Kome smeta istina

13

(Iznijeti ću ovdje jedan mali dio spletaka oko moje osobe, Mile Boban, koje su pomoglu američkom državnom odvjetniku Sturat-u Baskin-u pokrenuti optužnicu protiv mene a i protiv drugih djelatnih Hrvata na sjevero/američkom kontinentu. Radi se o njujorškom procesu desetorici Hrvata pripadnika i članova Hrvatskog Narodnog Otpora, koje su američke federalne vlasti uhapsile (jedan dan poslije ukazivanja Gospe šestorici hrvatske djece u Međugorju 24 lipnja 1981. godine,) sikroniziranom racijom u četvrtak 25 lipnja 1981. godine.

Prenosim iz Hrvatskog Tjednika priložene dokumente na sudu u New York-u kako bih dokazao američkim vederalnim vlastima da moj stric Mate Boban nije bio “visoki dužnostnik Udbe u Mostaru” kako su me u San Jose, Californija, optužili u letcima koje su javno pred hrvatskom crkvom dijelili Andrija Škrabo, Jozo Majić, sada pok. Ilija Ćurić i drugi. Poslušajmo šta novina H.T. kaže:)

komesmetaistina

 Kome smeta istina, Hrvatski Tjednik, Australija, br. 263, 7.12.1982.
KOME SMETA ISTINA

Nikada u prošlosti nisam mislio da će se ukazati potreba uvjeravati hrvatsko općinstvo u iseljeništvu da je moj stric mate Boban poginuo u prometnoj nesreći u rujnu 1966. godine. Sve što sam mislio bilo je to sačekati konačni provorijek američkog pravosuđa i odluku suda priopćiti hrvatskom iseljeništvu. Ali, izgleda mi da se moram pokoriti znatiželji Hrvata kojima je povjerenje narušeno, te iz dana u dan zapadaju sve dublje i dublje u zabunu.

Da bih pomogao svim, i onima koji i uz najsvetije i čistije dokaze ne žele promijeniti svoje mišljenje i priznati da su prevareni, i onima koji još uvijek imaju snage, strpljenja i vjere u djelatne hrvatske rodoljube, koji nikada nisu glumili u radu za Hrvatsku, prilažem kao prvi prilog osmrtnicu, kao vjerodostojan dokaz da je moj stric Mate Boban pogunuo u prometnoj nesreći. Na njoj se može pročitati imena sve bližnje rodbine i jasno se vidi da je imao samo jednog brata, Petra, koji je moj otac, a on je umro od kljenuti srca, kada je prošle godine saznao što se sa mnom desilo u Ameriki.

Drugi prilog je pismo komunalnog poduzeća Slavonske požege, kojim potvrđuju moju molbu da se stavi vijenac sa trobojnicom crven-bijeli-plavi na grob mojeg strica na Dan mrtvih.

Treći prilog je potvrda iz matečne knjige umrlih, kao očit dokaz da se moj stric, Mate Boban, ne nalazi među živima od rujna 1966. godine. Prilog četvrti je pismo od 8 ožujka 1960. godine, u kojem me moli (moj stric, mo) da odem ja jugoslavensku sekciju radio Pariza (tada se je, u to vrijeme, od 7:20 do 8:00 u večer moglo slušati Glas Amerike, Grgu Zlatopera, mo) i potražim njegove žene brata koji je posljenji put viđen u Dravogradu 1945. (Žao mi je da prilog drugi (2), (3) i (4) nisam mogao iz novine H.T. ovdje prinijeti, mo) Moj stric, obiteljskim putem, preko pisama, želi nadahnuti hrvatskim duhom svog bratića Milu Boban u tuđeme svijetu, završavajući svoje pismo da sluša svaku večer preko radia Pariza Glas Amerike na hrvatskom jeziku i sa “Ostajem uvik Bog i Hrvati”.

