Kolumna Miljenka Stojića: Samo ove sličice

6

Naizgled je o Hercegovini toliko toga rečeno da čovjeku novi govor izgleda beskoristan. Ipak ću pokušati, tek s nekoliko sličica. Kolovoz je, vrućina upekla, približava se Velika Gospa, sa svih strana svijeta Hercegovci dolaze doma, idila. U takvim smo krajevima živjeli i nadam se da ćemo još. Istina, mijenjaju se oni itekako, ali sve će to biti ništa dok se duh ne da promijeniti. On o svemu odlučuje.

Slika prva. Početkom kolovoza u župu Međugorje sliju se desetci tisuća mladi. Sa svih strana svijeta. Nisu Hercegovci, da budemo jasni, samo je župa Međugorje u Hercegovini. A Hercegovka nije ni Kraljica Mira zbog koje dolaze. Zapravo jest u onom prenesenom značenju kao što je u isto vrijeme i Židovka, i Arapkinja, i Ruskinja, i Talijanka, i … pripadnica svake nacije na ovom bijelom svijetu. Mladi se tu mole, nema razuzdanih »partya«, nema droge (osim negdje skrivećki, jer dileri ne propuštaju prilike), nema ni alkohola, ništa što nam neprestano trube da mladi vole. A veselje pršti na sve strane. Jezici ne predstavljaju prepreke. Nema li prevoditelja u blizini, mladi se već nekako snađu, važno je da su zajedno i da jedni druge podupiru. Kada se vrate kući, dugo i naširoko o svemu pričaju. I svi su zadovoljni. Čak i roditelji koje se neprestano optužuje da ne znaju ništa drugo nego samo žugati. Naravno, od svega se nastoji i živjeti, ne samo nekoliko dana, nego čitavu godinu. Usput se sanja kako se ponovno vratiti. Jest put skup, jest da je kriza, ali nekako će se čovjek već snaći. Njihovi domaćini u župi Međugorje ne smišljaju nikakve smicalice kako ih dovući natrag. Kad se ponovno sretnu, prepoznat će se i to je to. Jednostavno. Život ide dalje, kao bistra rijeka u vrelo hercegovačko ljeto.

Slika druga. Široki Brijeg. Mjesto koje su komunisti sanjali razoriti i pokoriti. Prvo su uspjeli, drugo nisu. Puk željno očekuje blagdan Velike Gospe, svoje zaštitnice. Ona je bila u mislima u svim trenutcima. Znalo se da tko je s njom nikada ne gubi. Kao oni pobijeni. I franjevci i civili. S poštovanjem govorimo o njima, sjećamo ih se, tražimo njihove kosti. Komunizam je bio nepogoda koja je došla i prošla. siroki brijeg devetnicaNema veze što su mu pipci još tu. Polako nestaju i tijelo Širokog Brijega se čisti. Ne može mu ništa ni West Herzegovina fest. Najavljivan je danima i o njemu će danima pričati. Počeo je u vrijeme susreta mladeži u župi Međugorje. S onim što je njima tamo nedostajalo: poneki filmić, a puno više alkohola, droge, tjelesne razuzdanosti. Nije se to ni skrivalo, dapače. Bi predstavljeno i piće, novo, dotjerano, pojma nemam, jer me neki zbuniše i rekoše da je to bilo i prije pa što se oni prave pametni i sve prikazuju kao neko dostignuće. Pjevaše i neke skupine poznate po tome što trošiše raznorazne opijate, kao što su i skupljene s raznoraznih strana. Područje je to regiona, regije, Zapadnog Balkana i sličnih tvorevina koje Britanci tako vole. Prašilo se sve u šesnaest. Mediji u zanosu rekoše da je i ova godina pokazala zbog čega je to događaj o kojem se priča. I meni se čini. Evo i ja uletih u ovu priču, a možda ne bih da oni ne uletiše, kako rekoh, u vrijeme dolaska mladih u župu Međugorje. Ne znam što namjeravaju ubuduće. Možda da ulete u vrijeme održavanja devetnice Velikoj Gospi koja se održava u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu. Moglo bi se to vrlo lako dogoditi. Polako se prikradaju ovim svetim nadnevcima svakom Širokobriježaninu, bio on tu ili negdje u svijetu. Hej, kako je lijepo da se vraćaju stara vremena! Ona dok se redarstvo zvalo milicija pa revno tukla i mlado i staro kad bi opazila »ispoljavanje vjerskih i nacionalističkih ubjeđenja«.

Slika treća. Po svemu malo i neprimjetno selo Dragićina odlučilo se hrabro uspraviti. U prvu nedjelju nakon Sv. Stjepana, sveca zaštitnika svoje župe Čerin, odlučiše se redovno okupljati, ne samo tu iz sela, nego sa svih strana svijeta. Sinu im ta namisao dok su prošle godine gledali skromno proslavljanje 25 godina svećeničkog ređenja i djelovanja svojih dvojice sumještana, Stojića, fra Miljenka, Mike i Miće. Okupili se i oni oko njih, bilo im svima lijepo, pa kad je već tako zbog čega ne bi nastavili. Skloni ih to i da povedu veću brigu o svome selu. Ta ne smije se goste dočekivati bilo kako! Dođoše, naime, i zetovi, jednostavno svi oni koji imaju bilo kakvu vezu s ovim mjestom. Vrata su svima otvorena. Nakon sv. mise, prigodnog darivanja suseljana za raznorazne obljetnice i druge razloge, nastavi se druženje na mjesnom igralištu. Također i ono bi temeljito dotjerano zbog ove prigode. Brat bratu bijaše preko pet stotina duša. Pjevalo se, jelo, pilo i družilo do kasno u noć. Naravno da nije bilo nikakvog nereda i da nije bilo nikakvih stvari kojih se pristojan čovjek stidi. Hercegovina u onom svom istinskom obliku. A bilo je tu uspjelih glazbenika, športaša, književnika, svećenika, gospodarstvenika, obiteljskih ljudi. Svi su duboko uronjeni u suvremenost, samosvojno i neponovljivo. Na najvećem jarbolu vijorio se hrvatski stijeg. Podrazumijeva se da je svirana i hrvatska himna. Djeca koja svladaše tek nekoliko razreda pučke škole nestrpljivo čekaše da u narodnim nošnjama zapjevaju i zaplešu. Nagradili smo ih velikim pljeskom.

Sličica, valjda kao zaključak. Sve nabrojano je prošlo. Prošla je i ovogodišnja proslava Oluje. Zviždali su govornicima koji tijekom godine nisu bili ono čime su se nastojali predstaviti svojim govorom. Pročitao sam razgovor s dr. Miroslavom Akmadžom koji kaže da je Udba za doušnike u Crkvi imala i biskupe ili osobe bliske biskupima. Trpko štivo, goni na razmišljanje. Pročitao sam i neke druge stvari kao onu da ljudski život zapravo vrijedi 377 USD. Toliko, naime, velike tvrtke isplaćuju obiteljima kada im umre dijete zbog cijepljenja nekim njihovim cjepivom, još nedovoljno ispitanim. Da se tu zaustavim i da ne spominjem Predraga Matvejevića koji ovih dana postade počasni građanin Sarajeva. Uzalud što je osuđeni klevetnik i čovjek koji se pita što je to domovina. Kvari to do sada izneseno. No, u tom pravcu zacijelo ne idu određeni Poljaci. U Varšavi su organizirali molitveno-euharistijski susret na Nacionalnom stadionu. Kažu da je bilo preko 60.000 ljudi. Teško je nešto o tome pročitati u našim medijima, iako se reakcije na ovaj događaj još ne stišavaju. Lijevo-liberalni krugovi su se raspametili. Tuku iz svih oružja. Za razumjeti ih je. Đavao se nije ugodno osjećao na spomenutom događaju. Čak su ga i tjerali. Ne daju se ti Poljaci. Uporno idu katoličkim putem. A nisu Hercegovci, jamačno.

 Miljenko Stojić

facebook komentari

  • peppermintt

    lipo piše Stojić
    nudi nam se svega i svačega što nas odvlači od bitnoga, ali iako se malo zastrani na poneki koncert, događaj, tu su devetnice Gospi a ona je velikodušna prašta, prima u svoje naručje, tješi, obnavlja…

    • a šta će Majka od svoje dice! nego ljubiti i praštati ( pa i koji udarac put )

      • peppermintt

        lili ideš na devetnice ?;)

        • Sinoć su počele.. međutim propustio sam prvu nažalost! Kažu da je bilo sila svita:

  • katolik

    Svaka ti je na mjestu Miljenko. Sve komuniste i umjetnike treba protjerati, sve koji ne razmišljaju onako kako im naši pratri kažu! Jer pravi hercegovac je pravi katolik. Ako je mogao trpiti za Boga onda može i braniti Boga. Ako treba i puškom. A ovu mladež što ide na ove festivale treba preodgojit, sve ih pohapsit i odvest u Međugorje sve dok se ne obrate. amin