Kraj ‘paklenog plana’ Obama da iz sjene upravljaju svijetom!

0

Nitko ne zna gdje je Hillary Clinton. Ako je vjerovati njenoj izjavi pri zadnjem pojavljivanju, vjerojatno je u depresiji i ne izlazi iz kuće. Mediji se uopće time ne bave. Jednostavno je nestala, izbrisana gumicom, prekrižena, zaboravljena, isječena iz kolektivne memorije. Kao u Sovjetskom Savezu tridesetih. Kao što je Chuck Todd na MSNBC-ju primijetio, nema čak ni ozbiljnog preispitivanja izbornog poraza, nema ni kritike Clintonove. Na odjek nije naišla čak ni informacija Eda Kleina, jednog od najboljih poznavatelja događanja u kuloarima moći u Washingtonu, koji je u Daily Mailu izvijestio o svađi bračnog para Clinton i optužbama na račun direktora FBI-ja, Jimma Comeya, koga je Hillary okrivila za svoj izborni poraz. Izgleda da samo još ona glasno razmišlja o uzrocima svoga pada. Njene riječi, međutim, kao da padaju u ambis iz kojeg nema eha. Drugim riječima, u nemilosti je – ne samo Trumpa, koji je za nju još jedini našao poneku lijepu riječ, već i svojih dojučerašnjih suradnika, Obama i vrha Demokratske stranke. Sve oko Clintonovih kao da se pretvorilo u onaj hladni parmenidovski mirujući bitak sve-jednoga, u sliku potpunog zaborava, piše Borislav Ristić/Blog.vecernji.hr

No, pored mirujuće Hillary, ostali su u pokretu. Vrijeme je velikih selidbi i vijesti o izboru stanovanja svakako su bitne. Tako, upravo objavljena vijest da je obitelj Obama kupila novu kuću u Rancho Mirageu, u Kaliforniji, možda na najbolji način kondenzira čitavu postizbornu depresiju lijeve Amerike i srušenih snova njenih propalih elita s Obamom na čelu. Dakle, kad u siječnju napuste Bijelu kuću, Obame sele u Kaliforniju, simbolično na najudaljeniju točku u Americi od Washington D. C.-ja – ako izuzmemo Havaje, gdje također imaju kuću – u lijevo-liberalnu Kaliforniju, koja je bila središte nedavnih prosvjeda razočarane oporbe, koja još uvijek u nevjerici tamo broji glasove, valjda u nadi da će nekako dokazati da izabrani predsjednik Trump nema pun demokratski legitimitet. Kalifornija, koja je, na izvjestan način, postala posljednjim utočištem svih propalih nada radikalno-lijeve Amerike, svakako je dobar izbor za novo utočište obitelji Obama. No, pitanje je i koliko dugo će biti tako.

Pri svemu tome je zanimljivo da je Obama nedavno kupio kuću u Washingtonu, u rezidencijalnoj četvrti Kolorama, odmah pored francuske ambasade i nekih tri kilometra udaljenoj od Bijele kuće niz Connecticut aveniju. Drugi susjed mu je John Podesta, bivši šef kampanje Hillary Clinton, čuven po tome što u svom vrtu održava poznate pizza parties. Kuća je stajala oko 5 milijuna dolara, a novac za nju je osiguran od basnoslovnog autorskog ugovora od 100 milijuna dolara (najviši takav u povijesti izdavaštva), koji je Valerie Jarrett, najbliža prijateljica obitelji Obama, dogovorila s Rupertom Murdochom za HarperCollins kuću. Po jednu knjigu bi napisale Valerie i Michelle, a čak tri Barack Obama. Svakako da se promašena investicija u kupnju kuće u Washingtonu neće gotovo ni primijetiti na obiteljskom proračunu Obama pored takvog ugovora, ali stvar je zavrijedila bar jedan podrugljiv osmijeh uz ono čuveno: “Džaba ste krečili!”

