Kreativni odgovori na katastrofu

0

Valute lokalnih zajednica spontano su nastajale kada su nacionalne valute bile oskudne ili nedostupne. Kako je ljudima nedostajao novac, a imali su vještine i mnogo posla kojeg je trebalo obaviti, tako su komplementarne lokalne valute tiho koegzistirale zajedno sa službenim vladinim novcem, povećavajući likvidnost i olakšavajući trgovinu.

Novac je simbol koji predstavlja vrijednost, a monetarni sustav je ugovor među grupom ljudi da ti simboli po dogovorenoj vrijednosti budu prihvaćeni u trgovini. Bilo koja skupina ljudi može ući u takav ugovor, složiti se i trgovati, to ne mora biti čitava nacija. Danas smo svjedoci procesa u kojem su i nacionalne valute zamijenjene nadnacionalnim valutama, što kao posljedicu ima sve manju (ako ne i zanemarivu) mogućnost utjecaja “odozdo” na ekonomski život. Problem je što se stvarni život ljudi događa upravo “dolje”, na dnu piramide, što znači da oni više nemaju nadzor nad mnogim ekonomskim aspektima vlastitih života.

O suvremenom monetarnom sustavu i njegovim razornim osobinama već je puno napisano, ali znatno manje o njegovoj alternativi – lokalnim valutama. Tijekom povijesti, valute lokalnih zajednica spontano su nastajale kada su nacionalne valute bile oskudne ili nedostupne. Primjerice, kada je njemačka marka postala bezvrijedna tijekom hiperinflacije 1920-ih, mnogi njemački građani počeli su izdavati vlastite valute. Stotine zajednica u SAD-u, Kanadi i Europi radilo je to isto tijekom Velike depresije. Ljudima je nedostajalo novca, imali su vještine, a bilo je mnogo posla kojeg je trebalo obaviti.

Bolje povezivanje zajednice

Komplementarne lokalne valute tiho su koegzistirale zajedno sa službenim vladinim novcem, povećavajući likvidnost i olakšavajući trgovinu. Te su valute bile potvrde da su roba ili usluga bili primljeni i omogućavale su donositelju da zamijeni kredit za ekvivalentnu vrijednost u robi ili uslugama na lokalnom tržištu. Na tu temu informativna je knjiga Mreža duga: Šokantna istina o našem novčanom sustavu i kako se možemo osloboditi, Ellen Hodgson Brown, doktorice prava i odvjetnice, koja se dotaknula i pitanja lokalnih valuta.

Valute zajednica trenutno su legalno u opticaju u više od 35 zemalja, a širom svijeta postoji i više od 4000 programa lokalne razmjene u raznim oblicima. Pored privatne razmjene zlata i srebra, oni uključuju lokalni papirnati novac, kompjuterizirane sustave kredita i dugovanja, sustave razmjene rada i sustave za trgovinu lokalnim poljoprivrednim proizvodima. Od većine nacionalnih valuta razlikuju se po tome što nisu stvoreni kao dug privatnim bankama i ne odlijevaju se iz zajednice u udaljene banke u obliku kamata. Ostaju u gradu, stimulirajući lokalnu produktivnost. Lokalne valute mogu pokretati djelatnosti novim novcem, financirajući lokalne projekte bez povećanja duga zajednice. Iskustvo pokazuje da takve dopune zalihama novca ne prijete nacionalnoj financijskoj stabilnosti, već je jačaju. Pored njihove monetarne funkcije, lokalni sustavi razmjene služili su i boljem povezivanju zajednice.

Argentinski primjer

Kad je 1995. Argentina je bankrotirala, Vlada je usvojila sve mjere koje joj je naložio MMF, uključujući “privatizaciju” (prodaju javne imovine privatnim korporacijama) i vezanje argentinskog pezosa za američki dolar. Rezultat je bio precijenjeni pezos, ogromno ekonomsko stezanje i slom financijskog sustava. Ljudi su pohrlili u banke kako bi podigli svoje životne ušteđevine da bi im rekli – kako su njihove banke trajno zatvorene.

Travnjaci su se uskoro pretvorili u povrtnjake i počeli su nicati lokalni sustavi za razmjenu dobara. Jedna ekološka grupa održala je ogromnu dvorišnu prodaju u kojoj su ljudi donijeli što su imali za prodati i u zamjenu dobili kupone koji su predstavljali novac. Kuponi su zatim korišteni za kupovinu druge robe. Taj sustav papirnatih potvrda za dobra i usluge razvio se u Globalnu mrežu za razmjenu (Red Global de Trueque ili RGT) iz koje je nastala najveća nacionalna mreža lokalne valute na svijetu. Model se proširio širom Središnje i Južne Amerike, obuhvativši sedam milijuna članova i uz opticaj u vrijednosti od više milijuna američkih dolara godišnje.

“Monetizacija” vlastitih dugova

U Argentini su izmišljene i druge financijske inovacije na razini lokalnih vlasti. Provincije kojima je nedostajalo nacionalne valute, pribjegle su izdavanju vlastite. Svoje su zaposlenike plaćale papirnatim potvrdama zvanim “Obveznice za poništenje duga” koje su izdavane u valutnim jedinicama ekvivalentnim argentinskom pezosu. Može se reći da su to bile “unovčive obveznice” (obveznice koje su pravno prenosive i zamjenjive kao novac), osim što se na njih nisu plaćale kamate. Bile su bliže “beskamatnim obveznicama” kakve je predložio Jacob Coxey 1890-ih za financiranje državnih i lokalnih projekata. Obveznice su poništavale dugove provincija njihovim zaposlenicima, a mogle su se trošiti u zajednici. Argentinske provincije tako su “monetizirale” svoje dugove, pretvarajući svoje obveznice ili dugovanja u zakonito sredstvo plaćanja.

Studije su pokazale da u provincijama u kojima je nacionalni novac bio dopunjen lokalnim valutama, cijene ne samo što nisu rasle, nego su padale u usporedbi s drugim argentinskim provincijama. Lokalni sustavi razmjene omogućili su razmjenu roba i usluga koje inače ne bi bile na tržištu, uzrokujući da ponuda i potražnja zajedno rastu. Sustav je imao nekih nedostataka, uključujući nepostojanje adekvatne kontrole krivotvorenja, što je omogućavalo da velik dio imovine bude pokraden lažnim bonovima. Do ljeta 2002. RGT je spao na 70 000 članova, ali i dalje ostaje izvanredan dokaz onoga što se može učiniti na razini lokalne zajednice kad se susjedi udruže, kako bi trgovali vlastitom lokalnom valutom, piše Brown.

Alternativne papirnate valute u SAD-u

Trenutno je u Sjevernoj Americi dostupno više od 30 lokalnih papirnatih valuta. Jedna, koja je posebno uspješna, zove se “itački SAT” (Ithaca HOUR), a pokrenuo ju je Paul Glover iz Ithace, New York. SAT je papirnati bon na čijoj poleđini piše: “Ovo je novac. Ova novčanica omogućuje donositelju da dobije jedan sat rada ili njegovu dogovorenu protuvrijednost u dobrima i uslugama. Molim vas, primite ju i zatim ju potrošite. Itački SATI stimuliraju lokalnu trgovinu lokalnim recikliranjem našeg bogatstva i pomažu u stvaranju novih poslova. Itački SATI podržani su stvarnim kapitalom: našim vještinama, našim mišićima, našim alatom, šumama, poljima i rijekama.”

Smatra se da je jedan itački SAT ekvivalent 10 dolara, prosječne satnice na tom području. Usluge za koje su potrebne veće vještine vrijede više SATI. Svakih nekoliko mjeseci objavljuje se popis dobara i usluga kojima su ljudi u zajednici spremni trgovati za SATE i postoji banka SATI. Ljudi mogu koristiti SATE za plaćanje najamnine, kupovinu na tržnici ili kupnju namještaja. Lokalne bolnice primaju ih za medicinsku njegu. Od 1991. obavljene su transakcije u vrijednosti nekoliko milijuna itačkih SATI. Početni paket (Hometown Money Starter Kit) može se kupiti za 25 američkih dolara ili 2 ½ SATA od Ithaca MONEY.

Još jedan uspješan program kredita pokrenuo je Edgar Cahn, profesor prava sa Sveučilišta kolumbijskog okruga, kako bi olakšao situaciju s neadekvatnim Vladinim socijalnim programima. Cahn je odlučio stvoriti novu vrstu novca koji će biti neovisan i o Vladi i o bankama i kojeg će moći stvarati sami ljudi. Jedinica razmjene u njegovom sustavu, zvana “vremenski dolar”, paralelna je itačkom SATU po tome što mu se vrijednost mjeri u satima ljudskog rada. Porezna služba ustvrdila je da Cahnov projekt nije “trgovanje” u komercijalnom smislu i stoga je oslobođen poreza. Odluka je pomogla projektu da se brzo proširi širom zemlje.

Cahn ističe da je taj program doveo do socijalnih i ekonomskih koristi: “Sam proces zarađivanja kredita dovodi do povezivanja grupa… One počinju ručati jedni kod drugih, počinju formirati grupe za čuvanje četvrti od kriminala, počinju brinuti jedni za druge i provjeravati se, počinju organizirati zadružne banke hrane. Čini se da taj proces djeluje kao katalizator za stvaranje grupne kohezije u društvu u kojem je takve katalizatore teško naći.”

Dvostruki monetarni sustav

Lokalni bonovi također se koriste za kreditiranje poljoprivrednika do žetve. Jedan poljoprivrednik tiskao je “Novčanice za očuvanje farmi u Berkshireu”, kad mu je banka u ruralnom Massachusettsu odbila posuditi novac koji mu je bio potreban da izdrži tijekom zime. Kupci su kupovali te novčanice za 9 dolara tijekom zime i mogli su ih tijekom ljeta zamijeniti za povrće u vrijednosti od 10 dolara. Uz brzi nestanak malih obiteljskih farmi, lokalne valute tog tipa način su da zajednice pomognu farmerskim obiteljima koje je centralizirani monetarni sustav napustio. Privatne valute pružaju sredstvo za zbližavanje zajednica, daju podršku lokalnim uzgajivačima hrane i održavaju opskrbu hranom.

Još jedan zanimljiv model može se naći na Baliju, gdje zajednice imaju dvostruki monetarni sustav. Pored nacionalne valute, Balijci koriste lokalnu valutu u kojoj je obračunska jedinica vremenski blok od oko tri sata. Lokalna valuta koristi se kada zajednica pokreće lokalni projekt, kao što je organiziranje festivala ili gradnja škole. Seljani se ne moraju natjecati s vanjskim svijetom kako bi stvorili tu valutu, koja se može koristiti za postizanje stvari za koje inače ne bi imali sredstava.

Autor: Krešimir Mišak / 7Dnevno

facebook komentari