Kolinda u zemlji čudesa

6

Poraz je uvijek bolan. Katkad je još bolnija pobjeda. Dakako, tuđa. Ona može posve smušiti ideološki zagrižena čovjeka. Može mu oduzeti moć zdrava rasuđivanja, pomutiti sposobnost brojenja, onemogućiti uočavanje i uspoređivanje veličina.

Komu se čini da pretjerujem, neka pogleda što je u Hrvatskoj i izvan Hrvatske izazvala pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima.

Gospođa Grabar Kitarović dobila je na osnovi programa „Za bolju Hrvatsku“ na tim izborima 1.114.945 glasova, a njezin izborni suparnik Ivo Josipović na osnovi svoga „Pravog puta“ (u „Drugu Republiku“?)1.082.436 glasova. Ishod kristalno jasan. Gospođa Grabar Kitarović dobila je 32.509 glasova više nego njezin suparnik i tako postala – hrvatska predsjednica. Čim je to doznao, Josipović je telefonski nazvao gospođu Grabar Kitarović i uljudno joj čestitao izbornu pobjedu.

Da je Hrvatska normalna država, tu bih mogao stati i tiho se radovati što je Josipović, čestitajući Kolindi, tvorno opovrgnuo tvrdnju akademskog huncuta Slavena Letice da hrvatski predsjednik ne zna brojiti. Kad bi, veli Letica, Josipović znao brojiti do tri, ne bi nam kao svoj izborni program nudio Drugu Republiku. Mi smo, veli, od 1990. do 2000. imali Prvu Republiku, a od 3. siječnja 2000. do sada, dakle već punih 15 godina, imamo Drugu Republiku! Zgodno. Ali netočno. Čovjek akademski upola bezobrazan kao Letica mogao bi s jednakim, ako ne i debljim pravom reći da Letica ne zna brojiti do tri. Kako nisam toga kova, samo ću ispraviti netočnost: Ne broje li se one prve dvije republike, Narodna i Socijalistička (1945. – 1990.), Hrvati od 1. srpnja 2013. imaju – Treću Republiku.

Što je sad to? Zar ću na Letičin račun miriti Josipovića i njegovo društvo s brojevima?! Ne, nikako. To bi bio Sizifov posao. Dok ono upravlja Hrvatskom, Hrvatska, svejedno: bila Treća ili Peta Republika, ne će biti zemlja reda, rada i blagostanja, nego zemlja čudesa – republika bez republikanstva. U njoj će predsjednik Vlade urlikati: Mi smo država, oni su hajdučija! U njoj će ministrovica Petrović Jakovina osporavati kristalno jasnu izbornu pobjedu opirući se na – vrijednost nevaljanih glasova! U njoj će potpredsjednica Vlade, sveučilišna profesorica Vesna Pusić, autoritativno tvrditi da je Milanovićeva i njezina Vlada (na izborima?!) dobila više glasova nego novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske, iako se Vlada ne bira na općim izborima, nego u Saboru! Koliko je točna ta tvrdnja, pokazuju izvješća Državnoga izbornog povjerenstva. Po tim su izvješćima „Kukurikavci“ na parlamentarnim izborima 2011. dobili 958.318, a Kolinda Grabar Kitarović ove godine na predsjedničkim izborima 1.114.945 glasova. – Jee – rekla bi gospođa Pusić – ali veći je broj u zemlji čudesa posve normalno manji od manjega broja.

A kako su Kolindu u zemlji čudesa dočekali misaoni ljudi? U republici bez republikanstva pamet se ponajviše gnijezdi pod krovovima etničkih knezova. U Hrvatskoj su takva dva: Milorad Pupovac i Furio Radin. Obojica dršću. Kolinda im, sudeći po verbalnim nagovještajima, ugrožava ne samo „etnobiznis“, nego i kneževsko dostojanstvo. Gospođa veli: „Svi ste vi moji!“ I svi su joj hrvatski državljani – politički Hrvati.