Ideja 58-godišnjeg Obame da kupi kuću u Washingtonu i da prekine s uobičajenom praksom američkih predsjednika da se nakon odlaska iz Bijele kuće povuku u anonimnost života u provinciji, obično se objašnjavala razlozima nastavka školovanja njegovih dviju kćeri, Sashe i Malie. Međutim, kao što sada vidimo, to nije nikako bio razlog. Pravi razlog želje da se ostane u prijestolnici bila je ambicija Obaminih da iz sjene kontroliraju bolesnu i nefunkcionalnu Hillary, koju bi predsjednička dužnost stavila pod dodatan pritisak s kojim se ona ne bi mogla nositi, te da tako i dalje kreiraju američku politiku.U tom smislu je ilustrativna primjedba koju je iznijela Jarrettova za jednom večerom, koju prenosi Edward Klein:

“Valerie se nasmijala i rekla da bi to bilo poput scenarija s Woodrowom Wilsonom. Nakon što je predsjednik Wilson doživio moždani udar, njegova žena Edith je više od godinu dana doslovno upravljala državom. Svi su se složili oko toga da Bill iz zdravstvenih razloga ne bi bio u stanju voditi državu, a da bi Chelsea mogla lako biti skrajnuta. Sviđala im se ideja o tome da i dalje u svojim rukama drže poluge moći i da vode državu iz svoje nove kuće u Kalorami.” (Edward Klein: Guilty as Sin, p. 210)

Kao što znamo, Hillary nije bila prvi Obamin izbor za zamjenu u Bijeloj kući, unatoč tome što je imao dogovor s Clintonovima da će on podržati Hillary 2016. ako Clintonovi njega podrže oko reizbora 2012. Clintonovi su ispunili svoj dio, ali Obama nije bio toliko rad držati se dogovora. Njegov prvi izbor bili su Joe Biden ili Elizabeth Warren, koje je silno pokušavao nagovoriti da uđu u utrku s Hillary. Međutim, Biden je bio neodlučan, jer je uživao u svojoj sadašnjoj popularnosti i plašio se da bi stare mrlje iz prošlosti mogle ponovno isplivati na površinu. Kada je Warrenovu pitao bi li htjela ići s njim kao kandidat za potpredsjednika, ona ga je odbila upravo zbog neodlučnosti s kojom je tu ponudu iznio. Kada mu je u svibnju umro sin Beau, unatoč tome što je svoju moguću kandidaturu držao i dalje otvorenom (čak ga je, navodno, sin na umoru molio da se kandidira kako bi spriječio dolazak Clintonovih na vlast), stvar je postajala sve neizglednijom.

Elizabeth “Pocahontas” Warren također se nije odazvala na Obamine molbe. Iako radikalna ljevičarka kao i Hillary, Liz je imala nekoliko komparativnih prednosti – bila puno uvjerljivija u svojim nastupima, držala je vatrene govore, iskreno je mrzjela korporativni svijet (ona je skovala termin “the rigged economy”), stvarno vjerovala u ideje za koje se zalagala. Iza nje su stajali pokreti poput “Occupy Wall Street”, “Black Lives Matter”, i drugi ljevičarski radikali. Hillary je, s druge strane, kako to kaže Klein, bila pomalo ukočena i dosadnjikava u svojim nastupima, primjetilo se da u njenom zagovaranju radikalizma nema žara, za vratom joj je bilo “centrumaško” naslijeđe njenog muža, šurovanje s ekipom s Wall Streeta i njihove obilne donacije Clinton fondaciji, itd.

Međutim, ni Liz nije bila bez mrlja i kompromitirajuće prošlosti. Njeno izmišljanje nekakvih indijanskih korijena kako bi upala u manjinsku kvotu na Harvardu, već je ušlo u vic. Njena žestoka antikapitalistička retorika protiv Wall Streeta nikako se nije uklapala u to što se sama obogatila na manipulaciji s nekretninama usred krize. Ta radikalna ljevičarka koja je na podijumu bila spremna srce ostaviti za sirotinju i obojene, u stvari je bila milijunašica koja je živjela u bjelačkoj rezidencijalnoj četvrti u Cambridgeu u Massachusettsu, imala brojnu poslugu i kućne pomoćnice, nad kojima se strašno iživljavala i kinjila ih, o čemu postoji nekoliko svjedočanstava. Liz je znala da bi Hillaryni medijski psi, na čelu sa Sidneyem Blumenthalom, sa svim tim izašli u javnost. Takvu dramu si, ipak, u ovom trenutku nije htjela priuštiti.

Hillary je, dakle, za Obamu bila tek “plan B”, i to jako neželjen plan. Nakon odustajanja Warrenove i Bidena, pao je u zagrljaj svojih “krvnih neprijatelja”, Clintonovih, s kojima je nekako morao vidjeti što će, ali ih je sad morao prihvatiti, jer je postalo jasno da Hillary osvaja nominaciju. Naime, od noćne more Clintonovih jedino je bilo gore da pobijedi Donald J. Trump, koji je prijetio uništiti čitavo njegovo naslijeđe – počev od ukidanja Obamacarea, gradnje zida i sprječavanja ilegalne imigracije, opoziva Nafta-e i ponovnog pregovaranja međunarodnih trgovinskih ugovora na bilateralnoj osnovi, pa do odbacivanja cjelokupne globalističke agende uništavanja temelja nacionalnih država i uspostavljanja svjetskog poretka u skladu s globalističkim vizijama svijeta. U usporedbi s tim, Hillary Clinton je Obami, ipak, djelovala kao “manje zlo”, ali ipak zlo za koje je morao naći rješenje kako s njim izaći na kraj i očuvati popudbinu svoja dva mandata u Bijeloj kući. Naime, s dolaskom Hillary u Bijelu kuću, Obami je prijetila opasnost da bude ugroženo njegovo naslijeđe unutar Demokratske stranke, gdje bi se on između dvoje predsjednika iz dinastije Clintonovih, lako mogao učiniti tek kao incident. To je svakako htio izbjeći. Trumpov dolazak, međutim, bio ravan kataklizmi za čitavo naslijeđe Demokratske stranke i američke ljevice uopće.

Obama, dakle, nikako nije imao namjeru odustajati od svog utjecaja na politiku nakon napuštanja Bijele kuće. Nije želio da njegova agenda završi na sporednom kolosjeku povijesti. Jer, Obama je čovjek s misijom. On sebe ne vidi kao običnog političara, već kao Mesiju koji nagovještava jedan novi svijet, čija vizija mora naći svoje ispunjenje u povijesti. Jednom poduzetu misiju sada je morao dovesti do kraja. Tu ideju je najbolje izrazila Valerie Jarrett na kriznom sastanku koji je sazvala za osoblje Bijele kuće, a o kojem nas, iz svojih izvora, također obavještava Ed Klein:

“Predsjednik je ustrajan u svojoj namjeri da ne mijenja svoj tim nakon što napusti Bijelu kuću. On želi zadržati kontrolu nad političkim dijalogom kako bi dovršio progresivističku agendu. On ima namjeru dugoročno zadržati svoj ključan utjecaj. On se neće umiroviti ili napustiti pozornicu nakon okončanja svog mandata. Mlad je i živo je zainteresiran da posao bude završen. Da bi to učinio, potrebni ste mu vi – skupljači donacija i organizacija. Zbog toga namjerava zadržati ovaj tim.” (E. Klein: Blood Feud, p. 266)

