Pratite nas

Kostarika pobijedila Italiju 1:0

Objavljeno

na

Kostarika je iznenadila Italiju i pobijedila 1:0! Ali ako znamo da su Talijani igrali i za Engleze, može se reći da je Kostarika “zapaprila” svim bivšim svjetskim prvacima u skupini i prošla u osminu finala već nakon dva kola!

U najavama susreta nitko o njima nije pričao, osim u kalkulacijama gdje moraju izgubiti, a potom ih Engleska treba “napuniti” do vrha. Nitko ih ništa nije pitao, ali sami su imali nešto reći. I nakon ovoga svjetla reflektora usmjerena su u njih. Zaslužuju tako nešto jer su osvježenje prvenstva, dokaz da se zajedništvom može mnogo toga.

Već od samog starta susreta pokazali su da nema straha i da će napasti Italiju. No malo je to sve išlo sporije jer na terenu je bilo 40 stupnjeva i trebalo je neko vrijeme da se igrači priviknu. Teže je bilo Talijanima, koji su činili grešku za greškom i uporno tražili Balotellija, okruženog trojicom, pa i četvoricom obrambenih igrača.

Ali oko 35. minute nebo se naoblačilo, sunce nestalo i temperatura se spustila pa je Balotelli napokon pobjegao obrani, došao pred Navasa i htio ga prebaciti, ali lopta nije ni došla do gola koliko ju je krivo pogodio. Potom koju minutu kasnije još jednom Balotelli ostaje sam, puca sa 17 metara, ali Navas brani.

Izgledalo je kao da su time Talijani preuzeli kontrolu, ali Chiellini griješi prvi put, Campbell mu bježi u kazneni prostor, gdje ga je Chiellini bio primoran rušiti tijelom. Čileanski sudac Enrique Osses ostao je nijem, izbornik Kostarike Jorge Luis je pobjesnio i tko zna što bi bilo da jedan Diazov ubačaj u 45. minuti nije išao prema Chielliniju, čija druga pogreška nije mogla proći nekažnjeno. Ruiz je zabio glavom! Bijes je nestao s lica navijača, izbornika, igrača i krenulo je slavlje.

No trebalo je izdržati još 45 minuta, Prandelli je odmah uveo Cassana jer Balotelli nije mogao sam. Vidjelo se da će biti teže za Kostariku, ali “stisnuli” su se u obranu i vrebali iz kontri, posebno preko lijeve strane gdje je Diaz probijao Abatea kako god je htio. Vrijeme odmicalo, Talijani su preuzeli kontrolu, tu i tamo zapucali prema golu Navasa, kao Darmian u 51. minuti, ali sve što je prolazilo do gola “skidao” bi Navas.

I tako minuta po minuta, zaleđe po zaleđe (Italija ih je imala čak 11) i Kostarika je stigla do povijesnog uspjeha. Tko se ovome mogao nadati, Engleska odlazi s prvenstva nakon dva kola, Kostarika prolazi u osminu finala, a Urugvaj i Italija u međusobnom susretu odlučivat će o drugom putniku među 16 najboljih.

KOSTARIKA – ITALIJA 1:0 (Ruiz 44′)

KOSTARIKA: Navas – Diaz, Umana, Gonzalez, Duarte – Bolanos, Tejeda (od 68. Cubero), Borges, Gamboa – Ruiz (od 81. Brenes), Campbell (od 74. Urena). Izbornik: Jorge Luis.

ITALIJA: Buffon – Darmian, Chiellini, Barzagli – De Rossi – Motta (od 46. Cassano), Pirlo, Abate – Marchisio (od 70. Cerci), Candreva (od 57. Insigne) – Balotelli. Izbornik: Cesare Prandelli.

VečernjiList

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Pad dvorca Todorovih i prvi poučci

Objavljeno

na

Objavio

U ponedjeljak, malo prije šest ujutro, policija je ušla u Kulmerove dvore. Istog dana uhićeno je dvanaest ljudi iz vodstva Agrokora, dok su Ivica, Ante i Ivan Todorić bili nedostupni. Dok pišem ovaj tekst novinari čuče na zagrebačkom aerodromu i motre letova iz Londona očekujući hoće li se netko od muških Todorića pojaviti ili će i dalje u Domovini na braniku imanja ostati samo žene, starci i zet.

Oktobarska revolucija 1917. kulminirala je zauzimanjem carskog Zimskog dvorca. Je li ovog listopada u Hrvatskoj, ulaskom policije u donedavno nedodirljiv Todorićev dvorac, simbolički započela naša “revolucija” u smislu korjenite preobrazbe hrvatske politike, pravosuđa, gospodarstva i medija, ostaje vidjeti. Kao i uvijek u prijelomnim danima, tako je i u ponedjeljak vrijedilo pozorno pratiti medije i sve izjave aktera, jer dok je još sve vruće nešto istine uvijek izađe na površinu. Već sljedeći dan se priče ispeglaju i usklade, pozicije zauzmu, interpretacije ustale.

Što nam ovotjedna fenomenologija događanja oko Agrokora govori o našem društvu? Prije svega, opet potvrđuje kako ono ima vrlo malo senzibiliteta za zakon i institucije pravne države, a puno sklonosti demagogiji i trenutnom iskaljivanju strasti, pa makar se sutra, s novim igračima, sve nastavilo po starom. Todorić ne treba pasti zato što je bogat i bahat, zato što ima dvorac i helikoptere, već zato što je, ako mu se to dokaže, kršio zakone. A oni koji su mu omogućavali da time oštećuje javni interes i riskira državni novac, bilo da su to premijeri i ministri, HBOR, HNB, Hanfa, Porezna uprava ili bilo tko drugi, moraju biti pozvani na odgovornost i ne smiju biti zaboravljeni u sjeni ritualnog iskaljivanja na najvećem, ali ne i jedinom krivcu.

Saborsko povjerenstvo, kakvo god da jest, moralo bi nastaviti svoj rad u onim segmentima koji neće biti obuhvaćeni istragom, a koji su dugoročno za državu još važniji, a to je prije svega loše postavljen sustav koji se, u problematičnim dijelovima, mora razmontirati i presložiti. Možda bi ga trebalo nanovo formirati pod drugim imenom, poput “Saborsko povjerenstvo za istraživanje i sanaciju manjkavosti sustava koje su se pokazale u slučaju Agrokor”. Pa onda češljati u javnom ispitivanju sve one koji su činili propuste. Isti mediji koju su do jučer titrali Gazdi kao dobrotvoru i genijalcu bez kojeg u Hrvatskoj nitko ništa ne bi znao posijati i posaditi, sada pumpaju raju na linč prikazujući raskoš Agrokorova plemstva. Izazivaju time najniže porive zavisti i mržnje, ali ne i želje za pravdom i poštivanjem sustava i zakona, uz neumoljivo sankcioniranje onih koji ih krše. Puno je ljudi koji danas u Hrvatskoj žive u egzistencijalnoj tjeskobi, ovršeni, blokirani, u kroničnom minusu do grla i stalnom strahu od otvaranja kaslića s računima.

Teško je od njih očekivati empatiju za trenutne traume osoba uhićenih pa puštenih na slobodu u aferi Agrokor. Oni koji su prošli to iskustvo svjedoče da jedna noć u zatvoru zauvijek promijeni čovjeka. Spoznaja da si zatvoren, da ne možeš ići gdje hoćeš, odraslom čovjeku teško pada i to utoliko teže što je bio moćniji (u praksi znači i slobodniji) prije “ćorke”. Vjerujem im i da je teško gledati kako ti sve ono što si godinama dijelom stvorio, dijelom nagrabio, sada razvlače. No još je tjeskobniji i teži svakodnevni život stotinama tisuća ljudi u Hrvatskoj, koji pale pripadnike oligarhije, s pravom ili ne, smatraju sukrivcima za svoj položaj. Nema sumnje da bi se, da je kojim slučajem krenulo nasilno osvajanje dvorca, pojavio i puk s vilama, kukama i motikama, i počeo razvlačiti pokućstvo i hranu. Nakon upada policije pred dvorcem se ukazao i uvaženi saborski zastupnik Pernar, koji takve situacije nanjuši nepogrešivo kao Šimleša žensku nevolju. Nije jasno što je tu mogao pripomoći, osim što se naslikavao i njuškao oko najpoznatije ograde u Hrvatskoj.

Dok su se muške glave strateški povukle u Londonu, jedina osoba koja je imala petlju izaći pred javnost bila je Jadranka Todorić, Gazdina sestra. Svaki dan ispred dvorca raspravlja s novinarima, brani brata, drži im lekcije. Ne radi se o licemjerju ili bahatosti, već tu ima nešto od etičkog stava koji je iznad svih zakona i razuma, a to je ljubav sestre prema bratu, o kojoj piše i Hegel u Fenomenologiji duha kao o najčišćoj i etičkih najutemeljenijoj. Svatko tko ima sestru zna o kojem bogatstvu i blagodati govorim. Sestra će te uvijek stajati, i protiv zakona i protiv države, to je tako oduvijek, od Antigone o kojoj piše i Hegel pa do Nevenke Kerum i Jadranke Todorić kao dvije najeksponiranije jake sestre u Hrvatskoj.

Možemo misliti sve najgore o Ivici Todoriću i o Jadranki Todorić kao pojedincima, ali u relaciji sestra-brat uvijek svjedočimo najčišćoj ljubavi, iskonski čistom porivu i kada najgora sestra brani najgoreg brata. Nije slučajno to da je najrjeđe ubojstvo među srodnicima, gotovo nečuven događaj, da sestra ubije brata. Od svih u Famigli za sada je Jadranka Todorić pokazala najviše muda. Izlazi hrabro pred čopor novinara u busiji pred ogradom dvorca, iz istih onih medija koji su Todorićima do jučer titrali, i poklapa ih, iako nema nikakvih suvislih argumenata, snagom koju izvlači iz sestrinske ljubavi. U vrijeme prevrata i kod nas se fura skromnost i minimalizam. Todorićeva sestra vozi neugledan sivi Seat, a glavna zvijezda među odvjetnicima, Čedo Prodanović dolazi u dvorac u Smartu, koji mu, kad stane pored njega, više izgleda kao kaciga nego kao osobni automobil.

Osiromašenu raju iritira luksuz pa mediji koji su se okrenuli protiv Gazde snažno igraju na tu kartu. Jutarnji vladin bilten u rubrici “impozantne nekretnine bivših vodećih ljudi Agrokora” donosi i perjanicu od foto-reportaže pod naslovom: “Policija u grandioznoj vili moćne Todorićeve suradnice: pogledajte kako izgleda impozantni dom Piruške Canjuge u elitnom dijelu Zagreba”, u kojoj se vidi tamna ograda, malo travnjaka i nekakav trijem. Zanimljivo je kako su jednako impozantne domove stekli i pojedini novinari sa završenom srednjom školom koji su se napajali na istom koritu u zlatna vremena. Čitani portal vječno nabrijanog gazdice, pravomoćno osuđenog za utaju poreza, koji najviše propagira lažni moralizam i pumpa najniže strasti intelektualno i duhovno opustošene publike, kao glavnu vijest donosi fotografiju kućne pomoćnice obitelji Canjuga. Iz “impozantnog doma” izvirila je starija žena odjevena kao ropska kućna posluga na američkom Jugu ili kao ona čistačica u crtiću o Tomu i Jerryju. Dežurni pumpači i administratori narodnoga gnjeva povezuju to s Canjuginim trabunjanjem o “stališima”.

Meni je, pak, u svemu tome zanimljiva potreba da se, unatoč ostvarenom materijalnom i društvenom statusu, trebaš dodatno uvjeriti da si visoki “stališ” i time da ti posluga nosi takvu stereotipnu odoru. Ne zna se tko je tu žalosniji. Oni koji to čine ili oni koji ih zbog toga mrze i zavide im, umjesto da ih žale. Mediji se upliću u slučaj puštajući u javnost nepotvrđene “informacije” o pokajništvu. Pa samo tako imali priliku čuti i čitati da je “Mislav Galić predao dokumente kojima tereti Todorića”, kako je Ivan Crnjac prvi pokajnik i slično. Javnost se lako lovi na te nepotvrđene vijesti jer u njih žele vjerovati, što je razumljivo.

Nakon što su imali šest mjeseci da počiste sve tragove teško je povjerovati da je itko od njih držao bilo kakvu spornu dokumentaciju u “impozantnom domu” u Zagrebu ili “grandioznoj” vikendici na Rabu. Financijska forenzika traje predugo i pitanje je imaju li naši istražni organi kapaciteta obaviti je kako spada. Dakle, kao najbrži i najsigurniji put za privođenje procesa kraju ostaje pokajništvo i međusobno terećenje. Ako je u slučaju Agrokorove vrhuške bilo zajedničkog protuzakonitog djelovanja, teško je vjerovati da će do kraja ostati jedni uz druge. U takvim skupinama ljude veže samo interes oko plijena, a ne zajednički ideali, međusobna ljubav i solidarnost.

Zašto bi relativno mlad čovjek odgulio dugogodišnju robiju za glavu koji je u Londonu? Nadalje, ako se i vrati i preda, zašto bi Gazda bio žrtveni jarac za sve, a oni koji su, od politike preko nadležnih institucija do medija, od njega cijelo vrijeme imali koristi, prošli lišo? Spektakl oko upada u dvorac i druge “impozantne domove” samo je početak. Ako priča ostane na iskaljivanju najnižih strasti na jednoj žrtvenoj jarčini ili nekoliko jaraca, jarčića, koza i kozlića, a ostane netaknut sistem koji je omogućio nastanak i dugogodišnje prikrivanje financijske rupe o kojoj i Putin razgovara s Predsjednicom u Moskvi, ništa se nije napravilo.

No ako se priča krene rasplitati dalje i dublje, a tu su Gazdina famozna bilježnica i eventualno pokajništvo najdragocjeniji, afera Agrokor bit će izraz Božje providnosti, nešto najbolje što se za ozdravljenje Hrvatske moglo dogoditi u novijoj povijesti. Čekajući rješenje te dileme, ostaje nam samo pratiti letove iz Londona i svjedočiti još jednom koliko je sestrinska ljubav jaka, a partnerska labava.

Nino Raspudić / Večernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Ante Todorić stigao u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

Ante Todorić, stariji sin Ivice Todorića koji je bio dopredsjednik Uprave Agrokora i osumnjičen u DORH-ovoj akciji Agrokor, vratio se u Hrvatsku.

Ante Todorić, osumnjičenik u aferi Agrokor, stigao je u Zagreb. S obzirom na to da je istražni sudac, za 14 osumnjičenih odlučio da se brani sa slobode, uključujući i Antu Todorića, njegovi odvjetnici su rekli da on u Hrvatsku stiže u puno ležernijoj atmosferi, javlja dnevnik.hr

Idući korak, nakon dolaska u Zagreb, jest da se Ante Todorić javi u Županijsko državno odvjetništvo na ispitivanje vezano za slučaj Agrokor.

Od 15 osumnjičenih, istražni sudac jednomjesečni istražni zatvor zatražio je samo za bivšeg predsjednika uprave Agrokora Ivicu Todorića.

facebook komentari

Nastavi čitati