Pratite nas

Intervju

Krešimir Mišak: Objava o nepostojanju osobe – ‘Nema zajebancije sa slobodnim čovjekom!’

Objavljeno

na

slobodan

Jedna od najrevolucionarnijih i najoriginalnijih ideja koje sam čuo u puno godina (a možete mi vjerovati na riječ da sam danonoćno bombardiran pričama i informacijama) jest tema ovog intervjua. Rekao bih da je riječ o pristupu jedinstvenom u svjetskim okvirima (mada, naravno, u sklopu pokreta „free man“ ima dosta inačica) jer spaja pravo, razumijevanje korporatiziranosti sustava i prirodu pojedinca u njemu na do sad neviđeni način – koji pri tom izričaj ima u dokumentu kojim se čovjek stavlja gdje mu je mjesto – iznad sustava.

Da ne duljim, što se sve tu zbivalo, kako je počelo i čime je rezultiralo piše u nastavku, a u međuvremenu su se Valteru počele događati i situacije u kojima je imao prilike u praksi, na sudu, koristiti „Objavu…“, što je također zanimljiva priča, a nju možete pročitati u prosinačkom broju Nexusa.

ŠOKRE: Danas smo se okupili ovdje u velikom broju, nas dvojica, da popričamo o nastanku dokumentu „Objava o nepostojanju osobe“ koji se nedavno pojavio na web-siteu „Zvono istine“.

VALTER: To je duga priča. Pokušat ću ju skratiti koliko mogu. Obično me sve to ponese pa imam potrebu proširiti temu jer mi je jasno da je nekim ljudima možda potrebno više informacija, a s druge strane nekima je potrebno jako malo informacija da bi nešto razumijeli, naprosto stvari instinktivno prepoznaju kao istinite i njima gotovo da ništa ne moraš ni objašnjavati. Dokument „Objava o nepostajanju osobe“ je nešto što Dražen, ja i nekolicina drugih koji radimo na tome smatramo krunom našeg rada, u ovom sadašnjem trenutku, u ovoj percepciji stvarnosti kako je vidimo ovoga trenutka, koja je opet povezana, recimo to tako, s duhovnim razvojem svakoga od nas, što ne znači da će sutra, za tjedan dana, mjesec dana ili godinu dana situacija neće promijeniti. Dakle, to je situacija svjesnog razumjevanja ovog trenutka koja je kao nekakav rezultat iznjedrila dokument kojeg smo, ruku na srce, stvarali godinu i pol dana.

ŠOKRE: Do sad ste napisali puno dokumenata, ali ovaj sve njih sublimira.

VALTER: Da. S vremenom smo naprosto spoznali ili došli bliže razumijevanju stvarrnosti i robovlasničkog sustava kontrole koji vrši pritisak na čovjeka na svim mogućim razinama. Ja mislim da su vlasnici tog sustava također robovi tog sustava i mislim da on ništa dobrog ne nosi niti njima kad to promatramo iz perspektive duhovnog razvoja ljudskog bića. Smatram da je robovlasnički sustav kontrole jednako loš i za robovlasnike i za robove koji unutar njega žive, ali ga zapravo nisu niti svjesni. Mi smo spoznali postojanje toga robovlasničkog sustava kontrole i koje su njegove granice, a s vremenom smo spoznali i njegova ograničenja, koja su zapravo i ugrađena u taj dokument.

ŠOKRE: Koja su to ograničenja?

VALTER: Ograničenja robovlasničkog sustava kontrole su istina kao prva. Postoji izreka da planina laži može biti izgrađena na jednoj jedinoj izvornoj istini. Što se često događa svugdje oko nas. Postoji nekakva istina i onda su ljudi na tu istinu zidali ciglu po ciglu laži pa je nastala nekakva planina od laži. Kad bi netko izvukao tu jednu jedinu izvornu istinu i postavio je na vrh te planine laži, ona bi se trenutno urušila i dezintegrirala pod težinom te istine. Što se tiče robovlasničkog sustava kontrole, istina je da on ne bi mogao egzistirati bez vjerovanja ljudi da postoji netko tko mora vladati. Druga istina je da je čovjek izvor svih stvari, posljedično i izvor zakona. Jednostavni primjer: ne postoji niti jedan zakon na ovoj planeti koji nije napisao čovjek. Što to znači? To znači da je izvor prava čovjek. Sljedeća istina je da su svi ljudi jednaki, jednaki su stvoreni. Dakle, svaki čovjek na ovoj planeti je izvor prava i onda su ljudi jednog trenutka počeli vjerovati da postoji nekakav nad-entitet koji je njima autoritet, koji za njih može donositi zakone i počeli su vjerovati da je to njima potrebno zbog vlastite sigurnosti, dobrobiti, organizacije, praktičnosti itd. Pretpostavljam da su prvi vlasnici sustava kontrole igrali na tu ljudsku slabost, tu uvjetnu lijenost, konformizam. Da ljudi ne žele preuzeti punu odgovornost za sve ono što čine. Bolje je da ja dio te odgovornosti prenesem na nekog drugog pa da se on brine za te nekakve pizdarije, zakaj bi ja to delal i onda je tu polako počeo rasti taj sustav koji danas ima mnoge pipke koji zapravo ulaze u svaki kutak našega života.

ŠOKRE: Temelj jest da nas sustav nakon rođenja proglasi osobom. Pa što je sadržaj „Izjave o nepostojanju osobe“?

VALTER: Izjava ima šest stranica, to je vrlo jednostavan dokument.

ŠOKRE: Meni ne izgleda jednostavno šest stranica napuniti tekstom.

VALTER: Dobro, koristili smo veliki font, proredi su veliki, moglo bi se to ugurati i na četiri stranice. Evo, imam kod sebe jedan primjerak. Možda bi trebalo napomenuti što je zapravo „Objava o nepostojanju osobe“. Malo prije sam spomenuo da je čovjek izvor prava, da ne postoji ni jedan zakon kojeg nije napisao čovjek. „Objava o nepostojanju osobe“ je zakon koji je donio čovjek, budući da sam ja svoju Objavu urudžbirao na dvadeset i više adresa, između ostalih Vladi RH, Ustavnom sudu, Saboru, Vrhovnom sudu, Prekršajnom sudu, Kaznenom sudu, Uredu gradonačelnika Grada Zagreba, Zagrebačkom uredu za komunalno gospodarstvo, Visokom prekršajnom sudu, ima toga još…

ŠOKRE: Jesi li obavijestio Vodoopskrbu i Čistoću?

VALTER: Nisam se sjetio svih. Neki od njih me žuljaju, neki ne. Vodu sam spremam platiti zato što ju koristim, danas-sutra možda ću biti spreman platiti samo distribuciju te vode jer smo između ostalog i ja i ti i svi ljudi ovdje u RH vlasnici te vode pa bi pošteno i realno bilo da se plaća samo usluga distribucije vode i održavanja infrastrukture kako ne bi kolabrirala, a ne stvaranje profita. Isto vrijedi i za ostale prirodne resurse koji su nam dostupni u našoj domovini, bilo to nafta, plin ili nešto treće.

ŠOKRE: Kako je izgledalo urudžbiranje tog dokumenta na toliko mjesta?

VALTER: To je posao koji se može odraditi u šest sati, ako čovjek živi u Zagrebu. Napravio sam si nekakav plan puta. Krenuo sam s Markovog trga, prvo u Sabor, nakon toga sam bio u Vladi i nakon toga na Ustavnom sudu. Potom sam se spustio u Petrinjsku na Trgovački sud, pa na Centralni ured Porezne uprave. Zatim sam se vratio na Zrinjevac, gdje je Županijski sud, pa na Vrhovni sud itd.

ŠOKRE: Bila je to turneja pod naslovom „Upoznaj korporaciju RH da bi je više volio“. Drugi idu gledati nekakve tričarije, Plitvice, Gacku…

VALTER: Pa bilo je zanimljivo, u svim tim institucijama rade ljudi.

ŠOKRE: Kako su reagirali na urudžbiranje ovako neobičnog dokumenta?

VALTER: Onako kako su istrenirani da reagiraju. Oni moraju poštovati određenu proceduru koja u njihovom svijetu mora postojati i biti poštivana, da je nema došlo bi raspada birokratskog sustava. Vrlo malo ljudi koji su zaprimili ovu dokumentaciju se uopće interesiralo što zaprimaju. Uredno su zaprimili, stavili štambilj, dali urudžbeni broj gdje se daje, negdje ga se dobiva kasnije ili uopće ne, što nije važno. Bitno je da imamo dokaz da je dokumenat urudžbiran na pravom mjestu.

ŠOKRE: A na rijetkim mjestima gdje su išli veliki naslov „Objava o nepostojanju osobe“?

VALTER: Na jednom mjestu je jedna mlada dama, mislim da je još gospođica jer nisam zamijetio prsten na ruci, počela čitati taj dokument. Ono što sam primijetio jest da su joj se prvo oči počele širiti zatim joj je, kako se ono kaže, malo otpala ladica. Naučena je da se tamo urudžbira nešto drugo.

ŠOKRE: A nakon ispadanja ladice?

VALTER: Gledala me širom otvorenih očiju, tko sam ja? Osim što mi je bilo naporno obići tih dvadest i nešto lokacija tramvajem i pješice, bilo je i zabavno.

ŠOKRE: Na vašim stranicama ste uočili da svaki zakon stupa na snagu tek osam dana nakon objavljivanja u Narodnim novinama. Prema svemu o čemu smo razgovarali u prethodnim brojevima, ta objava zakona zapravo predstavlja prikrivenu ugovornu ponudu koju čovjek osam dana ima pravo osporiti, inače se smtra da je prihvaća.

VALTER: Dobro si to spomenuo. To je nešto što smo zamijetili. Čovjek je taj koji je kreirao državu i u hijerarhiji stvaranja se nalazi iznad države. Kako su naši umovi i institucije s vremenom hakirani, došlo je do obrnute situacije, da su sad nekakva država i njene institucije autoritet nad čovjekom koji ih je stvorio, što je totalni paradoks. Ljudi u to vjeruju. Doklegod ljudi u to vjeruju, to će biti tako. Iz moje perspektive, potpuno je svejedno vjeruje li u tu iluziju 4.249.999 ljudi u Hrvatskoj, a ja sam onaj koji zaokružuje tu brojku na 4.25 milijuna. Ja znam što je istina, znam da je sustav kreiran tako kako jest i čovjeka održava zarobljenim unutar te iluzije i unutar vjerovanja da je potreban netko tko će mu govoriti kako će se ponašati i kako će govoriti, što će činiti i što neće činiti, da je potreban nekakav gazda koji će mu dati packu po prstima ako se ne ponaša po pravilima koje je on popisao.

ŠOKRE: Zašto vi niste „Objavu o nepostojanju osobe“ objavili u Narodnim novinama, po istim pravilima s rokom od osam dana?

VALTER: Pokušali smo, dok smo istraživali gdje i na koji način objaviti Objavu. Što se onih osam dana tiče, puno smo pisali o tome, većina ljudi smatra da je ugovor samo nešto što su oni potpisali, međutim ugovori, osim u potpisanom obliku, mogu biti i u impliciranom, usmenom i prešutnom obliku. Ono što država implicira jest da mi s njom imamo nekakav društveni ugovor, čak i smo o tome našli neke dokumente i objavili ih na našoj stranici. Pretpostavka je postojanje nekakvog ‘društvenog ugovora’ gdje se ti, Krešimir Mišak, odričeš dijela svojih prava u zamjenu za sigurnost. Pretpostavlja se da postoji nekakav Društveni ugovor kojeg nikada nitko nije pročitao. Neosporena pretpostavka postaje istina, čime se opet vraćamo na trgovački zakon.

ŠOKRE: A pretpostavka je majka svih zajeba…

VALTER: Tako je, ali ako ti tu pretpostavku nisi osporio, znači da si se s njom složio. Tu se onda vraćamo na tih osam dana. Zašto osam dana, zašto ne odmah, pa donijeli smo zakon, zašto čekati još osam nakon objave u službenom glasilu? Dva su razloga. Potrebno je stvoriti iluziju o tome da je svatko obavješten o tom zakonu – Narodne novine su službeno glasilo vladara koji se u našem slučaju zove „Vlada RH“. Nekada su ljudi prikucali obavijest na vrata crkve, zato što se smatralo da je Crkva vrhovni autoritet. Kada si prikucao nešto na vrata crkve, kao što je svojedobno napravio Martin Luther, smatralo se da su o tome svi obavješteni. Po trgovačkom zakonu, ti moraš pričekati osam dana nakon objave…

ŠOKRE: Tih osam dana bolje od svega pokazuje da je riječ o prikrivenom trgovačkom zakonu i stvaranju ugovornih obveza.

VALTER: Tako je. Ako se nitko u tih osam dana nije sjetio nešto osporiti, znači da se s time složio.

ŠOKRE: Bio bi zanimljiv eksperiment unutar osam dana osporiti neki od tih zakona.

VALTER: Da je moj razvoj krenuo tim putem, možda bih to pokušao napraviti, ali on je krenuo daleko brže, preskočio je tu stepenicu i zapravo je brzo diskreditirao kao nepotrebnu. Zato jer sam shvatio da bilo koji zakon kojeg je napisao bilo koji drugi čovjek za mene nema nikakvu pravnu valjanost ako se ja s njim nisam složio. Do onog trenutka, dok ova Objava nije bila urudžbirana, impliciralo se da sam ja prihvatio taj Društveni ugovor kojeg nikad nisam pročitao, nikad nisam potpisao, nikad se s njim nisam složio.

ŠOKRE: Kojeg nikad nitko nije ni vidio.

VALTER: Nitko ga nije vidio, ali OK, plaćao sam poreze i sve ostalo, ganjala me i policija…

ŠOKRE: A ja sam mislio da si ti neka poštenjačina…

VALTER: Ma ganjala me policija u smislu da su mi pokušali naplatiti neke kazne. Neke su uspjeli, neke nisu, ali spoznao sam slijedeće: kadgod se ti pozivaš na bilo koji od njihovih zakona ili članke nekog zakona koji ti idu u prilog, ti opet na implicirani način priznaješ nadležnost tih zakona i priznaješ da je netko imao pravo donijeti zakon za tebe. To te automatski usisava nazad u njihovu igru. Ako je čovjek izvor prava, ako je čovjek taj koji piše zakone, onda ja imam apsolutno pravo napisati svoj zakon i nitko ga ne može osporiti. Ja sam napisao zakon koji se zove „Objava o nepostojanju osobe“. Taj zakon se tiče samo mene i nikoga drugoga jer za sebe jedino ja imam pravo donijeti zakon. Evo, da te upitam imam li ja pravo donijeti zakon za tebe, što bi odgovorio?

ŠOKRE: Da nemaš, ali cijenio bih da to učiniš jer sam ja prelijen. I tako bi ti postao vladar jednog novog malog sustava u kojem bismo bili samo ti kao vladar i ja kao rob.

VALTER: A kad ljudi spoznaju da ih nitko nikada nije pitao je li u redu da ja budem tvoj vladar?

ŠOKRE: Možda bih se mogao složiti s time, ali me doista nitko nije pitao…

VALTER: … ali da ih je kroz čitav njihov život netko pitao biste li više voljeli ovaj tip vladavine ili onaj tip vladavine? Uvijek postoji neki vladar, neki fiktivni entitet, koji sebi uzima pravo čovjeku koji se slobodan rodio nametati nekakve svoje regule preko pravnih smicalica koristeći pravnu fikciju koja se zove ‘Osoba’.

ŠOKRE: Najfascinantnija stvar je da se svi pokoravaju Državi, a nitko je nikad nije vidio.

VALTER: Osim na kartama gdje su iscrtane granice. Riječ je o tome kako je država fiktivni entitet, entitet na papiru, on ne postoji, on je mrtav, on nema suštinu, nema bit, nema život, nema um, nema ništa čime bi mogao donijeti bilo kakvu odluku ili poduzeti bilo kakvu akciju, što čovjek pak može učiniti. Potpuno je jasno iz bilo kojeg aspekta da živo ne može komunicirati s neživim. To bi se zvalo nekrofilija ili nekromancija. Morala je biti kreirana neka pravna fikcija, a to je ‘osoba’. A ‘osoba’ je i građanin i porezni obveznik, osoba je i navijač i vozač i poduzetnik, to su sve zapravo pravne fikcije u koje ljudi ulaze u određenom trenutku svog radnog dana kako bi mogli obavljati određene radnje unutar tog fiktivnog sustava. Stvar je u tome da taj fiktivni sustav, a zapravo ljudi koji misle da on postoji i da on ima autoritet nad čovjekom, koriste represivne alate sustava kako bi uz pomoć fiktivne, pravne osobnosti (‘osobe’) ulazili u život čovjeka i naprosto ga potčinili pravilima koje su oni donijeli, koje oni smatraju da imaju pravo donijeti. Dakle, ako ja nemam pravo donijeti zakon za nešto, ima li ona gospođa to pravo, ima li ga izvjesni Z.M. ili izvjesni I.J. ili ova nova koja sada dolazi na političku scenu, K.G? Otkud njima to pravo? Oni su isti kao ja. Oni ga nemaju, ali se pretvaraju da ga imaju. Iluzijom političkih izbora, iluzijom „o pa mi smo to pravo dobili od ljudi“. Demokracija je, smatram, vladavina rulje. Ako 55% ljudi smatra da je nešto ispravno oni će svoj svjetonazor silom nametnuti nad ostalih 45% ljudi. Tih 45% ljudi će se vjerojatno s time i složiti te tražiti priliku kroz isti taj sustav da okrenu karte u svoju korist na sljedećim izborima.

ŠOKRE: Od čega se sastoji „Odluka o nepostojanju osobe“?

VALTER: Obrazloženja za nju su na našoj stranici objavljena u seriji od deset članaka koja se zove „Izlazak iz robovlasništva“. Objava je u desetom dijelu. Ima šest stranica. Na prvoj stranici se jednostavno definira kako je ta osoba došla na javu, kako je prijavljena te da prestaje postojati na isti način kako je i nastala. Prije toga su iz samog sustava izvučeni neki dokumenti, rodni list, izvod iz matice rođenih i nešto što je po meni izuzetno bitno – potvrda iz bolnice gdje se neki čovjek rodio, na kojoj piše da je dana tog i tog određena majka rodila živo muško ili žensko dijete.

ŠOKRE: još nema osobe?

VALTER: Tako je. I onda se desetak dana nakon toga, prijavom u nekakav registar, kreira osoba. Dakle, sami ti dokumenti su dokaz da osoba i ja nismo isto, da sam ja kreiran na određen datum, a da je osoba kreirana deset-dvadeset dana kasnije. To nisu iste stvari, ne mogu biti iste. Na prvoj strani se kidaju sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između mene i tog fiktivnog entiteta, te osobe i onih koji su je stvorili. U daljnjem tekstu objave stoje sve bitne stavke o tome što će se dogoditi ako netko od ljudi unutar tih entiteta kojima je ovo objavljeno odluči stupiti sa mnom u interakciju. Evo, konkretno ovaj primjerak je bio urudžbiran Vladi RH, ali potpuno svejedno, mogao je biti urudžbiran bilo kome tko me žulja. Na toj prvoj stranici svi su jasno su obavješteni da imaju velikodušnih trideset dana od dana kada prime ovu objavu da na temelju činjenica pismeno prigovore i izraze neslaganje s ovom odlukom, da isto pošalju na moju adresu te da mi detaljno moraju obrazložiti i priložiti dokaze da ono što je napisano nije istina.

ŠOKRE: Što je na ostalim stranicama?

VALTER: Svaki dokument koji je negdje urudžbiran objavljen je i javno, na internetu, zato što to nismo mogli objaviti u Narodnim novinama, one su njihovo službeno glasilo, ti tamo možeš oglasiti samo da si izgubio nekakav svoj osobni dokument, tako nešto i opet je riječ o nekakvoj osobi. Na drugoj stranici počinju paragrafi same objave; u članku 1 se jasno i glasno kaže tko ja jesam, čovjek stvoren u biološkom tijelu muškoga spola, moja bit su istina, ljubav i mir te kad je moja majka rodila to tijelo. Paragraf 2 kaže da je određen broj dana nakon mojeg rođenja mojeg biološkog tijela, bez moje suglasnosti i znanja o tom činu, stvorena fiktivna, imaginarna osoba kojoj je dato osobno ime i prezime koje je istovjetno s rođenim imenom i obiteljskim imenom. Ime i prezime nisu ista stvar kao i rođeno ime i obiteljsko ime. To su dvije različite stvari. Rođeno ime i obiteljsko ime se piše samo s prvim velikim slovom, a ime i prezime, taj entitet osobe piše se verzalom, velikim slovima. Tu su jasno navedeni dokazi da ta osoba nisam ja, neću sada sve čitati jer se može pročitati na našoj stranici. Sljedeći paragraf kaže da nikad nikome nisam dao suglasnost da me naziva, poistovjećuje ili ograničava bilo kakvim nazivom – građaninom, osobom itd. Paragraf 4 priča o mojoj slobodi, koju mi je moj stvoritelj darovao u trenutku mog rođenja, a ograničena je jedino njegovim zakonima, slobodom drugog čovjeka stvorenog u biološkom tijelu s muškim ili ženskim spolom ili pismenim ugovorima na koje sam ja svjesno, svojevoljno, s potpunim znanjem o njima i njihovoj prirodi stavio svoj jedinstveni pečat dizajniran od stvoritelja iliti otisak prsta te svoj potpis. I sad jako važna rečenica koju je dodao moj prijatelj, insider iz pravosuđa „…a gdje se na bilo koji način ne radi o oživljavanju fiktivne osobe iz ove objave“. Jasno je naglašeno da ne mogu oživjeti tu fiktivnu osobu ako stavim negdje potpis, ne mogu više ući u tu ulogu, zauvijek, ona više ne postoji. Parafgraf 5 kaže da se bilo koji pravilnici, zakoni, propisi i sl. na mene ne odnose ni u kom slučaju, ako ih ja nisam prihvatio i ovjerio svojim autografom i jedinstvenim pečatom. Zašto? Svi se oni u hijerarhiji stvaranja nalaze ispod mene, čovjeka stvorenog u biološkom tijelu s muškim spolom, pa se tako ne mogu odnositi na mene, čovjeka, jer sam ja izvor prava. Mogu, naravno, ako sam pristao svojim potpisom. Ispod to i navodim, postoji način, jer možda se meni neki zakon sviđa. Ja ću na njega pristati jer mi paše, to je moje pravo, da na njega pristanem, kao što je i moje pravo da na neke ne pristanem. Nitko meni nema pravo nametati svoje zakone.

ŠOKRE: Jer to je ustvari ugovorni odnos.

VALTER: Tako je. To je ugovor. Dalje se kaže da ću kršenjem svoje slobode, napadom na mene, napadom na moj posjed, napadom na moje vlasništvo smatrati bilo kakvo svojatanje ili pokušaj ograničavanja navedenog u prethodnoj rečenici, gdje je rečeno da sam ja jedini vlasnik sebe, svog tijela, energije, volje, uma, života, svega što sam svojim radom stvorio. To je moje vlasništvo i nitko nema pravo to svojatati ili ograničiti na bilo koji način.

ŠOKRE: Možda sam te već pitao, jesi li ti Zagorec?

VALTER: Mama mi jest od tamo. Zatim, po meni izuzetno bitni paragraf koji govori o svijesti, u ovom slučaju moje. Koji kaže da sam ja neograničeno odgovoran za sva djela koja ja činim i da se ja obavezujem da ću bilo kojem čovjeku kojem sam nanio bilo kakvu štetu svojim djelovanjem, dakle nekome tko zaista postoji, to nadoknaditi. Ja se na to obvezujem. Ako lupim svojim autom tvoj auto, ja ću tu štetu nadoknaditi. Pristat ću na nadležnost bilo kojeg suda, sve ću ispoštovati da tebi nadoknadim štetu. Zašto? Zato što ja to moram napraviti. Nanio sam štetu i moram je popraviti. Zatim slijedeći paragraf definira tko ima pravo određivati tko ja jesam. Naravno, samo ja, pa nemaš ti pravo definirati i određivati tko ja jesam. Također, sve izmjene, dopune ovih paragrafa određujem samo ja. Zašto? Zbog toga što je moja svijest na razini koja jest ovoga trenutka.

ŠOKRE: Možda će se mijenjati…

VALTER: Možda će se mijenjati, pa možda u skladu s time ovi paragrafi budu izmijenjeni, kako se kaže, amandmani, update-i poslani entitetima koji su zaprimili originalnu objavu. Približavamo se kraju, paragrafi 8 i 9 kažu: svatko tko pokuša ugroziti moju slobodu ili kršiti bilo koji od ovih paragrafa koji se tiču isključivo i jedino mene i nikoga drugoga čini mi štetu. To čini s potpunim znanjem, potpunom sviješću o posljedicama svog činjenja te pristaje svojim činjenjem na ugovorni odnos adhezionog karaktera sa mnom. Tim ugovornim odnosom snosi svu odgovornost za nastalu štetu i tu štetu će platiti prema cjeniku o općim uvjetima poslovanja koji su sastavni dio ove objave. Zadnji paragraf kaže da onaj tko želi stupiti samnom u kontakt ili aktivirati ugovorni odnos adhezionog karaktera sa mnom iz bilo kojeg razloga. za tu svrhu može koristiti moju navedenu adresu. Time je objava gotova. I sad kad ti pogledaš da smo mi kompletan naš dopis sa bilo kime definirali na tri stranice, dok entitet Država definira svoj odnos s osobom na tisuće i tisuće članaka i kroz stotine i stotine zakona, onda se ponovno vraćamo na ono o čemu sam puno puta pričao – istina je uvijek jednostavna. Ono što je ovdje izneseno je istina, doduše moja istina, to ne mora biti tuđa istina, a ovaj dokument nije Sveto pismo. Svatko ga može sastaviti prema svojoj vlastitoj istini, ali zbog nekih pravnih aspekata trebalo bi poštovati određeni kostur ovoga. Dakle, neko može oduzeti neki paragraf ili dodati neki paragraf, promijeniti uvjete poslovanja, možda netko smatra da u tim općim uvjetima poslovanja nisu neke osnovne stvari navedene.

ŠOKRE: Ti si tu napravio cijeli cjenik?

VALTER: Da. Cjenik.

ŠOKRE: Da vidimo. Dodirivanje moje imovine – 100 kn po dodiru. Dodirivanje mog tijela – 200 kn po dodiru. Primjena fizičke sile nadamnom – 1000kn. Nanošenje ozljeda mom tijelu, po procjeni – minuta 1000kn. Prijetnje -minimalno 500 kn… Čovječe, ti si ovdje napravio cjenik na tri strane…

VALTER: To je sastavni dio općih uvjeta poslovanja.

ŠOKRE: Zanimljivo. Fenomenalno. Baš sam te htio udariti, ali sad sam vidio da je to dosta skupo.

VALTER: Pa zapravo i nije.

ŠOKRE: Da vidimo što je najjeftinije. Slanje računa – 35 kn. Korištenje vlastitog vozila – 10 kn. Super si to napravio. To su cijene bez PDV-a?

VALTER: Što je PDV? On se na mene ne odnosi, poništila ga je ova objava. Preporuka insidera iz pravosuđa bila je da stavimo male cifre zbog toga što je ova Objava sada pravni temelj. Ako netko korištenjem osobe ukliže u moju slobodu, bez dokaza da sam ja bilo kome živom čovjeku stvorenom u biološkom tijelu s muškim ili ženskim spolom nanio štetu, on će to uklizavanje morati platiti prema ovim općim uvjetima poslovanja, zato što je njegov entitet valjano obavješten i nije osporio ovo u trideset dana. Jedini odgovor dobili smo s Visokog upravnog suda, hvala im lijepo na tome, gdje piše ‘mi nismo nadležni’.

ŠOKRE: Što je točno.

VALTER: Naravno da nisu. Hvala lijepo njima tamo koji su to i pismeno nama poslali. Bitno je shvatiti da ovaj dokument nije omega, on je alfa. On postavlja pravni temelj, jer ti pomoću njega jednom nogom stojiš izvan sustava, a po potrebi, ako netko ukliže u tvoj život, tvoju slobodu i krši paragraf tvoje objave, ti drugom nogom zakoračuješ u sustav i koristiš alat samog tog sustava kako bi svoju slobodu štitio, tako što penaliziraš prekršitelja prema njihovim vlastitim zakonima. Zato su stavljene relativno male cifre, da neki štetni događaj uvijek ispadne ispod 10 000 kn, što je spor male vrijednosti koji se relativno brzo rješava. Sad si zamisli situaciju da neki birokrat bude ovršen 2 000kn. Zašto? Pa ovo je vjerodostojna dokumentacija, valjana i urudžbirana, on je naravno obaviješten jer je entitet za kojeg on radi valjano obaviješten. On je upozoren, dobio je račun, dobio je opomenu za neplaćeni račun, dobio je opomenu pred ovrhu i dobio je rješenje ovrsi.

Ti imaš lijepi štos vjerodostojne dokumentacije koji je neosporiv i to je nešto što ćemo sada pokušati provesti kroz sustav. Za sada nitko od državnih službi nije ovršen, ali eto, prvi računi su poslani i pokrenuta je ta procedura pa vidjet ćemo što će se dogoditi. To je to. Nije ideja u tome da mi agentima sustava, robovlasničkog sustava kontrole koji sve rade po špranci – po špranci zaprimaju urudžbirane dokumente, po špranci šalju prekršajne naloge i po špranci rade ovo ili ono zato što im je netko rekao da se to tako radi – nije cilj u tome da njima uzmemo novac iz njihova džepa nego je cilj da oni s vremenom spoznaju da se ne mogu zajebavati sa slobodnim čovjekom, da nemaju na to pravo. Oni nemaju pravo uklizavati u moj život. Ideja je prvenstveno da se oni prestanu sakrivati iza tih institucija koje nisu ni za šta odgovorne i da spoznaju da su oni također odgovorni za sve to čine, kao što sam ja i odgovoran. Da se ne mogu i ne smiju više skrivati iza institucija tog iluzornog sustava koji nas sve drži, ili barem pokušava držati u služanjstvu.

[ad id=”40551″]

Izvor: Nexus Svjetlost, Krešimir Mišak

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati