Pratite nas

Povijesnice

Kvaternikova sjekirica koju mu je dao Pavelić nudi se za 50.000 eura

Objavljeno

na

Slavko Kvaternik jedna je od kontroverznih ličnosti hrvatske povijesti. Časnik, osloboditelj, vojskovođa, vitez, ustaša, kvisling i ratni zločinac tek su neke od riječi koje su se rabile u opisu njegova lika i djela, ovisno o vremenskom razdoblju i političkom stavu govornika.

Zasluge za NDH

Marshal_Slavko_KvaternikNapad na Kraljevinu Jugoslaviju dočekuje sa zadovoljstvom te već 10. travnja 1941. u Zagrebu proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ante Pavelić stiže u Zagreb tek pet dana poslije. Zbog velikih zasluga pri stvaranju NDH Pavelić Kvaternika imenuje vojskovođom Hrvatskog domobranstva, odnosno maršalom. Na svečanosti 13. lipnja 1941. uručuje mu znak maršalske časti – maršalski štap u obliku sjekirice.

slavko kvaternik sjekirica 2Novi broj VP-a, Večernjakova mjesečnika o vojnoj povijesti, koji izlazi 5. prosinca, donosi ekskluzivnu priču o ovoj sjekirici koja je ostala sačuvana do danas. I to iz pera dr. sc. Krunoslava Mikulana, koji navodi da oblik sjekirice nije odabran slučajno, jer još od najranijih vremena ukrašene su sjekire označavale poseban status njihovih nositelja kao vladara, vojnih zapovjednika, pa čak i vjerskih vođa.

Grb i lipovi listići

Kvaternikova sjekirica izrađena je od ebanovine i dugačka je 78 centimetara. Na svom gornjem dijelu okovana je srebrom i ima pozlaćene reljefne medaljone, koji, na umjetnički način izrađeni, prikazuju likove hrvatskih povijesnih vojskovođa. Srebrni držak maršalskog štapa ima oblik povijesne hrvatske bojne sjekire ukrašene lipovim listićima. Ispod drška nalazi se ugravirani natpis: “Hrvatskom Vojskovodji S. Kvaterniku – 13. lipnja 1941. – Poglavnik A. Pavelić”. Između likova i drška nalazi se s jedne strane hrvatski grb, a s druge dvije ukriž postavljene hrvatske trobojke, dok je iznad njih troplet. U tropletu se nalaze plavi safiri, oko grba i zastava po dva crvena rubina, bijela dijamanta i plava safira (boje hrvatske zastave), te na dnu, ispod lika Frankopana, po jedan rubin, dijamant i safir sa svake strane. Likovi trojice hrvatskih velikaša koji se nalaze na sjekirici naročito su se istaknuli u borbi protiv Turaka s jedne te Habsburgovaca s druge strane. Time se željela istaknuti povijesna borba Hrvata za neovisnost i pravo na samoodređenje u sukobu s velikim silama.

Maršalska sjekirica sačuvana je i uz nemalu cijenu od oko 50 tisuća eura u ponudi je aukcijske kuće Hermann Historica iz Münchena. I dalje se nalazi u originalnom kovčegu s crvenom satenskom podstavom.

Zvonimir Despot/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

Premijerno prikazan “Boj za Novi Farkašić”

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

18. listopada 1991. – Masakr u Lovasu

Objavljeno

na

Objavio

Nismo znali kamo idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt.

Tako je strašni 18. listopada 1991. opisala jedna od žrtava masakra nad civilima koji se dogodio u minskom polju nedaleko od sela Lovas u Vukovarsko srijemskoj županiji.

Srpske postrojbe natjerale su 51 Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog od mještana eksplodirala ubojita naprava, vojnici su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi.

Ubili su 21 čovjeka a 14 ranili. Crne brojke bile bi još crnje da u međuvremenu na mjesto zločina nije došao jedan časnik JNA i zaustavio akciju paravojnih snaga JNA i tako spasio preostalih 30 života.

Lovas je privremeno okupiran tjedan dana prije brutalnog masakra, a povod je bila dezinformacija da se u selu nalazi između 300 i 400 pripadnika Zbora narodne garde.

Čim su četničke postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi ušli u Lovas odmah su ubili 23 mještana. Radi raspoznavanja naredili su Hrvatima da na ruci nose bijele vrpce a na kuće da izvjese bijele plahte.

Dok je trajala okupacija, zvjerski su pendrecima, šipkama, kabelima i raznim spravama mučili one koje su zatekli. Uništavali su i pljačkali imovinu Hrvata i nesrba. Katoličku crkvu svetog Mihaela zapalili su i potpuno uništili, kao i kapelicu na mjesnom groblju. Sudbinu Lovasa dijelio je i obližnji Opatovac.

Kada su se za vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja ljudi onamo počeli vraćati, iz masovne grobnice ekshumirano je 68 tijela i još 10 iz pojedinačnih grobnih mjesta.

U Beogradu su 2012. nakon višegodišnjeg suđenja za zločine u Lovasu optuženima izrečene presude od 4 do 20 godina zatvora.

facebook komentari

Nastavi čitati