Krediti bez zlata, banaka, vlada, čak i tiskarskog stroja

0

Sustavi lokalne razmjene pokazuju da “novac” ne treba biti nešto čega nedostaje ili za što se ljudi trebaju natjecati.

Novac je kredit i zato ga ne može nestati, kao što ne može nestati metara ili centimetara. Kao što je primijetio Benjamin Franklin, krediti pretvaraju sutrašnji prosperitet u današnju gotovinu

Sustavi alternativnih valuta dobili su jak poticaj s pojavom računala. Više nije potrebno kovati lokalne kovanice ili tiskati novčanice već se trgovina može obavljati elektronskim putem. Prvi sustav elektronske valute smišljen je nakon što je IBM izbacio na tržište svoje XT računalo 1981. Kanadski računalni stručnjak Michael Linton izradio je računovodstvenu bazu podataka, a 1982. predstavio je Trgovinski sustav lokalne razmjene (Local Exchange Trading System, LETS), kompjuterizirani sustav za bilježenje transakcija i vođenje računa.

Linton je redefinirao novac, on je bio samo “informacijski sustav za bilježenje ljudskih napora”. LETS kredit nastaje kada neki član posudi kredit od zajednice kako bi kupio dobra ili usluge. Taj se kredit briše kada član vrati zajednici dobra ili usluge podmirujući svoju obvezu otplaćivanja kredita. Sustav djeluje bez bilo kakvog oblika “pokrića” ili “rezervi”. To je samo računovodstveni sustav za bilježenje potraživanja i brisanje dugova. LETS kredita ne može nedostajati jednako kao što ne može nedostajati centimetara. Oni su slobodni od poreza i kamata. Mogu se čuvati na računalu čak i bez ispisivanja na papiru. Oni su jednostavno informacije. Trenutno postoji barem 800 trgovinskih sustava lokalne razmjene u Europi, Novom Zelandu i Australiji. Manje su popularni u Sjedinjenim Državama, ali zagovornik valuta lokalnih zajednica Tom Greco smatra da će postajati popularnije kako konvencionalne ekonomije budu dalje propadale i sve više ljudi bude “marginalizirano”.-

Na svojoj web-lokaciji “Putujte bez novca” australski entuzijast James Taris iznosi svoja osobna iskustva s LETS-om. U vrijeme kad je dao otkaz na svom poslu i kad je pazio na svoj novac, prisustvovao je sastanku LETS-ove grupe u svojoj lokalnoj zajednici i saznao da bi mogao dobiti razne usluge ako pruži ekvivalentnu količinu svog vremena. Rezultat je bila prva i najbolja stručna masaža koju je ikad primio, luksuz čije si plaćanje od 60 dolara u gotovini nije mogao priuštiti u vrijeme dok je imao plaćen posao. “Platio” je za tu i druge usluge podučavajući druge vještinama iz korištenja interneta i stolnog izdavaštva i pomažući grupi, u čemu je prilično uživao. On demonstrira potencijal tog sustava putujući svijetom s vrlo malo konvencionalnog novca.

“Prijateljske usluge” (Friendly Favors) je sustav kompjuterizirane razmjene poput LETS-a koji je prerastao lokalnu zajednicu i postao svjetska baza podataka s više od 12.000 članova. Sustav prati razmjenu “zahvala”, jedinice mjere koju smatraju ekvivalentom jednog ušteđenog dolara zahvaljujući prijateljskom popustu ili primljenoj usluzi. Za razliku od većine LETS- programa koji su se razvili među ljudima s malo novca i u potrazi za alternativnim načinima trgovine, među članovima Prijateljskih usluga nalaze se ljudi koji financijski dobro stoje, visoko su kvalificirani i posebno zainteresirani za mogućnost sustava da koristi ljudske resurse. Danas broje blizu 60.000 članova u 189 zemalja. Koncept valute lokalne zajednice možete istražiti na ithacahours.com, madisonhours.org, communitycurrency.org i International Journal of Community Currency Research, a opću rasprava o prijedlozima u vezi alternativnog novca na Projektu novčane edukacije Toma Greca na reinventingmoney.com.

Ograničenja sustava valuta lokalnih zajednica

Sustavi lokalne razmjene pokazuju da “novac” ne treba biti nešto čega nedostaje ili za što se ljudi trebaju natjecati. Novac je jednostavno kredit i zato ga jednostavno ne može nestati, kao što ne može nestati metara ili centimetara. Kao što je primijetio Benjamin Franklin, krediti pretvaraju sutrašnji prosperitet u današnju gotovinu. Krediti se mogu dobiti bez zlata, banaka, vlada ili čak tiskarskog stroja. Sve se može raditi na računalu.

Koncept je dobar, ali postoje neka praktična ograničenja modela LETS i drugih sustava valuta lokalne zajednice kako se sada primjenjuju. Jedno je to što nedostaju uobičajeni poticaji za otplaćivanje. Ne naplaćuju se kamate, a ponekad nema vremenskog ograničenja za otplatu. Vraćanje duga može se odgađati do u beskraj. Neke alternative za zadržavanje poštenja članova zajednice predložio je Tom Greco: “Uvijek postoji mogućnost da sudionik može odlučiti da ne ispuni svoju obvezu tako što će izaći iz sustava i odbijati da pruži vrijednost ekvivalentnu onoj koju je primio. Na pamet mi padaju tri moguća načina rješavanja tog rizika: Prva je mogućnost korištenje ‘financirane’ razmjene u kojoj svaki sudionik predaje ili zalaže određenu imovinu kao osiguranje da će podmiriti svoje obveze (…) Druga mogućnost je održavati ‘osiguravajući’ fond, financiran ubiranjem provizije na sve transakcije, kako bi se pokrili mogući gubici. Treća mogućnost (…) je oslanjanje na grupnu suodgovornost, tj. da svaki sudionik unutar grupe istog afiniteta snosi odgovornost za dugove drugih.”
To su mogućnosti, ali one nisu toliko praktične ili djelotvorne kao naplaćivanje kamata i kazne za kašnjenje koje se mogu naplatiti putem suda. Uz zatezne kamate posuđivači su skloniji biti oprezni u svom posuđivanju i vraćati svoje dugove na vrijeme. Izbacivanje kamata iz novčanog sustava izbacilo bi poticaj privatnim posuđivačima da posuđuju i ohrabrilo bi spekuliranje. Kad bi krediti bili na raspolaganju bez vremenskog ograničenja ili naplate kamata, ljudi bi mogli jednostavno posuditi sav slobodan novac do kojeg mogu doći, zatim se natjecati da kupe obveznice, dionice i drugu imovinu koja donosi dobit, stvarajući spekulativne mjehure.

Nametanje značajnog troška na posuđivanje sprječava takvu vrstu neobuzdanog spekuliranja. Kamata se danas smatra razumnom cijenom s obzirom na vremensku vrijednost novca. Sustavni problem kod naplaćivanja kamata jest pronalaženje glavnice i kamata za otplatu zajmova u novčanom sustavu u kojem ima dovoljno novca samo za glavnicu – ali taj se problem može riješiti na druge načine. Prijedlog za zadržavanje koristi od sustava kamata uz istovremeno izbjegavanje takve situacije piše na jednom drugom mjestu knjige Ellen Hodgson Brown, a tamo je opisan i prijedlog beskamatnog pozajmljivanja koje bi moglo funkcionirati.

Ozbiljnije ograničenje privatnih “dopunskih” valuta je u tome što se ne bave mamutskim paukom duga koji siše životnu snagu nacionalne ekonomije. Sve “dopunske” valute pretpostavljaju postojanje nacionalne valute koju dopunjavaju. Porezi se i dalje moraju plaćati u nacionalnoj valuti, kao i računi za telefonske usluge, energiju, benzin i sve drugo što ne proizvodi netko iz zajednice lokalne valute. To znači da članovi zajednice i dalje moraju pripadati nacionalnom novčanom sustavu tj. da neće ukloniti provođenje novčane nepravde odozgor. Ali mogu biti dobar početak drukčijeg razmišljanja o novcu.

Zamislio sam grupicu od pedeset ljudi, mojih poznanika ili prijatelja, sa što više raznih djelatnosti. Tu u kvartu, ne na drugom planetu, ljudi s imenima i prezimenima. Vlasnik prodavaonice, vulkanizer, frizer, vlasnik kafića, kompjutorski serviser, sve što sam mogao zamisliti da bi moglo biti potrebno. Zamislio sam poznate ljude (zato da se ne varamo) i da se dogovorimo da međusobno počnemo izdavati papiriće s potvrdama o nekoj usluzi ili robi koju smo dali ili napravili. S tim papirićem se moglo otići bilo kome drugom iz te skupine od pedeset ljudi i dobiti neku robu ili uslugu jer bi i on pomoću tog papirića kod bilo koga od tih pedeset ljudi dobio što mu treba. Kako je to jednostavno – barem teoretski. Novac doista nije ništa drugo nego potvrda o uloženoj energiji, sam po sebi zapravo ne postoji.

“Euro ovdje više ne stanuje” – nema poreza na transakcije

Tko zna, možda baš ova umjetno stvorena kriza gurne ljude u smjeru tog razmišljanja. Pogotovo je bolno bilo u Grčkoj, a danas je već izašlo na vidjelo da su ljudi upropašteni suradnjom grčke vlade i zloglasne banke Goldman-Sachs, od koje je započela i svjetska kriza 2009., a tu je banku jedan ekonomist opisao (prema mom sjećanju) kao “divovsku lignju koja sjedi na licu svijeta i siše ga”.

Ali je zato u lipnju 2012. u novinama osvanula reportaža preko dvije stranice o gradiću Volosu u Grčkoj, pod naslovom “Ovdje euro više ne vlada”. Pisalo je: “Stanovnica grčkog grada Volosa Ioanna Costopoulou ovih dana priprema svoju godišnju prijavu poreza. Nema eura da plati knjigovotkinju pa joj plaća u TEM-u, virtualnoj valuti (koja to valuta na svijetu ustvari nije virtualna, otkad je ukinut zlatni standard?, op. K.M) koja u nekim transakcijama u Volosu već zamjenjuje euro. Svakim danom sve je manje eura, a sve više virtualne valute. Ioannina knjigovotkinja kasnije će možda otići frizeru i platiti TEM-ovima koje je zaradila od Ioanne. Frizerka će zarađenim TEM-ovima kupiti jaja koja uzgaja Kostas Christou, inženjer koji radi u remontnoj tvornici helikoptera za grčku vojsku, ali plaća mu je posljednjih mjeseci skresana na pola pa se usput bavi poljoprivredom. Kostas će zarađenim TEM-ovima platiti popravak zatvarača na hlačama, što će obaviti Ioanna Costopoulou s početka priče koja ima malu šivaću radionicu.”

Sličan sustav, rečeno je, postoji u još barem devet grčkih gradova, a spektar roba i usluga koje se u Volosu mogu platiti TEM-ovima je širok, osim farmera, frizera i krojačica primaju ih automehaničari, vodoinstalateri, učitelji stranih jezika, liječnici, čak se pregovara s gradskim vlastima da se 30 posto cijene vrtića plaća u TEM-ovma. Jedna je stanovnica Volosa rekla novinaru kako je kardiologu platila račun od 30 eura pola u eurima, a pola u TEM-ovima, dok druga umirovljenica dnevno zaradi do 15 TEM-ova popravljanejm odjeće šivanjem.

Kako je nezaposlenost u Volosu 30 posto, svakoga se dana sve više ljudi uključuje u sustav. Svaki član sustava ima korisničko ime i lozinku uz pomoć kojih se logira na internetu i plaća ili prima novac od drugog člana. Sustavom se koriste i oni koje nisu članovi zbog besparice već zbog osjećaja zajedništva i pomoći lokalnoj zajednici. U reportaži BBC-ja Perri Mantzafleri, članica poljoprivredne zadruge iz Volosa, rekla je da radnici na ovaj način mogu kupiti kruh, meso i druge proizvode, a žene mogu otići kod frizera: “Ja sam odrasla na selu. Stvari su nekada upravo ovako funkcionirale, prije nego što se u sve upleo novac”. Jedan od Grka je za kraj rekao da je alternativna valuta poput TEM-a odlična za grčko društvo, ali ne zna je li dobra jer u tim transakcijama nema poreza. Eh, steglo mi se srce zbog toga.

Točno, nema poreza. Ali nema niti duga koji svaka valuta danas u sebi sadrži. Kod alternativnih valuta negativci su isključeni kao posrednici između ljudi. Možda su zato, samo nekoliko dana nakon ovih vijesti, po novinama osvanule vijesti o uvođenju tzv. “geura”, tj. grčkog eura.

Gradonačelnik Volosa Panos Skotiniotis rekao je da podržava projekt, ali i napomenuo da dvije ‘valute’ ne mogu ravnopravno koegzistirati, da je ovo “dobar način za izlazak iz duboke ekonomske i društvene krize, inicijativa koja nadopunjuje euro, ali ga ne zamjenjuje”.

Eh, Panose, to je već stvar naviknutosti i poimanja “normalnog”. Elite nemaju lak zadatak – kako bi se ostvarile svoje ciljeve trebaju ljude gurati do ruba, ali nikad preko ruba. Jer ako ih gurnu preko ruba, ljudi će se snaći na svoj način i više se nikad neće vratiti u sustav dužničkog ropstva, što suvremeni financijski sustav u svojoj biti jest.

 Krešimir Mišak / 7Dnevno

facebook komentari