Pratite nas

BiH

KOLUMNA Mate Kovačević: Uprezanje Hrvata u srpski Memorandum II.

Objavljeno

na

Događaji oko postavljanja dvojezičnih ploča na državnim uredima u Vukovaru te posjet predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Beogradu i prijepori koji ih danomice prate postaju jasniji tek onda kad ih se osvijetli u sklpu novoga srpskog političkoga projekta – Memoranduma II. U hrvatskim komentarima, reakcijama i raščlambama ova se dva privodno nepovezana događaja uglavnom motre sa stajališta tekućih hrvatsko-srpskih odnošaja.

Odobravajući komentari vladine i Josipovićeve politike pozitvno vrjednuju predsjednički pohod Beogradu, a za organizirani otpor Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara protiv nasilnoga nametanja srpskoga jezika optužuju oporbu, odnosno HDZ. Josipoviću se, u kritički intoniranim komentarima, prigovara da je došao u Beograd bez ozbiljnijih hrvatskih zahtjeva, a ponajprije to što nije otvorio pitanje ratne odštete za stradanja hrvatskoga naroda i razaranja Hrvatske, koje je 90-ih godina tijekom agresije počinila Srbija te zatražio povlačenje srpskih snaga s još uvijek zaposjednih hrvatskih područja – Vukovarske i Šarengradske ade na Dunavu.

Vladi pak prigovaraju zbog netaktična odnosa prema razaranju Vukovara i stradanju njegovih stanovnika te bešćutna odnosa prema hrvatskim braniteljima i njihovoj žrtvi. Iza provladine skupine komentara, bez obzira na moguće posljedice prijepornih poteza vlasti, uglavnom se ne skriva otvorena potpora vladajućoj ideologiji i u stanovitoj mjeri prijezir prema hrvatskim ratnim stradalnicima. Iz kritičkih komentara pak, osim brige za opće nacionalne probitke, probija i zabrinutost za sudbinu traumatiziranih hrvatskih ljudi, a pojedini auktori otvaraju i pitanje procesuiranja srpskih ratnih zločinaca, krivotvorenja brojidbe pučanstva te čudnovatu nezainteresiranost hrvatske vlade da, kao što je primjerice činila u Vrgorcu, pročešlja i pitanje prijave stalnoga boravka stanovnika u Vukovaru.

Sve su to ozbiljni društveni probelmi pa u hrvatskom slučaju i nesuvisle potpore vladinoj ćiriličnoj politici, koje proteklih dana javno opetuje Milorad Pupovac, treba ozbiljno razmotriti, jer se u njima očito skriva drukčija vizija državnopravne koncepcije Republike Hrvatske. Pupovčevi pak napadaji na HDZ te Katoličku Crkvu svojom formom, porukom i stvaranjem ozračja podsjećaju na ranu retoriku pristaša Miloševićeve politike, koja je početkom 90-ih godina nasiljem pokušala realizirati politički program Velike Srbije, formuliran u nacrtu “Memoranduma Srpske akademija nauka i umetnosti”. Nu prividno suprotstavljena stajališta predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića i predsjednika Vlade Zorana Milanovića prema novijim vukovarskim događajima i predsjedničkom pohodu Srbiji odčitavaju se u programskim načelima Memoranduma II., protiv kojeg bi, barem treba vjerovati, morali biti i predsjednik i premijer.

Premda je, zbog sadašnjih okolnosti, novi Memorandum iz svoga programa odstranio nasilnu taktiku, odnosno “bitke koje mogu biti i oružane”, njegovi kreatori nisu odustali ni nilimetra od realizacije svoga programa, a po svemu sudeći, vrlo su uspješnu u njegovu provedbu upleli i pojedine visoke hrvatske dužnosnike. U prvoj točki toga programa stoji kako treba umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja te optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti Srbiju u ravnopravan položaj s državama u okruženju.

Žrtvom takve politike postao je hrvatski branitelj Veljko Marić, a nemušti zahtjev ministra Freda Matića za njegovim premještajem ne dovodi u pitanje presudu srbijanskoga sudua temeljenu novomemorandumskom politikom na montiranom političkom postupku! Obećanjem da će zatočenoga V. Marića premjestiti iz svojevrsnoga logora u mitrovičku tamnicu, srbijanske vlasti na međuardnoj razini demonstriraju svojevrsni humanizam, a hrvatsko prihvaćanje Marićeve navodne kaznene odgovornosti jest i svojevrsno prihvaćanje hrvatske ratne krivnje, koju je, nažalost, zorno u Beogradu demonstrirao Ivo Josipović izjavom  kako Srbi i Hrvati, odnosno Srbija i Hrvatska moraju “biti ujedinjeni u osudi svakog zločina”, što ne znači samo izjednačavanje krivnje, nego i prešućivanje srpskoga zločina agresije na Republiku Hrvatsku. Ne uklapaju li se tako izrečene poruke izravno u prvo novomemorandumsko načelo, po kojem se traži umanjivanje odgovornosti Srbije za agresivne ratove devedesetih godina.  U jednoj od memorandumskih točaka poziva se i da susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo treba dovesti u položaj da odustanu od tužbi pred međunarodnim sudovima protiv Srbije.

Nažalost, predsjednik Republike Hrvatske, bar kad je pitanju hrvatska tužba za genocid protiv Srbije, prihvatio je i ovu memorandumsku točku, što potvrđuje neodgovornim stajalištem kako tužba ovisi o pregovorima sa srbijanskom stranom. Nametanje pak ćirilice u Vukovaru i javno-politički prijepori koje je izazvao taj pothvat prozveli su upravo učinke, razrađene u memorandumskoj točki, u kojoj stoji kako treba “destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire te tako slabiti oštricu protiv Srbije”.

Napetost izazvana između Hrvata i Srba u Vukovaru te Pupovčevo stalno poticanje tenzija upravo su predložak za realizaciju novoga memoranduma. Očito zadovljni postupcima naivnih hrvatskih političara, koji se upregnuše u realizaciju novoga velikosrpskog projekta, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, nedavnom izjavom kako se ne odriče Kosova, ne dira BiH, ali i da ne da Republiku Srpsku, demonstriao je i memorandumsku tezu o formuliranu u pomaganju odcjepljenja Republike Srpske te inzistiranju na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu, kako bi se provela tranzicija srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.

Navedene činjenice pokazuje kako nažalost hrvatska politika, svjesno ili pak naivno, sudjeluje u provedbi novoga velikosrpskog priojekta, što pokazuje neosmišljeni Josipovićev pohod Beogradu, ali stvaranje kaosa u Vukovaru. Zato bi oporba, saborski zastupnici i odgovorni pojedinci, kad politika tako očito griješi, a poglavito kad njezini najviši dužnosnici upadaju u strateške stupice, trebala pravodobno upozoravati svoju javnost.

 

 

Mate Kovačević                                           Mate Kovačević: Uprezanje Hrvata u srpski Memorandum II.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati