Krunski svjedok srpske optužbe je notorni Savo Štrbac

2

Nakon užasavajućih svjedočanstava hrvatske strane, odlično dokumentiranih, pred sud će izaći srpski svjedoci koji će dokazivati da su Hrvati počinili genocid nad Srbima. Krunski svjedok optužbe je notorni Savo Štrbac.

“Tvrdim da je ovo posljednja godina kada Hrvati na državnoj razini slave ovaj dan, kada su istjerali 220.000 i pobili oko dvije tisuće Srba u akciji Oluja i nakon nje – rekao je Savo Štrbac, predsjednik udruge Veritas koja se bavi dokazivanjem genocidnosti u Hrvata. “Haaški tribunal će do kraja godine hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču potvrditi presudu o udruženom zločinačkom pothvatu, nakon čega će Srbima biti olakšano vraćanje svih prava u Hrvatskoj”, rekao je Savo pred dvije godine.
Naravno, od svega nije bilo ništa. Možda i zato jer je upravo njegova udruga prikupila sve glavne dokaze na osnovi kojih je Haaško tužiteljstvo podiglo optužnice protiv hrvatskih generala. Savo se često hvalio s bliskim odnosima s Florence Hartman i Carlom del Ponte, a one su mu bezrezervno vjerovale. Bila je to greška, pokazalo se: Savo je, naime – notorni lažov. Uostalom, on je bio “ministar za informisanje” SAO Krajine. Iako Štrbac uvjerava javnost da je sve njegovo djelovanje bilo isključivo humanitarno, često mašući i zahvalnicama iz Haaga, očito je da je bio uključen i u razne vojne aktivnosti i sudjelovao u kreiranju političke podrške pobunjenim Srbima u Hrvatskoj.

A kako je izgledalo informiranje u toj SAO Krajini  pod istinoljubivim ministrom informiranja Štrpcem? Srpska ratna propaganda obilovala je biserima s one strane pameti: Svi se još sjećamo izvještaja RTS o tome kako ustaše u Osijeku hrane lavove u ZOO-u srpskom djecom, ili priče o “psihotronskom oružju” (fotografija!). Među klasične bisere spada i priča o “pijanim ustašama koji bacaju bombe 250” i klasični izgovori za izgubljene bitke, poput ovog: “Ustaško vrhovništvo je u svoj pakleni plan uništenja srpskog naroda sem šiptara s Kosova i Metohije i iz Makedonije uključilo i narkotike. Budući bojovnici se na poligonima za obuku drogiraju tako da na front dolaze kao neizlečivi narkomani. Oni u svojim borbenim kompletima, zavisno od amfiniteta, nose heroin, morfijum, LSD i kombinuju ih sa alkoholnim pićima. Protiv tako drogiranih i praktično neuračunljivih vrlo je teško ratovati.”

Novinarski prilozi u kvazidržavi koje je kontroliralo Savino ministarstvo laži su bili isljednički, novinar bi sebi davao za pravo da ispituje i zarobljenike i civile na način na koji to rade pravosudni organi. Često su u samim pitanjima već su bili odgovori koje je sagovornik samo trebao potvrditi, a to se često radilo ucjenom. Prema svjedočenju novinara Jovana Dulovića,  jednom su Hrvatu na okupiranom teritoriju naredili da se odrekne oba sina i da slaže da su bili u HV, kako bi mu poštedjeli život.

Savo danas tvrdi da su hrvatske snage pobile velik broj “vojnika i civila”, miješajući namjerno civilne i vojne žrtve kako bi se prikrio stvaran broj onih civilnih. No, koliko su neke od tih “civilnih žrtava” stvarno bile civilne, dobro govore upravo prilozi iz Savine informativne RSK kuhinje, poput sljedećeg koji potpisuje čuveni četnik-početnik Momo Kapor:

“Kako ste?” – pita baba Danica Obradović na najisturenijoj jugozapadnoj koti pravoslavnog sveta u Divoselu u blizini Gospića. “Ona sedi za teškim mitraljezom “broving” maskiranim lišćem i nemoćno širi ruke, izvinjavajući se što sem vode, nema čim da nas ponudi (…) ona je obučila svoje seljake da pucaju iz minobacača i mitraljeza. Njen je položaj sa opasno otvorenim bokovima (…) zarasle su dvonedeljne čekinaste brade, baba-Daničini ljudi razgovaraju sa prstom na obaračima automatskih pušaka. Bio sam svugde, vidio sam svašta, ali čini mi se da u životu nisam bio bliže smrti nego na tom isturenom položaju Divosela, koji se (kakve li ironije) naziva Veliki kraj! Ovdje je vojska narod i narod je vojska!”

No, kako je jedan ministar informiranja jedne marionetske, fašističke državice postao glavni svjedok na suđenju onima koji su se od njegovih branili? To je kao kad biste Gebelsa pozvali da svjedoči na procesu generalu Pattonu!

Samo pokretanje “Veritasa” rezultat je zapravo nemoći srpske politike da uvjeri međunarodnu javnost u opravdanost svoje politike. Štrbac je osnovao “Veritas” 1993. neposredno nakon akcija Maslenica i Medački džep. Kako sam često ističe, “tada je skoro poludio zbog izvještavanja o ratu u Hrvatskoj kako na HTV-u, tako i u izvještajima velikih svjetskih televizijskim kompanija do kojih su se veoma teško pribijale informacije iz Knina. Tada su mi predstavnici međunarodne zajednice savjetovali da osnujem nevladinu organizaciju koja bi bila ozbiljnije shvaćena u međunarodnoj javnosti.” Tako je, prema njegovim vlastitim riječima, sve ono što nije moglo ići preko njegovog ministarstva nepriznate države počeo raditi preko “Veritasa” kao nevladine udruge. Obrazac je to specijalnog rata koji i danas traje: plasiranje dezinformacija i poluinformacija preko raznih “građanskih udruga”. Kasnije su mu se pridružili Teršelićkin centar, “Documenta”, brat od sestre Pusić…

Štrbac je nekako u to vrijeme uspostavio prisne odnose sa šeficom civilne uprave UNPROFOR-a u Kninu Heather Felsinger i s predstavnicom Helsinki Watcha Ivonom Nižić. Preko njih je kasnije plasirao popis s više od 2000 poginulih srpskih civila. No, kasnije je nedvojbeno utvrđeno da je 67 osoba s tog popisa živo, a za 31 je utvrđeno da su život izgubile izvan ratnih sukoba!

Ovdje možete vidjeti stvarne okolonosti pogibije nekih od tih “od ustaša genocidisanih srpskih civila”, a za primjer samo neke činjenice o pogibijama s popisa poginulih u “granatiranjima izbjegličkih kolona”, od kojih su neki poginuli davno ranije u vojnim djelovanjima, a neki su bili i žrtve same srpske vojske:

– Arbutina Đuro rođen 30.04.1962, umro 15.10.1992 u svojoj obiteljskoj kući nakon obavljanja dužnosti od infarkta.

– Begović Simo rođen 28.07.1952, poginuo 03.03.1993 u Petrinji u naselju Veljka Vlahovića gdje je kući vozio svoju obitelj , na istog je pucao “komšija” Lisov Dragosava Saša koji ga je smrtno pogodio .

– Bera Slobodan rođen 17.11.1964, poginuo 19.11.1991 tako što je ušao u vlastito minsko polje .

– Radišević Simo iz mjesta Joševica poginuo 12.12.1991 “nesretnim slučajem” tako što je suborac iz svog džepa vadio upaljač i tom prilikom mu je ispao pištolj koji je opalio i ubio Simu.

– Roksandić Milenko iz Rosulja, u pijanom stanju ranio se iz puške u palac lijeve noge dana 28.12.1991 godine.

Jedna od jačih Savinih laži datira iz lipnja 1994. Tada je Štrbac izvijestio članove Međunarodne komisije da se na otoku Oboljanu kod Šibenika nalazi koncentracijski logor u kojem je zatočeno oko 500 Srba. A u to su vrijeme na otoku Oboljanu bile izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, većinom Bošnjaci.

Ne samo što je lagao o svemu, nego je i sam Štrbac odgovoran za neke srpske žrtve! U jednoj od prepiski Sigurnosno informativne službe MORH-a iz 2001. može se vidjeti zabilješka u kojoj se tvrdi da je Savo Štrbac tijekom 1994. izazvao prometnu nesreću u kojoj je smrtno stradao prometni policajac, 41-godišnji Gojko Gladović. Naime, 12. kolovoza 1994. u selu Žažviću pokraj Skradina Štrbac je službenim automobilom tzv. RS Krajine u večernjim satima naletio na Gladovića koji je u to vrijeme prolazio motociklom, a Štrbac je prešavši u lijevu traku izazvao sudar. Za tu prometnu nesreću Savo Štrbac nikad nije odgovarao, vjerojatno zahvaljujući svom visokom položaju među pobunjenim Srbima.

Što još treba reći o srpskoj tužbi za genocid? Na svakom sudu na planeti, Savo bi bio proglašen “nevjerodostojnim svjedokom”, a niti jedna ozbiljna država na planeti ne bi u tako važan međunarodni postupak poslala toliko kompromitiranog čovjeka. Izgleda da je Čosić bio u pravu kad je rekao “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.”

dnevnohr

facebook komentari

  • Za Srbe je sve istina što Srbi govore, jer su oni majstori od laži iskrojiti njihovu srpsku istinu.

  • Za Srbe je sve istina što Srbi govore, jer su oni majstori od laži iskrojiti njihovu srpsku istinu.