Kultura na ljevici: Hercegovančine, barbari, i crnokošuljaši

2

Birači ljevice vole sebe smatrati kulturnijim po defaultu od “katolibana”, “Hercegovanaca”, i ostalih zatucanih i zaostalih kategorija koje ne glasuju za njihove favorite. Problem je što je nazivanje ljudi imenima ne samo znak nekulture, već. u politici, i znak totalitarnih tendencija i manipuliranja, piše Marcel Holjevac/dnevno.hr

[ad id=”68099″]

Kad biste u javnom govoru za homoseksualca upotrijebili riječ pederčina, za afrikanca crnčuga, za židova ćifut i tako dalje, vjerojatno biste bili na neki način sankcionirani, pa to čak ide dotle da se dižu prijave za “govor mržnje” i za posve nedužne stvari poput “seksističkih stihova” u bećarcu. Sanitizacija jezika je jasan znak totalitarnih tendencija, Orwel je to sasvim dobro razradio sa svojim “nogovogovorom”. Nisam naravno pobornik cenzure, kamoli kažnjavanja ljudi zbog izrečenog: ali jesam pobornik toga da svatko ima pravo kritizirati ono što je netko drugi rekao. Naročito smatram da bi svatko trebao imati pravo govoriti što ga volja na internetu – a isto tako, svatko bi morao biti u stanju otrpjeti i kritiku za rečeno. Ali ozbiljna politička stranka bi ipak trebala uklanjati sa svojih stranica ovakve komentare, radi vlastitog imagea.

facebook

No u Hrvatskoj se smatra da je normalno vrijeđati “hercegovančine”, i to se na lijevim portalima, a očito i na stranicama SDP-a, smatra normalnim i poželjnim. Odakle ta ksenofobija? Zanimljivo: ksenofobija na ljevici ne postoji spram migranata s bliskog istoka koji ovih dana prolaze Hrvatskom na putu do švedske i njemačke socijale. Bar ne verbalna, u smislu emocionalnog nasilja: stvarno nasilje ipak postoji, poput tjeranja migranata u hladnu rijeku. Ljevica sebe želi predstaviti otvorenom, multikulturalnom, no zanimljivo je da birači HDZ-a nikad nisu u većem broju postavljali pitanje “zašto Srbi imaju pravo glasa u Hrvatskoj”, uključujući i one koji žive u Srbiji i dolaze samo na glasovanje. S druge strane, hajka slijeva na Hercegovce traje od početaka ove države: stalno se postavlja pitanje odakle im pravo glasa, jesu li oni uopće Hrvati, zašto glasuju ovdje ako ne plaćaju porez.

Na pitanja gospođe, ili gospođice, Ane, a to je ujedno i pitanje koje postavljaju brojni SDP-ovci, je lako odgovoriti: To jesu li oni “Hrvati” nije uopće bitno. Hrvatski su državljani, i nebitno je jesu li crni, žuti, Srbi, Hrvati, Kinezi, Japanci. Sve moderne države baziraju pravo glasa na državljanstvu, ne na brojanju krvnih zrnaca. Zato i Srbima nitko ne negira pravo glasa (osim dvostrukog, koje im je SDP htio dati, i istovremeno ukinuti pravo glasa “dijaspori”). Na ljevici je također vrlo raširen mit da nam “dijaspora kroji izbore”. To isto tako nije istina – ishod niti jednih izbora u konačnici nikad nisu odlučili glasovi dijaspore, a isto tako sigurno neće ovih. Usto, SDP se može nadmetati za njihove glasove isto kao i HDZ, pa ako oni ne žele glasovati za SDP, neka se onda SDP zapita zašto je tome tako i što moraju uraditi da bi dobili njihove glasove.

Isto tako, valja podsjetiti da su po Ustavu svi građani ravnopravni. HDZ je, na žalost, pristao na zahtjev SDP-a da glas građanina u dijaspori vrijedi manje nego glas građanina u domovini, što je suprotno europskom shvaćanju ljudskih prava: propisi EU izričito zabranjuju diskriminaciju građana temeljem mjesta stanovanja. Diskriminacija je SDP-u inače strašno mrska riječ, osim kad se diskriminira “Hercegovance” iliti “Hercegovančine”. Također se često ponavlja mantra “Oni ne plaćaju porez ovdje, pa ne trebaju niti glasovati”: istina, postoje izborni sustavi gdje postoji porezni cenzus, naročito povijesno gledano. Do pred stotinjak godina u većini zemalja ste imali pravo glasa tek ako vam je zarada, pa time i porez, prelazio određen iznos. Time bi međutim bez prava glasa ostali upravo brojni birači SDP-a koji porez ne plaćaju, ali žive od poreza koji drugi plaćaju (vidjeti u rječniku pod: “uhljeb”).

No, vratimo se na “Hercegovance”, bosančerose, i slične. Oni nikad nisu bili zaštićene vrste poput nekih drugih, i dobro bi bilo da zaštićene vrste i ne postoje. Ali treba se sjetiti dvije-tri stvari. Ovih dana je otvoren veliki kamp za migrante Slavonskom Brodu kojeg je svečano otvorio premijer na odlasku koji se zakleo da neće pred izbore otvarati ovo i ono i presijecati vrpce. I prvi pendrek u Hrvata Ranko Ostojić. Tamo se dijele tri topla obroka dnevno, kamp ima grijanje, malu bolnicu, tri deke po gostu, vjerojatno i poneku klimatiziranu prostoriju i TV na kojem se može pratiti Al Jazeera, tuševe i WI-FI za smartphone koje migranti, za razliku od dokumenata, nisu izgubili u “ratnom kaosu” Pakistana i Maroka. Smiju li tamo poviriti oni iz Gunje, gdje neki još uvijek spavaju u privremenim kontejnerima? I što ako dođu oni iz Ukrajine? Ili nedajbože “Bosanci i Hercegovci”?

Odgovor na to dao je još pred dvadeset godina Jozo Meter, tadašnji gradonačelnik Slavonskog Broda, koji je nakon pada Slavonskog Broda – nakon što je Gojka Šuška i Tuđmana optužio za izdaju Posavine – pozvao Brođane da zaključaju pušnice jer “dolaze Bosanci” koji će pokrasti kulene i šunke! Sad, očito, tih problema u Brodu nema, sad su tamo sve sami doktori iz Somalije, profesori iz Sirije, i atomski fizičari iz Eritreje. Ili možda rizika za šunke i kulene nema jer ovi migranti ne jedu svinjetinu?

Zanimljivo je kako ljevica ponekad odlazi u krajnji etnički šovinizam, koji aktiviraju po potrebi, a istovremeno licemjerno optužuju druge za to. Primjer je nedavna izjava premijera da ogradu gradimo “prema Srbima… prema barbarima”, doslovce tako, iako je kasnije rekao da pod “barbari” nije mislio na Srbe (na koga onda jest? Sirijce? Ja jesam desni novinar, i protivnik naseljavanja Europe ljudima s bliskog istoka, pa opet nikad nisam upotrijebio niti jedan pogrdni naziv da bih ih opisao, jer etiketiranje smatram lošom zamjenom za argumentiranje i sigurnim znakom totalitarnog uma, a usto i znakom nedostatka kućnog odgoja.) Dakle, imamo stranku koja koalira s ljudima koji nose crne košulje i mjere visinu kukuruza, Srbe smatra govnima, Hercegovce dobar dio članstva smatra govnima, pozivaju se na etničku čistoću i broje biračima krvna zrnca, kao da o njima ovisi ima li tko pravo glasa, i onako usput tvrde da su ONI DRUGI fašisti. Nije fašizam kad mi to radimo!!!

Svojevremeno je Josipovićev Marko Rakar pustio vrlo uspješan spin u medije o tome kako je u selu Dusine naseljeno stotine Hercegovaca koji su svi prijavljeni na istoj adresi, gamad, lažno se prijavljuju samo da bi nam ovdje glasovali! To je bila mini-paljevina Rajhstaga da bi se SDP dovelo na vlast. Kasnije se pokazalo da je vijest bila lažna i da su svi seljani prijavljeni na istom broju, 99, jer selo nema kućnih brojeva. Svejedno, antihercegovačka histerija još živi na hrvatskoj ljevici, dok je ista istovremeno, bar na riječima, prijateljski raspoložena prema svim drugim strancima. Zašto pak hrvatska ljevica traži saveznika u Srbima i Arapima protiv “domaćih neprijatelja” Hercegovaca, pitanje za neku drugu raspravu. Ali svakako to nije moguće moralno opravdati.

Marcel Holjevac/dnevno.hr

facebook komentari

  • Agromentum

    Kako je teško biti slab,

    kako je teško biti sam,

    i biti star, a biti mlad!
    i biti Hercegovac…

  • tam emir

    Zašto DORH ne podigne optužnicu protiv Milanovića?