Pratite nas

“Komedija za kraj godine”

Objavljeno

na

Nema se šta naročito novo reći o aktualnoj TV seriji “Ravna Gora,” kojom se pokušavaju indoktrinirati mlađe generacije sa nekom našminkanom verzijom četništva, pošto je skoro sve rečeno. Glavni glumac iz serije, Nebojša Glogovac već postaje i pomalo naporan sa ponavljanjem kako je “čiča Draža bio nežan čikica” i tome slično. Naravno, Nebojša nije time ništa rekao o Draži Mihailoviću, ali jeste o sebi, isto kao i režiser serijala Radoš Bajić, nekadašnji “ponosni” partizan Dalibor iz serije Partizanska eskadrila. No, zato se može reći nešto ‘novo’ o televizijsko-političkoj budućnosti ovih prostora, u skladu sa trenutnim poimanjem ovakvih serija, filmova, društvenih manipulacija, istorijskih prikrivanja, i druge propagande.

Bila ta budućnost imaginarna ili ne, evo recimo na primjer da ona može izgledati otprilike, čak i ovako kako slijedi:

Dakle, godina je 2065. Praunuk režisera Bajić Radoša, Ravnogorislav Bajić, također režiser, privodi kraju film o epskom junaku iz svetih ratova koji se odvijahu 90-ih godina dvadesetog vijeka. Film je o svetom Radovanu Karadžiću. Sentimentalni režiser Bajić, krenuo je stopama pokojnog Radoša. Kao što mu je ovaj predak prije više decenija, snimio filmski spektakluk, TV seriju o đeneralu Draži Mihailoviću, tako praunuk sada snima film o onome koga se smatra samim duhovnim nasljednikom svetog Save, dakle o njegovoj svetosti Radovanu prvom, i zadnjem.

Nebojša GlogovacNebojša Glogovac – pamtimo ga po ulozi nežnog čikice (SCREENSHOOT: YouTube)

Motivacija je slična kod oba režisera. Kao što je glavni glumac iz serije, Glogovac Nebojša, davno nekada htio svojom ulogom da dokine klevete i laži o đeneralu Draži, rekavši kako je čiča zapravo bio drag i cijenjen, te nije bio nizašta kriv, tako Ravnogorislav dokazuje da su bili u zabludi svi koji su krivili svetog Radovana za masovna ubistva djece, razna kasapljenja, uništene gradove i sela, organizovana silovanja, vojne opsade, pljačku, progone, genocide, javnu mitomaniju i tako dalje.

Radovan je inače, kako pamtimo, preminuo prije 30 godina u hotelu Hilton u Grčkoj, tokom seksualnog snošaja sa kiparskim anarhistom Fafandreusom, po napuštanju haškog kazamata. Mitropolit durmitorsko-nebeski, Haralampije Hasanagić, posthumno je proglasio Fafandreusa ženskim bićem, te ga spolno prekrstio jer bi u protivnom proces Radovanovog osveštavanja bio duži, složeniji i osjetljiviji. Smatralo se bogohulnim neutemeljeno vjerovanje da svetac tog kalibra zadnje trenutke provodi sa muškinjem. Nakon toga je Prokopije Koljeglavić, patrijarh RPC-a – Republikosrpske Pravoslavne Crkve, proglasio Radovana za sveca. Usput je donio i proglas o obaveznom cjelivanju moštiju svetog Radovana. Tim povodom je Ravnogorislav izjavio za lokalne medije: “Čim je njegovo preosveštenstvo potvrdilo svetost Radovanovih kostiju, odlučio sam snimiti film o njemu. Moj brat Artemije otišao da celiva njegove mošnje, pardon, njegove mošti, a poveo je i decu. Kaže da je deci bolje da cuclaju kosti svetog mrtvog Radovana, tako će brže otići u raj, nego cucle koje su ionako od gume i plastike.”

Na pitanje novinara šta misli o nekim davnim optužbama protiv Radovana, za pokolje, paljevine, protjerivanja i rušenja iz 90-ih godina, Glogovac je odlučno odgovorio: “Pa valjda znate da su ti ratovi proglašeni za svetinju. Kako može da bude odgovoran za masovne pokolje ako je to bio sveti rat? Samim tim su i pokolji, ako ih je uopšte bilo, postali sveti. Uostalom, ponekad jeste ubijao nevernike, a to je isto tako svetinja. Što se samog karaktera svetog Radovana tiče, čitao sam nešto o njemu, i uverio sam se da je zapravo bio zanimljiv, drag i cenjen, baš kao i sveti čiča Dragoljub, od milošte zvani đeneral Draža.”

HollywarOd svetog rata do holivudskog spektakluka (FOTO: byebyeunclesam.wordpress.com)

Ravnogorislav Bajić je usput skrenuo pažnju reporterima da Nebojšu Glogovca ne nazivaju – Nebojša Glogurac, zbog besmislenog rimovanja sa riječi gnjurac. Očekujući da će ga pitati za izvor neistina o Radovanu kao jednom od najvećih manijaka i krvoloka sa ovih prostora, od koga su gori samo oni koji ga i dalje fanatično slijede, brane i vjeruju mu, Bajić je progutao pljuvačku, sjetio se priče o glogovom kocu te porijeklu prezimena svog omiljenog glumca, i nastavio: “Svi znate priču o Savi Savanoviću, poslednjem srpskom vampiru? E pa, on nije bio poslednji, niti je primio glogov kolac. On je samo bio u zabludi da treba prosipati srpsku krv u staroj vodenici, za šta jeste kriv. Radovan je to dosta godina kasnije popravio. On je svetu srpsku zemlju poškropio krvlju neprijatelja, ali ne zato što je voleo da je prosipa, pošto je bio suptilna osoba. Nego zato što je na predlog proročice baba Stane Kojić iz Beljine dao da se ona prospe, skupa sa krvlju nekih koza, ali to baba Stana bolje zna. Sveti Radovan je čak bio toliko osetljiv, da nije mogao da prisustvuje prosipanju neprijateljske krvi, nego je samo dao naređenja vojnicima da oni to urade, ali ne u njegovom prisustvu.

A što se tiče samih nevernika, pa valjda su nakon toliko godina shvatili da je bolje za njih to što im je sveti Radovan prosuo krv nego neko drugi, jer sada su sjedinjeni sa svetom zemljom, i to ne bilo kojom nego republičko-srpskom. Tako da on nije bio zlotvor. To su sve laži masonsko-balijanersko-američko-tursko-vatikansko-pedersko-jasenovačko-vegetarijansko-mongolsko-korejsko-germansko-crnogorsko-čečensko-jevrejsko-šiptarske zavere usmerene protiv Srba. Ovaj film će da ukloni njihove neistine o našem svecu Radovanu. Čak sam saznao od nekih njegovih savremenika, da je bio blag čovek, i da je nosio neku tugu od tragedije koja je obeležila njegovo detinjstvo, kao i kasnije zrele godine.”

Prvi prijedlog novinara da radni naslov filma bude – “Oj Radovane, Rašo, Rašide” Bajić je sa gnušanjem odbio, rekavši da bi to bilo kao da srpsku crkvu zovemo pravo-slaba namjesto pravo-slavna, mudro dodavši da krivoslavlje nije isto što i pravoslavlje. Rekao je kako je za sada u opticaju naslov koji glasi – “Što je više kleveta i laži, to je sveti Rašo bliži čiča Draži”, ali da još nije odlučeno.

NovineRezime press konferencije o ratnim svetinjama (FOTO: A.T.)

Na drugi novinarski prijedlog za naslov filma, koji je glasio: “Ko to kaže da je Rašo klao, nije klao, on je samo naređenje dao”, Bajić je nakratko primakao ruku futroli svoje laserske kubure, ali je odmah i odmakao, smirio se, te skrenuo sa teme. Sadržaj samog filma nije htio da otkrije u cijelosti. Samo je rekao da u ključnoj sceni sveti Rašo ustaje iz groba kao mumija, dok sveti Draža ustaje u formi zombija, pa onda skupa cjelivaju mošnje od njegovog fosiliziranog preosveštenstva Eustahija V. Kačavende prvog, i jedinog.

Nakon toga svi najavljuju novu rundu pregovora o vaspostavljanju srpskih enklava u carstvu nebeskom.

Amir Telibećirović

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

Objavljeno

na

Objavio

Teško je dokazati da Hrvatska proizvodi nemir i agresiju na susjede. Ali lako je dokazati da svi oni nastoje prisvojiti nešto od Hrvatske

To da nas u isto vrijeme pritišću i iz Slovenije i iz Srbije nije za Hrvatsku nikakva novost.

