Pratite nas

BiH

Kolumna Zvonimira Hodaka: Let iznad kukavičjeg gnijezda

Objavljeno

na

“U velikim se stvarima ljudi pokazuju onakvima kakvi bi htjeli biti, a u malima onakvima kakvi jesu!”avio se ovih dana u Jutarnjem još jedan od briljantnih Goldsteina – Daniel Ivin, osuđen zbog gospodarskog kriminala u Gortanu. Ovaj se puta Ivin bavi poviješću i ukazuje na naše povijesne pogriješke. Dok su, pod njegovom dirigentskom palicom nestajale u Gortanu stotine tisuća kuna (kuna je i danas crvena krpa u očima komunjara), Danijel je uspješno upozoravao Hrvatski sabor na razbacivanje mrskih kuna za obilježavanje bleiburške klaonice. Koliko je naš Danijel spiskao love u Gortanu toliko je uštedio hrvatskom proračunu jer je Sabor jedva dočekao kako bi našao motiv da ukine financijsku pomoć za obilježavanje bleiburške tragedije. Ivin je pred Županijskim sudom dokazivao dijalektički kako on nije nikada nikoga oštetio jer je onih u Gortanu zamraćenih oko 500.000 kunića vratio državi prijedlogom kresanja skoro istog iznosa za financiranje bleiburške komemoracije. Bez obzira na presudu, ostao je predsjednikom Savjeta antifašista Hrvatske i nastavio dijeliti svoja mudra povijesna saznanja i uvjerenja neukom hrvatskom puku.

Naš mudri antifašista kaže u Jutarnjem: “Glavni državni praznik Republike Hrvatske nije određen sukladno njezinom Ustavu. Dovoljno je navesti odnos prema ZAVNOH-u koji Ustav jasno označuje kao izvorište hrvatske državnosti. Osnivanje ZAVNOH-a nesumnjivo je jedan od najdemokratskijih dogođaja svog vremena … Usred nacističkog mraka i strahovlade nad Europom, predstavnici više političkih stranaka Hrvatske, na svom slobodnom području, uspostavili su osnove današnje države.” Stvarno genijalna manipulacija! Kao da ponovno gledam Let iznad kukavičjeg gnijezda. Zamislite sad “predstavnici više političkih stranaka” koje su, čim su partizani iz šume ušli u gradove, odmah sve bile zabranjene, a njihovi cijenjeni predstavnici poslani u logore. Ivin sigurno nije nikada pročitao što je o tome bio napisao dr. Ivan Ribar! Kad se 1991.g., trebalo odcijepiti od ljubljene Juge, potomci onih sa zasjedanja ZAVNOH-a napustili su Hrvatski sabor i tako konkludentno dali do znanja što zapravo misle o slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj državi. Dobro, nećemo generalizirati! Bilo je i onih koji su shvatili da je “sad ili nikada”, uzeli oružje u ruke i prešli jedni u HV, ali mnogi drugi u jednu od SAO krajina te se počeli boriti protiv hrvatske države. Ovi zadnji ili slični njima danas traže da se 12. lipnja, kad je osnovan vampirski ZAVNOH, proglasi nacionalnim praznikom hrvatske države. Na kraju još jedno pitanje s medicinskog stanovišta: postoji li neki lijek kojim bi se moglo ukloniti kaos u glavama onih koji su nas 1945.g., navodno “oslobodili” zabranivši sve stranke osim komunističke, koji su poubijali stotine tisuća ljudi bez suda i suđenja, koji su punili Goli otok, Staru Gradišku i Lepoglavu političkim neistomišljenicima. To su isti oni koji su do kraja Juge stalno ubijali ljude kao tzv. neprijateljsku emigraciju i koji su od 1991-2000 stalno rovarili I borili se protiv Tuđmanove Hrvatske. Naravno, lijek postoji, zove se lustracija! Malo je gorak, ali iskustva ostalih tranzicijskih zemalja govore da je vrlo djelotvoran. Čini mi se da je Daniel Ivin pročitao misao Maxa Bunkera: “Bolje je ispasti budala nego ispasti iz vlaka!”

Ne spašava se samo u filmu “Vojnik Ryan”. U Hrvatskoj je pokrenuta akcija spašavanja vojnikinje Jadranke Kosor. Skočili su je spašavati njeni ideološki istomišljenici: Arsen Bauk koji sanja o autonomiji Dalmacije, inače nedosanjanom snu dalmatinskih orijunaša i autonomaša. Dokaz više da bauk komunizma još uvijek jaše Hrvatskom! Na stranu Jace stao je i vukovarski gradonačelnik Sabo, stručnjak za “sve što zamisliš, ja ti mogu ostvariti” ili tako nekako. Kao glas naroda javila se i Ankica Benček, učiteljica u mirovini koja kaže kako se ne bi začudila da oni koji traže opoziv počasti gđi Kosor već u pripravi imaju neku svooju ikonu umjesto naše Jace. Idemo redom analizirati samo ženske osobe koje su proglašene “građankama Vukovara”: Jadranka Kosor i Vesna Škare Ožbolt. Je li ikada ikome u ovoj državi palo na pamet predložiti za počasnu građanku Vukovara Katu Šoljić, majku koja je u Domovinskom ratu izgubila četiri sina? Je li se ikad itko sjetio dr. Vesne Bosanac ili čak i ponekog muškarca kao, npr.: Mile Dedakovića, Branka Borkovića, bračnog para Toth, dr. Juraja Njavre? Razmišlja li uopće itko o tome da bi takvu počast trebao dobiti netko tko je krvario u obrani grada, a nakon toga preživio i sve ljepote srpskih logora. Sad se počasna građanka Jadranka Kosor usprotivila saborskoj raspravi o Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta. Grada, čija je ona počasna građanka! Zato sam na početku teksta i napisao da je Kosor doista “briljantna”. Uzmimo teoretski da je Stožer za obranu Vukovara u krivu, a Sabo, Bauk i Benčak su u pravu! Kako ipak progutati drugi Jacin biser sa institutom IFIMES koji se bavi problemima Bliskog istoka i Balkana. Jaca kao podpredsjednica instituta, zajedno s generalom Blagojem Grahovcem, iste one JNA koja je razarala grad u kojem je naša junakinja počasna građanka. Predsjednik instituta je Bude Lončar, visoki funkcioner umilne OZNA-e, dočim je počasni predsjednik tog slavnog instituta Patria-halni boljševik Stipe Mesić. Idealno društvo za jednu počasnu građanku Vukovara! Mogu zamisliti kako general Blagoje, uz kafu, evocira Jaci svoje uspomene iz rata pa i one o opsadi Vukovara, žilavim ustašama i njihovim zločinima.

Institut, da pokaže svoju moć, je odmah krenuo u rušenje Theodora Merona, predsjednika Haškog suda. Napravili su znanstvenu studiju (koju valjda nije Jaca prevela na engleski) pod zgodnim nazivom: Meronizacija svih nas. Kad je Amer shvatio kako su ga čelnici IFIMES-a pročitali, protrnuo je. Odmah je obavijestio američki i izraelski vojni establishment u kakvoj se našao frci. Ovi su brzo organizirali izbor za reizbor predsjednika Haškog suda i Meron je sa 12:6 glasova pobijedio treći put, ovaj puta suca Kwona. Meron je pobijedio dvotrećinskom većinom glasova! Baš mi je žao što je popušio ”vrhunski pravnik Iz Groningena” Alphons Orie, kako su mu nakon osuđujuće presude Gotovini i Markaču tepali ljevičarski mediji u Hrvatskoj. Da su suci, koji su birali predsjednika Suda, slučajno znali da iza “vrhunskog pravnika” stoje Buda, Blagoje Stipe i Jaca možda bi ipak ….. Mislim da bi možda onda ipak pobjeda Merona bila još veća! Postavlja se pitanje: je li Jadranki Kosor ikada postalo jasno što oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču znači za RH? U to sam prvi puta posumnjao kad je oktroirana Predsjednica Vlade počela bjesomučno proganjati Gotovinine prijatelje i odvjetnike tražeći, po nalogu Haškog tužiteljstva, izmišljene topničke dnevnike. U tim ju je progonima morao zaustaviti sam Haški sud. Na stranu to da bi osuđujućom presudom nastradali hrvatski generali koji su cijelo vrijeme bili nevini. Da je presuda bila potvrđena, nitko više nikada ne bi uspio promijeniti ni dići sa Hrvatske stigmu države nastale na zločinu. Što bi to značilo za cijeli narod te kako bi se osjećali branitelji, osobito oni iz Vukovara? Zamislite kakav bi to izazvalo sjaj u očima Save Štrpca, Zorana Pusića, Lončara, Mesića, Snježane Pavić, Slavice Lukić te gledatelja Žikine dinastije koji bi sigurno u zboru ponavljali “prosto ne možemo da verujemo kako je država proizašla iz ZAVNOH-a nastala na zločinačkom pothvatu!?” Stvarno smo premala država za toliko izdajica! Možda nam jednog dana i Veselin Šljivančanin postane počasni građanin Vukovara. Počasno građanstvo nekog grada možda je mala stvar po važnosti za visoku politiku, ali Nicolas Chamfort je napisao: “U velikim se stvarima ljudi pokazuju onakvima kakvi bi htjeli biti, a u malima onakvima kakvi jesu!”

