Komentar Antuna Babića: IZBORI PUNI IZNENAĐENJA!

3

Prvi krug predsjedničkih izbora završio je s dva, za mene, velika iznenađenja, koja možda i nisu toliko iznenadila ljude koji nikada nisu bili ili živjeli izvan Hrvatske. Prvo, za mene nije najveće iznenađenje rezultat koji je postigao Ivan Sinčić. S obzirom na osiromašenje hrvatskog naroda i brutalan odnos vlasti prema siromašnima, niti 30% glasova za Sinčića ne bi nikoga iznenadilo. Da se držao samo ovrha i deložacija možda bi Sinčić dobio i više glasova.

Iako sam već dovoljno dugo u Hrvatskoj, nakon povratka s raznih diplomatskih dužnosti u zadnjih 16 godina, za mene je pravo iznenađenje tako dobar rezultat Ive Josipovića. Jednostavno ne mogu vjerovati da u zemlji u kojoj više od 85% građana misli da Vlada ide u potpunom krivom smjeru, 38 posto glasača daju potporu tzv. “pravom putu” kandidata te iste Vlade. Postoji samo jedno suvislo obrazloženje. U Hrvatskoj ima daleko više jugonostalgičara, neojugoslavena i neokomunista, nego što smo mi to u hrvatskoj emigraciji mogli i sanjati. Uzorak od 47% glasača koji su izašli na izbore dovoljno je reprezentativan za takav zaključak.

Nećemo dozvoliti povratak HDZ-a na vlast

Rezultati u prvom krugu definitivno su razbili svaku moju iluziju o mojem hrvatskom narodu kao narodu koji je u cjelini patio pod komunizmom i koji je bio protiv Jugoslavije, i da je u velikoj većini bio istinski za samostalnu i demokratsku hrvatsku državu. Pokazalo se da je rezultat referenduma 19. svibnja 1991. godine velikim dijelom bio samo odraz velikog straha od Miloševića i velikosrpske tj. četničke agresije. Jednostavno ne smijemo više zabijati glavu u pijesak oko nekih neospornih činjenica kad je u pitanju podjela u hrvatskom narodu na domoljube i socijalističke jugonostalgičare. Prema rezultatima u prvom krugu opravdano je zaključiti da u Hrvatskoj ima najmanje još 40% Hrvata koji bili vrlo sretni da ih sutra Ivo Josipović odvede u neku novu Jugoslaviju ili tzv. regionalnu asocijaciju.

U govoru nakon jučerašnjih izbora Ivo Josipović je poslao jasnu poruku tko može a tko ne može vladati Hrvatskom. Premda su bili protiv stvaranja samostalne hrvatske države 1990. godine i nikada nisu željeli raspad Jugoslavije, djeca komunista koja danas vladaju Hrvatskom, najavljuju kako neće dozvoliti povratak HDZ-a na vlast u Hrvatskoj, pa makar to bilo i na demokratskim izborima. Ništa manje zabrinjavajuća nije niti izjava premijera Zorana Milanovića koji je u Izbornom stožeru Ive Josipovića osudio mahanje s hrvatskim zastavama na skupu HDZ-a. Naravno, u Izbornom stožeru Ive Josipovića nije bio niti jedan državni barjak, što je nezamislivo u bilo kojoj demokratskoj ili nedemokratskoj samostalnoj državi. Nas koji se toga dobro sjećamo, to strašno podsjeća na osuđivanje donošenja hrvatskih barjaka na skup HDZ-a u Lisinskom u veljači 1990. godine, kao na izjavu predsjednika SDP-a Ivice Račana “kako je HDZ stranka opasnih namjera”. Ovdje nemam niti najmanju namjeru braniti teška i kriminalna gospodarska zlodjela i korupciju koja se dogodila u vrijeme dok je na čelu HDZ-a bio Ivo Sanader. Stalno ponavljam da je Ivo Sanader izvršio najveću moguću izdaju u povijesti samostalne hrvatske države. To, međutim, nikako ne daje za pravo danas autoritarnom a sutra totalitarnom sadašnjem predsjedniku da javno prijeti kome on neće dozvoliti da demokratskim putem dođe na vlast u Hrvatskoj.

Potrebna je totalna i potpuna mobilizacija svih domoljuba

Olakšanje nalazim u činjenici da je Kolinda Grabar Kitarović dobila dovoljan broj glasova da može tj. zbog budućnosti Hrvatske mora u drugom krugu pobijediti Ivu Josipovića. Međutim, uvjet za tu pobjedu je potpuna i totalna mobilizacija svih domoljuba u Hrvatskoj, bez obzira u kojoj se stranci ili udruzi nalaze. Svaki od nas mora pronaći bar još jednog glasača koji nije izišao na glasovanje u prvom krugu i uvjeriti ga da u drugom krugu glasa za Kolindu Grabar Kitarović. Potrebna je još veća mobilizacija branitelja i jasna poruka Kolinde Grabar Kitarović da će podržati sve njihove sadašnje zahtjeve. Iako branitelji dobivaju potporu širokih slojeva hrvatskog naroda i društva, predsjednički kandidati nisu se kristalno jasno očitovali o zahtjevima branitelja koji se smrzavaju u Savskoj 66. Rezultati su također pokazali da je potpora hrvatskog iseljeništva domoljubnim kandidatima, a posebno Kolindi Grabar Kitarović, bila 100-postotna, ali četiri milijuna Hrvata izvan domovine potpuno su isključeni u javnom diskursu kad se govori o gospodarskom i demografskom oporavku Hrvatske, što je tragično.

Moram priznati da mi je žao što Milan Kujundžić nije uzeo više glasača Ivi Josipoviću, pa i Ivanu Sinčiću, jer bi onda pobjeda Kolinde i domoljubne opcije u drugom krugu bila sigurnija. Na pojašnjenje razloga zašto je Kujundžić dobio tako malo glasova treba još pričekati.. Puno prije izbora javno sam napisao u mojim komentarima kako Milan Kujundžić nema šanse ući u drugi krug, te da nakon objavljivanja rezultata u prvom krugu treba dati jasnu potporu Kolindi Grabar Kitarović i pozvati one koji su glasovali za njega da u drugom krugu glasuju za Kolindu Grabar Kitarović. Ma koliko to malo značilo, i ja ovim putem molim sve glasače Milana Kujundžića da u drugom krugu neizostavno glasaju za Kolindu i da agitiraju kod svojih prijatelja da učine isto. No, u tom kontekstu posebno je važno istaknuti kako je Milan Kujundžić pokazao za Hrvatsku rijetko viđeno dostojanstvo i kulturu poraza u njegovom govoru nakon objave rezultata u kojem je priznao poraz i čestitao pobjednicima. Bilo je to ponašanje jednog zapadnog političara. Kujundžić je također pozvao one koji su njemu dali glas da u drugom krugu glasaju za novog predsjednika – iz čega se jasno isčitavalo da daje potporu Kolindi Grabar Kitarović i da je svjestan koliko je za Hrvatsku važno da glasači u drugom krugu izglasaju nepovjerenje čovjeku najopasnijih namjera – Ivi Josipoviću.

Počela je detronizacija Ive Josipovića. No, nemojmo njega i njegovu ogromnu medijsku i državnu mašineriju potcijeniti. Napravili bi strašnu grešku ako pomislimo da će se neokomunisti i djeca komunista u Hrvatskoj tako lako odreći vlasti koju danas imaju i obilato koriste za svoje privatne i ljevičarske ideološke ciljeve. Shvatimo ove izbore kao da je 1990. godina i da glasamo za Tuđmana i Hrvatsku. Za budućnost i opstanak Hrvatske ništa manje nije važnija pobjeda Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu. Krenimo na posao. Pokopajmo ratne sjekire i zaboravimo što je bilo i što je rečeno u predizbornoj kampanji za prvi krug. Povijest će samo zabilježiti rezultat drugog kruga i njegove dugoročne učinke na Hrvatsku i hrvatski narod.

Antun Babić

 Kamenjar.com

facebook komentari

  • Gabro Vuskic

    Taj Sinčić je, po njegovoj reakciji, sam sebi pucao u noge. Što je on napravio u prvom krugo je za pozdraviti, jer je to demokratski. A šta on sada radi je jedno totalno pijanstvo u koje je on sam sebu ugurao ili ga netko gura. Svejedno, prokockao je svoje povjerenje, i neće me iznenaditi da će se ubrzo, kao mlad i neiskusan, morati kriti i zaklanjati od bivših prijatelja i poznanika. To za svakako politički nije bilo botrebno, a još manje korisno.
    Rosse Perot, američki kandidat za predsjednika USA 1992. godine je je dobio nekih 19 milijuna glasova što nije bilo dovoljno da osvoji Bijelu Kuću, ali je poslije izbora, kao jedan američki domoljub je pozvao sve svoje glasače da budu sada lojalni prema izabranom predsjedniku a zaborave na podršku i povjerenje koje su mi dali za vrijeme utrke prema Bijeloj Kući. To je mogao napraviti jedan Amerikanac koji voli svoju zemlju, ali ne može to napraviti iz ćor-sokaka jedan maldi hrvatski mladić, bez ikakovog političkog iskustva. A poznato je da se svaka politika temelji na nekim nacionalnim načelima, a kako ovaj naš mladi i neiskusni mladić, Hrvat nema nacionalnog osjećaja, onda nema ni političkog.