Moj stric Mate Boban bio je hrvatski vojnik u dobrovoljačkim jedinicama (dakle Ustaša, mo) i kao takav ostao je duboko uvjeren u državotvornu ideju Hrvatske. To je i bio razlog da sam sačuvao ovo pismo koje me je potaklo da mu položim na dan Svih Svetih 1966. godine vijenac sa ružama crven-bijeli-plavi i sa hrvatskom trobojnicom, što i kopija komunalnog podužeća potvrđuje. (Kako sam ja taj koji sam iz Pariza poslao pismo sa molbom na Komunalno Pogrebno poduzeće Slavonske Požege i u pismu crtež kako vijenac mora izgledati, bijela ruža prva pa zatim kako redosljedom treba ići, da se to mora učiniti točno u utorak na dan Svih Sveti 1.11.1966. Oni su meni dana 4.10.1966. odgovorili da će sve učiniti onako kako sam zahtijevao. Novčanu doznaku pošaljite čim prije. DIREKTOR Pavlović, Ing. Vice, mo. Mile Boban, danas je subota 3 siječnja 2015.)

Ovo sve iznodim na svijetlo dana da se upoznaju pošteni Hrvati kako se zamke zameću, šire, prigvaćaju i da se na koncu nađe jedan “vatreni i čestiti Hrvat” koji to više nije mogao podnositi te jugoslavenskog “uhodu udbaša”, zakletog neprijatelja Hrvata ubio. Jugoslavija se požuri i proširi vijest da su to “međusobni obračuni”, a razni Vrbićevci (Jozo Vrbić, koji je izdavao povremenik “KRONIKA” mislim sve skupa 12 brojeva, u kojoj je širio i laži i istinu, zbunjavao svakoga i širio među polariziranim Hrvatima napetost do te mjere da je na nekim mjestima dolazilo do svađa, pa čak i do tuče, mo) te vijesti javno šire i tako zbunjuju hrvatskog čovjeka.

Kroničarevo društvo širi laži da je noj stric visoki “funkcioer” Udbe u Mostaru, da sa mnom organizirao ubojstvo Generala Drinjanina, Mile Rukavine, Maričića i Tolja, da sam se sa njim sastao u Parizu kada sam išao na sprovod pok. bruni Bušiću, itd., itd. Mene bih ugodno veselilo kada bi bilo Hrvataudbaša koji bi pisali i završavali pisma kao moj pokojni stric Mate Boban. Još bih me više veselilo kada bi “Kronika” mogla dokazati činjenicama ono što širi, osim izvadaka iz zapisnika sa suda u New Tork-u, što su govorili državni svjedoci i tužitelji.

Osobno nisam sklon nikakovim polemikama, jer znam kako to djeluje na poštenog hrvatskog čovjeka. Zato molim sve one koji budu ovo čitali da razumiju i mene i moju odluku da se branim od raznih i smišljenih laži koje mi smetaju državotvorno djelovati među Hrvatima.

Sve sam navedeno potkrijepio dokazima kako bi se Hrvati širom iseljeništva osvjedočili kako se neodgovorno kleveće druge, ocrnjuje, ogovara, podmeću podvale najgore vrsti i to sve u ime “hrvatstva”. U narednim brojevima HT ću iznijeti na vidjelo tko je htio ubiti Antu Buljana u San Franciscu 1978. godine. Podatke je potvrdio 11.9.1982. na crkvenoj večeri gosp. Ante Šiško u Domu Hrvatskih Udružitelja.

Zato molim čitatelje za strpljenje. oni će najbolje moći prosuditi tko širi i podržava laži.

Mile Boban

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Spletke, pa ta riječ se proteže još od Isusovih dana. Naš hrvatski narod bi još rekao: “I šapotom Bosna pade”.
    Čuo sam o toj “Kroniki” Joze Vrbića, ali nikada nisam bio na čistu kakova joj je uloga bila, i za čiji račun i čije ciljeve je radila. Znači, po ovome gore opisanom Udba je svoje težište iz Europe prinijela u SAD. Zbilja treba čestitati Udbi i njezinim “Operativcima” na mnogim uspjesima koje su postigli ponajviše zbog HRVATSKE GLUPOSTI!