U Večernjem od 4. listopada o.g., članak pod naslovom “Ćirilica je u Udbini uvedena nelegalno jer Srba nema ni 20 %”. Tada vladajući HDZ je političkom trgovinom žrtvovao interese HDZ-a zbog vlastitih fotelja, tvrde branitelji. Kad znamo da je 2009.g., HDZ u Vukovaru glasovao za dvojezičnost po načelu 33 % (a SDP je bio protiv), a sada u Udbini podržava ćirilicu vjerujući da je tamo 51 % Srba i 49 % Hrvata, onda je potpuno jasno da je 2000.g. bila izvršena pretvorba HDZ-a u trgovačko društvo d. d., ili čak d.o.o. U Udbini se ponavlja stara priča iz Vukovara. U samo pet ličkih zaseoka otkriveno je 338 fiktivnih stanovnika i time lažnih glasača. U Sačkovom selu prijavljeno je 77 ljudi, a stvarno tamo živi tek 7, dok u selu Visući prijavljeno je 159 ljudi, a prebiva u selu tek 39. Na djelu je primitivni demografski inžinjering. Što se događa u Vukovaru, Lici, Baniji neovisno o stranačkoj boji ministra. SDP je nešto pokušao napraviti kako bi se stanje biračkih spiskova sredilo. Počeli su lov na fiktivne stanovnike, ali u Vrgorcu. To je u redu! Neka nam iz BiH dolaze Srbi i napredna lijeva inteligencija, a ne obični desničari i ognjištari koji ne glasuju za SDP. Dolaze glasovati s Thompsonovim kazetama u autima i tako kvare glazbeni ukus naroda u Vrgorcu i okolici. Prilikom provjere birača nisu pronašli nijednu kazetu Beogradske filharmonije. Kod tog zatucanog fiktivnog življa nije na cijeni čak ni Mica Trifrtaljka. A naš Bauk, ponosan je što je napokon uspio očistiti Vrgorac od desničarskih mina. Točno toliko koliko su očišćene i srpske mine, zaostale u Domovinskom ratu.
Čitam kako se u razminiranje Hrvatske uključila i poznata bosanska glumica Angeline Jolie sa sumom od 10.000 eura. Dobro, recesija je pa treba shvatiti da žena mora malo prištedjeti! Ipak, hvala joj na svakoj pari! Zlobni i nezahvalni novinari, indignirani i zajedljivi, tvrde kako je Anđa nedavno paketić posebno dizajniranih gaćica platila čak 15.000 eura. Što onda? Nisu njene gaćice kao naše. Naše sve sliče na “gaće na štapu”! Trenutno su u masovnoj upotrebi diljem Hrvatske! Pustimo ipak našu Anđu nek’ troši svoju sirotinju kako joj drago! Oscar Wilde je mudro zaključio: “Nije vrijeme novac, već je vrijeme trošenje novaca!”

dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati