Pratite nas

BiH

Kontrolira li netko ministra unutarnjih poslova

Objavljeno

na

Rješenje za ovu situaciju je posve razvidno, Tuđman ga i predlaže na način da se unutarnja kontrola MUP-a izdvoji iz MUP-a da tu kontrolu vrši saborski Odbor za nacionalnu sigurnost pa da Odbor ima ovlasti pregledati ali i odmah naložiti ispitivanje policajca za kojeg se utvrdi da je kršio zakon! Ali, toga nema, niti SDP na to pristaje!

120435 Trenutno najveća obavještajna afera u naravi stvari stane u tri rečenice, ali mediji ponovo od naroda rade kolektivne budale i ponovo se meritum stvari prešućuje! Članovi Odbora za nacionalnu sigurnost kad su u nadzoru, mogu tražiti informaciju o mogućem prisluškivanju bilo čijeg broja telefona i to je notorno kao što vas državna revizija kad vam uđe u firmu ima pravo pitati što god želi o vašem poslovanju.

Tu se samo dvije stvari ne smiju raditi: prisluškivati nekoga mimo zakona i dok ga se prati, u sklopu neke istrage pustiti u javnost podatak da ga se prisluškuje jer ste istragu minirali. Tko je od članova Odbora pustio u javnost informaciju o tome čije su brojeve sve tražili u provjeri da li ih se prisluškuje, ostaje zapravo novinarska tajna i to je svakako krimen nekog člana Odbora. Ali, ne znamo kojega! Drugi mogu i krimen koji je i najvažniji, prisluškuje li se nekoga bez naloga USKOK-a i DORH-a? Cijela sumnja se pojavila nakon što je Slavko Linić rekao da je Odbor za nacionalnu sigurnost samo konstatirao da nikakvog dokumenta iz kojeg izlazi da se njega prisluškuje nije bilo, što ne znači, kaže Linić, da takav dokument nije postojao i da nije uništen! I da ga se uistinu nije prisluškivalo i pratilo! Zašto bi nakon svega što smo doživjeli bilo nemoguće da policija zatraži od ovlaštenih osoba da prisluškuju neki mobitel bez ”papira”? I pogledajte sad te medijske spinove! Nitko se ne osvrće na izjavu Miroslava Tuđmana koji izrijekom kaže da ”policija bez kontrole prati na desetke tisuća brojeva” nego svi kao po komandi melju o tome da HDZ-ovi članovi u Odboru nisu imali pravo ispitivati prate li se njihovi i Bandićev telefon?!

I kako nemate neovisnih medija i kako nemate oporbenih medija i kako nemate oporbenih tv kanala zahvaljujući pravoj medijskoj vojsci hrvatske ljevice, u javnosti će ostati zabilježena dilema samo o tome da zbog čega su HDZ-ovci tražili da se vidi prati li se Bandića?

Kakva površnost, kakva manipulacija, kakvo medijsko peglanje! Zbog tih i takvih relacija u svim osjetljivim temama, zbog činjenice da nemamo tv kanal koji bi bio istinski otvoren za drugo mišljenje osim vladajućeg, da nemamo niti jednu jedinu dnevnu novinu koja na ovaj ili onaj način ne bi bila odana ljevici, mi de facto ne živimo u demokratskom okružju, već u ”mekoj” tiraniji. ”Mekoj” jer za sada nema masovnih egzekucija niti masovnih uhićenja!

Ali, kako vidimo ima masovnih prisluškivanja telefona! Naime, kad predsjednik parlamentarnog odbora za nacionalnu sigurnost dr. Miroslav Tuđman izjavi ”da se preko OTC-a kontrolira oko 40 tisuća telefonskih brojeva od čega 80 do 90 posto po zahtjevu policije”, nije li vrijeme da se baš na tom detalju aktivira istraživačko novinarstvo? Kad predsjednik parlamentarnog Odbora za nacionalnu sigurnost kaže da: “Policija, podsjetimo, kontrolu nad telefonskim i drugim komunikacijama ne provodi po propisima koji reguliraju rad obavještajno aparata već po Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima te Zakonu o kaznenom postupku” to znači da parlamentarni Odbor za nacionalnu sigurnost uopće ne može decidirano odgovoriti na upit bilo kojeg građana, uključujući i Slavka Linića, da li mu policija prisluškuje telefon!!! Dakle, od nacije radite kolektivnu budalu! Jer nama Miroslav Tuđman otkriva i ovo: “Policija ima i svoj Operativno-telekomunikacijski centar preko kojeg također nadzire komunikacije građana, a taj dio njihova zadiranja u privatnosti pojedinaca nitko ne kontrolira!”. I sad pazite u kojem medijskom logoru mi živimo kad niti jedan jedini medij ne istražuje detalje ovog rudnika! Jer, ni to nije sve, Tuđman dodaje i ovo: “Prije nekoliko dana u Saboru sam se založio za drugačije pozicioniranje Unutarnje kontrole MUP-a koja je sada pri ministrovu kabinetu, a time i pod njegovom kontrolom!”.

ministarske_konferencije15-080414Dakle, ministar Rajko Ostojić je gospodar života i smrti! Rješenje za ovu situaciju je posve razvidno, Tuđman ga i predlaže na način da se unutarnja kontrola MUP-a izdvoji iz MUP-a da tu kontrolu vrši saborski Odbor za nacionalnu sigurnost pa da Odbor ima ovlasti pregledati ali i odmah naložiti ispitivanje policajca za kojeg se utvrdi da je kršio zakon! Ali, toga nema, niti SDP na to pristaje! A predsjednik Josipović svojom šutnjom o ovoj nedemokratskoj praksi daje alibi ovoj nevjerojatnoj situaciji! A sjećate se kako su napadali Tuđmana i HDZ da zloupotrebljavaju tajne službe!

A što je ovo? I sada je posve logično da Linić samo odmahuje rukom na analizi saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost jer je njega mirno mogao prisluškivati policijski operativno komunikacijski centar nad kojim saborski Odbor nema nikakvu kontrolu. Kontrolu nad tim centrom ima jedino unutarnja kontrola MUP-a koja je po Tuđmanovim riječima u rukama samog ministra! To je otprilike kao Linićeva predstečajna nagodba za koju ako se ne slažete e njom, žalbu pišete – ministru financija koji ju je i predložio! Druge žalbe nemate! To je taj komunistički, totalitarni način razmišljanja i funkcioniranja miljama udaljen od evropske demokratske i parlamentarne prakse! Imate medijskog mogula koji drži dvije dnevne novine kojem država oprosti pola milijarde kuna raznih dugova, koji onda čvrsto zagovara politiku iste te Vlade da se barem malo revanšira za tu uslugu, imate državnu televiziju koju drži lik koji je toliko uronio u komunizam da su njemu osobno nakon odlaska Tita nosili onaj komad drveta što se zvao štafeta, koji isto tako do zadnjeg zareza brani ovu vlast i imate ministra policije čiji operativno komunikacijski centar koji prisluškuje tko zna koliko tisuća telefona parlament uopće ne nadzire.

Po zakonu ga ne nadzire niti to može! Kao što primjerice državna revizija po zakonu ne smije ući u Hrvatsku narodnu banku što je isto mimo pameti! I to je država, i to je demokracija i to je vama europska Hrvatska?

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati