Komu smeta biskup Ivas?

    1

    Ali, za ometanje, eto, turistički atraktivnih muzičkih događanja u gradu Šibeniku ‘optužen’ je biskup Ante Ivas, trn u oku ne samo šibenskim mega-decibel ‘trubadurima’ nego i puno šire, aktualnoj hrvatskoj politici posebno agnostičko/ateističkoj klateži, bolje reći antihrvatskoj političkoj ‘eliti’; posebno zbog njegove oštre ali i rodoljubne kninske homilije…pune istine!

    biskup-ivasKada je Šibenik 1. svibnja 1298. godine bulom pape Bonifacija VIII dobio vlastitu biskupiju, i naslov grada, stara romanička crkva Sv. Jakova na glavnom gradskom trgu promovirana je u katedralnu crkvu.

    Nova, veća i ljepša ‘‘Jurjeva katedrala” izgrađena je unutar utvrđene biskupske palače, na mjestu stare katedrale Sv. Jakova oštećene u napadu Mlečana na Šibenik 1398. godine. Šibenska katedrala je trobrodna bazilika, stolna crkva Šibenske biskupije  i današnjeg biskupa mons. Ante Ivasa.

    Juraj Matejev Dalmatinac (Zadar, oko 1400. –  Šibenik 1473.), hrvatski majstor-arhitekt i kipar, do 1441. živi u Veneciji, ali se ne zna kod koga je stekao graditeljsko i kiparsko znanje. Po pozivu Šibenskog biskupa Šižgorića i kneza Pesara da preuzme nastavak gradnje šibenske katedrale, na kojoj će raditi sve do svoje smrti 1473. godine, dolazi 1441. godine u Šibenik sa ženom Elizabetom i tri kćeri.

    katedrala svetog jurja sibenikOd tada je bio poznat i kao Juraj iz Šibenika. Nakon Jurjeve smrti gradnju nastavlja majstor Nikola Ivanov Firentinac, od 1477. do 1505. On je, slijedeći izvorni projekt i konstrukcijski postupak Jurja Dalmatinca, izgradio krov i kupolu, te izradio niz reljefa u unutrašnjosti katedrale i slobodno stojeće kamene skulpture apostola oko kupole. Gornjem dijelu zapadnog pročelja dao je renesansni trolisni zabat. Katedrala je dovršena 95 godina nakon početka gradnje, 1536. g., i posvećena 1555. godine.

    Temeljito je obnovljena u XIX stoljeću (1843-1860.) i ponovo posvećena 1860., a 2000. godine UNESCO je  katedralu Sv. Jakova uvrstio na svoj popis svjetskih kulturnih i spomeničkih baština.
    Usporedimo:

    Barcelona, London, Köln, Ulm, Beč, Prag…gradovi su prepoznatljivi po svojim velebnim katedralama i crkvama, bez sumnje i turističkim atrakcijama, koje su smještene u strogom centru tih gradova a u njihovoj blizini nema nikakvih disco-klubova koji bi svojom ‘heavy-metal’ ili ‘pop-rock’ glazbom do 4 sata ujutro ometali san stanovnika tih gradova i molitve vjernika…..za razliku od Šibenika!?

    Ili, jeste li možda zapazili nekakav ‘disco’ na Trgu Svetog Petra u Rimu? Ali, za ometanje, eto, turistički atraktivnih muzičkih događanja u gradu Šibeniku ‘optužen’ je biskup Ante Ivas, trn u oku ne samo šibenskim mega-decibel ‘trubadurima’ nego i puno šire, aktualnoj hrvatskoj politici posebno agnostičko/ateističkoj klateži, bolje reći antihrvatskoj političkoj ‘eliti’; posebno zbog njegove oštre, ali i rodoljubne kninske homilije…pune istine! Medijskom linču uzoritog biskupa pridružila se jučer, a tko bi drugi nego, i crvena Radman-ovizija posvetivši ‘državnom neprijatelju’, narodnom biskupu Anti Ivasu čak 15 minuta programa u ‘Hrvatskoj uživo’ uz otvorenu sprdnju spram biskupa, ironičnog urednika Branka Nađvinskog.

    Ustvari, gradski oci Šibenika, svejedno, ‘desni ili lijevi’, jedini su odgovorni što su uopće i dozvolili otvaranje takvog kluba s licencom ‘do četiri ujutro’ u neposrednoj blizini ”Jurjeve katedrale”, monumentalnog spomenika hrvatske kulturne baštine svjetskog značenja!

    Šibenskom ‘hramu kulture i zabave’ klubu ‘Azimut’, koji halabuči sve dok prvi pijevci ne zapjevaju, šibenski biskup Ante Ivas posvetio je ‘dostojnu’ pažnju na propovijedi u Vrpolju na blagdan Velike Gospe i tom prigodom kao i uvijek ‘udario bez okolišanja, in medias res’:

    “Noćne zabave(orgije do jutra, o. a.) uz zaglušujuću i izluđujuću buku, često puta tako bezobzirnu da mnogi ne mogu više živjeti u svojim kućama ni moliti u svojim crkvama, pa ni u katedralama, nude se sve više kao vrhunac moderne zabave, naročito djeci i mladima” – poručio je na misi biskup Ivas. Treba istaći da se taj ‘hram kulture i zabave’ nalazi tek sedam metara od veličanstvene, kamene katedralu koja je smetala i ‘yugoslovenskoj ratnoj mornarici’ za vrijeme Domovinskog rata…pa su joj barbari s petokrakom zvijezdom na čelu s tri dobro naciljane granate-jedinstveni u svijetu-kameni krov probušili!

    Glede poziva na linč biskupa Ivasa, evo prigodnog i odvratnog komentara, nabijenog anti-hrvatskom mržnjom, s jednog antiklerikalnog, antihrvatskog i filočetničkog portala: ”Želju da se Azimutu oduzme ljetna pozornica, koja se nalazi u blizini šibenske katedrale, biskup Ivas, inače veliki prijatelj Marka Perkovića Thompsona, navodno je izrazio i u razgovoru s Tomislavom Karamarkom. Lider klerofašističke desnice (?) u Hrvata drage volje mu je odlučio pomoći, te je uskoro od HDZ-ovih gradskih vlasti stigla poruka da Azimut idućeg ljeta neće imati pozornicu koja bi biskupu Ivasu mogla ugrožavati miran san.”

    Bit’ će to velika kulturološka šteta za Krešimirov grad! Vraćamo li se to u mračna vremena komunističke satrapije, slijedi li opet progon Katoličke crkve i hrvatskih nacionalista kao što je to bilo, primjerice, i 1971. uz ‘kadroviranje Ante Josipovića’ (Ivan Zvonimir-Čičak, op. a.)?
    Evo što o toj davnoj prošlosti piše Tomislav Đonlić u Stopama pobijenih, br. 11, srpanj 2013.: ”Najavljujući skori obračun s HSS-om, drug Vladimir Bakarić je na savjetovanju političkih sekretara Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju 6. veljače 1945. naglasio: ”Popovi su nam neprijatelji. Katolička crkva je pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu… Budno paziti svaki njihov korak i tražiti intervenciju Fronte. Neka sam narod, neka svaki naš čovjek raskrinkava i udara po njihovim smicalicama, neka ih tjera kad dođu da unašaju nemir i ruše jedinstvo.”

    Na tim stavovima svoje će uporište temeljiti i Okružni komitet KPH za Makarsku: “Popovi su najjače uporište reakcije, isto tako kao što su bili najglavniji nositelji fašizma kroz NOB. Kampanja će se sprovesti ali nećemo da dolazimo u direktan sukob sa Vatikanom ali zato ćemo ovo pitanje postavljati odozdo, preko samog naroda, da ih bojkotuje i izmlate jajima i slično.”

    Teške su to riječi, ali su veoma nalik onima koje je-zamotane u tanki i prozirni celofan hipokrizije-nedavno izrekao i sin jednog od političkih sekretara ondašnjeg, komunističkog režima: “Trebamo znati: (ustaška, dakle i klerofašistička, op. a.) zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu(gmiže). Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba. Uvijek se trebamo sjećati i, živjeti zajedno sa žrtvama, u sjećanju. To je naša odgovornost. Jer, naša djeca trebaju znati što je dobro, a što zlo, što je pravo, a što krivo. To je mjesto gdje počinje istinska pravda.” ( agnostik Ivo Josipović, Knesset, Izrael, veljača 2012.).
    Što reći za kraj nego:

    ‘Nijedna svijeća nije do zore gorjela pa neće ni ova, neo-komunistička’!

    Damir Kalafatić/dnevno.hr

    >>Slučaj Azimut-Potpora ocu biskupu Anti Ivasu

    >>Homilija oca biskupa Ante Ivasa izgovorena u Kninu 5. kolovoza 2014.

    facebook komentari

    • zdenka

      Pričao mi je svekar kako je (to je bilo ovdje u Hanu) svojedobno čuvena učiteljica Đurđa sačekala fra Šimuna kad se s biciklom vraćao sa mise…”Naiša on s biciklom, a ona stinon, pa udri.., a on sjašio sa bacikle i njojzi..,aje opali još jednom..E, nije, bome, povukla je se”