Pratite nas

Kolumne

Krici izborne šutnje-Izbori u BiH

Objavljeno

na

Upeka zvizdan, isto onako kako zna upeć o Ilindanu. Sve se izopačilo pa i vrijeme. Nebi čudilo ako i cvrčci zasviraju u ovo izborno nedjeljno jutro. Valjda neće; davno je prošla Gospojina, iza Gospojine nastupe jutarnje rose, cvrčcima ovlaže svirala i od tada ih je rijetkost čuti.

Ali ipak trebali bi se barem oni danas pobuniti protiv ove izborne šutnje, i na brzinu osušiti svoje sprave, te zasvirati glasnije nego ikad. Trenutno šute svi, šute i oni mladi dečki okupljeni u skupini ispred osnovne škole na Gračinama. Okupili se ispred zida škole, rasporedili se u onu usku traku hladovine koju oblikuje školski zid. Ne, nebi se moglo kazati da su okupljeni u skupinu, više sliče nekoj poredanoj koloni ljudi koja strpljivo čeka da ih netko negdje povede. Svima je trenutno zajedničko to što, baš svi, već dugo šuteći promatraju starca koji se bori da na staračkim nogama i sa štakama nekako savlada put preko vrućeg školskog igrališta.

Starac naciljao u pravcu ulaznih vrata i tek što ga zagrli spasonosna hladovina, netko mu iz kolone uputi riječi:

“Odakle dolaziš starče!?”
“Iz tuge i nevolje sinko!”

Glasno izusti starac a da nije niti pogledao u pravcu odakle je čuo glas. Napokon kad je sjeo na betonske stube, pogleda prema onome i nastavi dijalog sa njim:

“Evo, ja sam napokon stigao, nego, šta vas natjera dico u ovu svetu nedilju da se ovdje okupiste, a niste ispred crkve, gdje smo se mi okupljali u naše vrime? Nebi se reklo da vas je građanska dužnost obavezala ili neko pretjerano domoljublje pa ste tako rano pohitali na izbore?”

Opet se oglasi onaj;

“Nije u pitanju samo domoljublje i građanska dužnost dide. Nas ti većinu ovdje okupljeni obavezuju stranačke dužnosti. Evo, recimo, da si se javio nama mi bi došli sa autom po tebe, bez obzira za koju ćeš stranku glasati, ali kad si već tu, nakon što obaviš glasanje možemo te odvesti kući.”

Starac ga presječe nešto glasnijim tonom i ne dade mu da nastavi;

“Hvala vama dico, od vaše politike neću nikakve usluge, ova mi je politika dodijala više nego ijedna do sada!” Preživio sam ja i one prve izbore nakon Drugog svijetskog rata valjda ću i ove, a pod kakvim su se okolnostima održavali to vam nisu mogli kazati ni očevi, jer se tada nisu ni rodili. Mene su ti izbori, nakon Križnog puta i Blajburga, zadesili u Slavonskoj Požegi. Tamo su me iz logora uputili na služenje vojnog roka. Na svakom glasačkom mjestu bile su samo dvi drvene kutije. Dadnu ti u šaku jednu kuglici i mora si jee ubaciti u jednu od kutija. Mora si stisnute šake u svaku kutiju uvući ruku i tako kuglicu ispustiš u jednu od njih. Bilo me strah da mi kuglica ne klapne od dno kutije. Kome je kuglica klapnula u onoj “ćoravoj” kutiji, koja nije bila predviđena za novu partizansku vlast,- ee, taj se dobro zaigrao sa svojom glavom. Mora si na kraju pokazat otvorenu šaku da se vidi kako si stvarno ispustio kuglicu.

Da mi je netko prije dvadesetak godina reka da će ovi naši političari, za koje mi danas glasamo, našem narodu nanijeti više štete nego što su nam razorili dušmani u ratu; ja bi mu reka da je i on naš dušmanin!! Eee, dico moja, pred sami Domovinski rat u Ljubuškom je radilo pet tvornica, u skoro svaku kuću je iz njih dolazila bar po jedna plaća. Ne mogu virovat da ovi naši, tako pismeni ljudi, nisu uspili nijednu održat. Ma, nisu znali ni kupit nekoliko polovnih kamiona i kupit smeće, i to ustupili Austrijancima – neka, ljudi se obogatiše kad mi nismo sposobni !! Je li vami poznato kako je duvanjska stanica nekada odkupljivala tisuću vagona duhana? – Hej sinko, slušajte vamo, tisuću vagona duhana godišnje!”

Glasno izusti starac podižuć štaku visoko prema nebu, i opet u grču nastavi;

“Pa, znate li vi koliko je za to para isplaćivano našem narodu!!? To ti se brojilo na desetine miliona maraka, ito oni njemačkih!” Starac se na trenutak povuče u svoje misli, teško udahne, očito je da ga te spoznaje razaraju, dugo je šutio, samo bi ponekad lagano zavrtio glavom. Opet prikupi snage kako bi nastavio pripovjedati o bolnim spoznajama sadašnjeg vremena: “Dico moja, pogledajte cijelo ljubuško polje. Sve se to nekad obrađivalo i prirodno navodnjavalo, nisi moga nać pedalj ne obrađene zemlje. A vidi sad; u tom našem polju raste samo drača i trnje, niko ne zna bez giometra nać svoju zemlju. Ma, radilo se nekad sve, pa, i tamo gori u gornjoj Vitini ljudi su svaku vrtlaču zasađivali duhanom. Je li vam poznato da su ljudi iz gornje Vitine sa magaradi silazili na vrilo Vrioštice i za vrime sadnje u burilima nosili vodu kako bi zalivali duhan? Gornja je Vitina sa vodom bila oskudan kraj, u šali se govorilo kako je tamo gori glavna biljka stupac od struje, te da lisica poštu nosi, a vuk podne zvoni. Ali eto, i tamo su ljudi iz te škrte zemlje svoj trud za zlato prodavali!!”

Netko se sjetio i donese stracu u čaši sok, a stolicu mu već davno donesoše. On željno pruži ruku za čašom i doda:

“Vrlo sam žedan sinko, ali ako mi ga nudiš po političkoj liniji bojm se da će mi zastat u grlu?!”
“Nije dide, ovo ti nudim od srca, samo se ti malo okrijepi i nastavi nam pripovjedati. Ništa nemoj preskakati, sve nam kazuj po redu. Vidimo da si razborit i mudar, pamet te dobro služi, daj nam kazuj odkud tebe na križnom putu i kako si se otuda uspio izvući živ?”

Starac nastavlja pripovjedanje:

“Nastranu, sinko, moj križni put, na stranu pješačenje od Zagreba do austriske granice i torture u logorima, te moj povratak kući nakon dvije godine. Sve bi to još jednom lakše podnio, samo da nisam dočekao ovo poniženje od naše politike, poniženje koje pravimo sami sebi. Sinoć mi unuk kaže; “Dedo, trebaš sutra izić na izbore, treba nam i tvoj glas. Ako moja stranka ne dobije dovoljan broj glasova ja gubim radno misto!” Eto, dico moja, nikoga ne briga tko ima kakvu stručnost i iskustvo, ako druga stranka dobije izbore postavlja na odgovorna mjesta početnike i neiskusne, a onaj drugi leti sa položaja koda je najveći dušmanin. Tako nešto nisu radili ni osvajači koji su nas tlačili kroz povijest. Ostavljali su na važnim položajima učene iskusne ljude, još bi im davali pomoćnike koji su učili od njih. Nebi ja danas došao, sinko, nema tih para, ali eto obećao sam unuku. Upamtite da je izbore osmislio sami Bog sa Neba i dao ih ljudima da im služe kako bi sebi izabrali vladare i upravitelje javnih poslova. Onaj listić na kojem birači zaokružuju imena kandidata, taj listić za izborno povjerenstvo mora biti svetinja, nitko po njemu ništa ne smije dopisivati! Svi znamo da nakon što se zatvore biračka mjesta i prebroje glasovi po strankama, svaka stranka uzima svoje listiće i po njima opet zaokružuju dodatna imena. Ako malo razmislite, pa, mi smo samo obične ovce, mi koji mislimo da se naša izborna odluka poštuje!! Ako sam ja odlučio zaokružiti samo jednog kandidata, ko je taj da po mom listiću može dodatno nekoga zaokruživati!? Samo se pitam, čime sam ja zaslužio kroz život da me po stare dane šokiraju ovakve spoznaje? Nije to sve što mi neda mira.

Ma, poslušajte još samo ovo: Nedavno mi jedna unuka dobila posa u trgovini kod onih Kineza, oni što su zakupili bivšu robnu kuću “Vaš Dom”. Usmeno joj rekli da joj je plaća 450 Maraka, ali rekoše da mora potpisivati platnu listu na kojoj će pisati da joj je plaća 550 Maraka. Ne vjerujem ja da se toga dosjetio taj Kinez, nebi on smio doći u Ljubuški i tako izrabljivati ljude. Već, to mu je rekao netko naš koji ga štiti i koji ga je tu doveo. Tom našem koji je na visokom položaju on mora davati tih 100 Maraka od svake zaposlenice. Tužna je to istina i tužna je ta plaća od 450 Maraka, ali ni toga uskoro neće biti. Kinezi će naučiti naš jezik i dovesti svoje radnice, naše im više neće trebati. Dico moja, vi ste mladi vi ćete još gore dočekati ako se sami ne opametite i ne okrenete poštenom i pobožnom životu. Nemate pravo zatvarat oči pred nepravdom i nepoštenjem. Popantite što vam ja kažem; ako nastavimo ovakvim putem, Kinezi će unajmiti ovo naše zapušteno polje. Cijelo će polje zasijat sa rižom, – kad imamo ovoliko vode može riža uspjevati isto ko u Kini. Što bi oni dovozili rižu iz Kine i plaćali prevoz i carinu, kad nam je mogu zasijat pred nosom i prodavat za iste pare. Samo se pitam, koliko će Kinezi vama plaćati dnevnicu kad im budete radili po rižinim parcelama, i to u našem polju? Ja sam upamtija vrime između dva svijetska rata, moj je ćaća u ovom našem polju kopa u age cili dan za kilo brašna. Dico moja, bojim se da ćete vi i vaša dica, koji ostanete živit ovdje poslije mene, u istom polju, uskoro kopat za kilo riže!!

Starac je sve to pričao još dok se polako podizao sa stolice. Zaputio se izbornom mjestu, a iza sebe ostavio zbunjene mladiće koji u nekom čudnom čuđenju pažljivo ispraćaju svaki starčev korak.

Krešo Vujević (ljubuski.info)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati