Kurikul hrvatskog obrazovanja: Ljubica Kolarić Dumić – “Ja se mraka ne bojim”

0
ja se mraka ne bojim

U sklopu manifestacije Noć knjige koja se održava u više od 216 gradova i mjesta diljem Hrvatske u Dječjoj knjižnici u Puli  predstavljeno četvrto izdanje slikovnice “Ja se mraka ne bojim” u nakladi Izdavačke kuće ALFA d.d. Zagreb, hrvatske književnice Ljubice Kolarić Dumić, članice Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

[ad id=”93788″]

Gospođa Kolarić-Dumić piše poeziju i prozu za djecu i odrasle, a osobito je poznata po multimedijalnim slikovnicama, a surađuje s poznatim hrvatskim slikarima i ilustratorima (Ivica Antolčić, Vjekoslav Vojo Radoičić, Ivan Balažević, Laura Varljen Herceg) te skladateljima i skladateljicama (Ljuboslav Ljubo Kuntarić, Josip degl’ Ivellio, Natalija Banov, Doris Kovačić, Suzana Štefanić). Kako su joj mnoge pjesme uglazbljene, sudjeluje na poznatim dječjim festivalima, a pjesma iz slikovnice “Ja se mraka ne bojim” proglašena je NAJ, NAJ HITOM Dječje televizije za 2015. godinu. Čitav je radni vijek predavala Hrvatski jezik u osnovoj školi i aktivno sudjelovala u kulturnom životu grada Rijeke, koji ju je 2006. godine nagradio GODIŠNJOM NAGRADOM GRADA RIJEKE za izutetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu.

Ljubica Kolarić Dumić
Ljubica Kolarić Dumić

Slikovnica “Ja se mraka ne bojim” od 2008. godine doživjela je četiri izdanja, a na natječaju Hrvatske nacionalne knjižnice HRVATSKA LIJEPA KNJIGA odabrana je među 17 od 130 pristiglih naslova hrvatskih nakladnika za Međunarodni natječaj Stiftung Buchkunst u Njemačkoj. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ju je 2014. godine preporučilo kao dobrodošlu za učenike 2. razreda osnovne škole uz obećanje (koje ovdje prilažemo) da će prilikom izrade novog Kurikula biti i službeno preporučeno u obvezni lektirni popis.

 B I B L I O G R A F I J A

OBJAVLJENE KNJIGE

 

RASKRIŽJE, poezija, Otokar Keršovani, Rijeka, 1983.
SVA U SRCU, poezija, Školske novine, Zagreb, 1985.
VRATIT ĆU SE, ZEMLJO, poezija i lirska proza, Školske novine, Zagreb, 1991.
MOLITVA ZA HRVATSKU, poezija, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1992.
UZ BAKU JE RASLO MOJE DJETINJSTVO, priče i pjesme za djecu Srijemski Hrvat, Zagreb, 1997., 2010., Hrvatska riječ, Subotica, 2011.
S VJETROM KROZ GODINU, slikovnica, Adamić, Rijeka, 1999.
OD PROLJEĆA DO PROLJEĆA, slikovnica, Adamić, Rijeka, 2003., 2004.
IZAŠLI IZ PRIČE, slikovnica, Adamić, Rijeka, 2005.
OBASJANA SUNCEM, poezija, Hrvatsko filološko društvo, Rijeka, 2005.
IGRAJMO SE RADOSTI, pjesme za djecu, Hrvatska riječ, Subotica, 2006.,Srijemski Hrvat, Zagreb, 2008.
JA SE MRAKA NE BOJIM, slikovnica, Adamić, Rijeka, 2008.,Srijemski Hrvat, Zagreb (slikovnica i CD), 2010., DHK, Ogranak Rijeka, 2013. ALFA d.d. Zagreb, 2015.
RIJEKO, GRADE, DJETINJSTVA SRETNOG, Pjesmarica (CD i notni zapis), Srijemski Hrvat, Zagreb, 2008.
USUSRET SVOJOJ ZVIJEZDI, poezija, Panonski institut/Pannonisches Institut, Pinkovac / Guettenbach, Austrija,
2010.RENKONTEN AL MIA STELO – POEMOJ, prijevod zbirke poezije Ususret svojoj zvijezdi na esperanto, Hrvatski esperantski savez, Zagreb,
2011. PJESMA O ZMAJEVIMA, slikovnica i CD, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
2011. VIJENAC OD ČEKANJA, poezija, Riječki nakladni zavod, Rijeka, 2012.
2012.OTVORI SRCE PJESMI (čitanka, pjevanka, bojanka; CD i notni zapis) Naklada: Glazbeni vrtuljak, Rijeka, 2015.

Slikovnica  “Ja se mraka ne bojim” visoko je ocijenjena od relevantnih stručnjaka za književnost, a za portal Hrvatsko nebo izdvojli smo dvije recenzije  Doc. dr.sc. Vjekoslave Jurdana  s  Učiteljskog fakulteta u Puli i prof. dr. sc. Milana Špehara, Predstojnika Bogoslovskog fakulteta u Rijeci

Doc. dr.sc. Vjekoslava Jurdana
Učiteljski fakultet Pula

OD VALORIZACIJE DO AFIRMACIJE

Slikovnica „Ja se mraka ne bojim“ Ljubice Kolarić-Dumić
(DHK-Ogranak Rijeka, 2013., Alfa d.d. Zagreb, 2015.)

O književnom stvaralaštvu Ljubice Kolarić-Dumić za odrasle i za djecu, posebice o slikovnici „Ja se mraka ne bojim“ o prva dva izdanja mnogo je toga rečeno. Znanstveno utemeljeno i iscrpno, prikazani su mnogi aspekti toga stvaralaštva.

Prigodom ovih ponovljenih izdanja, valja otvoriti, krećući se razvojnim putom i životom slikovnice, novo poglavlje u njezinu praćenju.  Naime, ovom prilikom nije nam (više) cilj valorizirati jedan književni artefakt, nego ukazati na prave aspekte njegove afirmacije.

Ljubica Kolarić-Dumić vrlo pažljivo gradi svoj literarni iskaz. Promišlja ga, promatra i osluškuje svaku riječ. Tako nova izdanja svoje slikovnice „Ja se mraka ne bojim“ zvučno i sadržajno dorađuje. Evo, kako sama o tome svjedoči: Kad pripremam novu zbirku poezije i pripovijedaka ili njihova ponovljena izdanja, danima svako jutro ponovno iščitavam napisano i osluškujem stih po stih, rečenicu po rečenicu tražeći nove, bolje riječi, izraze, boje. Za objavljivanje slikovnice „Ja se mraka ne bojim“ koja je u vrlo kratko vrijeme doživjela četiri izdanja, kao da sam se na neki čudesan način, posebno pripremala. Željela sam s djecom podijeliti njihove strahove, otjerati onaj crni mrak iz njihove sobe i poslati im novog  prijatelja,“ Prijatelja Mraka“, kojega se više ne će bojati. Zamišljala sam kad se spušta večer, kako se osjeća dijete, koje se boji mraka ako je samo u sobi. Slušala bih zvukove iz prirode noći, gledala zvijezde, zamišljala pjesničke slike, igrala se mrakom i s djecom, vidjela  kako baca loptu, kako im piše  zadaću, čuva tajne, čula kako ih moli da ga zavole, da ga se ne boje. slagala rimu i ritam, pazila na melodiju stihova, izgovarala glasno da čujem kako izrazi zvuče kad ih djeca budu izgovarala, pjevala…“.

Uspoređujući sva izdanja slikovnice, jasno se mogu sagledati pojedine preinake, dopune, korekcije, no sve u jednoj neprekidnoj stvaralačkoj igri. Tako prvo izdanje u nakladi riječke izdavačke kuće „Adamić“ (2008.) ne sadrži uglazbljenu verziju naslovne pjesme s nosačem zvuka, kao ni njezinu notografiju. Drugo i treće izdanje uključuje tu glazbenu komponentu (s naznakom Hrvatski dječji festival, Zagreb, 2006.). Pjesmu je uglazbila poznata skladateljica i voditeljica pjevačkih zborova Doris Kovačić, profesorica u Glazbenoj školi „Ivan Matetić Ronjgov“ u Rijeci. Zajedničko svim izdanjima jesu ilustracije uvažena hrvatskog i svjetskog slikara i ilustratora Vjekoslava Voje Radoičića.

Nadalje, slikovnicu od početka prate stručnjaci s područja teorije književnosti, napose dječje književnosti *. Tako u prvome izdanju na početku čitamo Uvodno slovo, predgovor prof. dr. sc. Milana Špehara koji se u drugome izdanju tiska kao Pogovor. U trećemu pak, čitamo ga kao Predgovor. Štoviše, u tome izdanju imamo i Pogovor – Blaga vedrina kao vodič kroz mrak koji je napisao književnik Stjepan Lice.

  *Uz prvo izdanje slikovnice doc.dr.sc. Marinko Lazzarich napisao je prikaz „RAZIGRANI MRAK. Ljubica Kolarić-Dumić, Ja se mraka ne bojim, Adamić, Rijeka, 2008.“, koji je objavljen u znanstvenome časopisu „Život i škola“ br. 20 (2/2008.), god. 56., str.191.-193. Također, 2011. dr.sc. Lazzarich je nakon opsežna istraživanja o dječjoj recepciji slikovnice „Ja se mraka ne bojim“,  provedenog u sedam županija Republike Hrvatske – 9 gradskih i 7 prigradskih osnovnih škola, na uzorku od 986 učenika razredne nastave, objavio studiju „Integracijske mogućnosti slikovnice u nastavi materinskog jezika“, „Život i škola“, br.26,(2/2011.), god.57., str.61.-82. Ondje je prikazao dobivene rezultate koji pokazuju kako slikovnica djeluje poticajno i daje smjernice za prevladavanje neugodnih iskustava. Štoviše, kao primjer poetske slikovnice, „Ja se mraka ne bojim“ nadaje se kao poticajan lingvometodički predložak ne samo u funkciji razvoja rane pismenosti već i estetskoga sazrijevanja malih čitatelja.

U užemu – tekstualnome smislu, slikovnica je u svakom izdanju doživljavala znatne promjene, pa se može zapravo reći da se radi o četiri samosvojna artefakta koje povezuje zajednička tema i izvor iz kojega autorica crpi nadahnuće. Tako prva dva izdanja sadrže na početku uvodni autoričin tekst „Obojeni mrak“ u kojemu se, u prvom licu, ispovjednim tonom, izravno obraća čitatelju: „Jako sam se bojala mraka. Toliko sam se plašila da se nisam usudila pitati zašto.(…) Bila sam malena kao ti sada“. Te, u skladu s teorijom recepcije, razrađujući svoj susret s mrakom, poziva recipijente na to da se i oni susretnu s mrakom, s vlastitim predodžbama o njemu, da se susretnu zapravo, sami sa sobom: „Ja se više i ne sjećam kad je strah pobjegao iz moje sobe. Samo uživam u pričama obojenog mraka. Uživaj i ti! I ne boj se!“. Treće izdanje nema toga teksta, iako bi bilo uputnije da je nazočan. Upravo je zato u četvrtom izdanju (ALFA d.d. Zagreb, 2015.) vraćen, jer dijete priprema i uvodi u čitanje slikovnice na nenametljiv, a izravan način. Autoričin, samosvojan.

Slijede stihovi, pojedine pjesme koje se u svome sadržaju, leksiku, motivima, pjesničkim izražajnim sredstvima, nižu u skladnu kontrapunktu sa slikama Vjekoslava Voje Radoičića.  „Kad se večer tiho spušta, i u tvoju sobu  /ušulja se prvi mračak“. Pojedini su stihovi koji nose ključne misli pjesme, odnosno imaju poantirani naglasak, masnije otisnuti i jasnije uočljiviji za recipijenta, pa je tako slučaj i u početnoj pjesmi (stih „Mrak ne plaši malu malu djecu!“„On se s njima igra rado). Ovdje valja uočiti i razliku u veličini fonta slova. U prvome izdanju radi se o sitnome fontu, a u sljedećim o velikom, koji je maloj djeci primjereniji i lakši za čitanje.

Svaka je pjesma u ovoj slikovnici prekrasna sličica u kojoj dijete može istinski uživati i radovati se. „Svjetiljčicu sam ugasi“ („Ide Sanak Sklopiočić,/ polagano, nosi san“„A i dan je već umoran ,/ malo pospan kao dijete“„Na spavanje mora poći . / A  onda će tiho, nježno“ / Sanak i do tebe doći“.

Pjesma „Večernja molitva“ pretposljednja je pjesma, prije završne – uglazbljene „Ja se mraka ne bojim“. U njoj je i osnovna autoričina poruka djetetu: „ Lijepe misli k sebi zovi: / Prijatelje, pogled majke, / dobre likove iz bajke, / neku pjesmu koju voliš. / Dok se Anđelu Čuvaru moliš, / mrak će nježno / tvoje oči / u molitvi sklopiti. / I do jutra s tobom biti.“ No, ponovno uočavamo autoričine varijacije, izmjene, dopune. U prvome i drugome izdanju pjesma započinje „Kada zvijezda večernjica / svojim sjajem noć najavi, / a oči se tvoje snene / pripremaju za san plavi“, u trećem i četvrtom izdanju početak glasi ovako: “Kada sunce na zalasku / grimiz prospe nebom plavim, / Večernjica, prva zvijezda, / svojim sjajem noć najavi“. I u središnjemu dijelu pjesme autorica na sličan način varira svoj pjesmotvor, no završni je stih u svim izdanjima pjesme jednak: „I do jutra s tobom biti“.

***

Prof. dr. sc. Milan Špehar
Predstojnik Bogoslovskog fakulteta u Rijeci

Recenzija slikovnice „Ja se mraka ne bojim“ Ljubice Kolarić-Dumić

Autorica pjesama o mraku kao dragome i dobrome prijatelju ima ne samo pravi pjesnički dar, nego također nešto što nema svaki pjesnik, što nije dio pjesničkog dara.

Naime, dok čitate njene stihove o mraku, gotovo da niti ne zamjećujete da vas je pjesnikinja – ako ste odrasli čitatelj – nenasilno ali tako potpuno prenijela u vaše djetinjstvo i omogućila svojim sugestivnim riječima da još jednom proživite svoje iskustvo mraka u djetinjstvu, no sada s distancom: ne više kao «ono nešto strašno i neizrecivo» čega se bojite, nego kao nešto lijepoga u čemu baš uživate. Tu se mrak od toga nečega lijepoga, što ne možete, rekla bi pjesnikinja, niti izreći riječima niti nacrtati kistom, pretvara u nekoga dragoga.

Skoro pa vam se ta draga osoba, taj dragi prijatelj Mrak pretvara u Anđela! Nevjerojatna metamorfoza, odnosno pretvorba putem čarobnih riječi pjesnikinje.

Ako si pak dijete koje čita ove pjesme ili ti ih čita netko drag (samo oni koji nas vole imaju vremena za nas toliko da nam čak čitaju lijepe pjesme!),  još ćeš lakše ući u ono bitno što ti pjesnikinja želi reći. Ne samo: «Ne boj se!», nego «Raduj se!» Baš kao što je Isus – kad se je ukazivao svojim učenicima i učenicama (pobožnim ženama) kao Uskrsnuli – najprije govorio neka se ne boje, da bi im odmah na to odgovorio neka se raduju.

Mrak ti ne dolazi zato da te straši, nego da te oslobodi straha. Kao anđeo želi da s njim popričaš i da usneš dok te on ljulja. To je potrebno da bi tvoj organizam mogao sutra biti svjež za sve nove poduhvate.

Kako je lijepo kad se čovjek ne boji! I kad može uvijek i svagdje otkriti nešto lijepo! Da nema mraka, zar bismo mogli uopće znati što su to zvijezde i mjesec na nebu? A kad i njih prekriju mračni oblaci, nije li lijepo misliti da su te zvijezde i taj mjesec iza oblaka kao i mi kad nas prekrije pokrivač?

Čitajući i prečitavajući riječi pjesnikinje o mraku i djetinjstvu i mene je ona odvukla u moje djetinjstvo. I podsjetila me kako sam se i ja bojao mraka, a sad se smijem tim strahovima. Vratila me je u one zimske večeri kad sam spavao sam u kuhinji, gdje je u štednjaku na drva još pucketala vatra, pa su me roditelji ostavili tu spavati da mi cijelu noć bude toplo. A meni je bilo i vruće i hladno od straha. Pucketanje vatre činilo mi se kao da se netko uvukao u kuhinju te hoda po podu. I daske su tada pucketale. I one su se odmarale od stalnoga hodanja po njima. Kad se pojavio mjesec i obasjao kuhinju, sve mi je bilo odjednom tako lijepo. Nisu me roditelji trebali tjerati da izmolim molitvu anđelu čuvaru. Kao da ju je mrak zajedno sa mnom šaputao i njihao me u san u koji sam sve više tonuo ne znajući više jesam li molitvu do kraja izmolio ili nisam…

Eto što jako dobroga čini mrak! On čovjeka čiste savjesti ne plaši nego njiše i uspavljuje. Prethodno daje mogućnost, kako kaže pjesnikinja, da mu možemo «svašta reći», sve povjeriti, pa i svoje suze koje će mrak «nježno obrisati» i sakriti od drugih. On će nas slušati. Samo moramo se opustiti i s njim pričati. Nije li sve to već jedna predivna molitva koju nitko ne zna i nitko ne čuje nego samo ti i mrak! I u mraku tvoj anđeo čuvar i Bog.

Mrak također jako dobro zna kada je dosta svega, kada smo umorni. Tada nam daje ono što nam svjetlo svojim blještavilom ne može dati: utonuće u snove.

Čvrsto vjerujem da svatko tko pročita ili komu budu pročitani stihovi ove knjige više neće imati nikakvog straha pred mrakom. A kad nemamo straha pred mrakom, onda ga nećemo imati ni pred čime u životu. To je ono najvažnije što je pjesnikinja htjela reći:

Ne boj se! Uživaj u svome životu, jer on je lijep. Čuvaj ga, jer on je nježan poput travke. Raduj se svemu onome što ti život donosi. Tako ćeš i sam biti radost drugima.

Ovu knjižicu stihova i slika preporučio bih svim dječjim vrtićima. Ona jako dobro može poslužiti također katehetama za prvi i drugi razred. Valja pokazati djeci povjerenje i pouzdanje u sve ono što ih okružuje, a ne strašiti ih ni mrakom ni Božjom kaznom. Ničega se ne bojati ako smo čiste savjesti, jer Bog nas je stvorio da živimo život, a ne da ga se bojimo. I anđele nam svoje šalje da nas prate na našemu životnome putu.

Ali bih knjigu također najtoplije preporučio roditeljima. Oni često puta ne znaju što bi djetetu kupili pa mu kupuju čokoladu koju će brzo pojesti, igračku koju će brzo uništiti. Ovu slikovnicu ipak će s radošću otvarati i iz nje učiti već od malena živjeti s mrakom, učit će kako prebrođivati sve životne poteškoće.

***

Pitamo se čemu ta pažnja, ta posebna posvećenost tekstu koji je, uobličen u slikovnicu, namijenjen djetetu. Je li to tek manira jedne pjesnikinje, navika dugogodišnje iskusne učiteljice, ili nešto treće.

Prije svega, valja naglasiti da slikovnica predstavlja prvi susret djeteta s književnošću i pisanom riječju općenito, a ostvaruje se u čovjekovu najosjetljivijem razdoblju, djetinjstvu, pa je stoga nužno voditi brigu o kvaliteti slikovnice radi djetetove dobrobiti. Ta je briga osnovna nit vodilja u cjelokupnom stvaralaštvu Ljubice Kolarić-Dumić za djecu, stoga nije čudo da je grad u kojemu je provela cijeli svoj radni vijek (predavala je Hrvatski jezik preko 40 godina u istoj školi), prepoznao vrijednost i njezina književnog rada, te ju je 2006. godine nagradio GODIŠNJOM NAGRADOM GRADA RIJEKE za izuzetan doprinos dječjoj poeziji i poetskoj riječi za djecu.

A nova potvrda dječjem stvaralaštvu gospođe Kolarić-Dumić odabir je na natječaju Hrvatske nacionalne knjiženice HRVATSKA LIJEPA KNJIGA za 2015. godinu, na kojemu je od 130 pristiglih naslova hrvatskih nakladnika

Slikovnica „Ja se mraka ne bojim“ Ljubice Kolarić-Dumić

O književnom stvaralaštvu Ljubice Kolarić-Dumić za odrasle i za djecu, posebice o slikovnici „Ja se mraka ne bojim“ o prva dva izdanja mnogo je toga rečeno. Znanstveno utemeljeno i iscrpno, prikazani su mnogi aspekti toga stvaralaštva.

Nažalost, slikovnica  “Ja se mraka ne bojim” nije našla mjesto u predloženom lektirnom popisu novog Kurikula Ekspertne radne skupine g. Jokića, a koje joj po sadržajnim, estetskim, etičkim, metodičkim kriterijima te odgojnim i obrazovnim ciljevima kao i didaktičkim principima suvremene škole (korelacija hrvatskoga jezika, likovne i glazbene kulture te vjeronauka) – zasluženo pripada.

Nadajmo se s gospođom Ljubicom Kolarić -Dumić da će nakon javne rasprave o novom Kurikulu, Eksertna radna skupina – radi dobrobiti odgoja i obrazovanja naših učenika – pročitati književno stvaralaštvo, respektabilnu bibliografiju naše književnice i sve recenzije, prikaze i osvrte uglednih stručnjaka za književnost – te da će ne samo slikovnica “Ja se mraka ne bojim” nego i njezina zbirka poezije “Igrajmo se radosti” i zbirka pripovijedaka “Uz baku je raslo moje djetinjstvo” dobiti svoje mjesto u nastavnom programu, lektiri i u čitankama za Hrvatski jezik i Glazbenu kulturu.

kurikul

Daran Bašić /Hrvatsko nebo

facebook komentari