A-joj! Kako to može biti?! Kako mi, misle Pupovac i Radin, možemo biti Hrvati, kad smo Srbi i Talijani?! Mi volimo Republiku Hrvatsku, iznad svega volimo njezinu kunu, ali ne želimo se politički miješati s Hrvatima. Mi odlučno odbijamo jednaka politička prava! – Gospođa nas – misli Pupovac – vjerojatno kani natjerati na opće izbore, a to je – viče – bliže negdašnjemu natražnom Starčevićevu, Frankovu i Pavelićevu nacionalizmu nego postmodernom naprednom tribalizmu! – Teško je to teorijski razumjeti. Tu pomaže samo sućut. Jer, ruku na srce, što je Pupovac bez političkoga srpstva, što Radin bez političkoga talijanstva?

Domoljubno okupljanje oko Kolinde izazvalo je ne samo u zemlji čudesa, nego i drugdje u svijetu nemalu zabrinutost. U Beogradu i New Yorku trpko je odjeknula poruka: Ovo je Hrvatska, a ne regija. Odatle se na svim stranama iščitava da će hrvatska predsjednica, za razliku od dosadašnjeg predsjednika, dobrosusjedstvo sa Srbijom graditi na čistim računima. To se u spomenutim metropolama zasad smatra nacionalizmom, koji će se po potrebi prekvalificirati u fašizam. Ali ništa zato. Domoljublje je čisto i pred Bogom i pred ljudima. Bude li tako, ne dajmo da nam predsjednica propadne u zemlji čudesa.

Benjamin Tolić

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Otporaš

    Benjeman Tolić aki si ti mislio na hrvatske države kao republike, onda si se ti “prevaziša”. Ako si mislio samo na republike a ne na države, onda bi ti mogao biti i u pravu.

    Kada smo kod brojenja Hrvatskih Država, onada je do sada u hrvatskoj povijesti bila samo i jedino JEDNA HRVATSKA DRŽAVCA, A TO JE NEZAVISNE DRŽAHA HRVATSKA. Sve što je prije bilo NDH, bile su kraljevine kraljevina i banovine banovina. Dakle, ako smo Hrvati i uz to pošteni, iskreni i nada sve pravedni Hrvati, onad se ne trebamo sramiti NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NDH i oko toga zaobilaziti, preskakati, negirati kao da nije naše i kao da nas se ne tiče!

    Kada smo već prirodnim i Božijim pravom Hrvati, onda to glasno, jasno i javno ispovijedajmo bez straha i srama! I ne samo to. Budimo iznad svega POŠTENI I PRAVEDNI HRVATI, A KADA TO IMAMO, ONDA ĆEMO ZA SIGURNO BITI I HRABRI!

  • peppermintt

    “Po tim su izvješćima „Kukurikavci“ na parlamentarnim izborima 2011.
    dobili 958.318, a Kolinda Grabar Kitarović ove godine na predsjedničkim
    izborima 1.114.945 glasova. – Jee – rekla bi gospođa Pusić – ali veći je
    broj u zemlji čudesa posve normalno manji od manjega broja.”
    :)))

    • EMINƎM

      vesna što starija to bolja,)
      ma šalim se 😉
      staračke pjege joj s noga prešle na mozak

      • peppermintt

        zvijezda regijon kokošarnika 😛 :)))

        • EMINƎM

          zvizda regiona a zarasla joj 3,14zda 😉

  • peppermintt

    “Gospođa veli: „Svi ste vi moji!“ I svi su joj hrvatski državljani – politički Hrvati.

    A-joj! Kako to može biti?! Kako mi,
    misle Pupovac i Radin, možemo biti Hrvati, kad smo Srbi i Talijani?! Mi
    volimo Republiku Hrvatsku, iznad svega volimo njezinu kunu, ali ne
    želimo se politički miješati s Hrvatima. Mi odlučno odbijamo jednaka
    politička prava! – Gospođa nas – misli Pupovac – vjerojatno kani
    natjerati na opće izbore, a to je – viče – bliže negdašnjemu natražnom
    Starčevićevu, Frankovu i Pavelićevu nacionalizmu nego postmodernom
    naprednom tribalizmu! – Teško je to teorijski razumjeti. Tu pomaže samo
    sućut. Jer, ruku na srce, što je Pupovac bez političkoga srpstva, što
    Radin bez političkoga talijanstva?”