KRVAVI TRAGOVI KOMUNISTIČKE VLASTI

1

NIKOLA RASPUDIĆ IZ DOBROG SELA KRAJ ČITLUKA ZBOG SVOG SE HRVATSTVA NAŠAO NA UDARU KOMUNISTIČKE VLASTI I NESRETNO JE SKONČAO ŽIVOT, TOBOŽE SAMOUBOJSTVOM.

TAKVA JE SUDBINA TIPIČNA ZA MNOGE HERCEGOVAČKE HRVATE

Sudbina Nikole Raspudić iz Dobrog Sela kraj Čitluka, tipična je za mnoge hercegovačke Hrvate, a kroz njegovu sudbinu mogla bi se napisati povijest hercegovačkog kraja, piše Kamenjar.com

Nikola je bio ratno dijete. Rođen je 1941 u uspostavi Nezavisne Države Hrvatske.

Odgajan je u dvije ljubavi, ljubavi prema Bogu i prema domovini. U Hercegovini se propast NDH doživjela kao okupacija neprijateljske vojske i države te Nikola s navršenih osamnaest godina odbija obući mrsku mu uniformu tadašnje JNA.

Pokušao je pobjeći preko granice ali su ga u toj namjeri spriječili. Uhićen je u Sloveniji.

Kao stariji maloljetnik nije bio osuđen, ostao je na slobodi uz obavezu javljanja u policijsku postaju. Ni to nije mogao podnijeti te kreće u drugu akciju! Ovaj put je bio uspješniji. Prevario je jugoslovenske graničare i iskrao se u sigurnost Italije.

Bilo je to 1960 godine. Talijanske vlasti prihvatile su ga kao političkog emigranta. Nakon nekoliko mjeseci brodom je otplovio prema dalekoj Australiji kao i desetine tisuća drugih Hrvata.

Australija je tad bila spas za mnoge koji se nisu slagali sa komunističkim režimom kao i za mnoštvo siromašnog svijeta koji se prekooceanskim brodovima uputio trbuhom za kruhom. Požutjele stranice emigrantskih novina, izdanih u australskom gradu Melbournu, svjedoče kako se Nikola Raspudić nakon 12 godina boravka u Australiji, vratio u domovinu gdje je mučen i na zvijerski način ubijen!

Bilo je to u ljeto 1972 godine kada je u Jugoslaviju ušla grupa od 19 hrvatskih mladića iz organizacije ‘Hrvatsko revolucionarno bratstvo’. Nazov grupe ‘Feniks’ simbolizirao je nastavak i oživljavanje borbe za uspostavu samostalne i neovisne Hrvatske.

Nažalost 1972 godine nisu uspjeli. Akcija je unaprijed bila osuđena na propast jer 19 ljudi nije imalo šanse protiv organizirane i dobro naoružane vojne sile. Većina od njih 19 ubijena je tijekom jednomjesečne akcije a oni koji su bili živi uhvaćeni osuđeni su na smrt streljanjem.

Gubilišta se tad spasio jedino Ludvig Pavlović, kojem je osobno Tito kao starijem maloljetniku smrtnu kaznu zamjenio robijom. Ludvig Pavlović je odrobijao 18 godina, želio je odslužiti svih 20 ali je u vrlo čudnim okolnostima poginuo kod Posušja u rujnu 1991 godine.

Nikola Raspudić imao je zlu sreću da u posjet roditeljima dođe upravo zatrajanja akcije ‘Feniks‘. Nekoliko je dana mirno živio na selu, odmarao se i pomagao roditeljima u poljskim radovima. Mlađem bratu Draganu pričao je o ljepotama Australije ali i teškom i mukotrpnom radu u toj dalekoj zemlji.

Radio je mnogo kako bi osigurao pristojan život, želio zasnovati obitelj i dovesti brata u Melbourn. No, sreća nije bila na njihovoj strani. U ranu zoru 20.srpnja kuću obitelji Raspudić posjetili su dva ‘milicajca’ i odveli Nikolu na informativni razgovor.

Nikolinom ocu Andriji pokazali su nalog za privođenje rekavši mu da će ga još istog dana vratiti. Tako su naime tim ‘milicajcima’ rekli njihovi predpostavljeni. Prošao je taj dan, prošlo je još nekoliko dana a od Nikole ni traga ni glasa.

Nije se vraćao kući, posjete su bile zabranjene a u ‘miliciji’ se nije mogla saznati nikakva informacija i razlogu uhićenja. Istina, Nikola se odmah po dolasku prijavio u postaju, informirao ih kako će izvjesno vrijeme provesti kod roditelja i da se vraća u Australiju.

Nije ni slutio da više nikad neće vidjeti obale te daleke zemlje, njegove druge domovine. Otac Andrija je pokušao intevenirati u ‘miliciji’ na što mu je odgovoreno da se ne može”raspitivati za velikog i opasnog zločinca”! Neizvjesnost i strepnja uvukla se pod krov obitelji Raspudić.

Nakon sedamnaest dana iz Mostara im dolazi tužna vijest~Nikola Raspudić u mostarskom zatvoru počinio je samoubojstvo ~!

U Dobro Selo iz zloglasnog mostarskog zatvora, poznate Ćelovine, dovezli su ga u mrtvačkom kovčegu. Iako su tijelo isporučili u zatvorskom kovčegu, obitelj pokojnika sumnjala je u navedene razloge smrti te otvorila kovčeg.

Tuga zbog gubitka sina i brata zamjenjena je iznenađenjem. Na mrtvom tijelu pokojnog Nikole vidjeli su tri rane: bile su razrezane vene ali i velika rana na vratu, vjerovatno napravljena nožem!

A razloga za sumnju bilo je na pretek. Bio je pun planova, brata je želio povesti u Australiju a kao katoličko odgojenom mladiću samoubojstvo mu je bilo strano.

Kao daljna potvrda da nitko nije vjerovao u samoubojstvo bio je i pokop koji je vodio fra.Srećko koji je izgovorio rečenicu: Vrijeme će pokazati sumnje, šuti i pamti!

Svima je jasno da nije imao veze sa akcijom ‘Feniks’ a njegova smrt nije plod samoubojstva nego čin tadašnje komunističke vlasti.

Do dan danas niko nije odgovarao za smrt Nikole Raspudić iz Dobrog Sela kraj Čitluka!!!

Kamenjar.com

facebook komentari

  • Sivooki

    Vidi se, dobra genetika…