Pratite nas

Kompletni filozofsko-sociološki osvrt na stihove novog ljetnog hita: Obožavam – Jelena Rozga

Objavljeno

na

Donosimo potpuni pregled nove Rozgine pjesme “Obožavam” pisan s filozofskog, ali i socijalnog aspekta.

“Ipak se okreće” uskliknuo je Galileo Galilei izlazeći sa suda pognute glave. Godina je 1633. i Galileo je bio prisiljen odreći se svojih uvjerenja da bi sačuvao svoj život od inkvizitorskih sudaca. Prošla su stoljeća i danas znamo koliko je Galileo bio u pravu usprkos proganjanima suvremenika. Slične torture prolazili su mnogobrojni filozofi i znanstvenici. Stihove Vjekoslave Huljić često se tretira kao trećerazredni kič, glazbeni otpad i najobičnije smeće. Upravo zbog toga naš tim eksperata kojeg sačinjavaju profesionalci na poljima filozofije, književnosti i povijesti umjetnosti analizirali su stihove novog hita Vjekoslave Huljić “Obožavam” koji izvodi muza Huljićevih, Jelena Rozga.

Pročitajte pa procijenite sami. Mi odgovorno tvrdimo: “Povijest će se ispričavati Vjekoslavi!”

Prvi donosimo potpunu socio-filozofsko-znanstvenu analizu ljetnog hita:

”Evo je pukla, pukla zora
Obožavam”

Odmah u početku Vjekoslava, svjesno ili nesvjesno, a najvjerojatnije svjesno da izgleda nesvjesno, šalje poruku o tome kako je ova pjesma nešto puno dublje od proste poskočice. Stihovi o obožavanju zore koja puca neistreniranom uhu na prvu mogu djelovati kao prosti izraz oduševljenja suncem koje se rađa, ali i budali je jasno da se ovdje radi o očitom izrazu divljenja Hrvatskom narodnom preporodu.  Mudrom igrom riječi Vjekoslava izražava posebno divljenje jednom od prvaka preporoda, pjesniku Petru Preradoviću koji je svojom pjesmom „Puca zora bit će dana“ odgojio generacije i generacije pjesnika. Ono što je on započeo svojim budnicama sredinom 19. stoljeća sada doživljava vrhunac upravo u Vjekoslavinim stihovima. Petar je slobodnu Hrvatsku sanjao, a Rozga je taj san konačno dosanjala. Preradovićeva zora tek treba puknuti, a Rozgina je već pukla i ona poručuje: ”Petre, dosanjali smo Hrvatsku, slobodnu i neovisnu, i ja je obožavam!”

”Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam”

Ako su prva dva stiha hommage Preradovićevu domoljubnom opusu, treći i četvrti stih valja gledati kao posvetu modernosti i emancipiranosti. Vjekoslava na sebi svojstven način izrazito vješto povezuje razdoblja – tradicionalno i konzervativno doba preporoditelja s modernim i liberalnim vremenom u kojem žena može slobodno polugola skakutati po pozornici. Upravo to je poruka skrivena u naizgled običnom stihu Od noćas si ljubav, ljubav nova’. „Samo je promjena stalna“ i „Panta rei“ odnosno „Sve teče“, dakle sve se mijenja. Davno su to primijetili grčki filozofi, ali konačna potvrda istinitosti ovog izraza ipak se morala dogoditi tamo gdje se sve nepobitne istine otkrivaju – u stihovima Vjekoslave Huljić. Iako je žena, Rozga večeras ima ljubav novu, ali se da naslutiti da će iduću subotu imati neku još noviju ljubav upravo prateći onu staru „Sve teče“. Ona to radi jer to smije, dakle ona je emancipirana žena 21. stoljeća.

”Treća putna, tko još broji”


Vrlo vjerojatno dio s najviše poetske kvalitete u cijeloj pjesmi. Nakon slavenske antiteze („Što se bijeli u gori zelenoj/il su snijezi il su labudovi/ Nit’ su snijezi nit’ su labudovi…) stih „Treća putna, tko još broji“ u povijest svjetske književnosti mogao bi ući kao pravi primjer tzv. Rozgine anti-antiteze – ona prvo daje odgovor, a zatim postavlja retoričko pitanje na koje se odgovor ne očekuje, iako je već ponuđen! Pročitajte ovu rečenicu još jednom. Upijte Vjekoslavinu mudrost, osjetite kako vam se tijelo puni toplinom, a mozak raste od samog razmišljanja o ovom stihu.

O poetskoj kvaliteti stiha najbolje svjedoči i činjenica da se može protumačiti i kao dokaz samosvjesnosti akterice i njene ženske snage. Iako prema vani ostavlja dojam pijane osobe ona je potpuno svjesna svega što se oko nje događa. Rozgina anti-antiteza nije samo poetska figura – to je i stanje duha i tijela (pijana sam, a svjesna!).

 

”Jutro je i svi smo svoji”

Stih koji se može tumačiti dvojako, ali od Vjekoslavinih tekstova ni ne očekujemo ništa manje. „Jutro je i svi smo svoji“ s jedne strane može izgledati kao izraz zajedništva proizašlog iz pijanstva, odnosno može izgledati da smo svi naši – bliski, uzajamno priznati i poznati. S druge strane, ovaj stih vuče na čisti egzistencijalizam – iako smo zajedno mi smo ipak svi svoji, sami, otuđeni! Kad se slegne dim i upale svjetla mi ćemo ipak krenuti svojim putem, svako sa svojim bremenom misli na ramenima. Štoviše, trenutno smo zajedno jer nas je povezala ne želja za zajedništvom nego puki egoizam i potreba da se družimo sa sličnima sebi. Vjekoslavino vizionarstvo u ovom stihu blista u svom punom sjaju. Ona zna da ne postoje dvije osobe koje na isti način vide umjetnost. Ona također zna da puni doživljaj umjetničkog djela, što ova pjesma nedvojbeno jest, ovisi i o raspoloženju samog slušatelja. U tom smislu ‘jutro je i svi smo svoji” u isto vrijeme je izraz i zajedništva i otuđenosti. Pitanje je samo svijesti i duhovnog stanja slušatelja kojoj će se interpretaciji u datom trenutku prikloniti.


”Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji“

Ako ste stih „Jutro je i svi smo svoji“ doživjeli kao odu zajedništvu vama je dobro u tom društvu. Ako vam je taj stih ipak izraz egzistencijalističkih propitkivanja prirode modernog svijeta i vaše uloge u njemu, onda je stih o tome kako „nam je dobro“ najobičniji očajnički vrisak usamljene individue koja se pretvara kako joj je dobro. Vjekoslavine pjesme možete pročitati 999 puta i one će opet onaj tisućiti put pronaći način da vas iznenade.

”Solo!”

”Op, op!”


Trenutak kad shvatite da ne slušate pjesmu, nego rajsku melodiju. Ono kad se u dvije riječi sažme sva mudrost svijeta. Iako je možda o tome prerano govoriti, postoji realna šansa da je nekoliko stotina tisuća godina evolucije ljudskog jezika i duha zapravo vodilo onom trenutku kada će Vjekoslava Huljić u stvaralačkom zanosu napisati ‘Op, op!. Op op –> opop –> popa, Vjekoslava ovom skrivenom porukom odgovara zlim jezicima koji njene tekstove nazivaju jeftinima, a glazbu Jelene Rozge šundom. Neće ići! Op, op –> pop, Vjekoslava jasno i nedvosmisleno kaže – Rozgina glazba je čisti pop, a ja sam vrhovna svećenica, ona koja mudrost sažima u Riječ. Poznato je, naime, da je u Vjekoslavinoj rodnoj Dalmaciji ”pop” uvriježeni izraz za svećenika. Budući da je žena, ona je ”popa” – žena, majka, kraljica – boginja riječi.


”Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Ajmo!

Idemo ruke!

Ruke, ruke!

