KUĆA MOG DJETINJSTVA

1

Nije to davno ni bilo
Kada smo mali bili
U kući ispod brijega
I lijepe snove snili

Nije nam bilo teško
Jer nismo znali za bolje
Živjeli skromnim životom
Uz puno snage i volje

Kada se kuće sjetim
I života što u njoj prođe
Steže me oko srca
I suza niz lice pođe

Otac u tuđini bio
Baka nas othrani sve
Majka je radila vani
Muške i ženske poslove

U snove mi dolazi često
Iz mladosti puno toga
A najviše stara baka
Da grli unuka svoga

Svi smo otišli iz kuće
Ostade pusta i sama
Zatvorena su njena vrata
A sobe prekriva tama

Još smo hvala Bogu
Svi živi, veseli i zdravi
Čim se ukaže prilika
Jedan se drugome javi

To je i zamisliti teško
Al sudbina priče piše
Život nas odvede iz nje
Niko joj ne dolazi više

I sad mi naviru suze
Dok pišem pjesmu o tome
Žive i pokojne svoje
Nosim u srcu svome

Na vjetru suncu i kiši
Još uvijek kuća stoji
Kad će se vratiti neko
Dane i godine broji

Ivan Čuljak, Rovišće / Kamenjar.com

facebook komentari

  • Agromentum

    “Nije nam bilo teško
    Jer nismo znali za bolje”
    Pogotovo na selu nije bilo nekih socijalnih razlika, svima je bilo podjednako teško. Djeca provodila vrijeme i igrala se vani, a ne u četiri zida…