Landeka: ‘Zakonodavstvo kreće prema pljački privatne imovine’

1

Banke vani kao prvo nemaju takvu visoku i neprimjerenu kamatnu stopu. Mjesečna rata primjerena je visini primanja pa ne dolazi do prezaduženosti i problema otplate.

Nada Landeka i njena udruga “Veronika Vere” godinama se bori za zaštitu klijenata banka i poznaje ovhe i ovršne probleme bolje od nekih odvjetničkih ureda. Njena iskustva su   me privukla, kako bi svatko u ovoj zemlji našao po neku informaciju za svoju muku. Kao što se  u jednoj reklami se govori; “da nema Hrvata koji bar jednom nije probao ćevape sa lukom”, čini se da uskoro neće biti čovjeka koji u Hrvatskoj nije imao bar jednu ovrhu.

Recite nam par riječi o sebi odnosno, o svom radu  i u kojoj je to domeni zanimljivo za naše društvo?

2012. godine, kao kuma Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Mostaru, dobila sam povelju i zahvalnicu radi zalaganja na povezivanju Hrvata širom svijeta i na pomoći u osnivanju HAZUD Mostar.  Od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori Basel dobila sam priznanje Uzor žena, zbog mojeg zalaganja na promicanju Hrvatske i hrvatstva u svijetu te zbog mojeg djelovanja na povezivanju domovine i dijaspore. Osnovali smo HAZUD u Hrvatskoj unatoč svim zakonskim preprekama i problemima i to nakon punih 25 godina pokušaja registracije. Tajnica sam HAZUD u Hrvatskoj i tajnica Hrvatskog svjetskog sabora Dijaspore koji me imenovao i voditeljem tima za pravo i pravosuđe unutar HSSD-a.  Autor sam nagrađivanih priča i kolumni, što životnih što političkih, a moje pjesme čitane su i objavljivane u časopisima naših iseljenika čak i u Kanadi i u Srbiji (gdje je moja slikovnica Buba Marina Čarobna šuma određena kao službena lektira).

Zanima nas vaše tumačenje ovršnog zakona i koliko je opasan za građanstvo?

Postojeći ovršni zakon iz više razloga nije ustavan. Obrazložiti ću to na slijedeći način: Ustav a i Ovršni zakon propisuju da se mora voditi briga o dostojanstvu ovršenika. Ovršenik je u ovršnom postupku totalno nezaštićen. Počevši od ovrhe na novčanim sredstvima koju žalba ne odgađa, a najčešće sve do blokade računa niti ne znaju od koga i zašto je “sjela” ovrha, zatim do prodaje nekretnine za njenu procijenjenu vrijednost bez obzira na visinu preostalog duga ovršenika prema ovrhovoditelju, ovrhe na cjelokupnoj imovini i na koncu grube i bezobzirne deložacije iz domova koji od hrvatskih građana stvaraju sirotinju i socijalne slučajeve.

Kako se pomoći u zaštiti od ovoga ovršnog zakona?

Redovnim primanjem sve pošte koja dolazi na adresu ovršenika, pravovremenim pisanjem žalbe odmah po zaprimanju rješenja. Ako ovršenik nije dobio rješenje, svakako mora otići u FINU i podići ga a od tada teče rok od 8 dana za žalbu. Tijekom dužničkog odnosa treba pokušati postići dogovor sa vjerovnikom. Ponuditi mu obročno plaćanje, zamjensku nekretninu umjesto stana u kojem živi ovršenik. Svakako voditi računa o tome koliko je duga otplaćeno i koliko je još duga preostalo jer redovito dolazi do netočnih obračuna, ili čak do odbijanja prikaza tekućeg stanja od strane vjerovnika.

Kuda kreće naše zakonodavstvo u smislu zaštite privatne imovine?

Na žalost, rekla bih da sve vodi k potpunoj pljački privatne imovine. Trend ovršnih postupaka nad privatnom imovinom to za sada nedvojbeno pokazuje. Ovršenici su potpuno nezaštićeni i nalaze se u bezizlaznom položaju. Osim što nemaju radno mjesto i redovna primanja, postoji mogućnost i da posljednju sigurnu luku – svoj dome izgube, iako Ustav jamči svakom građaninu pravo na rad i primanja iz svojeg rada.

Kakva su vaša iskustva sa ponašanjem banaka u Eu u odnosu naša iskustva zaštite klijenata?