    • EMINƎM

      novca su imali (UDBA) koliko im je bilo potrebno, stoga uspjeh nije dolazio U pitanje,
      “para buši gdje burgija neće”

  • Ivo Jolic

    Opet, evo mene.! Ja sam svojevremeno ( pocetkom 60-tih god, proslog stoljeca ) dobio ispod ruke od covjeka koji je bio zmjenik ministra ??????? u Beogradu dokumente t.j knjigu budzeta UDB-e za emigraciju specificirano po ambasadama I konzulatima gdje je bio naveden iznos u dolarima,Ukupno je bilo cca 500 milijuna dolara rasporedjeno za borbu protiv “neprijateljske emigracije ” pa nije cudo da su PLACENICI radili dan I noc,a ti si dragi OTPORASU kO I JA VODIO BORBU DA SVIJET SAZNA ISTINU O HRVATSKOJ,i vodio borbu za oslobodjenje Hrvatske.Znam ja tu “rodoljubnu ” brigu nasih izdajnika-udbasa I ubojica koji su bili istovremeno suradnici americkih I kanadaskih i inih sigurnosnih agencija.Ja sam u drzavnom arhivu u ZAGREBU provjerio tko je o meni “vodio brigu ” I pronasao na 14 tiskanih stranica izvjestaje po imenu I prezimenu nekoliko ” postenih -mirnih ” Hrvata,a I nekoliko pod imenima “Tihi ” Mirni” ” Brzi “,a I onih koji su vjerovali da ih se nece otkriti pa su uredno dolazili na predavanja koja sam ja drzao I sto sam govorio na radiju skoro 20 god.Ja sam znao da se to biljezi,ali sam bio takodjer informiran od NEKIH “udbasa ” sto jugo-konzulat interesira,a to znaci I oni su bili spijunirani od svojih spijuna.!!

    • Gabro Vuskic

      Čuo sam o inžinjeru – Legendarnom – Ivi Joliću iz Toronta, pa me sada zanima dali je to taj Ivo koji ovdje komentira? Ako jest, onda te iskreno pozdravljam i želim sve najbolje u nadi da ćeš nastaviti iznositi mnoge stvari za koje ti znaš iz prve ruke. Osobito pripremanje puta Dragi Sudaru iz Toronta na sud u New York 1982. godine.

      Čitao sam negdje, mislim u HT iz Australije, ali davno je to bilo, da je neki američki stručnjak kriminologije – hrvatskog podrijetla – Zvonko Pavelić pisao u HT od 22.7.1980., br. 145, stranica 18 i 21 da je neki Udbin doušnik Krešo Šimović (koji danas živi u selu Proboju kod Vitine blizu Ljubuškoga i neki Krešin suradnik Slobodan Radić ili Raić) tu fatalnu noć, kada je ubijen Hrvat Križan Brkić iz Pogane Vlake kod Gruda, bio kod njega. Moje pitanje legendarnom Ivi Joliću je: dali on i koliko on o tome znade i ako znade da to iznese za one koje to zanima a ne znaju.

      • Ivo Jolic

        Svasta se pise gosp.Gabro,a sto ces laz ne boli I ne ide se u zatvor.Drago Sudar je kidnapiran po FBI I prebacen u USA pod imenom “Charly Brown” tako tvrde njegovi blizi prijatelji.Sve je bilo vrlo tajnovito.Cinjenice su da je jedan broj Hrvata iz Hercegovine bio prisilno umrezen u jugo-udbasku mrezu,neki su to radili za novce I “priznanje ” njihove rodbine u Domovini.Tako su neki uhljebili svoju rodbinu,a I zadrzali vec umrezene na poslu.Pitas za neke ljude, te ljude ne poznam,ali da Raica ima u Torontu to je tocno,pa jedan od njih je postao biskup,jer se skolovao u Rimu.Tog Brkica I o njemu znam samo to da je ubijen u USA,ali nista vise.Drago Sudar se vratio u Hrvatsku negdje 91-2 ili 93.Sto je bilo cudno po mom misljenju da je dobio posao u ministarstvu unutarnjih poslova I sa zadatkom da “prati ” hrvatsko iseljenistvo ?? Neznam da li je imao slicne zasluge kao I G.Susak ??Sudar je umro,pokoj mu dusi uvijek je radio kao “vuk samotnjak ” !
        2015-01-06 11:47 GMT-05:00 Disqus :

        • Gabro Vuskic

          Bog! Ivo Joliću, lijepo ti to nakiti, ali mogao si malo i više pojasniti kako je došlo do toga da su američke federalne vlasti, na čelu javnog tužitelja Stuart Baskina kidnapirali Dragu Sudara i iz Canade ga dopeljali u Ameriku pod imenom “Charly Brown”. Za hrvatsku domovinsku povijest je to nepoznanica, pa bi bilo poželjno, Legendo Ivo Joliću, da malo podrobnije za nas na hercegovačkom Kamenjaru malo pojasniš: tko je bio tko, tko je bio nitko. Kako je bilo ime one dvojice Hrvata koji su nesretnim slučajem nastradali u Tornotu?

          • Ivo Jolic

            Gospodine Gabro ,Hrvatska borba za slobodu I nezavisnost je bila vrlo sofisticirana jer se sastojala od psiholosko-financijskog rata I vrlo opasnog zivota u zabranjenoj politickoj borbi u stranom svijetu,koja je stalno vodjena na oshtrici noza.U toj nemogucoj borbi hrvatski pojedinci I organizacije su pronalazile najpovoljnije moguce nacine kako prikazati svijetu zasto Jugoslavija mora nestati;a ta drzava je bila dokazano teroristicka kako u unutrasnjoj tako I vanjskoj politici I to nam je pomagalo da je lakse rusimo.da bi na toj bazi velike sile konacno I tajno PONUDILE HRVATSKIM DISIDENTIMA DA POCNU PROMJENE U HRVATSKOJ I DRUGIM REPUBLIKAMA.
            TAKO JE UDARENA KOORDINIRANA POLTIKA DOMOVINE I ISELJENISTVA I DA SE SRUSI TAMNICA HRVATSKOG I DRUGIH POTLACENIH NARODA I KOMUNISTICKO-FASHISTICKOG TERORA.
            U Torontu (Mississaugi ) su stradala dvojica mladih Hrvata jer su bili takodjer u nekakvoj ” grupi ili organizaciji ” izvan standardne politicke djelatnosti STANDARDNIH HRVATA.Prema prici oni su pginuli u exploziji u svojoj garazi (jednog od njih ) oni su navodno slagali explozivnu napravu da je negdje upotrebe????,Oni nisu pripadali niti jednoj legalnoj politickoj organizaciji (toliko ja znam }, a gdje su nabavili exploziv I TKO IM JE PRODAO DETONATORE ILI UPALJACE ZA TAKAV EXPLOZIV TAJ JE BIO NJIHOV likvidator .Predpostavka je da je to bila necija tajna sluzba. To je tipican nacin rada nadobudnih pojedinaca I domoljuba koji nisu imali pojma o onome sto rade,a njihova djelatnost , tajnovitost I druzenje u takvoj “revolucionarnoj ” aktivnosti je bila stetna za sve Hrvate,a eto oni su nazalost izgubili svoje zivote baveci se s tim opasnim poslom,Ja ih nisam poznavao niti sam cuo za njih dok nisu poginuli.!
            Sto se tice Drage Sudara I kidnapiranja mislmi da znas da se amerikanci sluze tom praksom da pronalaze “neprijatelje ” njihove nacije I dovode ih pred sud u SAD ili ih u obracunu likvidiraju (Ben Laden-lider talibana ).to je gospodine Gabro povijest koju su Hrvati u brbi sa SLOBODU DEBELO PLATILI !!
            Moram napomenuti da su pojedinci takvim radom stetili kako vidimo sami sebi,a u sirem smislu svim normalnim Hrvatima u Kanadi i drugim drzavama po cijelom svijetu..Poznato ti je da su Hrvati na svjetskoj listi terorizma jedno vrijeme bili na trecem mjestu iza Palestinaca I Armenaca,i kao takvi smo gubili ugled u politickom svijetu uz konstantnu jugoslavensku propaganda smo svrstani medju teroriste,a ne borce za slobodu ( Film o Bruni Busicu : Teroristi ili boric za slobodu ).Eto to je nacin kako su hrvatski pojedini politicki djelujuci u bogatim I jakim
            zemljama svrstani u teroriste I kao prijetnja slobodnim gradjanima tih drzava i istovremeno stetili hrvatskoj borbi za nezavisnost,a istovremeno placali svojim zivotom ili slobodom ( Zvonko Busic I drugovi )
            Mislim da ima puno materijala za povijest Hrvata u Emigraciji u borbi za oslobodjenje Hrvatske,o kojoj domaci Hrvati vise manje neznaju nista,pa I ne cijene taj rad,a iz mog iskustva boravkom u Hrvatskoj primjetio sam cak I izvjesnu mrznju prema t.zv. Iseljenistvu.

            2015-01-07 10:38 GMT-05:00 Disqus :

          • Gabro Vuskic

            Poštovani gospodine Jolić jako sam zadovoljan Vašim odgovorom, jer, po Vašem odgovoru, izgleda da ste upoznati s političkom situacijom u emigraciji i, nada sve, da ste jako iskren, da ne kažem oprezan u Vašim odgovorima. To mogu činiti samo izvanredno pošteni Hrvati i ljudi, a Vi ste jedan od tih.
            Jest, istina je da smo mi u Domovini Hrvatskoj, kako Vi kažete, više manje ne znamo mnogo i da ne cijenimo Vaš hrvatsku borbu i žrtvu u emigraciji. Na to želim samo nadodati je to, gosp. Joliću, da ste Vi živjeli s nama, mislili bi o Vama u emigraciji isto kao i mi koji smo ostali na djeovskim ognjištima, ili da smo mi iz Domovine bili s Vama u Dijaspori bi mislili i djelovali kao i Vi. Dakle, sve u svemu, zaključak bi mogao biti taj: da još i dandans mnogi žive pod hladom kišobrana druga Tita.

          • Otporaš

            Gospodine Gabro od kuda ti poznaješ gosp. Ivu Jolića?
            Za njega sam čuo preko četiri desetljeća i sve što sam čuo je najbolje i da je bio žrtva hrvatstva i svi mogućih pomaganja hrvatske stvari. najviše sam čuo za njega dok je on išao kod Mire Barešića u zatvor da ga sokoli i hrabri.

          • Ovo što je gospodin Jolić ovdje iznio ima temelja i podloge za vjerodostojnost. Istina i ja sam čuo za neke te stvari o kojima gosp. Jolić ovdje priča. Emigrantska borba Hrvata za ponovnu Obnovu Hrvatske Države 1991. godine je uveliko poznata i cijenjena. To se neće zaboraviti usprkos petnaestojgodišnjem nasojanju projugoslavenske politike LAŽOVA Mesića i JUGOSLAVENA Josipovića i svih njihovih istomišljenika.

  • milanU

    Želio bih znati štaj je i gdje se nalazi ovaj vrijedni Hrvat Ivo Jolić Ako dođeš do ove potražnje, javi se.

  • milanU

    https://hrvatskoobrambenostivo.com/2016/06/17/kratka-biografija-dane-danijela-jolica/

    KRATKA BIOGRAFIJA DANE, DANIJELA JOLIĆA

    (Tko je imao priliku imati knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”, koju je izdao Despot Infinitus 2014. godine u Zagrebu, mogao je u toj knjigi vidjeti prva pisma koja je general Drinjanin pisao svojim suradnicima. Jedan od tih suradnika je bio i Dane Jolić koji je živio u Torontu a general se počeo s njim dopisivati već 1952. godine. kada sam ja počeo pripremati tu knjigu, bila mi je potrebna kratka i sažeta biografija Dane, Danijela Jolića. Javio sam se njegovu sinu inž. Ivi Joliću. Ivo se je rado odazvao i ja sada ovdje, na ovoj temi: “Tko je Maks Luburić, general Drinjanin”, donosim njegovo pismo, jer smatram da ova kratka i sažeta biografija Dane Jolića pripada ovim pismima, tim više da se sadržaj ovog pisma ne nalazi u spomenutoj knjigi. Otporaš.)

    Dragi moj Mile,
    Toronto,5.Studeni 2012.

    Vidim iz priloženih materijala da si prikupio vrlo mnogo povijesne gradje, koju sam rado proučio, jer ja nisam znao toliko detalja o pok. gen. Drinjaninu, a naročito mi je drago da sam upoznao detalje o životnom putu Maxa poslije Bleiburga. U prilogu t.j u pismima koje ti šaljem je jedno pismo koje je on poslao mom pok.ocu Dani, koje je pisano na madžarskom jeziku, a uvijek sam se pitao kako je on toliko dobro naučio taj jezik, misleći da je njegov boravak bio povezan samo sa logorom Janka Pusta.

    Naravno da ti čestitam na obilnom radu kojeg si se prihvatio, a vrlo mi je drago da si sakupio tako brojnu dokumentaciju.

    Pitaš me da ti napišem nešto o mom pok. ocu Dani, pa evo u kratkim crtama: Rodjen je u selu Priluka u blizini Livna (cca 6.5 km zapadno od Livna prema Grahovu ) godine 1906.13.Listopada, od oca Ivana i majke Lucije rodjene Brdar iz sela Rujana isto u livanjskom polju..

    Seljačko je dijete, odrastao kao sin bivšeg sluge, svog oca Ivana, koji je zbog siromaštva tražeći seoski posao na “pazaru” u Livnu kao 16, ili 17-to godišnjak uzet od seoskog gazde Jakova Barača da mu bude sluga i radi na njegovom imanju.

    Poslije je taj moj djed Ivan, po čijem sam imenu i ja dobio ime, radeći za plaću u naturi i nešto gotovine i pošto je bio vrijedan i pošten kupio neko “Tursko” imanje u Priluci, i postao svoj gazda. Dakle, taj moj djed je imao 3 sna i jednu kćer, koja je bila najmladja i umrla u 16. god. nekom zarazom, a sinovi po starosti su bili Dane, Nikola i Jozo, koji su preživjeli 2. svjetski rat. Jozo kao najmladji je otišao poslije odslužene vojske u kraljevini Jugoslaviji na poziv državne vlade NDH, u Sarajevo i obukao se kao prvi vojnik Francetićeve “Crne Legije” i po njegovom kazivanju da nije bilo nikakvih uniformi, pa je krilnik (kasnije) Jure Francetić naredio da se pronadju bilo kakovi štofovi da se obuče vojska. Pretraženi su svi židovski dućani i pronadjena je velika količina “crnih” štofova od kojih su napravljena vojna odijela i tako je nastalo ime Francetićevih “Crnaca” ili elitne jedinice NDH “CRNA LEGIJA”. koje su oslobadjale dijelove BiH i čuvale granicu na Drini, od upada četnika iz Srbije.

    Poseban zadatak je prema pričanju strica Joze bilo osiguranje željezničke pruge i praćenje vlakova i obrana od partizana i četnika. Taj moj stric Jozo je kasnije prebačen u njemačke vojne postrjbe t.zv. SS trupe, i na “Srijemskom frontu” ranjen od ruskih kachusa, boreći se protiv Rusa, da bi bio liječen u Austriji par mjeseci i kasnije je vraćen u rat u Hrvatsku. Doživio je kapitulaciju na Bleiburgu, predao se u tom pomoru tobože kao domobran, bio na križnom putu i boravio u logorima Zagreb (kanal), Jasenovac, Vinkovci, sve do Beograda, gdje je sudjen na 5 god. robije-teški rad, ”poklonjen” nekom srpskom seljaku kao ROB, i pošto je odredio 4.god pušten je na slobodu, vratio se u selo, i odmah otišao i odselio se u Vukovar, jer je oko 40 seljaka strijeljano u mom selu od parizana. On nebi preživio da je ostao u selu. U ovom ratu zarobljena je cijela obitelj, a njegov sin Dane je bio vodja obrane Dudika i istočnog Vukovara, koji se zadnji predao JNA i četnicima. Stric i strina su povraćeni ili razmijenjeni negdje 93 i smješteni u Kumrovec (Titova partijska kola), gdje je moj stric Jozo i umro.

