diskreditirati predsjednicu Hrvatske kao Hrvaticu koja bre ne može da odoli srpskom erosu, pa su joj ekstra i odmah našli neku vezu sa Srbinom dok je još bila mlada devojka. No pošto su skužili da od tog leba nema pogače, i da je mnogo vode od tada proteklo Nišavom, rešili su da odmah koliko je sutra, nakaleme novu aferu koja je zvučala, nova hrvatska predsednica ne samo da je ljubovala kao mlada i nezrela devojka sa Srbima, što bi joj se i moglo tolerisati s obzirom na dob, nego je i kao zrela žena ugazila na srpski mužjački eros ko pijanac u govno. Prijetilo se eksplicitnim snimkama iz briselskih apartmana, pa kako je kao nastala uzbuna u hrvatskoj obaveštajnoj službi nakon tih saznanja, te kako se samo čeka pogodno vrijeme da se te slike objave.

No ne budi lenji Srbi su aman taman sutradan u istim novinama, koje inače po srbijanskim kuloarima slove kao nezvanično glasilo predsjednika srbijanske vlade preko kojih se on obračunava s političkim protivnicima, objavili golišave fotke neke plavuše otprilike staturom nalik hrvatskoj predsjednici, pitajuć se ” je li to baš beše ona ” a ne znam zašto se pitaše kad su naveli da su im slike dostavljene od strane hrvatskih obaveštajaca.

No pošto je poznato da laž ima kratke noge a srpska laž najkraće, revni pornofili su u roku keks demontirali cijelu priču i na net stavili pornić gdje se zorno vidjelo da su slike izvađene iz porno-filma i da sve to sa Kolindom nema nikakve veze. Urednik lista se nedugo zatim tobože ispričao ( tek kad je provaljen pornić, kao nije on to znao, podvalili mu i slične nemušte budalaštine) ali ostalo je visjeti u zraku, tko je to inicirao i zašto se mimo onog stereotipa o Hrvaticama koje naprosto ne mogu odoleti muževnim Srbima ( drugi mit o srpskom junaštvu i hrvatskom nevojničkom genu je pretvoren u prah i pepeo još početkom 90-tih) tako prostački navalilo na hrvatsku predsjednicu. Osim nacionalnom ponižavanju preko lika i djela još neustoličene hrvatske predsjednice to je ujedno i žal što je Srbija ostala bez svoga rezervnog ambasadora u Zagrebu koji je svih svojih pet godina mandata više djelovao kao srpski lobist i navedeni ambasador nego hrvatski predsjednik.

Očijukao je s Borisom Tadićom, izjednačavao Vukovar i Paulin dvor, izjednačavao žrtvu i agresora, te postigao to da mu vukovarske majke okrenu leđa, govorio je “konglomeratima loših politika koje su dovele do rata” što je bila direktna i nedvosmislena abolicija velikosrpskog ratnog pohoda, faktički je priznao hrvatsku agresiju na Bih, gdje je njegove teorije ( toliko su bile blesave i nedovršene) morao demantirati onaj, kome bi te konstrukcije, po defaultu, trebale najviše odgovaratii. Bosansko-muslimanski predstavnik iz najjače bošnjačke stranke SDA , pokojni Sulejman Tihić smogao je snage reći istinu, ” možda je bilo nekih loših poteza ali bez Hrvatske, BiH bi puno više stradala” što je bio direktni i otvoreni demanti Josipovićevih laži i poluistina i dokaz pokojnikovog poštenja i moralne snage koja je Josipoviću cijeli mandat bila strani pojam. To da predstavnik zemlje kojoj je isprika upućena, brani državu od samog njezinog predsjednika, mislim da je nezabilježen politički momenat i zapisanoj političkoj povijesti svijeta.

Ali tog istog Josipovića ništa nije smetalo da ode u etnički brutalno počišćenu Banjaluku i da tamo sviri, gudi na uvce Miloradu Dodiku i to navodno pjesmu “Moj galebe” tom “galebu” od 100 i nešto oka kojega ne možemo zamislit na nekoj dalmatinskoj siki gdje sunča torzo i sluša kliktanje galebova. No pustimo šalu, mislim da je Josipović bio jedini predsjednik neke države koji je posjetio Banjaluku i tzv. RS. Cijelo vrijeme se ponašao kao nešto ugojeniji Pupovac, iako je s njim tobože bio u sukobu ali su se pred izbore brzo pomirili jer su dobro znali obadva, kud će suza neg’ na oko, pa su četnička uporišta po Hrvatskoj plebiscitarno glasala za Josipovića što je vjerovatno dobro sjelo i nedavnom haškom povratniku Vojsilavu Šešelju a što su pokušavali ismijati hrvatski medijski jurišnici okrećući pilu naopako, kako je to ustvari podrška Kolindi i da sve te hdz-ovce može ih biti sram čime se bave i kakve smicalice smišljaju.

[ad id=”40551″]

I na kraju sve te farse i kad spadne sva ta galamdžijska patina, ti stvarno vidiš, nema tu nikakve smicalice, sva četnička uporišta od Borova sela do Ervenika listom su bila za Josipovića. A kako i ne bi. Glasali bi oni i bez Šešelja jer dobro znaju što je dotični radio za vrijeme svog predsjednikovanja. Znaju da je notornu Documentu i njezinu predsjednicu Vesnu Teršelič koja zajedno sa još notornijim Zoranom Pusićem ( inače bratom još jednog hrvatskog apsurda, ministrice vanjskih poslova vesne Pusić) ne samo da želi izjednačiti krivnju, nego je prava namjera krivnju prebaciti na hrvatsku stranu ( što je i želja svih njima sličnih tzv nevladinih udruga, ugašenih Ferala i sl) odlikovao i nazvao “našom savješću” a srbijanskim medijima se pohvalio da je osobno ON lično, pisao program za tu antihrvatsku nakupinu, koju da bi apsurd bio veći koju svi mi plaćamo. Vrhunac njegovog bezobrazluka i bezdušnog cinizma je bila poruka vukovarskim braniteljima da sami postave ćirilične ploče što bi bilo kao kad bi netko predložio preživjelima iz Auschwitza da osobno presjeku vrpcu na otvaranju muzeja iznad kojeg se koče dva SS slova u čast elitnim i smrtonosnim nacističkim postrojbama. Pa nisu slova ubijala, nije pismo krivo, rekao bi neki imaginarni Josipowitz, koji naravno ne postoji i nikad neće ni postojati kod nikoga osim kod Hrvata.

Kolindi Grabar Kitarović zamjeram puno toga, smatram da nije u predizbornim sučeljavanjiam razotkrila protuhrvatsku djelatnost bivšeg a sada odlazećeg “rezervnog srbijanskog ambasadora” a mogla je, zamjeram joj što stalno priča o jedinstvu sa onima koji to jedinstvo, prosto i jednostavno, neće pa neće, nisu ga htjeli jučer ne žele ga ni danas a vjerovatno ga ne neće željeti ni sutra, ( to što su se 90-tih pritajili i privremeno bacili u poluilegalu pa se nama činilo da smo jedinstveni, druga je priča) jer se ulje i voda ne daju mješati kao što se političko hrvatstvo i protuhrvatstvo ne mogu sjediniti. Zamjeram joj što je izjavila da će pozvati na inauguraciju srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića, četničkog vojvodu koji je ratovao u Hrvatskoj i prvo što bi svaka suverena država koja drži do sebe i svojih žrtava uradila, ispitala njegovu ulogu u pokolju hrvatskih civila u selu Antin za što je svojevremeno bio optuživan unutar same Srbije. Zamjeram joj višak patetike u govorima, možda malo i nerealna obećanja jer njezina je pobjeda više simbolička i veću vrijednost ima kao simbol, mada ne treba zanemariti ni realne aspekte te pobjede. Unatoč tom svemu njezina pobjeda je pobjeda, makar za dlaku, makar jedva, političkog hrvatstva nad političkim antihrvatstvom i žalosno je da je ta pobjeda bila “za dlaku” raspolutila ovaj narod i dokazala našu političku nezrelost i političku nepismenost ali bome i političko protuhrvatstvo kod djela etničkih Hrvata.

Još jedna njezina izjava o Srbima ( i ne samo njima) državljanima Hrvatske kao političkim Hrvatima digla je buru u Srbiji pa usput prilažemo najgledaniju političku emisiju u Srbiji gdje se raspojasala kćer od ratnog huškača iz 90-tih i predsjednika zločinačkog SDS-a ( koji i danas legalno djeluje u Hrvatskoj sa samo još jednim pridodatim “S”) Sandra Rašković Ivić, potvrđujuć onu narodnu da jabuka ne pada daleko od stabla. Lamentiranje nad ustaštvom u Hrvatskoj koje se nanovo rađa ( ako je za njih ikad i prestalo jer tu očito vrijedi sintagma, političko hrvatstvo= ustaštvo), nebulozne teorije, sve se to imalo čuti na račun hrvatske predsjednice i cijelog političkog hrvatstva nakon što je neslavno propalo, na dnevnoj bazi, mahanje srpskom “mlohavom čunom”.

 

Unatoč svemu gore pobrojanom pobjeda Kolinde Grabar Kitarović je nakon dugo vremena pobjeda političkog hrvatstva nad integralnim jugoslavenostvom i srbofilstvom ( reakcije iz same Srbije na njezin izbor to zorno pokazuju i dokazuju) i političkim srpstvom u Hrvatskoj makar ono dolazilo do etničkih Hrvata što uopće nije izoliran slučaj niti eksces nego jedan kontinuitet.
Taj kontinuitet je ovom pobjedom Kolinde Grabnar prekinut i nadamo se da se više neće vratiti bar na tako viskoj razini. Političkih i prosrpskih skribomana će očito u hrvatskom etničkom korpusu i dalje biti, ali na tako visokoj poziciji, gdje se mogu ugroziti elementarni nacionalni interesi, što bi rekao pokojni Ranko Marinković svojim zadnjim romanom “Never more” u prijevodu.. nikad više.

facebook komentari

  • peppermintt

    “Kao što znaš da će pijetao zakukurikati, tako znaš da će se Srbi u
    odnosu prema Hrvatima prvo dohvatiti spolnog organa kad im je već puška
    ispala iz ruku i mit o Srbima kao vojničinima pretvoren u vic.”

    :))))))

    • EMINƎM

      ispada njima sve iz ruku al zato dobro hvataju ustima 😉

  • peppermintt

    “Osim nacionalnom ponižavanju preko lika i djela još neustoličene
    hrvatske predsjednice to je ujedno i žal što je Srbija ostala bez svoga
    rezervnog ambasadora u Zagrebu koji je svih svojih pet godina mandata
    više djelovao kao srpski lobist i navedeni ambasador nego hrvatski
    predsjednik.”

  • peppermintt

    “Lamentiranje nad ustaštvom u Hrvatskoj koje se nanovo rađa ( ako je za
    njih ikad i prestalo jer tu očito vrijedi sintagma, političko hrvatstvo=
    ustaštvo), nebulozne teorije, sve se to imalo čuti na račun hrvatske
    predsjednice i cijelog političkog hrvatstva nakon što je neslavno
    propalo, na dnevnoj bazi, mahanje srpskom “mlohavom čunom””.

  • EMINƎM

    definiciju srbijanskog življa je najbolje postavio šef milanke opačić j’ovan rašković , ruku pod ruku kravlje i srbijansko ludilo