Banke vani kao prvo nemaju takvu visoku i neprimjerenu kamatnu stopu. Mjesečna rata primjerena je visini primanja pa ne dolazi do prezaduženosti i problema otplate. Dužnici u EU imaju stabilna radna mjesta i teško je uspoređivati druge zemlje s našom, kad je gospodarska situacija bitno drugačija. No pouzdano znam da većina zemalja ne vrši deložacije građana iz njihovih stanova, već im prepušta opciju da sami prodaju svoju nekretninu, po realnoj tržišnoj cijeni i da tako namire dug prema banci, a od ostatka sredstava mogu dalje živjeti. Kod nas na žalost, sve vodi otimačini nekretnina. To je naročito bilo vidljivo u periodu kada su se nekretnine mogle prodavati bez ograničenja najniže vrijednosti, što je na sreću ukinuto. A afera s kreditnim uredima to neosporno i dokazuje, gdje su na stotine trgovačkih društava pod krinkom investicija sklapale lihvarske ugovore isključivo s namjerom da se nekretnina što prije da u prodaju. Dokaz tome je i činjenica da je punomoćnik tih investitora upravo odvjetnik koji je otvorio svoju vlastitu agenciju za nekretnine.

Samo Hrvatska ima FINU i način komunikacije sa financijama na taj način, kako vi gledate na taj problem?

Za mene je FINA kao takva uopće nepotrebna. Mislim da je Vlada imala problem radne snage u naslijeđenoj SDK, potom ZAP-u, pa se preimenovalo u FINU kako ne bi ljudi ostajali bez posla. No otvaranjem brojnih banaka u kojima se nastavio vršiti platni promet, suludo je plaćati takav aparat koji u stvari nadzire provedbu blokade žiro računa i naplatu. Pa to svaka banka može provesti sama. OIB bi trebao funkcionirati na način da sudovi putem OIB-a imaju informaciju gdje građanin ima otvoreni račun, i da se direktno od suda, nakon proteka žalbenog roka takav račun može blokirati ako za blokadu ima osnova. FINA nepotrebno oteže postupak naplate i dužnike dovodi u vrlo nezgodne situacije. Konkretno, imate na računu daleko više sredstava nego li iznosi ovrha, ali zbog tehničkih problema račun vam ostaje blokiran nekoliko dana jer FINA, banke i sudovi nemaju iskoordiniranu suradnju. FINA neće, iako je dug u cijelosti podmiren, deblokirati račun ako sud nije dostavio podatke da je ovrha obustavljena, ili je dug namiren, a imamo i slučaj da ne postupa po pravomoćnim sudskim presudama već samovoljno nastavlja blokadu žiro računa. Često se dogodi da su ovršenici blokirani i po nekoliko mjeseci nepotrebno, jer je tako posložen sustav. Osim toga i sami znamo koliko se sve usluge FINE dodatno naplaćuju iako bi pravo svakog građanina trebalo biti da ima uvid u svoj račun i da zna tko ga je i zašto blokirao i to besplatno.

 Na vašim stranicama smo pronašli način zaštite vlasnika vozila od kazni za parkiranje, pa vas molimo da ponovite i za nas tu shemu?

Dakle, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka istaknuo da se usluge koje nisu naručene i ugovorene, neustavne. O kaznama za parkiranje već je bilo nekoliko rasprava u javnosti, naročito na okolnost da se kaznom naplaćuje i do 200 kn za navodnih 24 sata parkiranja (po kojem cjeniku?), a na istu nemate čak niti pravo žalbe. To je neustavno. Dakle, svi bi trebali istu reklamirati ili pričekati Rješenje o naplati i svakako se žaliti, jer takva kazna nije u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača ni sa Ustavom. Osim toga, vani u EU, imate mogućnost da u vozilu ostavite papirni sat s kazaljkama na kojima označite vrijeme kad ste došli, i imate sat parkiranja gratis. Nakon tog sata ili morate preparkirati vozilo, ili pomaknuti sat ili u konačnici platiti kaznu. Kod nas, ako ste platili parking za sat vremena a zadržali ste se na sastanku SMS-om najčešće ne možete produžiti parkiranje, a onda neminovno slijedi kazna. Na kraju ispada da su kazne za parkiranje najveći trošak u budgetu svakog građanina.

Zanima nas od kada teće zastarni rok za ovrhu i vrijedi li to i za ovrhu koja je već na snazi?

Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05) propisuje da zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, (čl. 215). Zakon propisuje pet godina (čl. 225) opći rok zastare prema kojem tradžbine zastarijevaju. Navodimo najčešće slučajeve zastara i rokove prema tom zakonu: zastarijevaju za 1 godinu: tradžbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva; tradžbina radiopostaje i radio-televizijske postaje za uporabu radioprijemnika ili televizijskog prijamnika; tradžbina pošte, telegrafa i telefona; zastarijevaju za 3 godine: tradžbina stanarine (zakupnine i najamnine), bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu (čl. 229), tradžbina naknade štete, i to otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Tradžbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, a taj rok ne može biti dulji od 5 godina (čl. 230), tradžbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju (čl. 234); tradžbina uzdržavanja (čl. 226); zastarijevaju za 10 godina sve tradžbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga mjerodavnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim mjerodavnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

U kojoj domeni pomaže vaša udruga u svezi ovrha ?

Najviše smo na žalost u situaciji da pomažemo u dijelu kad je ovrha već započela. Prvi korak koji učinimo je da se pismeno obratimo ovrhovoditelju sa zamolbom da se postigne neki dogovor sa ovršenikom. Drugi je korak ako je ovrha već nastupila da ukažemo na nezakonitosti na koje jako često nailazimo. Treći je pokretanje sudskih postupaka, tužbi za ništavost, ukoliko se radi o lihvarskim kreditima ili nesrazmjeru davanja i primanja, zatim protužbi ako je dug već većim dijelom plaćen, ili regresnih tužbi. Svakako u tom dijelu važno je pripomenuti i značaj zabilježbe spora. Često Prijedlozi za ovrhu na temelju kojih se donosi Rješenje nisu utemeljeni na zakonu. Provode se ovrhe u kojima su navedene krive z.k. čestice, krive ovršne isprave ili koje uopće ne postoje, netočna imena ili pogrešni ovršenici, a čak se dogodilo i da ovrha stigne od nepostojeće pravne osobe, odnosno već ugašene. To je ujedno i najteži zadatak, ukazati na nezakonitosti i uspjeti postići da ih sud ispravi. Naravno, često se utvrdi i da se radi o zastari, a bilo je i slučajeva da je ovrhovoditelj uočio izuzetno tešku situaciju ovršenika pa mu otpisao dug i obustavio ovrhu (Croatia osiguranje).

Koji je po vama najbezobrazniji način iskorištavanja nosioca kredita i kako to spriječiti?

Svakako je najbezobrazniji način onaj na koji su poslovali kreditni uredi i štedno kreditne zadruge, a vjerovatno nastavljaju kreditne unije. Oni su poslovali na način da su redovno od građana ustezali depozit kojim su cijelo vrijeme raspolagali bez obračuna kamata na depozit, a i nakon pokrenutog ovršnog postupka nisu istim zatvarali postojeći dug. Osim toga u glavnicu su odmah obračunavali pripadajuću kamatu kroz sve godine, pa je ispalo da je glavnica koja se nalazi u ugovoru dvostruko pa i viša od iznosa koji bi dužnik primio kod sklapanja kredita. Takvim ugovorima su oni već nakon prve neplaćene rate bili u prednosti, jer su tražili naplatu dugovanja sa ukupnim iznosom iz ugovora a ne stvarnim dugovanjem, i obično odmah kreću u naplatu direktno na nekretninama. Po svemu zaključujem da su im nekretnine u stvari cilj, a ne naplata kamate. No ima takvih slučajeva i kod banaka. Npr. glavnog dužnika “zaborave” a jamcu blokiraju cjelokupnu imovinu. Osim toga, najčešće ne blokiraju samo jednu nekretninu već svu pokretnu i nepokretnu imovinu i žiro račune iako je dovoljna jedna nekretnina za namirenje duga. U takvim uvjetima nitko ne može preživjeti a kamo li osoba sa dugom. Po mojem mišljenju treba se ovršeniku dopustiti da odabere način kako da otplati dug. Da li plaćanjem u obrocima putem zapljene primanja (1/3), ili prodajom nekretnine, ali nikako ne i blokadom računa i cjelokupne imovine, a treba im i omogućiti da član obitelji ili netko blizak nastavi otplaćivati dug ili ga otplati u cijelosti uz otpis zatezne kamate. Naime, blokirani račun možete deblokirati ako prodate nekretninu, ali ako vam je sve blokirano dužnik više nigdje ne može podići kredit ili osigurati novac za podmirenje duga, pa mu preostaju samo ti divlji uredi koji su nicali kao gljive poslije kiše i za koje je dokazano da su radili, a neki još uvijek rade potpuno nezakonito, a ako ne uspije, ostaje bez cjelokupne imovine.

facebook komentari