    Drugi brat Nikola je bio kovač po zanatu, nešto nije bio sposoban (slabog vida), pa nije uopće bio u vojsci, a moj otac Dane je pored svog seoskog posla dobio mjesto “cestara” ili putara na relaciji Livno -Glamoč, tamo neke 1926 ili 27. Osnutkom ustaškog pokreta tih godina, on je bio aktivista, da bi 1936. položio ustašku “zakletvu” i postao službeno član Ustaškog Pokreta. Zakletvu je položio kod ustaškog povjerenika advokata u Livnu po prezimenu Dr. Urmovica. Interesantno je da sam ja upoznao njegovog sina jer smo oba bili u Stranci Prava, a i on je bio advokat u Sarajevu.

    Dalje da ti kažem da je moj otac poslije bio član UNSa (Ustaška Nadzorna Služba, mo.) sve do kraja NDH, kada je u povlačenju poslije Bleiburga, zajedno sa bratom Nikolom prešao granicu i pobjegao u Italiju, gdje je bio u nekom logoru Fermo, odakle su njih nekoliko nakon 2 god. boravka u logoru prebjegli u južnu Francusku, gdje su radili u kopanju nekog tunela, a poslije godinu dana odselili se u Versailles i tu su upoznali nekoliko istaknutih Hrvata, te su osnovali drustvo Kardinal A. Stepinac. Ne sjećam se imena koja su bila u tom društvu, no sjećam se da je bilo dosta velikih i poznatih imena iz vlasti NDH. Kako su jugo službe kidnapirale neke istaknutije Hrvate i ubijale ili ih odvodili u Jugoslaviju, moj otac i stric (Nikola, mo.) su jednom išli u Lourde gospi Lurdskoj; tako je stric odlučio prebjeći iz Francuske u Španjolsku u kojoj je ostao do svoje smrti, a umro je u nekakvom senatoriju za duševne bolesnike krajem 80-tih., u gradu Viktoriji blizu Bilbao.Tamo smo ga posjetili brat Viktor i ja 1987,i tako saznali nekakve detalje o njemu.

    Moj otac Dane je ostao u Francuskoj do 1951, kada je dobio dozvolu da emigrira u Kanadu. U Kanadu je došao brodom iz Le Havre, (Grad Le Havre je na obalama Atlantika u zapadnoj Francusjoj, mo.) i nastanio se u Sudburiu-Ontario, a poslije je došao u grad Ajax kod Toronta, i tako se je nešto kasnije preselio u Toronto, zaposlio se u industriji cementnih blokova, kupio kamion od 5 tona i radio na prijevozu šljunka za izgradnju lokalnih autoputeva.

    Tada su domaći ljudi iz Toronta i okolnih mjesta osnovali društvo Kardinal A.Stepinac u Hamiltonu, da bi poslije toga osnovali HOP pod imenom Ujedinjeni Kanadski Hrvati i on je bio prvi predsjednik.

    Tokom vremena Udba je medju njih ubacila svadje, te su se u toj gluposti podijelili na gripe, koje su se razišle i tako je osnovan i HNO. (Hrvatski Narodni Odpor, mo.) U HOP-u su se okupili Ličani i Dalmatinci, a u OTPOR-u su bili Hercegovci, Bosanci, dakle sve Hrvati, a u obe grupe je bilo dosta Muslimana pro hrvatski orjrntiranih,

    Zbog razdora i svadja koje je medju te naše nepismene, a “usijane” hrvatske glave ubacila UDB-a toliko su se raspali šireći osobne i političke tračeve. Moj otac je napustio UKH (HOP) i učlanio se u ODPOR, pazi ja pisem OTPOR, a to je bila druga podjela na ODPORAŠE (starija generacija, Francetic, Gagro, Štokan, Šimunac, moj otac i.td.) i OTPORAŠE. (Mladja gen. Karlo Sopta, Marko Nosić, Marin Sopta, ja…. ), jer starijim generacijama i neškolovanim ljudima nije upće poznato gramatičko pravilo “jednačenje suglasnika po zvučnosti” gdje su parovi b-p,d-t,g-k i td., gdje se prvi bezvučni suglasnik mijena i prelazi u zvučni, ako je poslije njega zvučni suglasnik, te tako D prelazi u T, jer je slijedeći P, a oni su gramatički u paru.! Tko će nepismenom čovjeku (insanu) to objasniti.?

    Tako su moj otac, a kasnije i brat Viktor po dolasku u Kanadu 1954-ili 1955. postali ODPORAŠI i kako je otac bio stari ustaša stupio je u kontakt sa Maxom, i to je ta korespodencija. Ne nalazim vezu mog oca sa Maxom ili ODPOROM poslije 1959, jer moj otac je bio ona tvrdokorna stara poštenjačina, a neki izmedju braće Hercegovaca su “vrsni “traćaroši”, što moj otac nije podnosio, i on se povukao iz političke aktivnosti, izuzev, što je imao vezu sa velečasnim Lujom Ivandićem i ing.Dragom Jelinekom. Kako se je velečasni Ivandić odselio u USA, a Jelinek u Windsor, Ontario, tapolitička aktivnost je pomalo nestala.

    Za OTPOR znaš da ga je Marim Sopta po “svojoj “volji “ u neka lažna obećanja od Tudjmana raspustio bez znanja i dozvole bilo koga. Ljudi su duhovno i dalje ostali OTPORAŠI, i tako što izumrli, što otišli u druge stranke, većinom HDZ, koji je sahranio nacionalni interes i ponos, te se pretvorio u stranku pljačkaša,lažova i jada hrvatskog.

    Primi puno pozdrava od mene i moje supruge Marije.

    Moja adresa je :

    Ivo (john ) Jolic

    1404-4235 SHERWOODTOWNE BLVD.

    MISSISSAUGA,ON,L4Z-1W3,ON. CANADA

    (To je pismo gosp. Ive Jolića meni. Osim neki tipkarskih pogrešaka, nisam ništa mijenjao. Gosp. Ivo Jolić piše o svojem ocu Dani, svojim stričevima Nikoli i Jozi, te ovo pismo bi se treblo smatrati kao izvor iz prve ruke. A sve ostalo je osobno mišljenje gosp. Ive Jolića. Ovim putem ga želim ispraviti da to nije bio Marin Sopta koji je predao organizaciju OTPOR u ruke dra. Franje Tuđmana, tj. u zajednicu OTPOR/HDZ. To sam bio, ja Mile Boban, Pročelnik HNO, koji je, uz suglasnost visokih dužnostnika HNO koji su se sastali u kući, sada pok. Mladena Dedića, u subotu večer 20 siječnja 1990. godine, vijećali cijelu noć i zajednički došli do zaključka da je MISIJA Hrvatskog Narodnog OTPORA završena. Zajednički smo se dogovorili da je kao Pročelnik predam našu organizaciju u ruke dra. Franje Tuđmana koji je tada bio predsjednik HDZ. Tako su OTPOR I HDZ u zajednici vodili borbu protiv jugoslavije a za ponovnu Obnovu Hrvatske Države. To dokazuje i svijedoči druga Konvencija HDZ koja je održana u Zagrebu 24, 25 veljače 1990. Otporaš.)

  • milanU

    Sve je to žalostno da Hrvat Hrvata tuži i za grkljan hvata.
    Imali smo priliku nedavno čitati kako je Antun Kikaš tužio Ivu Jolića za neko klevetanje, ogovaranje i neistine. Ugledajmo se u veliku Ameriku kako se oni između sebe klevetaju, ocrnjuju i jedni drugome klipove podmeću. Na svu žalost takova je politika, ne samo kod nas Hrvata nego i kod drugih naroda, možda pametniji od nas Hrvata. Kako god izgledalo mnogi Hrvati su se pred stranim sudovima morali braniti da nisu Jugoslaveni i da ne rade za podzemne YU službe. Tako je i ovaj Hrvat na sliki se morao braniti pred amerčkim sudom da mu stric nije bio visoki dužnostnik Mostarske Udbe s kojim da se je sastajao, da laž bude još gora, poslije njegove smrti u rujnu 1966.