Kratko slovo za Daria Kordića nasljednika Franje Tuđmana

2

Detuđmanizacija je propala, posljedice su poznate. Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena raspada se još od svojega zadnjega beogradskoga kongresa pa do današnjega Iblerova trga u Zagrebu. Svako malo vraćaju nam se uznici – žrtve politike povratnoga komunističkoga udara na stvarne demokratske promjene.

Posljednji se vratio Dario Kordić. On nije zadnji povratnik iz crne rupe veleizdajničke detuđmanizacije. Skupinu s Praljkom na čelu još čekamo.

Povratak Kordića dokaz je da smo ipak napravili korak više od doba Zrinskih i Frankopana. Kordić je bio dužnosnik HDZ-a i to ga je koštalo, kao i sve one koji su glasovali za nju ili protiv nje. Da je bio dužnosnik SDP-a ne bi prošao osobnu kalvariju i nevin godinama čamio u zatvoru. Hvala Bogu vratio se živ i zdrav iz ispostave suvremenoga nam bečkoga Novoga Mjesta. Čvrste vjere i s osmijehom na licu.

Vratio se ravno u predizbornu kampanju Ive Josipovića provođenu uzduž i poprijeko kloake koju iza sebe ostavlja sad već bivša vlada politpatuljaka Zorana Milanovića. Ta je kloaka u svakom pogledu jednaka onoj s kraja osamdesetih. Opet nam treba demokratska promjena širih razmjera od bipolarne četverogodišnje klackalice. Da bi se dosegnula prava promjena treba na pravim mjestima imati prave ljude. S Josipovićem možemo očekivati samo novi oblik stare Juge. A to smo već prvim referendumom odavno riješili. Josipović nije pravi čovjek na pravome mjestu. Naprotiv! Drugim pak referendumom pokazali smo da još postojimo kakvima nas je Svevišnji stvorio.

Ne znam je li Kordić još članom HDZ-a, ili je moguće izbačen zbog sedamnaest godina neplaćanja članarine. Spreman sam stranačkom rizničaru, nasljedniku gđe Pavošević, od mirovine platiti zaostalu mu članarinu pod jednim uvjetom.

Ne pratim ankete za proizvodnju pristanka, no, znam, naime, da je glavna oporbena stranka Kordićevim povratkom dobila još jednoga jakoga predsjedničkoga kandidata koji bi na izborima, ako ga podupre HDZ tuđmanovski pomeo druga Josipovića. U potporu Saveza za Hrvatsku, U ime obitelji i Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara ne sumnjam. Što se predsjedničkih kandidata tiče, više ne stoji teza – „nemamo ljudi“. O njoj ću na kraju ispričati stari vic. Sad samo konstatiram kako proizvodnja pristanka tvrdi da za Josipovićem najbliža virtualna kandidatkinja zaostaje više od 20 posto. Tuđman to ne bi dopustio! Prvoga dana s istaknutom kandidaturom Daria Kordića taj se odnos mijenja – zna se u čiju korist – do neslućenih razmjera.

HDZ je profućkala nekoliko predsjedničkih izbora, pa se smatra sukrivcem za dva Mesićeva i jedan Josipovićev mandat sa svim njihovim negativnim posljedicama. No, sad se konsolidirala, to bi prevedeno s političkoga jezika na jezik „moralne snage hrvatskoga naroda“ (F. Tuđman) trebalo značiti da se pokajala i popravila. Kao konsolidirana „središnja nacionalna stranka hrvatskoga naroda“, vjerojatno poštuje bilo naroda više od bila šupljih anketa s pripadajućim „analitičarima“ i nadničarima proizvodnje pristanka. Od HDZ se očekuje jak i nedvojben kandidat ili nikakav.

Ako je nedavno preminuli Nelson Mandela svojedobno mogao izravno iz zatvora uletjeti u predizbornu južnoafričku predsjedničku utrku i premoćno pobijediti, u nas je onda još sigurniji ishod predsjedničkih izbora s krepkom moralnom okomicom Daria Kordića. On sa svojom karizmom lomljenoga a neslomljenoga Hrvata, baš poput Tuđmana, ne ostavlja nikakve dvojbe. Još nije kasno za ozbiljnu kandidaturu s ozbiljnim kandidatom, ta u utrci je službeno samo socrealistički Josipović nasuprot virtualnih kandidata. Kordićeva bi pobjeda značila kraj još jedne klimave teze – one da ozbiljni predsjednici dolaze samo iz Hrvatskoga zagorja.

Evo obećanoga vica: Šeće predsjednik, Franjo – zna se, hrvatskim šumama i naleti na lijepu drvenu kućicu. Pokuca na vrata. Otvori mu prekrasna djevojka. Francek: Tko si ti? Ja sam Snjeguljica. Osvrne se on uokolo, pogleda i iza kuće, proviri u kućicu i začuđen zapita: Snjeguljice, pa gdje ti je onih sedam patuljaka? Ona odgovori: Predsjedniče, znate i sami, nema ljudi, jednostavno nema ljudi.

Ako je ikad i bila istina da nismo imali ljudi, u što sumnjam, sad imamo nekoliko osoba za koje možemo staviti ruku u vatru da bi nastavili tamo gdje je Tuđman stao. Kordić je među njima. Otvoreno je pitanje, međutim, imamo li u nacionalnim strankama, ustanovama i drugim snagama odgovorne predsjednike ili neodgovorne patuljke

  • Autor je novinar i urednik rubrike religijske kulture, hrvatskoga izvandomovinstva i unutarnje politike, radio je i u rubrikama gospodarstvo i kultura, te je bio pet godina glavni urednik tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.

narod.hr

facebook komentari

  • Naivno

    Kako si samo naivna.Misliš li da će Hrvatski glasači izabrati Bosanskog Hrvata za predsjednika?
    Neće ga Hercegovci umjesto Čovića a kamoli Purgeri.Pogledaj samo npr. Poskok.Ne spominju Darija uopće zbog straha da ne zamijeni Čovića.
    Spusti se na zemlju.
    “Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.”

    Kakove li su to knjige sa ovakovim dječijim idejama.Možda baš za djecu?

  • Naivno

    Kako si samo naivna.Misliš li da će Hrvatski glasači izabrati Bosanskog Hrvata za predsjednika?
    Neće ga Hercegovci umjesto Čovića a kamoli Purgeri.Pogledaj samo npr. Poskok.Ne spominju Darija uopće zbog straha da ne zamijeni Čovića.
    Spusti se na zemlju.
    “Autor je 16 knjiga iz područja književnosti i povijesne publicistike i član je Društva hrvatskih književnika.”

    Kakove li su to knjige sa ovakovim dječijim idejama.Možda baš za djecu?