Ako nismo imali u vidu ovaj Obamin ambiciozni plan i ovu pozadinsku dinamiku u odnosima između klana Clintona i Obama, puno toga nam je moglo promaknuti pri praćenju američkih izbora. Kao što bez toga ni sad ne možemo shvatiti kakav se to ambis otvorio ne samo nad Clintonovima, već i nad Obamama i čitavom Demokratskom strankom. Ukratko, Obamin Plan B s podrškom kandidaturi Hillary Clinton bio je, u nedostatku nekoga tko bi vjerno služio njegovom naslijeđu i nastavio njegovim stopama, igrati na bolesnog, slabog i korumpiranog kandidata iz suprotnog klana. Otuda smo imali stalne i vrlo ozbiljne afere koje su je pratile tijekom cijele kampanje. Nema razloga isključiti utjecaj samog Obame na prokretanje istrage FBI protiv Hillary R. Clinton u jeku kampanje, kao i curenja mailova preko Wikileaksa. Clintonovi su znali da iza toga stoji BIjela kuća i Obama koji ne želi ispuniti svoje obećanje. Pritisak je vremenom bio sve veći, da bi kulminirao u utorak, 5. srpnja, kada je direktor FBI u zgradi J. Edgara Hoovera iznio priopćenje o tome da FBI smatra Hillary odgovornom za nemar i ugrožavanje sigurnosnog sustava zemlje, ali da nemaju dovoljno dokaza za podizanje optužnice.

James Comey ne voli Clintonove i njihov klan smatra glavnim izvorom političke korupcije, pa bi on svakako predložio podizanje optužnice, ali to Obama nije dozvoljavao i takav je potez kočio preko glavne tužiteljice Lorette Lynch. Naime, njemu nije trebao proces protiv Clintonove, u kome bi se otkrilo kolika je i njegova odgovornost za određene događaje (poput zataškavanja prave pozadine ubojstva četvorice Amerikanaca u ambasadi u Benghaziju, među kojima i ambasadora J. Christophera Stevensa), već samo izvršiti pritisak na nju kako bi se eventualno povukla i pomoći svom favoritu da osvoji nominaciju DNC-ja. Kako nitko od njegovih favorita nije htio uskočiti u igru, morao je podržati Clinton, ali istovremeno raditi i na tome da ju stalno slabi, kako bi ušla u Bijelu kuću okrnjenog autoriteta. Pri tome je veliki adut za Obamu bilo i narušeno zdravlje Clintonove. Opet je glavna sumnja na curenje podataka o njenom zdravlju i tihe kampanje koja je vođena protiv nje u tom smjeru, padala na Obamu i njegov tim. Naravno, Hillary je ozbiljno narušenog zdravlja i u biti nesposobna za vršenje predsjedničke dužnosti, ali to se moglo i bolje prikriti. No, to je bila upravo slika koju je priželjkivao Obama, jer bi onda njegov plan o kontinuiranom političkom utjecaju na američku politiku i nakon odlaska iz Bijele kuće dobila na legitimnosti, pa čak i bila poželjna.

Svi znamo kako se čitava ta Obamina dvostruka igra završila – strahovitim izbornim porazom Hillary Clinton i Trumpovom pobjedom. Obama se preračunao u svojoj kalkulaciji. Ne mislim da su istraga FBI, Wikileaksovi mailovi i izvještaji o zdravstvenom stanju Hillary Clinton imali presudan utjecaj na gubitak izbora, ali su svakako bili značajni za tijek i modeliranje same kampanje. Obama je toliko bio uvjeren u pobjedu kandidata demokrata da je paraleno u kampanji otvarao bokove Hillary kako bi pripremao svoju poziciju za upravljanje državom nakon napuštanja predsjedničke funkcije. Na tu kartu nije stavio samo investiciju od 5 milijuna dolara, već i sudbinu čitave svoje političke agende. Sada mu je Trump na vratima, a on na odlasku. Njegovo naslijeđe bit će u potpunosti uništeno. Izvjesno je da ga neće uspjeti spasiti ni selidbom u udaljenu Kaliforniju.

Borislav Ristić/Blog.vecernji.hr

facebook komentari