Krešimir Planinić: Ne postoji ljudsko pravo na prekid trudnoće

1

U emisiji ‘Otvoreno’ Domagoja Novokmeta na HRT-u govori se o odluci Ustavnog suda o ocjeni suglasnosti s Ustavom zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Odluka Ustavnog suda je donesena nakon 26 godina, a Sabor mora u roku od dvije godine donijeti novi zakon. Ovu odluku komentiraju gosti emisije: odvjetnik Krešimir Planinić iz udruge U ime obitelji, Milan Kujundžić, ministar zdravstva (HDZ), Arsen Bauk (SDP) i Sanja Sarnavka iz Platforme 112.

Ustavni sud pobačaj nije zabranio, ali Sabor treba donijeti odluku u sljedeće dvije godine. Europske zemlje pobačaj zabranjuju od 10. tjedna, dok Malta i Andora pobačaj u potpunosti isključuju.

> Marko Jurič: Ustavni sud je donio sramotnu odluku o pobačaju

Ministar Kujundžić pozdravio je odluku Ustavnog suda. Zakon je star 39 godina i potrebne su izmjene. ‘Mislim kao i većina Hrvata, a to je da život počinje začečem, kao liječnik, ali i s duhovnog aspekta- duša ulazi u to biće začećem. Mislim da smo mi svi protiv abortusa. Treba učiniti sve kako bismo sačuvali život.’

Tih 10 tjedana je medicinska kategorija gdje je medicinski umjetno određena. U tih 10- 12 tjedana je zapravo vrijeme gdje ona odlučuje hoće li roditi ili ne. Mislim da se svi trebamo boriti sačuvati život.’- rekao je Kujundžić.

Sanja Sarnavka je rekla kako nema zagovornika pobačaja, ‘mene čini tužnom što mi svakodnevno svjedočimo odlasku mladih iz Hrvatske. Mi svakodnevno svjedočimo odlascima mladih ljudi, pa dok mi donosimo zakone možda mladih parova više ni neće biti, pa neće nitko možda ni tražiti pobačaj.’

Meni ono što je bitno je pravo na izbor. Za razliku od ultra konzervativnih snaga koje nas popriličan broj godina maltretiraju, vi nikada niste čuli od nas da smo mi nekome rekli da nije u redu da rodi.

Svatko tko misli da je pobačaj strašan čin i da će roditi pod svaku cijenu, bilo da je žena silovana ili siromašna, to je njezino pravo i mi joj ga nećemo osporavati. Međutim, netko meni koja se moram sama sa svojom savješću boriti osporava pravo da donesem odluku koja je moja i ja ću snositi njezine posljedice.’, rekla je Sarnavka.

‘Ja ovu odluku Ustavnog suda gledam kao pozitivnu. Do 10. tjedna nitko nema pravo ograničavati ženi, nakon 10. tjedna kreću odluke što će se dalje događati.’ komentirala je odluku Sarnavka.

Planinić je rekao kako je ovdje pozitivno ‘da barem imamo iskazano da takozvano pravo na pobačaj nije ustavno pravo. Niti je pobačaj ljudsko pravo. To je istina. Druga stvar, nakon 26 godina je konačno donesena odluka i treće-  život počinje začećem, o tome sada nema spora i o tome se izjasnila medicinska struka. Zanimljiva je kotradiktornost ove odluke- U prvom dijelu kaže da je zakon iz ’78. u skladu s Ustavom iz ’90. godine, a potom kaže da ipak taj zakon zbog formalno ustavnih stvari ipak zbog toga što je ostario treba osuvremeniti, pa dajte napravite novi.’

‘Dodatno je malo razočaravajuće da na sto stranica imate 7- 8 stranica obrazloženja, a nisu obrazložili na najvažnije pitanje, što znači ustavna kategorija, rečenica: Svako ljudsko biće ima pravo na život, što to ima svako ljudsko biće? I drugo, zašto se ova odluka temelji na plagijatu? To govorim zato što smo usporedili ustavnu odluku Ustavnog suda Slovačke sa ovom odlukom i naišli smo na identične rečenice. Problem je u tome što Ustav republike Slovačke ne prepisuje isto kao Ustav RH. Mi ćemo se i dalje zagovarati da svako ljudsko biće ima pravo na život.’- objasnio je Krešimir Planinić.

Planinić je rekao kako  je u kontradiktornosti kada se u uvodu te odluke kaže da je pravo na život iznad svih drugih prava, onda ne može pravo žene biti iznad prava života nerođenog djeteta.

‘Vidim da se spominju mnoge stvari koje se ne spominju u Odluci ustavnog suda- ne spominje se tih famoznih 10 tjedana. Ovaj zakon koji je na snazi je zastario u svim segmentima, ta informiranost, edukacija nije uopće spomenuta, postoje modeli i sa posvajanjem.’- kazao je Planinić te nastavio:

‘Što se nas tiče, udruge U ime obitelji jedino se može razmišljati o životu djeteta u odnosu na život majke. Sve ostalo su individualne želje koje se pokušavaju staviti u Ustav i zakon, a na taj način ne funkcionira društvo.’

Bauk je rekao da mu je odluka Ustavnog suda potpuno očekivana, jasno mu je bilo ‘da ovakva definicija u članku 21 Ustava ne isključuje pravo na pobačaj, odnosno pravo na prekid trudnoće’ nije bilo elemenata da se sa tom formulacijom iz Ustava ovaj zakon proglasi neustavnim nakon 26 godina’ rekao je Bauk te nastavio kako misli da je ovo početak javne rasprave o novome zakonu, ‘taj zakon će se donositi u Saboru, pripremat će se u Vladi RH i de facto borba počinje danas.’

Ja mogu samo reći da u ime SDP-a mi nećemo prihvatiti nijedno riješenje koje bi otežavalo ženi pravo na izbor i da ćemo uvijek biti predvodnik liberalnih prava u društvu.’, rekao je Bauk.

Kujundžić je napomenuo da se u Hrvatskoj zadnjih 15-ak godina broj legalnih abortusa se smanjuje. Prije je broj takvih pobačaja u jednoj godini iznosio 15 000, a danas je to oko 2600, pobačaja.

U daljnjoj raspravi se Sanja Sarnavka poziva na Deklaraciju o ljudskim pravima koju citira na sljedeći način:’ Sva ljudska bića rođena su s jednakim pravima i s jednakim dostojanstvom i vrijednostima’ pri čemu aludira na dio ‘rođena su’ koji tu ne spominje nerođene.

Kujundžić se nadovezao objašnjavajući kako ‘ne možemo pravne kategorije subjektiviteta izjednačavati sa životom.’ Dijete koje je još u majci pravno ne može imati osobnu kartu niti imovinu.’

Kujundžić je rekao kako je obveza države osigurati da se majke ne trebaju bojati ‘da će njihova država stati iza njih i njihova djeteta. I na tome tragu teba ustrajati i ova Vlada i druga koja dolazi iza nje.’

facebook komentari

  • Malleus_Haereticorum

    „..ne možemo pravne kategorije subjektiviteta izjednačavati sa životom.’ Dijete koje je još u majci pravno ne može imati osobnu kartu niti imovinu.“

    A u trenutku kada izađe iz majčine utrobe odmah može imati osobnu kartu i imovinu? Na svijetu postoje milijuni odraslih ljudi koji nemaju nikakvih osobnih dokumenata ni osobne imovine. Recimo, to je tako u Indiji. Znači da ti ljudi nemaju „pravnu kategoriju subjektiviteta“ ? Znači li to da oni ljudi kojima država oduzme pravni subjektivitet i imovinu (SSSR, nacistička Njemačka, Kambodža, Maova Kina…) zapravo time gube pravo na život? Staljin i Hitler su bili u pravu, a? Jesu li?

    Kako ćeš ti pred Božji Sud s takvim sotonističkim stavovima? Porazmisli, NIKOMU nije zajamčeno da će doživjeti i sutrašnji dan i ako se danas ne obratiš i ne pokaješ za svoja zla koja si učinio, možda ćeš se već za idući sat ili dva naći pred Božjim Sudom i onda ti ne će biti spasa. Vječno ćeš trpjeti u Paklu kojega si zaslužio.