Pratite nas

Komentar

Komentar I. Marijačića: Hrvatska ne će izgubiti u Haagu

Objavljeno

na

U utorak, 3. veljače, Međunarodni stalni kazneni sud objavit će odluku o hrvatskoj tužbi protiv Srbije za genocid, dakako i odluku o srbijanskoj protutužbi. Još prošloga tjedna srbijanski mediji su objavili tu vijest nagađajući o mogućem ishodu ( koji je iz njihove perspektive navodno povoljan za Srbiju tako što će navodno obje tužbe biti odbijene), a nakon što su vijest preuzeli i mediji u Hrvatskoj, sam Sud je objavio da će odluka biti pročitana u ponedjeljak u 10 sati.

Riječ je o vrlo važnome događaju za Hrvatsku. Ako je Sud prihvatio hrvatsku argumentaciju i proglasio Srbiju za genocid, Srbija će biti prva zemlja osuđena za genocid. To će joj, jasno, biti golem teret u budućnosti kojega se može riješiti ako pristane na neke ključne zahtjeve koje Hrvatska godinama i inače potražuje, a ne isključuje se i obveza podmirenja ratne odštete. S obzirom na sve što je Srbija činila 90-ih Hrvatskoj, takav bi ishod bio i najpravedniji, gledano očima svih nas koji smo živi svjedoci tih događaja.

No isto tako znamo, a i bezbroj puta na bolan način smo se uvjerili, da je svijet sve prije nego li bajka. Moguće je da hrvatski navodi ne budu prihvaćeni, da se Sud odlučio na nekakvo solomunsko rješenje, nešto uvaži, a nešto ne, kao i u slučaju bosansko-hercegovačke tužbe u kojoj je odbacio tužbu za genocid na području susjedne države, a prihvatio da je počinjen genocid u Srebrenici te Srbiju proglasio krivom što ga nije spriječila. Možda nešto slično bude odlučeno i za Hrvatsku, ali sve je to puko naklapanje do ponedjeljka, dok se ne čuje konačna odluka, koja je zasada tajna, na koju ni jedna strana ne će imati pravo žalbe.

U najgoroj inačici, Sud ne mora ništa prihvatiti od hrvatske argumentacija, što je malo vjerojatno. Hrvatska može, dakle, uvjetno govoreći, izgubiti spor, ali ne će doživjeti nikakav fijasko, bar će biti objašnjeno što se događalo 90-ih. Ostat će u povijesti zapisana činjenica da se agresorskoj Srbiji barem sudilo za genocid. Rekli bismo, i to je nešto. Bude li i takva negativna i nepravedna odluka, ona ne će sama po sebi značiti smak svijeta, ne će promijeniti istinu kao ni doživljaj povijesti nas u Hrvatskoj, posebice zato jer smo bili žrtve i svjedoci agresije. Treba podsjetiti da spomenuti Sud ne utvrđuje je li bilo agresije, nego je li u toj agresiji počinjen genocid. Već je uspjeh bio i što se taj sud proglasio nadležnim za hrvatsku tužbu protiv Srbije koju je Hrvatska podnijela 1999. godine.

Na temeljima vrijednosti Domovinskog rata

Dakle, hrvatska javnosti očekuje da će ta presuda biti od povijesnoga značenja, nadasve zbog rješavanja sudbine nestalih osoba u agresiji na Hrvatsku, procesuiranja onih osoba za koje se sumnja da su počinile genocidna djela te povrata ukradenog kulturnog blaga koje još nije vraćeno Hrvatskoj. Bitno je napomenuti da presuda dolazi nakon oslobađajuće presude hrvatskih generala Gotovine i Markača te nakon što je ICJ u predmetu BiH utvrdio da je Beograd povrijedio Konvenciju o genocidu.

Kako će u presudi biti “gradirana” hrvatska tužba, čut će se uskoro, ali je teško očekivati da presuda bude ispod navedenih kvalifikacija, koje će u svakom slučaju potvrditi ispravnost gledišta onih koji su se suprotstavili nakanama iz najvišeg državnog vrha da se povuče tužba. Važno je i da presuda dolazi u vrijeme razbuktavanja borbi ukrajinske vojske s paravojnim postrojbama u istočnom dijelu zemlje, ugroze suvereniteta i integriteta te države, kojoj je suprotno međunarodnom pravu otet Krim, zbog čega su SAD i EU nametnule sankcije Ruskoj Federaciji.

Voditelj pravnog tima koji je zastupao Srbiju pred ICJ Saša Obradović očekuje da će hrvatska tužba biti odbijena.

“Što se tiče protutužbe Srbije koja se odnosi na operaciju ‘Oluja’, mi ostavljamo sudu da ocijeni da li su se u tim zločinima stekla bitna obilježja kaznenog djela genocida”, izjavio je Obradović. Stručnjak za međunarodno pravo Tibor Varadi izjavio je da mu se čini najvjerojatnijim da će tužba i protutužba biti odbačene. Hrvatski pravni stručnjaci, za razliku od srbijanskih, ne vole nagađati.

Usporedo s srbijanskim nagađanjima o tome kakva će biti presuda Međunarodnog suda, predsjednica Helsinškog odbora Srbije Sonja Biserko izjavila je u intervjuu sarajevskom tjedniku “Dani” da niti jedna vlast u Beogradu, pa tako ni sadašnja koju predvodi Aleksandar Vučić, nije odustala od nastojanja da podijeli Bosnu i Hercegovinu i s takvim će se pokušajima nastaviti pri čemu će sadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik biti iskorišten kao izvođač prljavih poslova. Biserko je rekla kako su nastojanja da se BiH podijeli konstanta svih režima u Srbiji još od Slobodana Miloševića. No, to je permanentni problem Srbije. Što se Hrvatske tiče, Hrvatska ide naprijed na temeljima vrijednosti izbornih u Domovinskome ratu. I kakva god bila odluka ICJ-a, tu se ništa ne će promijeniti.

Ivica Marijačić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati