Kud svi Turci, Tud i mali Mujo

    1

    Jedan hrvatski portal prenosi kratku vijest, zapravo izjavu predsjedatelja Predsjedništva BiH Željka Komšića da bi u slučaju pokušaja odcjepljenja Republike Srpske on, kao i svi drugi Bošnjaci, uzeo oružje u ruke i branio cjelovitost i jedinstvo zemlje. Izjavi se naoko nema što prigovoriti, ta nema ništa logičnije od toga da čelnik neke zemlje barem verbalno izražava spremnost da brani tu istu zemlju ukoliko je ugrožena. Ali kako Bosna i Hercegovina nije poput ostalih zemalja, Komšićeva izjava je i te kako sporna.

    Prvo, u Bosni i Hercegovini su tri konstitutivna naroda pa ako se jedan plebiscitarno želi odcijepiti, a uz to već ima teritorijalno definiranu i od međunarodna zajednice priznatu samobitnost, teško ga je u tome spriječiti. Naročito, ako bi se tome, kako kaže Komšić, suprotstavili ”svi Bošnjaci”. Što je s trećim konstitutivnim narodom? Pita li se njih išta?

    Drugo, ako je Index Komšićevu izjavu dobro prenio, onda je apsurdna i njegova vlastita pozicija, te je kao takav najmanje pozvan da gpovori o pravima pojedinih naroda u toj kompliciranoj državi. Naime, Komšića su svojedobno birali Bošnjaci na mjesto hrvatskog člana u tročlanom Predsjedništvu. Dakle, u politiku je ušao preko hrvatske nacionalnosti i bošnjačkih glasova. Stoga, teško da može govoriti bilo Hrvata, bilo Bošnjaka. U svakom slučaju, ovakvom izjavom deklarirao se kao Bošnjak te bilo principijelno da niokada više u budućnosti u bosanskohercegovačkoj vlasti ne zauzima mjesto koje po Ustavu BiH pripada Hrvatima.

    Treće, kada Komšić već poteže ratnu retoriku, red bi ga bilo podsjetiti na to da se on i ”svi Bošnjaci” nisu baš iskazali kao ratnici. Od Srba su tijekom rata izgubili doslovce sve bitke, a Hrvate su uspjeli potisnuti samo tamo gdje su ovi bili manjina, a i to dobrim dijelom uz pomoć izdaje i međunarodne zajednice. Čujem ovih dana u Hercegovini da je Bosna prepuna tzv. šehida s pozamašnim mirovinama. Množi se ta vrsta nakon rata, no u ratu baš i nema velike koristi od njih.

    A što se stvarnog razvoja situacije u Bosni i Hercegovini tiče, o tome doista neće odlučivati ni Komšićeve gazde, bošnjački političari, a kamoli sam Komšić. To će u potpunosti ovisiti od međunarodne zajednice, to jest Amerike i EU. Objektivno gledano, odvajanje Republike Srpske ne odgovara Hrvatima u BiH, u tom slučaju oni bi bili izloženi još većoj majorizaciji i bijesu bošnjačkih fundamentalista nego dosada. Stoga bi hrvatski političari u Bosni i Hercegovini morali imati spremnu strategiju za slučaj da stvari doista počnu kretati u tom smjeru. Jasno definirana teritorijalna samouprava minimum je na što bi Hrvati u takvoj situaciji smjeli pristati. Pa i po cijenu oružanog otpora Komšiću i ”svim Bošnjacima”. Naravno, najpovoljnija opcija za Hrvate bio bi treći entitet u okviru decentralizirane Bosne i Hercegovine, ali u državi u kojoj predsjednik Predsjedništva otvoreno prijeti oružjem narodu koji drži gotovo pola teritorija te zemlje i čini više od trećine njezinog stanovništva najmalobrojniji narod teško može očekivati da će se međunacionalni problemi pravedno rješavati.

    Da se Republika Hrvatske pridržava svoje ustavne obaveze i vodi adekvatnu brigu o interesima Hrvata u Bosni i Hercegovini, situacija bosanskohercegovačkih Hrvata bila bi kudikamo povoljnija. Ovako ostaje nam samo nadati se da će u dogledno vrijeme i u Hrvatskoj doći na vlast garnitura s barem minimumom državničke pameti i stava. Što se pak hrvatskog Bošnjaka Željka Komšića tiče, što reći nego: Kud svi Turci, tud i mali Mujo.

    Damir Pešorda

    facebook komentari

    • Da se Republika Hrvatske pridržava svoje
      ustavne obaveze i vodi adekvatnu brigu o interesima Hrvata u Bosni i
      Hercegovini, situacija bosanskohercegovačkih Hrvata bila bi kudikamo
      povoljnija. Ovako ostaje nam samo nadati se da će u dogledno vrijeme i u
      Hrvatskoj doći na vlast garnitura s barem minimumom državničke pameti i
      stava. Što se pak hrvatskog Bošnjaka Željka Komšića tiče, što reći
      nego: Kud svi Turci, tud i mali Mujo.

      Damir Pešorda