Dobro je negdje sjesti,
Gdje ne čuju se vijesti,
Ni aaa, ni rekla – kazala”

Nakon povezivanja nepovezivog – tradicionalnih preporoditelja 19. stoljeća i modernih liberalnih trendova i emancipiranosti 21. stoljeća, te nakon povezivanja vanjskog i unutarnjeg, Vjekoslava opet okreće ploču i u maniri najboljih svjetskih pisaca radi osvrt na političko globalističke trendove modernog doba. Za razliku od prethodnih stihova u kojima dominira stanje pojedinca prema samom sebi, ovim stihom Vjekoslava otkriva stanje pojedinca prema promjenama u modernom svijetu. Dobro je negdje sjesti gdje se ne čuju vijesti izraz je nezadovoljstva suvremenim globalnim trendovima – bilo da je riječ o politici, ekonomiji, ratovima, klimatskim promjenama – Vjekoslava sve to stavlja pod isti nazivnik, a to je Negativnost! O čemu god da se radilo, bolje je to ne slušati jer se ništa pametno neće čuti.

Ovaj stih pokazuje nemoć malog čovjeka protiv društvenih sila koje svakodnevno utječu na svakoga od nas. Stih Ni aaa, ni rekla – kazala“ bijeg je od svjetskih tema i povratak pojedinca samome sebi, no nema potrebe da dodatnim opisom kvarimo jedan od najboljih trenutaka pjesme. Pročitajmo ga još jednom: ”Ni aaa, ni rekla-kazala”.

”Kažem bitno je ostat isti,
Na pašu pustit misli
Aaa, ništa mi ne smeta”

Ova kitica se nedvosmisleno nadovezuje na posljednji stih u prošloj. Nakon bijega u sebe zbog pesimističnosti i zlobe ljudi oko tebe, ovaj stih je unutarnja borba protagonistice. Jesu li oni vrijedni mijenjanja? Jesu li možda u pravu? Je li potrebno da se ja mijenjam ili da ostanem ista? Ako se promijenim jesam li to onda ja ili projekcija koju su drugi o meni stvorili? Puštanje misli na pašuiNišta mi ne smeta dokaz su da je protagonistica pobijedila u borbi sa samom sobom. Ostat će onakva kakva je bila, a zli jezici neće je pokolebati. 

”Burek i tople krafne

Za sve što noću rade
I noćare, i noćare”

I kad mislimo da je Vjekoslava napravila sve obrate koje je mogla napraviti, varamo se. Onaj pravi, kopernikanski, ona je ostavila za kraj. Nakon pobjede u borbi protiv zlih jezika na unutarnjem planu, Vjekoslava u posljednjoj kitici slavi život! Iako će se i sama počastiti burekom i toplim krafnama, koje su ovdje u službi delicije i dokaz slatke pobjede, Vjekoslava otvara novi front. Ona staje na stranu siromašnih i obespravljenih te traži socijalnu jednakost. Veća prava onima koji noću rade! Vjekoslava, iako sretna radi obnovljenog unutarnjeg optimizma i pobjede nad zlim jezicima, ne zaboravlja one koji noću rade. Stih da „noću rade“ ne treba gledati doslovno – nije tu riječ samo o onima koji noću rade nego svima onima koji se bore za svoju egzistenciju i jedva preživljavaju. Burek i tople krafne tako ne predstavljaju apel za punim želucem, kako bi se površno moglo zaključiti, nego za socijalnom pravdom: vodom žednima, hranom gladnima, oprosta grešnima, manjim bankovnim kamatama siromašnima…

Iako je počela na divljenju preporoditeljima, Vjekoslava pjesmu završava na veličanju socijalizma. Time je krug zatvoren, burek i tople krafne” najednom više nisu ni burek ni tople krafne već vapaj za socijalnom sigurnošću i pravednijom državom. ”Obožavam” u tom smislu nije ništa drugo nego kratak pregled 200 godina turbulentne hrvatske povijesti. No, kakva god da je bila i kakva god da će biti ipak se radi o Hrvatskoj, to je ono što Vjekoslava obožava, a možemo li mi, kao Hrvati, učiniti išta manje nego da joj vratimo istom mjerom?

Cijeli tekst:

Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Solo!

Op, op!

Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Ajmo!

Idemo ruke!

Ruke, ruke!

Dobro je negdje sjesti,
Gdje ne čuju se vijesti,
Ni aaa, ni rekla – kazala

Kažem bitno je ostat isti,
Na pašu pustit misli
Aaa, ništa mi ne smeta

Burek i tople krafne
Za sve što noću rade
I noćare, I noćare

I opet!

Evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

Solo!

Ruke!

I opet!

Burek i tople krafne
Za sve što noću rade
I noćare, I noćare

I evo je pukla, pukla zora
Obožavam
Od noćas si ljubav, ljubav nova
Obožavam

Treća putna, tko još broji
Jutro je i svi smo svoji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji
Dobro nam je dobro
Lipi moji, lipi moji

sprdeks

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Politika

Željko Glasnović žestoko u Saboru: ‘Prošlost nije prošla’

Objavljeno

na

Objavio

U Saboru je i današnje zasjedanje započelo stankama. Govorilo se o poplavama i sanaciji, a jedan od zastupnika koji je zatražio stanku je i Željko Glasnović koji se pak osvrnuo na sasvim drugu temu. 

Žestoko je kritizirao način na koji se troši novac u Saboru poručivši:

“Rekao je jedanput Orwell ‘prošlost nije prošla’. Prošlost je i čista analitika s kojom se danas manipulira. Specijalni rat se vodi protiv Hrvatske i izvan Hrvatske. Je li Sabor predao svoje arhive tamo gdje je trebao? Je li SOA predala arhive potpisnika udbaša koji ima dosje u Beogradu? U Saboru imate dokumente gdje je dano po stotine tisuća eura tamo gdje god se pomokrio partizan. Pa neki rujanski, pariški dogovori po 80 tisuća kuna, pa deset, dvadeset dokumenata gdje su se isplaćivale stotine tisuća kuna. To su sve potpisivali neki tajnici. Pa neki koji imaju kodna imene”Degenerik” ili “Filter 57″. Istovremeno, nisu mogli isplatiti ljudima koji rade prekovremeno u Saboru”, poručio je među ostalim saborski zastupnik iz redova Nezavisnih za Hrvatsku, Željko Glasnović.

U Saboru su zatražene i stanke zbog katastrofalnih poplava u Hrvatskoj.

“Šokantan je podatak da je prijavljeno 2,3 milijarde kuna šteta, a da je u proračunu osigurano samo 20 milijuna kuna. Od 2000. do 2007. štete su bile ukupno 1,3 milijarde kuna, a ove godine imamo 2,3, a godina još nije završila. Sitniš koji je predviđen za obeštećenje građana nipošto nije dovoljan”, rekao je Ivan vilibor Sinčić iz Živog zida.

“Hajdemo razgovarati što treba činiti? Održavati poljoprivredne površine, poljoprivredne kanala i prosjeke u šumama. To se ne čini na privatnim površinama, a bome ne čini ni država. Uloga nas svih je da ublažimo ako već ne možemo spriječiti, a mi u Saboru možemo to činiti preko zakona”, rekla je Anka Mrak Taritaš iz Kluba GLAS-HSU.

“Naravno da ljudima kojima je voda ušla u kuću to nije velika utjeha, no na tom velikom projektu zaštite i obrane od poplava se radi i vjerujem da će Vlada naći rješenje”, istaknula je Marija Jelkovac iz HDZ-a.

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Špijunski napad iz BiH: OSA prisluškivala političare iz Hrvatske i BiH

Naivno ili neoprezno, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić potvrdio je navode tjednika Nacional, ali i nekoliko svojevrsnih domaćih glasila obavještajnog i paraobavještajnog podzemlja u BiH, da su se na udaru prisluškivanja i praćenja državne Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) našli hrvatski dužnosnici iz Hrvatske i BiH te razne kompanije.

U BiH je nastala prava konfuzija oko toga što je rečeno pa su pojedini portali čak uklanjali vijesti o tome što je Mektić rekao na upit o navodima zagrebačkog tjednika Nacional o tome da Obavještajno-sigurnosna agencija BiH vodi specijalni rat protiv Hrvatske te da nelegalno prisluškuje i špijunira hrvatske političare i poduzetnike.

Najprije su Mektiću u usta stavili da je izrijekom spomenuo dužnosnike, a nije, jednako kao i da je spomenuo Hrvatsku, a nije. Ali se iz njegova odgovora apsolutno podrazumijevalo da OSA, kojoj je na čelu pouzdanik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, stoji iza praćenja gospodarstvenika i hrvatskih dužnosnika, piše Večernji list

– Sve je učinjeno sasvim legalno, legitimno i u tome nema ništa novo. Ali, sve te interese BiH, koje i nastojimo zaštititi od nelojalnih i, rekao bih, profiterskih udara, dužni smo raditi u skladu s Ustavom i zakonima BiH. Sve do čega smo došli, sve što smo saznali u čitavoj ovoj situaciji, o kojoj je pisao i portal Žurnal, o kojoj piše i Nacional, poduzimali smo u skladu sa zakonom i Ustavom ove države, štiteći ekonomski interes i ne dopuštajući podrivanje ekonomskog sustava BiH – rekao je Mektić.

A Nacional i Žurnal izvješćivali su o toma da OSA ima informacije o navodnim nelegalnim poslovima Elektroprivrede Herceg Bosne, Šuma Herceg Bosne, HT Mostara, Aluminija, Agrokora te poslovima vezanim uz korištenje vode iz Buškog jezera, koje bošnjačka politika godinama nastoji diskreditirati, umanjiti utjecaj, povezati s kriminalnim krugovima, vodstva BiH Hrvata u funkciji ostvarenja bošnjačke unitarne države.

Neimenovani bivši obavještajni dužnosnik ističe kako se Mektić, protiv kojega postoji niz prijava u Tužiteljstvu BiH, a koje u ladicama drže bošnjački tužitelji, posve razotkrio jer on ne bi smio imati nikakve operativne podatke ili znati o “tajnim operacijama”.

– Kod nas se ljude prisluškuje da bi se nekome pronašlo nešto. To je ustaljeni način rada, a to je nezakonito i neustavno. Druga stvar je da preko granice nikoga ne smijemo slušati. Postoji načelo teritorijalnosti – rekao je bivši obavještajac koji tvrdi da u posljednjem slučaju “nije narušen samo Ustav i zakoni nego je prekršeno i međunarodno pravo”.

Jedini koji u BiH može naložiti tajno praćenje i prisluškivanje jeste predsjednik Suda BiH, osim u slučaju izravne prijetnje terorističkog napada.

Na upit Sudu BiH je li izdao nalog nismo dobili odgovor. Prema sporazumu dviju država o suradnji u kaznenim stvarima, BiH je trebala izvijestiti institucije pravosuđa RH, no to, prema dostupnim podacima, nije učinjeno, što potvrđuje sumnje u legalnost prisluškivanja. Postavlja se pitanje koji je to ekonomski interes imala BiH.

– Tko je odredio te ekonomske interese? Država ih nema – rekao je sugovornik. Osim ako cilj operacije nije da se paukovom mrežom prisluškivanja gospodarstvenika s političarima, policajcima, novinarima… dođe do glavne mete – hrvatskog političkog vrha.

U Vladi jučer nisu odgovorili na pitanje o prisluškivanju OSA-e. Izvor iz Vlade samo je kratko uputio da se o svemu pita SOA-u, hrvatsku tajnu službu. Iz Agrokora poručuju da, ako je prisluškivanja bilo, to pitanje moraju rješavati druge službe.

 

Ivo Lučić: Očito postoje skupine unutar bošnjačke politike koje su instrumentizirale obavještajnu službu

facebook komentari

Nastavi čitati