Bilo je i gorih tajminga, primjerice usred Domovinskog rata kada je trećina teritorija bila okupirana od pobunjenih Srba i postrojbi iz Srbije, a slovenski je parlament donio odluku da je cijeli Piranski zaljev njihov, piše Davor Ivanković / Večernji list

Hrvatska nije kapitulirala ni u tim uvjetima pa začuđuje što u službenoj Ljubljani i Beogradu misle da bi mogla kapitulirati danas. Slovenija Hrvatsku sada pritišće zato što ne prihvaća pravorijek međunarodne arbitraže o zaljevu, a srpski predsjednik Aleksandar Vučić traži da promijenimo tekst novog zakona o hrvatskim braniteljima u kojemu se Srbija spominje kao agresor. I Slovenija i Srbija traže da se prepustimo zaboravu.

Slovenija bi željela da zaboravimo da je izravno sudjelovala u kompromitaciji, kriminalizaciji, pravosudnoj korupciji članova međunarodnog suda u Haagu, a Vučića bi zadovoljilo kada bi Hrvatska pristala na teoriju da se zbivao građanski rat, a da su kolone tenkova iz Beograda u Vukovar prenijele tek cvijeće kojim su ih zasipali dok su polazili za Vukovar.

U pritiscima na Hrvatsku i jedni i drugi, a takvu taktiku rabe i ostali hrvatski susjedi, koriste teze koje sugeriraju da je Hrvatska “troublemaker”, da ona proizvodi nemir na inače “skladnom” jugoistoku Europe. To što Hrvatska trenutačno ima aktivirane sporove s gotovo svim svojim susjedima naravno da automatski ne znači da je ona i proizvođač nemira.

Vrlo bi teško bilo dokazati da Hrvatska provodi agresiju na Sloveniju, Srbiju, BiH, Mađarsku. Ali je lako dokazati da sve spomenute zemlje očekuju da će u njihovo vlasništvo prijeći nešto na što Hrvatska polaže pravo. Slovenija, Srbija, BiH, čak i Crna Gora od Hrvatske traže teritorijalne ustupke, a Mađarska gospodarske. I dok su hrvatske službene politike diplomatski pristojne, sve biva u redu. No kada Hrvatska javno brani svoj stav, nastaju problemi.

Tako je slovenska politika u potpunom šoku nakon što je jedan hrvatski premijer, Andrej Plenković, na godišnjem zasjedanju UN-a u New Yorku pred cijelim svijetom nastupio apsolutno suverenistički i objasnio da nije problem Hrvatska jer ne prihvaća međunarodnu arbitražu, nego je problem što je Slovenija kompromitirala instituciju međunarodnog prava te bi pristajanje na odluku takve institucije značilo da RH podupire pravosudnu korupciju i laž. Hrvatska javnost, dakle, ne mora biti zabrinuta što je premijer istupio suverenistički, ali treba biti što u svojim reakcijama predstavnici oporbe pokazuju sav jad oporbene scene.

Umjesto da zdušno podrže Plenkovićev istup u UN-u, kao što su svojedobno podupirali one Zorana Milanovića, Bernardić i Petrov pričaju kako premijer laže i mulja, a Pusićeva da je istup u UN-u skandalozan (?). A nevjerojatno je da ne reagiraju na Vučića i ne podsjete ga da nema nikakvih prava utjecati na to kakvi će se zakoni donositi u RH.

No nakon što mu je mali Riječanin Tino već održao lekciju, Vučića možda i ne bi trebalo jače doživljavati. Milorad Pupovac ima pak pravo tražiti intervencije u taj zakon, koji mu se ne sviđa i slaže se s Vučićem da bi Srbima u Hrvatskoj teško pao. No nije dovoljno jasan kad kaže da se zakonom vraća na “ratnu propagandu”.

U zakonu piše da su agresiju izvršile Srbija, Crna Gora, JNA, paravojska iz BiH, uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH zadojenih velikosrpstvom. Što je tu točno ratna propaganda? S obzirom na značajan broj Srba koji su u ratu branili Hrvatsku, bilo bi vjerojatno korektnije da zakonodavac umjesto “velikog broja” stavi “dio” ili “pobunjeni Srbi”.

Vučić već najavljuje da će na ovaj zakon, ne promijeni li se, uzvratiti jednako, što znači da će se vraćati na 1941. Od kuda je pak agresija stizala, njemu je poznato i osobno jer je dokumentirano kako po Hrvatskoj objašnjava Srbima koje su im to nove granice, ali će mu teže biti uzvratiti tezom da su Hrvati izvršili agresiju na Kruševac i da su “stvarno” bombardirali Čačak…

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

facebook komentari

Nastavi čitati