Komšićevo zveckanje ratom

2

Željka Komšića, bivšeg člana troglavog Predsjedništva BiH, i to u dva mandata, izabranog bošnjačkim glasovima, nije pretjerano uzbudila ni pojava „radikalnog islamizma“ u toj državi, ali jest jedna deklaracija hrvatskih politički predstavnika koji su se usudili izgovoriti te dvije strašne riječi: jednakopravnost i federalizam

Konačno su se hrvatske političke strukture usudile javno i jasno i, što je najvažnije, složno kazati što žele i što misle o uređenju države u kojoj žive. Na Hrvatskom narodnom saboru održanom prošle subote u Mostaru, na kojem se okupilo više od četiristo izaslanika, svi hrvatski vijećnici u predstavničkim tijelima od općina do državne razine, sve hrvatske političke stranke, predstavnici kulturnih i vjerskih ustanova, te diplomatski predstavnici, konstatirano je kako je neodrživ postojeći daytonski ustavni okvir – kojim su ozakonjeni nepravda, osvajanja i progoni te prelijevanje sredstava, a onemogućena zaštita nacionalnog identiteta i raspolaganje prirodnim resursima. U usvojenoj se deklaraciji koja, da ne bi bilo nesporazuma, nosi naslov „BiH naša domovina” traže jednaka konstitucijska prava za sva tri naroda i predlaže nova teritorijalna organizacija u pravcu organiziranja tri ili više simetričnih federalnih jedinica na etničkom principu. Također i izborna pravila za najveći hercegovački grad koja važe i za sve ostale gradove. Predlaže se u svrhu traženja novih rješenja održavanje nove međunarodne konferencije, jer Daytonom apsolutno nitko nije zadovoljan, samo što bi ga svatko mijenjao u svom interesu i u skladu sa svojim pogledima. Hrvati su u prednosti utoliko što za sebe ništa ne traže što drugima ne bi dali.

Za predsjedavajućim stolom našao se čak i Martin Raguž, predsjednik HDZ-a ’90 koji se je kandidirajući za člana Predsjedništva BiH i računajući na bošnjačke glasove distancirao od politike ovoga političkog tijela. Sada se, nakon što nije uspio kao Željko Komšić u prethodna dva mandata vratio kući, i suglasio s porukama spomenute deklaracije.

Na ovu najnoviju političku inicijativu Dragana Čovića i ostalih svakako su utjecale promjene koje su se dogodile i koje će se dogoditi u samoj Hrvatskoj, kao što je na propušteno desetljeće i pol odricanja, nemuštosti i šutnje presudno utjecala potpuna nezainteresiranost pa i neprijateljsko držanje službenog Zagreba, kojemu su pečat udarali Stjepan Mesić, Ivo Sanader, Vesna Pusić i Ivo Josipović. Sada se, međutim, pojavila Kolinda Grabar Kitarović, kazavši još u kampanji kako će u traženju rješenja zastupati sve ono što budu tražili politički predstavnici hrvatskog naroda i, naravno, sve ono o čemu se tri strane dogovore. Njezin prvi vanjskopolitički potez bilo je putovanje u Sarajevo ovoga utorka, i to automobilima (da bi se pokazalo koliko su Zagreb i Sarajevo blizu i bliski). Tom je prilikom Predsjednica naglasila nedvosmislenu potporu jedinstvu, nezavisnosti i suverenosti BiH kao i njezinu putu prema euroatlantskim integracijama, ali „iznad svega” i zalaganje za jednakopravnost Hrvata. Nije spomenula riječ federalizam, jer to u ovoj prilici ne bi bilo dobro primljeno od određenih sarajevskih krugova, a i ne bi bilo ni odveć diplomatično.

No, zato su dva vodeća čovjeka stranke koja namjerava preuzeti vlast bila potpuno na strani Deklaracije, i kao da su je oni sami pisali. Saboru je bio nazočan glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić, i sam Hercegovac, koji je naglasio kako je osiguranje ustavne jednakopravnosti Hrvata nezaobilazan uvjet približavanja i ulaska BiH u Europsku uniju. Predsjednik ove stranke Tomislav Karamarko javio se iz Zagreba pismom potpore, u kojemu kaže kako on BiH vidi kao decentraliziranu, pravnu i socijalnu državu sastavljenu od federalnih jedinica s jednakim pravima sva tri konstitutivna naroda. I on misli kako je uvjet približavanja BiH EU rješavanje pitanja položaja Hrvata koji imaju, kako je podvukao u jednoj kasnijoj izjavi, manje prava nego manjine u Hrvatskoj ili u drugim europskim zemljama.

Hrvatima u BiH dobro je došla i Rezolucija Europskog parlamenta iz veljače prošle godine, za koju nekoliko hrvatskih europarlamentaraca ima dobre zasluge, u kojoj je također istaknuto načelo federalizma. Oni mogu slobodno računati na potporu srpske strane u rješavanju bosanske kvadrature kruga, koja naravno ima svoje računice, poglavito njihova vodećeg čovjeka Milorada Dodika. On je i ovom prilikom, ponavljajući i neke ranije stavove, kad je govorio kao hrvatski glasnogovornik, kazao kako je uređenje BiH kao konfederacije triju republika jedini način da BiH preživi. Ako ne bude tako, kaže on, Republika Srpska će potražiti svoj put u samostalnost.

Vanjskopolitičke okolnosti također su okolnost koja ide na ruku hrvatskim prijedlozima. Najveće prijetnje zapadnoj demokraciji su, s jedne strane islamistički pokreti, a s druge Putinova osvajačka politika. Ne bi trebalo biti sumnje da je jedan narod snažno islamiziran i okrenut prema islamskim državama, a drugi prema Rusiji i Srbiji. Zapad zaista može računati samo na Hrvatsku i na Hrvate u BiH kao na svoj pouzdan oslonac na Balkanskom poluotoku.
I dok je glavna bošnjačka stranka, SDA, bila prilično pomirljiva u odnosu na ove hrvatske inicijative, ističući protivljenje podjelama, ali i spremnost na razgovor o „preinakama srednje razine vlasti”, vrlo je burno reagirao Nermin Nikšić iz SDP-a, te još burnije Željko Komšić iz Demokratske fronte, dočekavši mostarske poruke na nož, ostavljajući malo ili nimalo prostora za eventualno dogovaranje. Za njih su stavovi HNS-a, pa specijalno Karamarkova poruka, nasrtaj na suverenitet države, miješanje u unutarnje stvari, uređivanje BiH izvana, stvaranje permanentne krize, secesionizam, podjela zemlje i sve u tom stilu i pravcu.

Željka Komšića, bivšeg člana troglavog Predsjedništva BiH, nije pretjerano uzbudila ni pojava „radikalnog islamizma” u toj državi, ali jest jedna deklaracija hrvatskih političkih predstavnika koji su se usudili izgovoriti te dvije strašne riječi: jednakopravnost i federalizam. Raspamećeni Komšić prilijepio je Karamarku, nazivajući ga čak i opasnošću koja se nadvila nad Hrvatskom, etikete ultradesnice, eskstremizma, ratnog huškanja, itd. No, on ovdje dolazi u nezgodnu logičnu situaciju pa će praktički sve Hrvate u BiH morati tako obilježiti. Na jednom će mjestu reći kako je ta, uvjetno rečeno, Karamarkova politika povratak u devedesete, odnosno pokušaj ostvarenja ratnih ciljeva mirnodopskim sredstvima. Njemu bi se moglo odgovoriti kako on zapravo na mirne, demokratske i legitimne ideje odgovara ratnim prijetnjama. Zašto, pita se pomalo zatečeni Karamarko, poziv na jednakopravnost izaziva takve reakcije? Komšić, kao čovjek koji svoju političku egzistenciju gradi kao gorljivi zagovornik ideja koje su suprotne interesima i volji naroda iz kojega potječe da bi bio prihvaćen od onih drugih koji su ga dva puta birali na najvišu političku poziciju tipičan je uzorak političkog prozelitizma.

Odbacivanje federalizma u ime jedinstva potpuno je pogrešno i promašeno. To odbacivanje se može shvatiti samo kao zagovor unitarizma i nepoštivanja drugih, što je opet baš izravno trasiranje podjela. Ne bude li mogućnost razgovora i dogovora put prema jednostranim odlukama je otvoren, na što se može uzvratiti samo silom, ali bez dobrih učinaka za bilo koga.

[ad id=”40551″]

Josip Jović/Dnevno.hr

Prilog: Na tribini u Mostaru o ujedinjenju ljevice, Komšić je, odgovarajući na pitanje jednog od posjetitelja tribine zašto je napustio razgovore s Čovićem i Izetbegovićem i zašto su pregovori propali, rekao:

facebook komentari

  • cleuna

    Ovo je ponašanje i retorika šibicara i šanera kakve možete sresti čim zakoračite u Sarajevo.

    • Alan B’Stard

      pravi je onaj sarajevski uličar